Ova fotografija bi mogla imati naziv "čovjek iz rupe". Čovjek je Ivan Perko. On je stvorio rezervat magaraca "Libuna" u dolini Raše. On je taj koji je vlastitim angažmanom prema Ministarstvu poljoprivrede u Vladi RH i prema drugim institucija registrirao 3 pasmine magaraca u RH kao zaštićene životinjske vrste. Još jedino u Europi Francuska ima tri zaštićene pasmine magaraca.
Te tri zaštićene pasmine magaraca jesu 1. dalmatinsko dinarski 2. sjevernojadranski kvarnerski otočni (tih je najviše u rezervatu "Liburna) i 3. istarski magarac (toga uopće nema u rezervatu "Liburna" ali su se neki drugi uzgajivači na zapadnoj obali Istre počeli organizirano baviti njima). Inače SLO je još 2001. registrirala pasminu istarskog magarca, dok u Italiji tvrde da je to originalno njihov magarac..?? O tome će se još suočavati i sučeljavati struka...??
Ova rupa je nastala "prirodnim putem" za vrijeme pretprošlih većih lokalnih kiša, kada je jednostavno iz podzemne vodene kaverne - kanala na ovom mjestu probila ogromna količina vode, koja se u dolinu Raše inače spušta kroz podzemne kanale sa okolnih brda. Naime tokom proteklog ljeta lokalno su se odvijali veći zemljano građevinski radovi na sanaciji okolnih nasipa kanala i tada je teškim građevinskim strojevima najvjerojatnije bio uništen, zakopan kanal kojime je ta voda prije redovito tekla. Jednostavno ta voda, za vrijeme proteklih kiša, je morala negdje teći iz tog podzemnog bazena i probila je ovdje. Iz ove rupe "prštila" je voda nekoliko metara visoko, kao gejzir. Prilikom posljednjih kiša kroz ovu rupu više nije tekla voda, što znači da je ta voda ispod zemlje probila neki drugi tok. Pošto se rupa nalazi tek na 3 metra udaljenosti od magistralne ceste Perko pretpostavlja da je zapravo prirodni tok te vode negdje ispod ceste i da ona unače teče u obližnji odvodni kanal, gdje se inače skupljaju sve vode koje se potom crpe iz doline Raše u more. Za one koji ne znaju treba napomenuti da je dolina Raše cca 2 m "u depresiji" tj. tlo se nalazi ispod razine mora. Tu melioraciju su još 1937. realizirali Talijani. Danas nadležne lokalne institucije, sa svom suvremenom modernizacijom, nisu u mogućnosti održavati taj nivo i kvalitetu odvodnje u Raši, kako bi Raša bila plodna dolina, kako lokalni izvori pitke vode tamo ne bi bili ugroženi. Očigledno nitko ne zna gdje teku kave vode u dolini Raše. Može se lako desiti da prilikom budućih jačih kiša ova voda ugrozi magistralnu cestu u blizini...??
Posljednji sukob između Perka i institucije „HR voda“ desio se u vezi korištenja nasipa nakon njihove obnove. Do prije obnove magarci su nesmetano mogli pasti na nasipima i kretati se njima. Nakon obnove nasipa magarci više ne bi smjeli na nasipe…?? To je definirano i važećim zakonima. Na nasipe ne mi smjela krupna stoka, sitna smije. Osnovno je pitanje da li magarci spadaju u krupnu ili sitnu stoku? Perko tvrdi da magarci apsolutno pomažu učvršćivanju i održavanju nasip, jer pasu travu pa je nadležne službe "HR voda" ne trebaju kositi tu istu travu, tj. magarci smanjuju troškove održavanja nasipa. Osim toga magarci, dok hodaju nasipima, dodatno sabijaju zemlju i učvršćuju nasipe, istovremeno i svojim izmetima gnoje nasipe, što pomaže da na njima intenzivnije raste trava. Svi nasipi se namjerno zazelenjuju i siju travom kako bi upravo trava onemogućavala eroziju zemlje na nasipima. Na fotografiji iznad ovog teksta se vidi da su nasipi loše sagrađeni, da na nasipima nije narasla zasijana trava i da se već dešava erozija tla- stvaraju se kanali od tokova vode na nasipima koji ispiru zemlju sa nasipa. Na drugoj strani nasipa je taj proces još intenzivniji tj. zemlja ispiranjem završava u kanalima, što znači da će trebati kanale ponovno prokopavati i čistiti. Zapravo struka i nadležne institucije moraju odlučiti da li smiju ili ne smiju magarci u ovom konkretnom slučaju ići na nasipe…??
Nakon što je zabranjeno magarcima na nasipe Perko je podigao ogradu kojim priječi magarcima na nasipe. Naknadnom intervencijom nadležnih inspekcija utvrđeno je da je ograda postavljena na krivom mjestu. Perko je trebao postaviti ograde 4 metra lijevo od nasipa kako bi u dnu nasipa ostao koridor - put kojim bi mogla prolaziti vozila i mehanizacija "HR voda" kojima bi se održavali nasipi. Snimak ispod ovog teksta pokazuje da tim zamišljenim koridorom nije moguće prolaz bilo kakvim vozilima (možda bi prošao tenk ili neko suvremeno vojno ili specijalizirano vozilo) jer se na tom mjestu nalazi razmočena baruština i žitko blato kroz koje obično vozilo jednostavno ne može proći, tj. radovi koji su izvršeni na obnovi nasipa oko kanala izvršeni su vrlo loše - nekvalitetno. Cijela ta investicija koštala je 12 milijuna kn. javnog novca, kojeg plaćaju građani.
Perko pokazuje mjesto gdje bi se trebala nalaziti ograda, po važećim propisima, koja bi štitila prilaz magarcima na nasip.
Perko pokazuje granicu – koridor do nasipa širine 15 metara na kome je potpuno uništeno zemljište – tlo strojevima i mehanizacijom kojima su se obnavljali nasipi. Unutar tog koridora prema nasipima se jednostavno nemoguće kretati jer je to blatna kaljuža gdje tlo propada pod pritiscima stopala ljudi ili životinja koji bi se tuda kretali. Ovo je direktna šteta – uništeno tlo koje je uzrokovano lošom izvedbom radova na obnovi nasipa. Taj dio ne samo da se ne može koristiti za ispašu magaraca nego je generalno neupotrebljivo za bilo kakvu obadu ili tretman tla, dok se to dodatno građevinski ne uredi.
Perko pokazuje mjesto na travnjaku koje je, kako je prije radova bilo cijelo to područje, potpuno suho, čvrsto i stabilno. Vidi se na snimku Perko stoji s bosom nogom na travi – tlo je potpuno suho.
Perko pokazuje dio nasipa, vidi se, trava na tom dijelu skoro uopće nije nikla. Prema tome već sada se na nasipu dešavaju štetni erozivni procesi raspada tla.
Svega na 3 koraka dalje vidi se ispod Perka potpuno čvrsta zelena narasla trava. To je zato jer je Perko namjerno, kada se sijala trava na nasipu, taj dio pognojio magarećim gnojem. To je upravo dokaz da magarci na nasipu mogu samo pomoći očuvanju i održavanju nasipa.
Pošto ova rupa sada izgleda čisto simpatično Perko je došao na ideju da se rupa trajno zaštiti, kako bi mogli ljudi u nju ulaziti i iz rupe se fotografirati - jedinstvena prilika - jel da..??
Ovo je odvodni kanal na drugoj strani ceste. Da bi voda kroz taj kanal otekla i potom bila ispumpana u more godišnje košta građane 0,5 milijuna kn. Mogla bi se voda, dok teče kanalima do mora, iskoristiti za navodnjavanje površina, za ribnjak i uzgoj ribe, jegulja, za bilo što drugo, ali se jednostavno ne koristi za ništa, jer u dolini Raše ničega nema, osim rezervata magaraca „Liburna“.
Vidi se na fotografiji kako su ti odvodni kanali dobro održavani, redovito su čišćeni, i velikog su kapaciteta kada se u njih, poslije obilnih kiša, slije velika količina vode. Talijani su te kanale sagradili 1937. i znali su ih održavati, sustav je funkcionirao. Danas te kanale očigledno ne održava nitko i sustav ne funkcionira…??
Kada se pogledaju geodetske karte iz 1975. vidi se da su na mjestima gdje pokazuje Perko nekada bili odvodni kanali, uostalom i na sredini fotografije vidi se ostatak kanala. Ostalo je zatrpano nedavno kada su se obnavljali građevinski radovi na nasipima.
Ovdje gdje je sada put, uz nasip, bio je nekada odvodni kanal. Ništa od njega nije ostalo, potpuno je zatrpan.
Na snimku, vidi se, je Perko namjerno ugazio u blato, na istom mjestu gdje je prije desetljećima bila obradiva površina i pašnjak, pored odvodni kanal naravno. Pošto kanala više nema ostaje blato i kaljuža. Ako magarac uđe u ovo blato, ovako kako je namjerno ušao Perko, on više iz tog blata ne može izaći. Ako životinja ostane nekoliko sati tako ukopana u blatu ona ugiba.
Ovo je snimak od prije desetak dana, neposredno nakon prve kiše i dijela poplavljene „Liburne“. Tada je u blatu zaglibila ovo jednogodišnje mladunče – po imenu Violica, tipičan predstavnik zaštićene životinjske vrste malog sitnog dalmatinsko – dinarskog magarca. Ta Violica, zbog svog izgleda, je najsimpatičnije magareće stvorenje u „Liburni“. Inače magarci izgledaju ljepše u zimskom razdoblju nego ljeti, jer zimi imaju dugu dlaku a ljeti je gube. Isto tako ovaj dalmatinsko dinarski tip magarca, bez obzira koliko je simpatičan izgledom ne voli se baš previše družiti s ljudima, tj. najbolje se osjeća kada je od čovjeka na pristojnoj udaljenosti nekoliko metara, za razliku od kvarnerskog sjevernojadranskog magarca, koji znaju biti živa napast i dosada koliko se vole maziti i čohati između ušiju…?? Inače ženka magarca brine za svoje potomke do 3 godine. U trenutku kada je Perko izvukao Violicu iz blata njezina majka joj se nije htjela približiti, što zapravo znači, u surovoj prirodnoj selekciji životinja da je Violica bila toliko zdravstveno ugrožena u tom trenutku tj. u prirodnim uvjetima bi sasvim sigurno uginula.
Ovi snimci nastali su u petak 11.12. i tada je Violca bila već dobro. Spasili su je hitna veterinarska služba i nakon toga još „narodna medicina“. U nedjelju, tj. dva dana kasnije, na dan Sv. Lucije ta Violica bila je već na izletu na Skitaci. Tamo je naravno bila glavna atrakcija.
Majka sada za Violicu redovito za nju brine.
Neupućeni i zlonamjerni ljudi znaju reći da magarcima nije mjesto u dolini Raše, da je tamo močvarno područje za njih, da im je između kopita već narasla kožica…?? Neupućeni i zlonamjerni ljudi pričaju svašta. Na fotografiji u prvom planu je rasplodna ženka tipičan primjerak sjevernojadranskog kvarnerskog otočnog magarca. Ovakvih ženki je 50-tak uzgojenih u „Liburni“ u razdoblju 1993. do danas. Tih 50-tak ženki, strogo precizno 53, su garancija da će ova životinjska vrsta dugoročno opstati na ovom području. Dapače ponovno se naseljavaju otoci Cres, Krk i dalje.
Svi koji žele mogu doći pogledati magarce u "Liburnu". To je definitivno jedinstvena prilika. Ako se napokon stvori konsenzus oko ovog projekta onda će ovi magarci u "Liburni" biti i turistička atrakcija.
