3.2.2012. da li je HR "kukuriku" gospodarska politika promašena politka...??

HR: Ekonomski stručnjak dr. Ljubo Jurčić napisao je svoju kolumnu za „politiku plus" u kojoj objašnjava prve poteze gospodarske politike ove nove HR Vlade. Konstatacija je sljedeća: „Dosadašnje mjere više liče na čišćenje otpada i viška u dosadašnjem modelu nego početak izgradnje novog, drugačijeg i Hrvatskoj prilagođenijeg. U sljedećih mjesec dana biti će jasno je li nova Vlada počela proces promjene modela gospodarske politike ili ne? Ako ne, Hrvatska će utonuti u još dublju krizu".
Ako vlada ne ponudi novi gospodarski model, utonut ćemo u još dublju krizu. U Hrvatskoj sve više dolaze do izražaja efekti pogrešne ekonomske politike proteklih godina. Zemlja je visoko zadužena. Domaća proizvodnja pada već  nekoliko godina, kamate na vanjske dugove počele su  i same povećavati zaduženost, imamo najmanji udio radnih ljudi u ukupnom stanovništvu  (oko 52 posto, u Europi oko 65%), i u tom najmanjem udjelu spadamo u zemlje s najvećom nezaposlenošću. Industrijska proizvodnja je već nekoliko godina, iz godine u godinu u padu. Visoka zaduženost stanovništva, stagnirajuće plaće i  rastuća nezaposlenost su ograničenja rastu domaće potražnje.  Zbog neizvjesne financijske budućnosti, građani se suzdržavaju od potrošnje i troše manje nego što bi, u skladu s tekućim dohotkom trošili u stabilnim vremenima. U situaciji pada potražnje i slabih ili nikakvih nagovještaja rasta gospodarskog rasta u narednim razdobljima, privatnih investitori se suzdržavaju od ulaganja jer, jednostavno zbog pada potražnje ne znaju u što bi investirali. Kad potrošači ne troše, a investitori ne investiraju, tada dolazi do „smrznutog gospodarstva". Ništa se ne miče, samo se tone...
U razdobljima stagnacije ili recesije, ne smije se smanjivati proračunska potrošnja, nego čak obrnuto, uz određene uvjete poželjno ju je povećavati da nadomjesti pad osobne potrošnje, investicija i izvoza.
U borbi protiv recesije, proračunska potrošnja najviše pomaže, ako direktno ili indirektno završi u domaćoj proizvodnji.
Povećanje poreza kao mjera pokrića dijela deficita, u razdobljima stagnacije gospodarstva, pogrešna je mjera. Kratkoročno se postignu pozitivni efekti u proračunskim prihodima, ali se dugoročno slabi porezna osnovica. Stagnacija ili recesija znači pad proizvodnje, zaposlenosti i nacionalnog dohotka kao porezne osnovice.
Stabiliziranje proračuna može se postići smanjenjem proračunske potrošnje i povećanjem poreza, ali rezultat takve politike je niži standard građana kroz niže plaće i mirovine, slabiju socijalnu skrb, skuplje zdravstvo i školstvo i lošiju administrativnu uslugu. Ovakav pristup spada u pasivnu ekonomsku politiku, koja je nažalost, za sada samo vidljiva na hrvatskoj sceni.
Aktivna ekonomska politika koja podrazumijeva veću odgovornost vlade za gospodarsko i socijalno stanje u državi, stabilizira proračun na većem nivou proračunske potrošnje, ali ne uz povećane porezne stope nego kroz povećanu poreznu bazu, tj. povećanje domaće proizvodnje i nacionalnog dohotka.  Ovakav pristup spada u drugačiju ekonomsku politiku od dosadašnje, koja podrazumijeva veću ulogu države i koja je u suprotnosti s neoliberalističkim pristupom gospodarstvu.