U ovoj drugoj zgradi živi 13 obitelji - cca 35 ljudi, koji su bez bilo kakvog statusa. Zgrada je formalno općinsko vlasništvo, stanari u njoj nemaju stanarsko pravo, tj. neka su vrsta "skvotera"...?? To je status kojeg imaju oduvjek, još od prije formiranja Raše kao matične lokalne općine. Stanari plaćaju elektriku, vodu, telefon i tv. pretplatu. Nitko drugi ih bilo što drugo ne pita, niti se od njih bilo što traži...??

Ove zgrade na ovoj lokaciji sagradila je Austro Ugarska vlast na ovom području 1873. godine (vidi se na zgradi pri vrhu elispsati otvor - prozir, to je dokaz da je zgrada bila građena za vrijeme Austro - Ugarske vlasti). Te zgrade su nekada bile gospodarske zgrade, tu je bio prvi rudnik za iskopavanje ugljena na Labinštini. Ispod zgrade (vidi se na zgradi zazidani otvor) je zabetonirano rudničko okno. Nakon što je na ovoj lokaciji obustavljeno rudarenje vrijeme je ovdje definitivno stalo.

Ovdje su ostali ljudi izbrisani, zaboravljeni, "otpisani", svi su uglavnom "furešti", koji se u životu jednostavno nisu uspjeli snaći, materijano nestituirani ostali su ovdje jer nisu imali mogućnost ni prilike pobjeći odavde. Sve što je na ovoj lokaciji nova je kontejner za odvoz smeća, vidi se dio na fotografiji skroz lijevo, piše na njemu "Općina Raša"..??

Kažu stanovnici, tvrde skoro jednoglasno, da su nekada korektno razgovarali s bivšim općinskim načelnikom Raše Rankom Švrakom, koji je pomogao tada urediti pristupne prometnice, betonirati prašnjavi makadam oko zgrade. Od kada je Josip Knapić načelnik Raše on se u njihovom susjedstvu nije nikada pojavio. Kada netko od njih ode tražiti Knapića u rašku općinu onda je on prema njima jako grub. Govori im da oni od općine Raša nemaju što tražiti, jer oni nemaju službeno bivalište na općini Raša, zapravo službeno oni uopće ne postoje...??

Sada na zgradi prokišnjava krov na više mjesta, zgrada je službeno općinska, općina Raša je ne održava jer je imovina - nekretnina davno otpisana - nema vrijednost, ne postoji...?? Bez obzira što stanari traže sanaciju krova na zgradi, da im se krov ne sruši na glavu, na njihove upite odgovorni na vlasti u Raši uopće ne odgovaraju. Stanari priželjkuju mogućnost da se zgrada prenese iz općinskog vlasništva u njihovo privatno vlasništvo pa će potom oni sami popraviti krov...?? Ni na takve njihove upite sa nivoa raške vlasti nitko ne odgovara...??

Piše na fasadi, između ostalog, često se spominje Tito, "naša je granica pre(c)ko Soče". Iz ovoga se zaključuje da su parole nastale poslije 1945. Da se danas ovaj komad fasade pokaže Slovencima oni baš ne bi bili zadovoljni, jer je rijeka Soča danas jednim dijelom SLO granica prema Italiji, tj. ispada da netko iz Krapna ima teritorijalnih pretenzija prema SLO..?? To što nisu znali 1945. napisati "preko" pa su pisali kao po talijanski "preco" pa potom popravljali "c" u "k" isto tako svjedoči o vremenu i prilikama tada.

Ove "kaskade i slapovi" sa fotografije gore nekada su bili moderno uređeni vodeni tokovi. Već odavno to nisu. Ispod "Pozzo Franza" teče labinska fonja tj. ono što pored prometnice u smjeru Raše gledamo kao "vodopad", zapravo je ispust iz labinskog gradskog pročistača otpadnih voda, koji već dugo nije moderna tehnologija. Mnogi će reći da se u labinskom pročistaču sadržaji labinskih kanalizacija tek prorijeđuju i potom ispuštaju prema Raši. To je to.

Ovi odvodni kanali otpadnih voda desetljećima nisu održavani. U njima ima doslovno svačega. Preko zime u ovoj gudiri, čak i kada je vedro, nema 2 sata sunca. Preko ljeta, kada zagrije, iz ovih kanala, koji imaju loš protok pa često od prljavštine nastaju brane i iza njih jezera - stajaće fonje, smrdi kao kuga. Ovo je pravo mjesto za pokupiti razne bolesti. Ljudi u ove dijelove ne zalaze, ni slučajno.

Nekada su bili sagrađeni lijepi potporni zidovi, na kojima je bila prometnica koja je vodila do "Pozzo Franz-a". To samo govori koliko je lokacija nekada bila lokalno gospodarski važna. Prije nekoliko godina se dio tog zida na jednom dijelu potpuno urušio, njim i pristupna prometnica. Na preostalom dijelu zida vide se pukotine u njemu, on se može svakog trenutka urušiti. Stići vozilom do "Pozzo Franz-a" sada je prava avantura, vozilo može u svakom trenutku završiti 15 metara niže u kanalu..??

Ima dolje u Krapnu smeća - starih krntija od automobila, tjedan dana bi se dalo čistiti - to smeće odvoziti. Kažu da su krntije korisna sirovina i da nešto vrijede...?? Gdje su komunalci..??

U Krapnu je i ovaj stari most, sagrađen još za vrijeme Austro - Ugarske. Svakako je svojevrsni spomenik i raritet. Nažalost nitko ne čisti kanale ispod mosta, trebali bi to činiti komunalci, jer ispod teče labinska fonja. Kada bi kanali bili čisti protok "tvari" bi bio brži, time bi manje smrdilo i ne bi nastajala jezera.

Jedan dio starih zgrada u Krapnu su napuštene ruševine.

U drugim zgradama žive ljudi. U ovom "komplesksu" je nekoliko obitelji i svega su na nekoliko metara iznad glavnog toka labinske fonje. Ovo je naročito "perspektivna i zdrava" okolina za razvoj djece..??

Na starim zgradama naročito je zanimljivo šarenilo prozorskih "improvizacija". Šarenilo boja i nije najveći problem. Aplikacija različitih materijala plastike, aluminija, drva etc. je mnogo veći problem. Ne samo Krapan, čitava Raša je takva - jedna ogromna improvizacija, usred nedostatka arhitektonskih planova i javnog nadzora...??

Ostaci nekadašnje velebne arhitekture dokazuju da je nekada Krapan bio gospodarsko središte i vrlo važna destinacija.

U pozadini snimka je crkva Sv. Barbare u Krapnu, ispred je sve i svašta nabacano...??

Ovo je ulaz u nekadašnju staru rudarsku, sada djelomično zazidanu, galeriju "Leone". Iznad ulaza, vide se ostaci, stajala je nekada velebna tabla i na njoj reljef lava. To je danas sve devastirano.

Kroz ovo rudničko okno izlazila je pruga koja se spuštala sve do Štalija, gdje je bilo izvozno pristanište za raški ugljen. Od cijele te infrastrukture danas nije ostalo skoro ništa.

Ono što je značajno napomenuti je da danas kontinuirano, stalno ovdje iz nekadašnjeg rudnika ističu ogromne količine čiste vode. Istu tu vodu vlasnici turističke Maslinice u Rapcu koriste za zalijevanje površina, kao sanitarnu vodu i za bazene. Uz određene investicije cijela bi Raša mogla imati besplatnu vodu za zalijevanje vrtova, nogometnog igrališta, za raški bazen, za pranje ulica i druge potrebe. Nažalost Raša od svega toga nema baš nikakve koristi, jer se ova voda korisno ne zbirnjava. Otječe u obližnji kanal gdje se mješa sa otpadnim nepročišćenim vodama iz labinske fonje i potom otječe raškim kanalom u dolinu Raše, gdje sve to zajedno zagađuje kanale, što opet kontinuirano ugrožava izvore pitke vode u dolini Raše.

Zanimljiva je raška arhitektura, potporni stub nadvožnjaka na sredini prometnice na prilazu Raši iz Krapna. Lijevo se nalazi cijeli napušteni konpleks hala nekadašnje tvornice alatnih strojeva "Prvomajska", u kojima danas nema "krepanog psa".

Ovaj potporni betonski stub na prilazu Raši trebao bi se zvati "stub istine", jer na njemu lijepo piše tko je odgovoran za sadašnje stanje u Raši. Piše IDS - SDP.

Pored kanala kojim teče labinska fonja nalaze se vrtovi. Ljudi tu uzgajaju razno povrće. U ovo doba godine ostao je u vrtu kupus. Vrtovi se zalijevaju otpadnim vodama iz obližnjeg kanala labinske fonje. Možda u tim vrtovima povrće dobro raste ali ne spada u nivo prihvatljive proizvodnje. Dapače povrće iz ovih vrtova je vrlo štetno za zdravlje. Ovo je nivo nedostojan civilizacijskog življenja.

Pored vrtova počinje Raša, kažu da je najmlađe mjesto u Istri, svakako i najzapuštenije. Raša je istovremeno ogledni primjer anarhije i devastacije u prostoru. Cijela Raša je jedna ogromna divlja gradnja, što naravno tolerira raška vlast IDS-SDP u kontinuitetu. O tome nikada ne pišu ni lokalni režimski mediji. Ideološko - medijska lokalna slika raške stvarnosti je nešto drugo od činjeničnog stanja.