Print Page | Close Window

ishrana budućnosti

Printed from: Labin.info
Topic URL: http://www.labin.info/forum/topic.asp?TOPIC_ID=1935
Printed on: 01/09/2014

Topic:


Topic author: aa.k
Subject: ishrana budućnosti
Posted on: 14/09/2012 11:08:00
Message:

U Titelu - Vojvodina - Srbija već se duži niz godina održavaju međunarodni skupovi o "ishrani budućnosti" - zdravom načinu života, perspektivama za razvoj i drugim sličnim temama. Ove godine je svoj rad tamo poslao i Josip Kudić iz Labina, u njihovom zborniku ih je ukupno publicirano 61. i sada je Josip Kudić uzeo sebi u zadatak, tako je dogovorio i sa voditeljimatog kongresa u Titelu, da te radove prevede na hrvatski jezik i potom ih ovdje lokalno publicira kako bi bili dostupni građanima. Josip će otprilike pripremati jedan rad tjedno koji će potom biti ovdje publiciran. Inače ako netko želi imati svu tu materiju odmah može se obratiti na e-mail direktno Josipu Kudiću, i može to odmah dobiti u pdf formatu i na srpsom jeziku.



Način izlaganja:Pisana forma

Autor /pojedinac: umirovljeni ekonomist
Josip Kudić,Spinčićeva 17
HR-52220 LABIN, Tel: 00385-52-880-607, GSM: 00385-91-251-2567,
E-mail: lipa_my@yahoo.com

II KONGRES ISHRANE BUDUĆNOSTI, TITEL 2012.

REZIME RADA: LJEKOVITO BILJE - PREDUVJET ZDRAVOM ŽIVLJENJU;
Bejturan i Kantarion (gospina trava)


Koliko puta čovjek osjeti nostalgiju, zebnju u praznini duše, svog srca za izvornim, nečim iz korijena duhovnog bića,u trenu samoće, burnog tempa življenja, samoće u kojoj bespomoćno traži sebe, svoj iskon. Brazgotine u duši , oblozima ni traga. Jasno se očituje kruta realnost življenja u kojoj saznajemo koliko smo krhka bića, na žalost tek u trenutku kad su dekubitusi preduboki.

Nostalgija, ta naša druga, od koljevke do odrastanja puna iluzija, očekivanja, a u drugoj pak fazi naše zrelosti sve do groba, opet nostalgije za svim ne proživljenim.
Tako čovjek, za razliku od svih prirodnih njemu za život raspoloživih dobara, svojim odnosom postaje oprečan tim dobrima, improvizira umjesto usklađuje svoj prirodni stil života iz tog bogatstva biljaka koje mu priroda nudi u izobilju.
U nastojanju nadasve humanitarnih htjenja za zdravom prehranom i s tim u vezi našim življenjem, primjeri iz biljnog svijeta gotovo nam nude pouke a s tim i neminovnost uske sprege ciljne odrednice nastojanja zdravom življenju uz zdravu prehranu, integracija onog što nam biljke nude s onim što nam je cilj, to je preventiva i intervencija u toj sprezi.
Naše tijelo savršeno oponaša sve te prirodne komponente, ima preduvjet za funkcioniranje, no naš softwer nam je inficiran bahatošću, disfunkcijama, postajemo robovi globalne strke za interesima, toksina na pretek, a antioksidansi ponestali..

Naša tradicionalna medicina na žalost još uvijek nosi epitet „tradicionalna“ koji se češće koristi, umjesto onog pravog, koje bi trebalo dominirati, a to je SUVREMENA.
Zbog poremećaja funkcije štitnjače uzimam Eutyrox, a kad su mi se nakon par godina vrijednosti svele u okvire normale, kao laik, al i osoba koja želi ponešto i doznati, upitao sam internisticu-endokrinologinju mogu li s tim prestati, na što sam dobio negativan odgovor, odnosno saznanje da mi je to doživotni nadomjestak supstanci za organizam.
Bio sam uporan pa inzistirao objašnjenje ako postoji nadomjestak u hrani. Vrlo ljubazno mi je jedino sugerirala da ne smijem jesti kupušnjače (kupus, kelj, raštiku, cvjetaču, brokulu).
Nedavnih godina, zbog stresnih situacija, dobio sam visok tlak. Od Losartica plus stabilizirao mi se tlak i dugi niz godina u okvirima normale i opet „sudar“ s internistom, kaže doživotno, jer nema lijeka za izlječenje, kao što nema za reumatoidni artritis osim anelgetika: brufena, voltarena i slično, opet doživotno…jao naša jetra.
Čuo sam da imela definitivno izlječuje tlak, dovodi organizam u normalu, bio on visok il nizak, al je vrlo opasno uzimati ju nekontrolirano. Pitao ja internistu i to, a on meni ko iz topa…to vam jedino travari znaju.

Nisu usamljeni, ni jedini primjeri, u situaciji kad preovladava borba za opstanak, preživljavanje umjesto iscjeljenja. Ironija u svemu tomu postavlja pitanje da, čemu su prvi pod zakletvnom, grću novac prodajom lijekova, drugi to rade iz ljubavi il hobya, a ovi treći humanitarnim porivima i htjenjem za boljitak čovječanstvu.

Redoslijed aktera očito pobrkan, nedovoljno razvijena svijest čovjeka da je prva i temeljna pretpostavka zdravom i dužem življenju upravo zdrava prehrana i ekološki prihvatljivo okruženje, druga je ljubav il nazovimo hoby da se istraži i koristi ono što nam priroda bogato nudi u ljekovitiom raslinju, a tek tada dolazi ekipa stručnjaka, znanstvenika koji bi, humano potkovani, trebali intervenirati u područja pojava eventualnih poremećaja u ljudskom organizmu, al i servis u odrastanu u zdrave naraštaje i to ne zakletvom šutnje o dijagnozi već onom koja ima težinu crkvenog ređenja, a to je činiti dobro uvijek, čovjeku i Bogu za ljubav.
U takvom stanju stvari, usko gledanom načinu na prirodu i sve što nam ona daje, u odnosu na nas koji smo, il bi trebali biti prirodni balans, dijelimo se, poput konkurencije svak sa svog području; medicina takva kakva jest, prirodni resursi koje travari, kao ljubitelji prirode mukotrpno traže i treća grupa su pobornici za zdravim načinom ishrane čiji je cilj preventiva, zdrav, sretan i dug život. Moja endokrinologinja je integrirala sve tri odrednice i zaslužuje epitet suvremenice.
Zbrka i nesklad u pogledima, razini ljudske svijesti u gledanju na život kojeg svi preživljavamo u jednom zajedničkom prostoru, nosi značajne posljedice na globalnoj razini, al i opasnosti za samouništenje, te odgovornosti nedostaje a snosimo ju upravo mi.
Kad mi je kćer imala tek 16 godina, napisala je u obliku pjesmice, a mene njome bacila u duboko razmišljanje. Pjesma glasi „Hodam asfaltnom cestom i mislim asfaltiranim mozgom o asfaltiranosti mojih snova i čekam asfaltnog princa na bijelom konju i gledam asfaltirano sunce kako osvjetljava asfaltirane ljude i sve je tako asfaltirano, tako tužno asfaltirano, da mi se povraća na asfalt.“


B E J T U R A N, mirisavi pelin, ćabura, Slatka Ana

Artemizija bejturan je malo poznata ljekovita biljka vrlo širokog spektra djelovanja u primjeni, jakog mirisavog intenziteta.
To je vitka i dekorativna biljka, sitnih cvjetova, vrlo nježne kouture grančica, raste do veličine cca 1 metra, ima u sebi bogata antimikotička i antibiotska sredstva.

Moje dugogodišnje druženje s bejturanom,dio je mog duhovnog zadovoljstva, sreće što mi pomaže u životu, al i mog osobnog htjenja pomoći drugima, upoznati ih s ljekovitim osobinama i dobrim srcem te Slatke Ane
Biljna mast od artemizije bejturana ima u sebi bogata antimikotička i antibiotska sredstva, a uz dodatak kadulje kao antiseptika i ruzmarina koji svojim djelovanjem otvara pore na površini kože i time pospješuje dublje djelovanje. Djelotvornost masti se osjeti već nakon par premaza (obloga) na bolna upaljena mjesta i otekline koljena, zglobova, kralješnice, brzo djeluje omekšavajući koštano tkivo, hrskavicu i potpomaže bolji protok krvi, kao i na upalu mišićnog tkiva kod sportaša (istegnuća mišića, meniskusa, uganuća).

Bejturan je vrlo učinkovit i protiv gripe, prehlada i upala. Izvana ga se koristiti u obliku obloga po zglobovima, spondilozi, upalim mjestima mišića, artritisa, umorne i otečene noge i vene, na dijelovima slabe cirkulacije krvnih sudova, potkoljenicama, a naročito na dijelu vratne kralježnice radi otežanog protoka krvi do mozga, oteklina od udara i slično.
Naročito je djelotvorna premazivanjem na razne osipe gljivične naravi, al i vrlo djelotvoran premaz u obrani od insekata po tijelu (komarci, muhe), upaljena mjesta, modrice.
Otopina, čaj od bejturana koristi se za unutarnju uporabu, a bejturan i kao začin i dodatak jelima.
Suhu tvar kod pripreme čaja i otopine nikad tretirati iznad 65-70 stupnjeva. Moja omiljena mješavina čaja, naročito u zimskim danima su mente; nana i melisa s obaveznim dodatkom bejturana koji mu daje poseban gorkast okus, sličan čubaru il majčinoj dušici, travi ivi.
Kao dodatak jelima (naročito za mahunarke), al i kao začin u pripremi umaka, jela od divljači, ribe i slično, daje poseban okusa jelima, neutralizira jačinu mirisa divljači.
Bejturan vrlo učinkovito djeluje protiv svih gljivičnih oboljenja u mokraćnom i probavnom sustavu, razne površinske infekcije gljivične i upalne naravi, djelotvorni je kontrolor vegetacije probavnih organa.

Općenito:
Moj omiljeni bejturan dolazi iz porodice artemizija, vrlo konfliktnog okruženja, u kojem variraju svojstva „porodice“ sve od milosrdnika do agresora, pri čemu je bejrutan milosrdnik, a njegov srodnik ambrozina tiranin..
Kako smo se upoznali?:
Na području Zapadne BiH slučajno sam u prolazu vidio krhko i nježno zelenilo u obliku dekorativnog grma, otkinem grančicu, istovremeno osjetim opojni intenzivni miris. Raspitujući se, doznajem da ga tamo zovu ćabura, kako je to biljka koju su muslimanski hodočasnici davnih dana donijeli iz Mekke, područja Arabije. Navodno se oko tog svetišta sije masovno na okolnim poljima, kako bi njen opojni miris otjerao komarce, al i mirisavi vjetrić lahorio unutar tih ogromnih zdanja, mnoštvom hodočasnika pri molitvenom obredu, Hadžri. Tako je biljka u BiH poprimila duhovno značenje i koristi se čak pri određenim obredima kao mio miris.
Nakon mukotrpnog traženja, kao laik, gotovo četiri godine, sve dok nisam poslao uzorak na institut i dobio službeni naziv, al i njihovu zamolbu da za potrebe njihovog Botaničkog vrta pošaljem sjeme. Naročito to saznanje mi je dalo dodatni podstrek, motivaciju za istraživanjem.
Započeo sam s eksperimentima, prvo na sebi osobno, al i prijateljima i poznanicima, na način praćenja efekata, doživjevši uvijek nova i sve veća zadovoljstva, radost.
Jednu od tih radosti mi je priredila moja perzijska mačka Tina kad sam se vratio u stan, na stolu zaboravivši zatvoriti kutiju od 100 ml masti, vidio da se Tina slano oblizuje obrokom.
Prvi od eksperimenata, a koji me do danas u obliku razmišljanja za korisnost općeg tipa, za opće dobro, jest taj da sam se uvjerio u svom stubištu dvokatnice koji je ponekad bio poput košnice pun komaraca, muha, osa, i sveg što leti. Zadio sam pozamašnu rukovet sviježeg bejturana na vatrogasni aparat, misleći u prvom redu da će ugodno mirisati stubište. Nakon svega sat dva, izlazim na stubište i niti jednog krilatog stvorenja u stubištu, ma ni za lijek ! Tako sam poklonio jedan buket mojoj susjedi Idi iz druge zgrade, koja mi je oduševljeno sutradan kazala da i na se bejrutanom oslobodila lepršavaca i bodljikavaca.
Kad je biljka u bujnom rastu, još zelena, od nje napravim zeleni vijenac cca promjera tanjura za desert, vrlo dekorativan visi mi na hodniku mog stana ugodnog mirisa, čuva pristup neželjenih krilaša, a zimi tako suh vijenac smočim vrućom vodom iz slavine, objesim na zid koi z apar minuta obogti prostor svojim mirisima.
Artemiziji-Bejturanu stavljam aureolu anđela čuvara, vitalnog stimulatora, dok u istoj pordici ima više varijacija s plus ili minus osobinama, a naj ekstremniji Bejturanu je njegov „rođak“, onaj s đavoljim obilježjem, imenom Ambrozija.

Porodice, srodnici unutar biljaka i te kako održavaju ravnotežu kakvoj čovjek, kao razumno biće, može pozavidjeti na sprezi postojanja sebe za sebe, al i radi drugoga, razlogom da balansira ravnotežu i taj se proces odvija ne pogrešivo. Izobilje koje nam priroda daruje, čovjek je podredio svom hiru, strci za novcem, opasnosti da kruh naš svakidašnji postaje rastezljiv poput žvakaće, jer mu umjesto prirodnog kvasa formu daje aditiv kojim se tako trujemo.

Razmišljanja, želja za opće dobro i apel za suradnju u realizaciji borbe protiv komaraca, a time i potencijalnih zagađivača biljaka, namirnica za prehranu u močvarnim područjima. Moja ideja za širu, masovnu primjenu bejturana ima slijedeće argumente:
1. Ako bejturan ima tako snažno djelovanje u cjepivu protiv malarije, a ima,
2. Ako bejturan koriste u Mekki u svrhe da razgoni komarce i insekte, al i obogaćuje mirisima povjetarac koji širi te mirise kao osvježavajuće sredstvo,
3. Ako bejturan obitava u na području Balkana, a u BiH ga i uzgajaju,
4. Ako ravničarska područja našeg podneblja muke muče u borbi protiv najezde komaraca koji obitavaju na biljkama za prehranu, inficiraju iste, al i način na koji se isti pesticidima uništavaju, indirektno truje ono što jedemo, a tamo raste i sve to unosimo u organizam, na primjer krepali komarci na listovima salate i zelenila.
Učimo sami, od drugih ono pozitivno, od prirode njene nepogrešive osobine jer su dar Božji, a time naš doprinos,svoj zalog naraštajima nek dišu punim plućima i prenose tu ljubav.

GOSPINA TRAVA, Bogorodičina trava, kantarija ženska

Omiljena biljka gospina trava poznata je na široko, biljka koja uz maslinova ljekovita svojstva daje šansu da se kroz život, čovjek uvijek osjeća vitalan,ona je moj vjerni suputnik, nešto što me jača, inspirira, budi nadu. Svojim izgledom dekorira krajolik, sanira krhotine i time šalje signal ljudskom organizmu na pomoć, al i upozorava čovječanstvo na bahatost u ponašanja kod zahvata u prirodi.
Izgradnjom cesta, devastacija šuma krčenjem i prosjecima, čovjek bagerima ostavlja brazgotine, proplanke, nasipe,golet, a gospina trava je prvi revitalizant tih rana.
„Kad je duši najteže, svak se Tebi utječe, bez tebe bi, bijedni mi svi, vječnu sreću izgubili“, riječi jedne duhovne pjesme Marijanskih napjeva, čiji sadržaj opravdava u cijelosti ime toj biljci Bogorodičina trava., a tom analogijom i svojstava koja ona ima, majka svih trava koja pruža utjehu, liječi, podmlađuje.
Gospina trava je oniska biljka, vrlo dekorativno raspoređenim grančicama koje ukrašavaju žute latice, izraz sve ljepote sklada i blagost prirode, bogatstvo zeleno-žute vizure.
Prirodni iscjedak, djevičansko ulje masline sa poznatim ljekovitim komponentama, u spoju sa sviježe nabranim laticama (u fazi bujne cvatnje dok imaju polena u sebi), dugi niz godina za svoje potrebe, radim vrhunsko kvalitetno ulje, boje sviježe krvi. I ako se kantarion ulje nudi u ljekarnama, nisam baš siguran za baznu osnovu koja bi morala biti čisto, ne rafinirano 100% maslinovo ulje, u svom stilu ponosno ostajem prirodan, što udaljeniji od plastike.
Kantarion ulje od gospine trave i maslinova ulja, radi se na dva načina i to; onaj klasični dugotrajnijim izlaganjem suncu svježih latica namočenih u maslinovu ulju u staklenki i onaj „industrijski“, brzi postupak u kojem se ljekovita svojstva gospine trave pod tretiranjem na određenoj temperaturi spajaju s maslinovim uljem, a radi se od suhe tvari gospine trava.
Otopina, čaj radi se od usitnjenih cvjetova ubranih u jeku intenzivne cvatnje s pupoljcima i listovima, koja se suši u hladu i na propuhu. Čaj na način da se u ključanu vodu doda suha tvar, odmah isključi kuhanje, poklopljena odstoji 5-10 minuta. Pije se po želji i neograničeno, a otopina tako da se u staklenku stavi suha tvar, prelije vrućom vodom, zatvori i odstoji peko noći, sutradan ocijedi i popije tijekom dana jednake količine u tri navrata.
Općenito:
Kako maslinovo ulje u sebi ima prilično osobinu da jača probavne organe, sprečava djelovanje različitih bakterija, liječi tvrdu stolicu, normalizira probavni proces, a gospina trava svojstvo sprečavanja grušanja krvi, al i svojstvo revitalizanta koji potpomaže na zacjeljivanju unutarnjih probavnih i urinarnih kanala, al i krvnih žila, događa se idealan spoj sinhroniziranog saniranja tegoba i izlječenja veliki broj tegoba u organizmu.
Konzumiranje kantarion ulja, u jutro poslije ustajanja (natašte) i na večer prije spavanja(po jednu jušnu kašiku),kantarion čini čuda u revitalizaciji i liječenju unutarnjih poteškoća i jačanju funkcija niza organa u čovjeku.
Preporuča se za regulaciju nekontroliranog i čestog mokrenja, bolesti bubrega.
Kod operacije čireva u probavi, odstranjenju dijela crijeva, kantarion ulje se potrudi za nadomjestak jer crijeva čini rastezljvijima, jača elasticitet, gotovo se može reći,kompenzira skraćenje u slučaju amputacije. (Ps.Mom prijatelju Hansu, radi najezde čireva, odrezali podosta crijeva u Hamburgu, tamošnji liječnici preporučili piti kantarion ulje duže vrijeme, govoreći mu da će tu dužinu upravo ulje kompenzirati, čak do dužine 12 cm).
Vrhunac mog uvjerenja o djelotvornost kantarion ulja kao revitalizanta, uvjerio sam se sam davne 1996. godine na traumatologiji u Rijeci. Zbog teške saobraćajne nesreće, moj rođak je bio u dugotrajnoj umjetnoj komi, glavni moždani stup potrešen, višestruki prelomi. Posjećivajući ga gotovo svakodnevno, a nakon gotovo dva mjeseca, primijetili smo na peti lijeve noge dekubitus, dubine,preko 1cm, peta gotovo u raspadanju. Zamolo sam šefa odjela intenzivne dali mogu na ranu pete stavljati kantarion i odobrio mi je. Svakodnevno stavljanje natopljene sterilne gaze kantarionom direktno na ranu. Za nepunih dva tjedna, peta se pomladila, revitaliziralo se tijelo u cjelosti. Ne mogu odoljeti zadovoljstvu kad mi je tih dana prišla jedna gospođa Labinjanka, zamolila malo ulja za njenu 75 godišnju nepomičnu rođaku čija su leđa gotovo (zbog dugotrajnog nepomičnog ležanja) ostala bez kože, bila kao jedna rana. Srećom, imao sam ulje i sutradan ga rado darovao gospođi kojim je izliječila leđa svojoj dragoj rođaci, al i meni veliko zadovoljstvo u obliku saznanja da sam bio od takve vrste koristi…pomoći čovjeku u nevolji.
Da ulje ima jake regeneratorske osobine, dokaz je moja uporaba koju koristim svakog ljeta, al nikad za sunčanje, a po dolasku kući i poslije tuširanja,obavezno dam „obrok“ vlastitoj koži s tankim premazom kantarion ulja. Za sunčanje ne preporuča se kantarion ulje ako mu se dodaje sok od limuna, al niti maslinovo ulje s limunom jer je tada fotosenzibilno, mazanjem čistim maslinovim ol kantarionovim uljem uz dodatak iscjeđenog limuna i po želji kap, dvije eteričnog ulja lavande, tijelo ne izlagati suncu, već samo u hladu il pred večer.
Za ljetne opekline poslije večernjeg tuširanja, kožu treba obilnije namazati kantarion uljem koje izuzetno liječi opekline, al sprečava naknadno guljenje kože, koja je duže bila izložena suncu.

U Labinu, lipan 2012.
Josip-Pino Kudić
__________________
aa.k

__________________
aa.k

Replies:


Reply author: aa.k
Replied on: 14/09/2012 11:13:59
Message:

Jovan Savičić
prof. dr sci.
Titel, Republika Srbija

NAUČNI ASPEKTI UNAPREĐENJA KVALITETE ŽIVOTNE SREDINE
I OČUVANJA ŽIVOTNE SREDINE U SVJETLU RAZVOJA SUVREMENIH TEHNOLOGIJA


Rezime: U ovom radu se razmatraju pitanja koja se odnose na kvaliteto života ljudi i njegovo unapređenje u smislu održivog razvoja. U kontekstu su obuhvaćeni očuvanje životne sredine, nagli naučno tehnološki razvoj i suvremene brzorazvojne tehnologije, kao i danas nezaobilazna etička pitanja koja proizlaze iz potrebe za očuvanjem do sada ostvarenih vrijednosti i kontrolom novih još nedovoljno provjerenih i moćnih tehnologija.
Ključne riječi: Kvaliteta života ljudi, suvremene tehnologije, etička pitanja
Abstract: This paper discusses issues related to quality of life and its improvement in terms of susta- inable development. The context includes the preservation of the environment, rapid scientific and technological development and modern technology, and today an unavoidable ethical issues arising from the need to preserve the value of the successful control of new and insufficiently proven and powerful technologies.
Keywords: Quality of life of people, modern technology, ethical issues

Uvod

Razumijevanje pojma kvalitete života zahtjeva poznavanje njegove suštine i interakcije sa društvenim i fizičkim okruženjem. Ranije se ovaj pojam opisivao kroz društveni standard, a polovinom prošlog stoljeća istraživan je u okviru ekonomskih nauka. Od tada počinje istraživanje potreba i zadovoljstva čovjeka gdje se u proces uključuje i sociologija. Daljim istraživanjem razlika između objektivnog i subjektivnog kvaliteta života postajala je sve jasnija. Krajem prošlog stoljeća u skladu sa teorijom o održivom razvoju uvodi se i treća dimenzija kvaliteta života koja uključuje životnu sredinu, tj. prirodno okruženje. Riječ je o značajnoj komponenti, jer se priroda u prethodna dva
stoljeća znatno degradira, resursi iscrpljuju ili su na granici iscrpljivanja. Međutim, danas se, kao četvrta dimenzija kvaliteta života uvodi nauka i tehnološki razvoj, jer oni veoma snažno utječu na život svakog pojedinca.
Što je kvaliteta i da li pojam kvalitete u vremenu trpi promjene? Kako u formiranju pojma kvalitete utječe ljudsko znanje i kako ga determinira? Naime, filozofija kvalitete je bila predmet izučavanja od najranijih razdoblja nastanka ljudske zajednice i ljudske svijesti. Tako se u dugom razdoblju razvoja ljudske zajednice akumuliralo ogromno znanje iz svih oblasti bitnih po život i opstanak čovjeka, ali i za neprekidni razvoj civilizacije. Uopće, u skladu sa razvojem sveukupnog znanja razvijao se i pojam kvalitete i odnos ljudi prema njemu. Ovdje nije riječ samo o kvaliteti proizvoda/robe, rada, već i o prirodnoj sredini, organizaciji, kvaliteti odnosa među ljudima, sve do kvalitete življenja i zadovoljstva vlastitim životom. Današnje shvaćanje pojma kvalitete vodi ka izvrsnosti i njegovom kontinuiranom unapređenju. Novi model proizvodnje znanja je snažna dinamika promjena i nadogradnje postojećih znanja koju karakteriziraju multidisciplinarnost, interdisciplinarnost, kao i integracija razvoja različitih istraživačkih oblasti. U skladu sa tim filozofija kvalitete sve više poprima elemente inovativnosti, integriranosti i sveobuhvatnosti, a sve to u cilju ostvarenja visoke kvalitete i zadovoljstva vlastitim životom, osiguranja visoke kvalitete života budućih generacija.
Pristupi određenju pojma kvalitete života ranije su se zasnivali na osiguranju, prije svega, materijalnog bogatstva jedne zajednice, neophodnog za ostvarenje uvjeta za život i uopće potreba pojedinca koje determiniraju zadovoljstvo vlastitim životom.
Koja je to nova filozofija kvalitete života koja treba integrirati sve ono dobro iz zapadnog modela i sve ono što je prednost ostalih modela življenja razvijanih kroz dosadašnja tisućljeća postojanja? S druge strane, kako raspoloživo i buduće naučno saznanje trasira nove pristupe određenju kvalitete života? Analizom ovih pitanja dolazi se do nove filozofije kvalitete života i postulata koji postavljaju temelje razvoja cjelokupne ljudske zajednice u budućnosti i stvaraju osnovu za zadovoljstvo ljudi vlastitim životom.
Ako bi se fokusirali na kvalitetu života pojedinca onda se mora imati u vidu to da je on u direktnoj vezi sa sistemom vrijednosti zajednice u kojoj živi, porodice, pravnog uređenja države, kulturne sredine, osobnim karakteristikama osobe i njegove projekcije životnih vrijednosti, kao i dubine njegovog emotivnog života i spoznaje.
Bez obzira na aspekt tumačenja ovog višedimenzionalnog pojma, naučno – tehnološki napredak je imao dominirajuću ulogu u razvoju ljudske zajednice i njene kvalitete života. Tradicionalne nauke (matematika, mehanika, fizika, kemija, medicina, i dr.) dovele su do naglog tehnološkog i općeg razvoja, višestrukog uvećanja proizvodne moći i eksplozije stanovništva na planeti, koje danas broji više od šest milijardi ljudi.
Istraživanja, koja se odnose na konture daljeg razvoja civilizacije, ukazuju da će i u budućnosti nauka i tehnologija biti dimenzije koje dominiraju u određenju kvalitete života, ne samo svojim neposrednim utjecajem, već i snažnim
djelovanjem na ostale dimenzije: socijalnu (društvo), ekonomsku, kao i dimenziju same životne sredine.
ČovJek je od svog postanka težio da oponaša prirodu i stvori materijalna i duhovna dobra u cilju poboljšanja kvalitete života i razumijevanja svrhe svog postojanja. Poseban akcent se stavlja na spoznaju: nauku i usavršavanje ljudske zajednice i pojedinca. Tako je nauka kroz vjekove doprinosila razvoju civilizacije, uvećavajući njene materijalne i duhovne kapacitete. Daljnjim naučno – tehnološkim razvitkom današnja civilizacija napravila je prve ozbiljnije korake osvajanja svemirskog prostora, što će u narednim tisućljećima u potpunosti izmijeniti današnje shvaćanje civilizacije i njenog razvoja.
Svakako, pored naučnog i tehnološkog razvoja na kvalitetu života pojedinca i zajednice u cjelini utjeu i razvoj društva i društvenih odnosa, koji imaju za cilj osiguranje opstanaka, sigurnost, pravičnost i neometan razvoj duhovnih i fizičkih sposobnosti svih članova zajednice. Pri tom treba istaći i ulogu rekreacije, sporta i umjetnosti u kvaliteti života, jer njihov razvoj višestruko uvećava subjektivno zadovoljstvo i mogućnost iskazivanja i samodokazivanja vlastitih osobnosti.

Vizije scenarija potencijalne i normativne budućnosti
Razlika između tehnološkog predviđanja i budućeg održivog ispunjenja funkcije odražava razliku između potencijalnih i normativnih scenarija. U prospektivnom scenariju sadašnji trendovi i razvoj projektirani su u priču o tome kako budućnost može izgledati i kako bismo do nje mogli doći. Naravno, može se projektirati širok opseg mogućih budućnosti, zavisno od toga kako se različiti korisnici razvijaju i nepredviđenih incidenata kao što su nesreće, rat, iznenadna (neočekivana) otkrića, utjecaj društvenih pokreta, itd.

U viziji scenarija normativne budućnosti (Raskin et all, 2002. Vergragt, 2005) skicirana je poželjna budućnost za koju oni smatraju da je najmanje moguća, čak i nevjerojatna. Tako je održiv scenarij budućeg razvoja društva normativni scenarij. Naravno, i normativni i prospektivni scenarij sadrže priču o tome kojim putem se do nje može doći, a koji po definiciji podrazumijeva duboke promjene procesa i pojedinaca, institucija, društva, vrijednosti, i vjerojatno kojim tehnološkim unapređenjima.

Biotehnologija, tehnologije zaštite zdravlja i nanotehnologije
Možda se najveći izazovi na tehnološkoj putanji događaju u oblasti biotehnologije. Među mnogim drugim promjenama bez presedana je genetska modifikacija usjeva koja je omogućila povećanje prinosa, zaštitu od insekata i štetočina, i njihov rast i razvoj u slanoj vodi. Na početku smo ogromne trajektorije koja se odnosi na mogućnosti modifikacije biljaka i životinja, kao i drugih živih organizama.
Dok neki pisci podržavaju ovakav razvoj u cilju rješavanja problema ishrane sve brojnije svjetske populacije, drugi (posebno u Europi) pokazuju veliku sumnjičavost na takva događanja (#1050;rimsky, 2005). Vrhunac kritike je kontaminacija nekih sjemena, pristup nemodificiranoj hranii, smanjenje biodiverziteta, a posebno patentiranje živih organizama. Još veći problem je kontrola velikih multinacionalnih biotehnoloških korporacija, poput korpora- cije Monsanto, preko poljoprivrednika i poljoprivrednih poduzeća.
Tehnološka trajektorija u oblasti razvoja zdravstvene zaštite, također je bila spektakularna. Od kada je Nikson 1971. proglasio rat protiv raka, SAD su uložile više od 200 tisuća dolara za osnovna istraživanja koja se odnose na razumijevanje i liječenje raka. Rezultat je bio ogromni napredak u oblasti molekularne genetike, razvojno ćelijske biologije i imunologije. I ako univerzalni lijek za neutralizaciju bolesti raka nije pronađen, ostvareni napreci u medicinskoj biotehnologiji su impresivni. Ipak, kritičari uočavaju da postoji neuravnoteženost između obećanja modernih tehnologija zdravstvene zaštite i napretka u suzbijanju uobičajenih bolesti trećeg svijeta, kao što su malarija i tuberkuloza.

Mapiranje ljudskog genoma otvara mogućnost otkrivanja nasljednih bolesti na mnogo temeljitiji način nego što je to bilo moguće u prošlosti, kao i razvoj lijekova kojim će se uspješnije djelovati na određene bolesti, pa čak i određene ličnosti. Manipulacija genetskim ljudskim nasljednim materijalom u budućnosti će biti moguća, u početku će se usmjeravati na eliminaciju nasljednih bolesti, ali ne dugo posle te faze omogućiti će se unapređenje ljudskog bića, njegovo oblikovanje na način koji sada ne možemo predvidjeti. U vezi gena, kloniranje ljudskih ćelija otvara vrata za stvaranje tvornica gdje će se ljudski organi uzimati od moždano mrtvih organizama i čuvati da bi se zamijenili neispravni organi bez problema odbacivanja tkiva koje mi sada doživljavamo. Ti događaji će ponovo generirati normativne i etičke dileme o tome gdje su granice ljudskog miješanja sa prirodom. Oblast koja će posebno izazivati zabrinutost kod narednih generacija je moguć razvoj biološkog oružja koje se može mnogo više usmjeriti na specifične ljudske karakteristike.
Kurzweil (2005) razmatra mogućnost ubrizgavanja matičnih ćelija u krvotok kako bi se pomladili ljudski organi i time dalje produžio životni vijek. Možemo se osvrnuti na budućnost u kojoj ljudi mogu biti po mjeri iz specifikacija (Ishiguro, 2006), ljudi žive mnogo duže nego do sada, i druge bolesti mogu biti meta veoma specifičnih lijekova dizajniranih prema genetici pojedinačnih pacijenata. Za sada takvi događaji mogu biti samo spekulativni. Poput GMO (genetskog modificiranja organizma) i patentiranja živih materijala su u toku. Nažalost, ovakve debate često se događaju nakon saznanja o realiziranom otkriću i socijalne posljedice su jasne (poznate Collingridge dileme). U ranoj fazi razvoja tehnologije predvidjeti njene posljedice je veoma težak zadatak.
Također, brzorazvojne i nove tehnologije su nanotehnologije, u suštini dizajn tehnologije na molekularnoj razini. Postoje dalekosežne ideje o DNK računarstvu i računarskoj samomontaži. Glavni pokretači za ovakva kretanja su računarstvo, telekomunikacije, potrošačka elektronika i vojne aplikacije.
Nanotehnologije obećavaju nov oblik razvoja i isporuke lijekova, medicinsku dijagnozu i tretiranja raka, u kombinaciji sa biotehnologijom počiva na genomici i kombinatornoj kemiji.
U energetskom sektoru, tehnologije osvjetljenja na bazi nanotehnologije mogu smanjiti potražnju energije za osvjetljenje.

Nanotehnologije mogu doprinijeti razvoju sistema virtualne realnosti; automatizaciji i robotici, kemijskoj, biološkoj i nuklearnoj detekciji, zrakoplovstvu, prehrambenoj i građevinskoj industriji. Nanoroboti se mogu uvesti u krvotok i vršiti čišćenje krvnih sudova od neželjenih supstanci, krvnih zrnaca ili vena.
Kao i kod mnogih drugih novih tehnologija, nanotehnologija može imati široke i pro- dorne implikacije, posebno u kombinaciji sa drugim tehnologijama kao što su genetski in- ženjering i info – komunikacione tehnologije (Fleisher et al., 2004; Merkerk et al., 2005; Royal Society, 2004).

Informacione i komunikacione tehnologije; vještačka inteligencija
Informacijske i komunikacijske tehnologije će nastaviti sa brzim razvojem. i danas su ekonomski privilegirani ljudi manje/više svuda, u stalnoj komunikaciji i interakciji sa drugima putem mobilnog telefona, Interneta, telekonferencija i GPS tehnologije. Internet i njegovi nasljednici omogućuju još neviđenu razmjenu informacija i znanja širom svijeta. Na mreži se već okupljaju istomišljenici iz različitih kulturnih i ekonomski razvijenih okruženja. Računari su manje/više sveprisutni, izlaze iz prostora kućišta i svog sadašnjeg rasporeda na mreži i prenose na nove aplikacije kao što su one vezane za ambalažu odjeće i hrane.
U domeni tehnoloških inovacija dalja minijaturizacija memorijskih čipova i mikroprocesora nastavlja se velikom brzinom (Murov zakon). Implikacije ovih i drugih događanja su veoma neizvjesne. Kurzweil (2005) špekulira sa mogućnostima humanih mašina singularitet u narednih 20 – 30 godina, integriranjem ljudi i mašina sa računarskom inteligencijom i stvaranjem nečega što će nadmašiti ljudsku inteligenciju. Svoje špekulacije Kurzweil zasniva na vjerovanju da će se brzina kompjuterskog izračunavanja povećavati eksponencijalno. Na sličan način se povećava i naše razumijevanje o tome kako radi ljudski mozak. On predviđa mogućnost ugradnje čipova u dijelove ljudskog mozga u cilju poboljšanja njegove funkcionalnosti. Smatra da ćemo, čak što više, biti u stanju povećati biološku inteligenciju sa ne biološkom i obrnuto. Pretpostavlja i to da ćemo 2030. imati kompjuterske entitete koji će posjedovati osjećanja i svjesno obavljati poslove.

Kurzweil ilustruje projekciju tehnološkog determinizma i tech-fic pristup razmišljanju.
On čak tvrdi da će se pomoću novih tehnologija glad i siromaštvo moći eliminirati. Općenito, on tehnologiju vidi kao eksponencijalno evolutivan proces, nastavak evolucije koju kre- ira čovječanstvo.
Ove spekulacije (neko to naziva ekstrapolacija) podstiču na provokativna pitanja o prirodi vještačke inteligencije (Artificial Inteligence – AI). Nedavno je u literaturi dokumentirano obnavljanje interesa za AI. Anderson (2005) citira Thomas Georges „Digital Soul” (2003), u kome ispituje posljedice od stvaranja inteligentnih mašina van ljudske kontrole. Očigledno je da on ne postavlja samo pitanja, kao što su „Što znači biti inteligentan?” i „u čemu se razlikuje inteligencija stroja koji je nastao iz ljudske inteligencije?”, već i ona manje očigledna kao što su „hoće li biti moralno dozvoliti da za nas rade autonomne, inteligentne strojeve?”
Naravno da se sa AI povezuju i pitanja o inteligenciji čovjeka, njegovom identitetu i svijesti, i konačno, što je to što nas čini čovjekom. Ako dovoljno dobro shvatimo da ćelije ljudskog mozga ponavljaju svoje funkcije i kombiniraju sa ćelijama drugih mozgova mi bismo na kraju mogli biti u stanju ubrzati procese ljudske inteligencije. Ovo su Kurzweil –ova špekulativna predviđanja. Ostaju pitanja: Da li će to zaista biti moguće i što bi postigli u koliko to i uradimo? Da li ćemo biti u stanju kontrolirati svoj razvoj i da li je poželjno tako nešto činiti? Možda će vrijednost takve neograničene inteligencije biti u tome da se ljudsko biće ne kontrolira?

Međusobne interakcije i mogućnost
Špekulacija o međusobnim interakcijama vještačke inteligencije, info i komunikacionih tehnologija, nano i medicinskih tehnologija, bio i energetskih tehnologija, čini se da je prilično uvjerljiva. Međusobno povezivanja a time i osnaženje ovih tehnologija izgleda vjerodostojno. Rani primjeri su interfejs informacija i biotehnologija u projektu ljudskog genoma i mogućnost isporuke ciljanog leka putem nanotehnologija. Takvi moćni interfejsi će vjerojatno dovesti do ubrzanog rasta i razvoja ovih tehnologija. Snage koje upravljaju tehnologijom također se mogu promijeniti u budućnosti. U prošlosti su pokretačka snaga bile vojne, prostorne i tehnologije zdravstvene zaštite, sa izdvojenim potrošačkim tržištem. U budućnosti se mogu kreirati novi putovi pod pritiskom oskudice i visoke cijene energije, pogoršanja životne sredine, novih prijetnji od terorizma itd. U tom smislu, kombinacije novih tehnologija mogu imati benigne društvene aplikacije, međutim, one se mogu kombinirati i tako podrivati održivost, na primjer kroz upotrebu u novoj trci u naoružanju ili za terorizam. Te neizvjesnosti povezane sa novim kontekstima ukazuju na ponovno podsjećanje na ranije postavljana pitanja oko prognoze i procjene, donošenja odluka i kontrole novih tehnologija (MIT, 2006).

Etički aspekti razvoja suvremenih tehnologija
Polovinom 80-ih godina prošlog stoljeća, povodom proslave pedesetogodišnjice Tehnio-na-Izraelskog instituta za tehnologiju, održana je konferencija o ulozi tehnologije u društvu. Vodeći svjetski filozofi, naučnici i inženjeri iznijeli su referate i reakcije na njih povodom uspona tehnologije u drugoj polovini dvadesetog stoljeća. Ono što slijedi su izlaganja inženjera Dejvida Brendona (David Brandon) i Franca Olendorfa (Franz Ollendorff), kao i filozofa Isaije Berlina (Isaiah Berlin). Na kraju će biti dat opis završne deklaracije koju su učesnici konferencije usvojili, a koja je usredotočena na pitanja poštovanja ljudskog dostojanstva pri razvoju i korištenju tehnologije.
Dejvid Dž. Brendon u radu pod naslovom Partnerstvo etike i tehnologije navodi da ne postoji dihotomija tehnologija/etika, i da će samo nastavak tehnološkog razvoja omogućiti čovjeku kontrolirati životnu sredinu i izbjeći istrebljenje. Brendon ističe da su etički i tehnološki razvoj oduvijek išli ruku pod ruku, jer etička pravila imaju smisla samo ukoliko čovjek posjeduje izvjesnu kontrolu nad životnom sredinom. Kako je kontrola nad životnom sredinom putem razvoja tehnologije postajala sve sofisticiranija, etički kodeksi postajali su sve razrađeniji. Za četrdeset tisuća godina uspjeli smo biološke evolucijske mehanizme, putem kojih se organizmi prilagođavaju sredini, zanemariti tehnološkim mehanizmima, kojima sredinu prilagođavamo organizmu. Ukoliko namjeravamo nastaviti tehnološki razvoj usprkos postojećem populacijskom pritisku i ograničenim resursima, onda ne postoji razlog zašto čovjek i dalje ne bi bio smatran smislom kreacije niti zašto naša djeca ne bi imala bolje živote od naših. Ali, ukoliko više ne budemo mogli kontrolirati životnu sredinu, onda će se čovjek morati suoči sa sudbinom ptice dodo ili dinosaurusa – sa evolutivnom smrću, nesposoban prilagodi se promjenama.
Franc Olendorf u naslovu Nauka i savjest navodi da su za etičko postupanje odgovorni pojedinci i njihova savjest.

On opisuje da smo svi bili aktivni i pasivni svjedoci političkih i socijalnih revolucija globalnih razmjera sa kojima se čovječanstvo suočilo u dvadesetom vijeku. Ti povijesni događaji su toliko čvrsto povezani sa dostignućima moderne nauke i tehnologije da ćemo samo putem razumijevanja ovih nekada razdvojenih područja ljudskog života dostići intelektualno razumijevanje tendencija inherentnih tehnološkoj eri. Oni čovjeka, nezavisno od profesije, stavljaju u potpuno novu mentalnu situaciju u kojoj univerzum pred njega stavlja veliki izazov. Da smo od mladog Alberta Ajnštajna zatražili da pred Gospodom posvjedoči energetsku formulu E = mc2, vjerojatno bi nam uputio samo blic pogled. Ali kada smo saznali da je Oto Han šestog travnja pokušao samoubojstvo. to nas ni u kojem smislu ne bi moglo iznenadi. A da smo Ajnštajna ozbiljno priupitali istu tu stvar samo deset godina kasnije, kada je bio na smrt bolestan, on bi samo tiho skrenuo pogled. Imajući njegovu sudbinu na umu, moramo se zapitati: koja je moja pozicija, a koja je tvoja, povodom ključnog pitanja našeg bitka, planiranja i postupanja – da li dati prednost tehnologiji ili savjesti? Jer za njima idu njihova djela.
Ser Isaija Berlin je u referatu Vrlina i praktičnost upozoravao na štetnost potrage za etičkom perfekcijom u stvarnom svijetu. Nešto se mora žrtvovati zarad nečeg drugog. On dalje navodi da nisu sve vrijednosti kompatibilne. Poprilično je jasno da (a ovo je apriorna pozicija) netko ne može imati sve. Ne možemo uraditi sve, već neke stvari moramo žrtvovati da bismo dobili neke druge. U Vladaocu je Makijaveli vrlo jasno i ispravno iznio da neko ne može živjeti životom koji zovemo kršćanskim i istovremeno biti efikasan u javnom životu. On je time želio kazati da je idealna vrlina inkompatibilna sa efikasnošću u praksi i da stoga u javnom djelovanju nešto mora biti žrtvovano. S ovom neprijatnom istinom ljudi po pravilu nisu se spremni suočiti.
Jedini zaključak koji je želio izvući iz ove činjenice jest, da u načelu smatra kako je veoma poželjno, da oni koji se bave opasnim profesijama, naime medicinom, tehnologijom, biologijom, fizikom, kemijom i sl., budu svjesni da je vrlo vjerojatno da će njihovi pronalasci i otkrića donijeti posljedice koje oni sami smatraju štetnim. Ipak, napredak koji se odnosi na stjecanje i širenje znanja ne može i ne treba biti zaustavljen dok se čovječanstvo moralno ne pročisti. Dileme koje vode do ekstremne anksioznosti, agonije kroz koju je prošao sam Nobel, a potom i Openhajmer, Ajnštajn i drugi, nisu slučajne.

O tehnologiji i moralnoj odgovornosti

U ovom naslovu navodi se suština deklaracije usvojene od poznatih svjetskih eksperata učesnika proslave 50-te obljetnice Tehniona – Izraelskog instituta za tehnologiju, a koja se odnosi na tehnologiju i moralnu odgovornost. Naime, učesnici proslave u Haifi izrazili su duboku zabrinutost zbog sve veće prijetnje blagostanju i opstanku ljudske vrste, kakvu predstavlja bespoštedna upotreba primijenjene nauke i tehnologije. Usvojena deklaracija je bila upućena svima na koje se odnosi, vladama i drugim političkim agencijama, administratorima i menadžerima, ekspertima i laicima, nastavnicima i studentima, svima koji imaju moć da utiču na donošenje odluka ili pravo da u vezi sa njima budu pitani. Deklaraciju čija je suština poziv na oprez bila je sačinjena od slijedećih deset točaka:
1.Priznajemo da tehnologija ima veliku moć unaprediti ljudski život. Ipak, nastavak ubrzanog razvoja i širenja tehnologije ima potencijal bez presedana da donese i zlo, a ne samo dobro. Posljedice tehnologije danas su toliko razgranate i međusobno povezane, toliko nepredvidive, duboke i bespovratne, da predstavljaju prijetnju samom opstanku vrste.
2.Iako je postupanje na lokalnoj i državnoj razini urgentno, legitimni posebni interesi ne bi smjeli nadmašiti opće interese svih ljudskih bića – pravdu, sreću i mir. Odgovorna kontrola nad tehnologijom pomoću socijalnih sistema i institucija predstavlja urgentni globalni prioritet, važniji od bilo kojeg konflikta interesa, svih političkih, rasnih razlika ili političke lojalnosti. Ili će svi uživati plodove tehnologije ili će svi patiti pa možda i nestati – zajedno.
3.Primena tehnologije i tehnoloških inovacija rezultat su ljudskog postupanja. Kao takvi, oni moraju biti vrednovani u političkom, socijalnom, ekonomskom, ekološkom, a prije svega u moralnom smislu. Ne postoji moralno „neutralna” tehnologija.
4.Ljudska bića i kao individue i kao pripadnici ili djelatnici u socijalnim institucijama nose isključivu odgovornost za zlouporabe tehnologije. Pozivanje na navodno nepromjenljive zakonitosti tehnološke inercije i transformacije predstavlja izbjegavanje moralne i političke odgovornosti.
5.Ona kreda i moralne filozofije koje nas podučavaju ljudskom dostojanstvu mogu nas, usprkos međusobnim razlikama, ujediniti u postupcima pomoću kojih bismo se mogli nositi sa problemima kakve ostvaruju nove tehnologije.

Rad na novim kodeksima koji bi nam kazivali put u vremenima sveobuhvatne tehnologije predstavlja urgentni zadatak.
6. Sve u vezi sa tehnologijom moralo bi se svoditi na poštivanja osnovnih ljudskih prava i ljudskog dostojanstva. Ne smijemo se kockati ljudskim opstankom. Ne smijemo degradirati ljude na stvari kojima upravljaju strojevi: svaka tehnološka inovacija mora biti procijenjena na osnovu doprinosa kakav pruža razvoju suštinski slobodnih i kreativnih osoba.
7.Razvijene i zemlje u razvoju imaju različite prioritete ali njihovi interesi suštinski konvergiraju:
•Razvijene zemlje trebaju odbaciti ekspanziju po svaku cijenu i sebično
zadovoljavanje želja koje se neprekidno umnožavaju – da usvoje javne politike
principijelnog uzdržavanja i da bezrezervno pomažu one manje sretne i manje
razvijene.
•Zemlje u razvoju treba da usvoje komplementarne, mada modificirane
politike principijelnog uzdržavanja, posebno oko pitanja rasta populacije, i da
se odlučno trude da ne prođu kroz neumjerenosti i ne ponove budalaštine
razvijenijih ekonomija.
•Uklanjanje ljudske bjede, gladi i bolesti, socijalnih nepravdi i postizanja
trajnog mira moraju imati apsolutni prioritet.
8.Ove probleme i njihove implikacije trebaju razmatrati i proučavati sve obrazovne institucije i svi mediji. Oni zahtijevaju intenzivna, maštovita istraživanja u koja trebaju uključiti stručnjake iz oblasti društvenih nauka i humanističkih disciplina, prirodnih nauka i tehnologije. Potrebne su nam discipline – čuvari, koje bi nadgledale i procjenjivale tehnološke inovacije s posebnim naglaskom na njihove moralne implikacije.
9.Primena ovdje navedenog zahtijevati će unapređivanje socijalnih institucija putem aktivne participacije državnika i njihovih eksperata savjetnika, kao i informirani pristanak onih koji su najneposrednije zahvaćeni – mladih, čiji je ulog u budućnost najveći.
10.Deklaracija poziva na nastavak rada na tri različita, mada povezana, zadatka: razvoj disciplina čuvara radi nadzora, modifikacije, unapređivanja i obuzdavanja posljedica tehnologije po ljude (što je poseban zadatak za naučnike i tehnologe od kojih tehnološke inovacije potiču, mada ne nužno samo njihov); objedinjavanje raznolikih etičkih kodeksa radi zajedničke akcije; i stvaranje suvremenih obrazovnih i socijalnih institucija.
Ukoliko ne minimiziramo ljudsku iracionalnost i potencijal za zavist i mržnju, nećemo dostići dovoljnu razinu vjere u sebe i bližnje u nadi da ćemo u budućnosti svi dobiti šansu kako bi premostili jaz između želja i stvarnosti – šansu da konačno stvarno postanemo ljudi. Nema plana hitnijeg za dobrobit i opstanak čovječanstva. Gore opisana deklaracija je nazvana Deklaracija o tehnologiji i moralnoj odgovornosti sa planine Karnel, usvojena je u Jeruzalemu još 25. decembra 1974. godine.

Zaključak

Ovaj rad je započet u znaku opisa kvaliteta življenja, ali i opreza kada su u pitanju pojmovi vrijednosti, tehnološke prognoze i trendovi ekstrapolacije. Istraživanje budućnosti sobom nosi i veoma veliki rizik i neizvjesnosti. Naime, naučno – tehnološka dostignuća se brzo događaju, a ljudske institucije za njihovu kontrolu i usmjeravanje praktično su nerazvijene. Mi smo dobro iskusili neka tehnološka iznenađenja prije nego što smo spoznali kako treba na njih reagirati. Mada suvremena teorija tehnološku inovaciju opisuje kao visoko socijalno usađen fenomen, u praksi on je usmjeren na dominantne društvene interese i na to je teško utjecati preko demokratskih institucija. Tehnologija nam može pomoći u razvoju i preuzimanju koraka za realizaciju vizije održive velike tranzicije svijeta, ali samo ako se donesu prave odluke o tehnološkim inovacijama u ranoj fazi njihovog razvoja.
Umjesto zaključka u kojem bi se trebalo, u kratkim crtama, oslikati gore razmatrani sadržaji, ovaj prostor iskoristiti ćemo samo u svrhu isticanja nekoliko značajnijih pitanja koja se vrte u našoj sijvesti, a za koja tražimo prave odgovore. Takva pitanja su, na primjer:
• Kako i ko su planeri održivih razvojnih ciljeva društva?
• Koje metode i sredstva se koriste da bi se ti ciljevi ostvarili, tj. kako se do njih
dolazi?
• Dali, u kojoj mjeri i kakve posljedice društvo može imati ukoliko se opredijeli
istraživati na tom putu?
• Kuda nas sve može odvesti naučno tehnološki karavan?
• Gdje su vidikove granice?

Literatura

1. Raskin P.T. Banuri, G. Gallopin, P. Gutman, A. Hammond, R. Kates, and
R. Swart. 2002. Great Transition: The promise and lure of the time
ahead. Boston: Tellus Insti- tute.
2. Vergragt, P.J. 2005, „Back-casting for environmental sustainability: From STD and SusHouse towards implementation”, in Towards environmental innovation systems. Heidelberg: Springer. 301-318.
3. Krimsky, S. and P. Shorett (eds.). 2005. Rights and Liberties in the Biotech
Age: Why We Need a Genetic Bill of Rights. Lanham, MD: Rowman and
Littlefield Publishers.
4. Kurzweil, R. 2005. The Singularity is Near: When Humans Transcen
Biology. New York: Viking. See www.kurzweilai.net.
5. Ishiguro, K. 2006. Never let me go. New York:
Knopf.
6. Arnall, A.A. 2003. „Future Technologies, Today’s Choices: Nanotechnology, Artifici- al Intelligence and Robotics; a Technical, Political and Institutional Map of Emerging Technologies” A report for Greenpeace Environmental Trust. See http://www. gre- enpeace.org.uk/MultimediaFiles/Live/FullReport/5886.pdf.
7. Glenn, J.C. 2006. „Nanotechnology: Future Military environmental health considera- tions” Technological Forecasting and Social Change Volume 73, Issue 2:128-137.
8. ETC (Action Group on Erosion, Technology and
Concentration). 2003.
See http://www.etcgroup.org/documents/TheBigDown.pdf.
9. Anderson, M.L. 2005. „Why is AI so scary?” Artificial Intelligence
169:201-208
10. Georges, T.M. 2003. Digital Soul, Intelligent Machines and Human Values. New York: Westview Press.
11. MIT. 2006. POET project. See
www.poet.mit.edu.

__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 19/09/2012 18:32:48
Message:

Boro M. Vujasin dr med. spec. II.
Titel, Republika Srbija

TAJNA JE RAZOTKRIVENA

Prijatelji moji!
Od svih informacija sakupljenih tokom godina mog istraživanja, ove su najvažnije. Od vas su cijelo vrijeme skrivane. Ovo je najveća tajna koja je izašla na vidjelo! Posjedujem stotine vladinih dokumenata, koji posljednjih osamdeset godina dokazuju
trovanje hrane i vode, kako bi se stanovništvo razbolijevalo i steriliziralo zbog eugenike.
Sve je objašnjeno u knjizi Ekonauka koju je napisao stručnjak iz Bijele kuće John. P. Hol- dren.
Tu se govori o planetarnoj policijskoj državi, koja će izvršiti sterilizaciju, kao i kombiniranju vode i hrane zarad sterilizacije ljudi.
Ovo je napisao nekoliko desetljeća prije njegovog odlaska na poziciju u Bijelu kuću u ured za nauku i tehnologiju. Sada se odjednom materijal iz knjige povlači, a u veliko kroz vijesti širi u javnosti kao dobra stvar.
Ovdje vidite ono što bi prosječna osoba kupila u trgovini.
Nisu sve namirnice štetne, ali većina sadrži sastojke, vještačke kemikalije koje su dodane, a jako su otrovne i loše po zdravlje. Oni to znaju sve vrijeme i odobrili su ih za upotrebu.
Počnimo sa aspartamom. Više ne možete otići u prodavaonicu i kupiti žvakaću, a da ne sadrži aspartam kao dodatak. Godina 70-ih Searle je pokušao dobiti odobrenje, ali bezuspješno. Bila su potrebna tri pokušaja, jer je u njihovom istraživanju provedenom nad majmunima, većina test subjekata umrla ili oboljela od raka. Sada imate Mainsteream članke, gdje je Evropska unija napravila velika istraživanja i dobila rezultate o djeci rođenoj sa premalom težinom, preranim porođajima i pobačajima, kod onih žena koje su pile pića na bazi aspartama, kao na primjer Zero-Cole.
Što je aspartam? To je fekalni otpad E-koli bakterije. Oni je genetski modificiraju, nahrane toksičnim otpadom, onda ona pražnjenjem izbaci aspartam!
Aspartam ima toliko neželjenih efekata, da je neizrecivo – SLAJD.
Sve je unaprijed isplanirano. Uz sve ovo stvara se i zavisnost. Ali idemo dalje i popričajmo o McDonaldsu i njegovoj piletini (Chicken McNuggets).
Sjećam se da sam prije 10 godina čitao u zdravstvenom informatoru, kako se u njima, kao i u još mnogo hrane nalazi jedna vrsta plastike slična silikonu (Dimethyl Polysiloxane).
Dodavanje ovog aditiva ilegalno je u svim ostalim zemljama sveta. Tajna je u tome, što je sve ovo isplanirano.
U slučaju Nurnberg, nacisti su u koncentracijskim logorima u vodu dodavali Natrijum Flourid, kako bi se zatvorenici načinili pokornijim. Stotine studija pokazalo je ove rezultate, čak i prije nego je Hitler došao na vlast. Ovo je oblik prisilnog drogiranja.
Kako je javnost bila upoznata sa ovim, priznali su da količina od 1:1 000 000 natrijeve fluoride, više nego udvostručuje šanse za rak kostiju kod dječaka i muškaraca.
Odgovor vladinih korporacija je bio, ne samo da se doda u vodu, već i u tisuće drugih proizvoda poput dječje vode. Počeli su dodavati i količinu od 900:1 000 000 u jaja u prahu. To prouzrokuje pad koeficijenta inteligencije, povećava sterilitet, a dodaje se u mnogo namirnica koje konzumiramo.
Pogledajmo genetski modificirane organizme (GMO). Jeste li znali, da se već dugi niz godina Amerikanci hrane mesom kloniranih goveda, svinja, a sada se to proširuje i na ostale vrste životinjskog mesa.
Uzmimo lososa. Naučna istraživanja su dokazala da će vrsta GMO lososa dobivena ukrštanjem lososa i drugih životinja, kada dođe u susret sa prirodnim divljim lososom, dovesti do izumiranja divljeg lososa u razdoblju od 40 generacija.
I FDA je odobrila i ovo, a dozvoliti će njegovo puštanje u divljinu. To kao prvo nije losos. To je ukrštena vrsta koju naziva Kamira. To je nekakav miks, kao iz laboratorije Doktora Moreaua, kao iz noćne more.
Više od 85% kukuruza je GMO koji se konzumira u USA, a ispostavlja se i u Evropi i Kanadi. GMO kukuruz stvara vlastiti pesticid, pa ga insekti ne jedu. Ako ga insekti ne jedu, jer umiru, što mislite, što će se dogoditi sa laboratorijskim životinjama i ljudima? Bukvalno, više stotina studija pokazuju, da ne samo Monsanto, već i druge kompanije proizvode GMO.
Kukuruz, koji je povezan sa otkazivanjem organa test miševa, kao i sa masovnim sterilitetom istih miševa i zamoraca. Oni su dakle hranjeni, ne samo sa GMO kukuruzom, već i sjemenom pamuka.
Studije u Indiji, Nemačkoj i USA su pokazale, da kada se sjeme pamuka, posluži kao hrana za krave, ona tada pobacaju telad, ili su telad zakržljala, ili u mnogim slučajevima umru pri teljenju.
A što se nalazi u većini procesuirane hrane? Ulje iz GMO sjemena pamuka. Studije također potvrđuju da GMO usjevi ubijaju pčele i leptire. Ali, ne zaustavljaju se tu. Sada tvrde, da će u biosferu pustiti komarce otporne na malariju.
Genetski kod planete, blago rečeno, uništava se u najezdi zlih korporacija.
Prije nekoliko godina direktor Monsanta, citiran u Nacionalnoj geografiji, rekao je da je to njegov program, kako želi da njihovi usjevi i organizmi preuzmu biosferu.
A najveće kompanije koje se bave genetskim inženjeringom, fokus stavljaju na osam glavnih vrsta usjeva, a sada proširuju na stotine vrsta drugih biljaka mijenjajući genetski kod planete. Ovo je genetska diktatura, vandalizam.
Zbog toga su Rockefelleri i UN izgradili goleme ograđene plantaže sa naoružanim čuvarima po cijelom svijetu, a ne samo na Arktiku. Što više, priznali su da to čine u slučaju da nešto pođe po zlu, da je to vrsta Noine broda.
Sve te lažne službe zaštite okoline, nikada se ne žale zbog ovog, ne pričaju o istinskom uništavanju okoline.
Oni žele udariti porez na zrak (CO2) koji ljudi dišu, a pomoću kojeg i biljke dišu i vrše fotosintezu, kako bi zatvorili industrijska društva i njihova postrojenja i tako kontrolirali naše živote. To je velika tajna! To je program redukcije populacije.
Broj spermatozoida zapadnog čovjeka eksponencijalno opada. Čak je i vlada predvidjela, da će u narednim generacijama gotovo svi biti sterilni. Ovo je globalistička religija, njihova filozofija i cilj. Moćnici žele planetu za sebe.
UN je rekao da je njihov plan smanjenje svjetske populacije za 80%.
Čuli ste da je Ted Turner ljude nazvao beskorisnim izjelicama i da bi ih 80% trebalo ubiti.
Čuli ste princa Filipa, koji je rekao da bi se nakon smrti želio vratiti kao virus, koji bi ubio većinu stanovništva, a Dr Eric Pianka i Peter Singer govore o masovnoj redukciji populacije. Konstantno se na vijestima govori kako trebamo imati samo jedno dijete, jer sve preko je loše za okolinu i da smanjenje ljudi znači i smanjenje CO2.
Živimo pod diktaturom naučnika, a USA i Engleska su epicentar svega i šire se na globalnoj razini. Sjećate se svih tajnih eksperimenata sterilizacije u USA i Evropi.
Sjećate se što je činio Hitler. On je naučio od Eugenista i Rockefellera iz USA.
Ovo je kultura smrti nametnuta vama i vašoj porodici. Vi ste također meta, i to planski ciljana.
Hormon rasta u mlijeku tjera vašu djecu, osmogodišnju djevojčicu u pubertet, umjesto da se to spontano dogodi u dvanaestoj ili trinaestoj godini.
Silicon u McDonalds piletini, stotine vrsta prerađene hrane u sebi sadrži aspartam,koji je fekalija, a GMO E-koli bakterije. uzročnici su ogromnog broja bolesti. Razmislite, to se stalno vrti.
Na ABC-ju prije četiri godine, viralni sprej za meso radi sigurnosti? Prskaju živi virus na meso, da bi navodno poubijali bakterije. Živa vakcina, kojom prskaju većinu mesa koju konzumirate, postaje još gore opasnije.
Naftni destilati, odnosno toksični otpad, koji nastaje u rafinerijama za preradu nafte, uzimaju tone i tone otpada, fluor, živa, olovo i posipaju po usjevima kao gnojiv i tako se događa tada sa paradajzom, kukuruzom, krumpirom, biljke pokupe sve te toksine iz zemlje.
Naučnici su inače upotrebljavali ove biljke za detoksikaciju tla. Biljke usisavaju toksine, a onda ih vi jedete.
Zato je Washington Post u siječnju 2008. objavio da je trećina popularne hrane i pića zagađena živom.
Usprkos činjenici da su se Europljani protivili modificiranoj hrani, sada su pretrpani sa njom.
Mnogi ljudi koji rade za ove kompanije, ne znaju što se događa, kao ni ljudi koji prodaju ovu hranu.
Postotak pojave raka je u abnormalnom porastu, dijabetes, neplodnost. Sve ove bolesti su povezane sa toksičnim aditivima iz naše hrane i vode.
Intrervjuirao sam neurokirurge, neurologe, naučnike. MSG (Natrijum Glutamat) razara mozak, eksitoksin razara jetru, a prisutan je u desetinama tisuća proizvoda.
Možemo reći Ne. Možemo ustati protiv toga. Ako imate susjeda koji djetetu daje fluoriranu vodu, molim vas – upozorite ga. Ako jede čips sa MSG aditivom, upozorite ga, ipak ste odgovorni.
Ako poznajete ljude koji se hrane GMO prerađenom hranom, upozorite ih, i ZA BOGA miloga, ne hranite svoju djecu s time.
Na kraju, želim reći i par pozitivnih riječi.
Prije otprilike petnaestak godina, niste mogli naći organsku hranu u prodaji, a sada je ima. Prije par godina, sve mlijeko je sadržavalo hormon rasta, a sada ga ima i bez hormona, jer su potrošači rekli NE!
Niste mogli naći ni pastu za zube bez natrij florida, a sada je ima. One koje imaju fluorida, na pozadini pakiranja se istakne „Ako se proguta, javite se odmah doktoru”.
Sada ima pasti bez natrij florida.
Ljudi ne žele biti trovani, žele znati što se događa, tako da i industrija odgovara na njihove zahtjeve, dajući im barem opciju da znaju, tj da ne budu nasilno drogirani, putem hrane i vode.
Znate da su cigarete štetne.
Prije dvadeset godina, proizvođači su pred kongresom izjavljivali da se radi o teoriji zavjere, a onda se ispostavilo da su to znali sve vrijeme.
Dame i gospodo, koliko sam ja upućen kroz istraživanja, većina onog što se dodaje u hranu i vodu je mnogo gore, čak i od cigareta, iako su one jedan od najvećih ubojica u državi. To je isplanirano razbolijevanje i ubijanje iz potaje. Želite li se ubiti, vaša je stvar, ali nemojte nauditi djeci. Nemojte!
Molim vas da shvatite, da je jedno od najopasnijih mjesta na svijetu, upravo vaša prodavaonica prehrambenih artikala, voda iz vaših slavina, apoteka preko puta.
Ako nisi spreman promijeniti način života, tebi nema pomoći, zato mijenjajući sebe, mijenjajmo svijet. Hrana neka bude naš lijek, a lijek neka bude naša hrana.
Hipokrat 460-377 p. n. e.
Literatura:
1. http://www.youtube.com/watch?v=Mr-cnckRrBw
2. G. Petrović, B.M. Vujasin, Z. Duper, J. Zolotić, (2011), postupci za zdravo i željeno po-
tomstvo, Simpozijum Zdravstvenih radnika Republike Srbije, Zlatibor 18-22.05.2011,
Savez udruženja zdravstvenih radnika Republike Srbije, Beograd, 133-134.3. http://
www.youtube.com/watch?v=Sk8rGR5BNrM
4. http://www.youtube.com/watch?v=DayWABH0bjs
5. H.J. Roberts, M.D. Aspartame (NutraSweet), Is it Safe? Available from the
Aspartame Consumer Safety Network.
6. Barbara Mullarkey, Editor, Bittersweet Aspartame – A Diet Delusion,
7. The Aspartame Consumer Safety Network, The Aspartame Consumer
SafetyNetwork Synopsis.
8. B.M. Vujasin, Z. Duper, J. Zolotič, Lj. Gudovski, (2011), Neplodnost boli, Simpozi- jum
Zdravstvenih radnika Republike Srbije, Zlatibor 18-22.05.2011, Savez udruženja
zdravstvenih radnika Republike Srbije, Beograd, 136-137.



__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 19/09/2012 18:34:53
Message:

Branislav Bogojević
Novi Sad, Republika Srbija

ZAŠTO NE JEDEM ŽIVOTINJE?

U mom konkretnom slučaju, vegetarijanski način ishrane odnosno, točnije rečeno, ve- getarijanski način življenja uzeo je zamaha, zagospodario mojim životom, prije blizu 25 go- dina. Točnije sredinom 1988. godine, za mojih fakultetskih dana. U tom razdoblju sam kako u bližoj okolini, tako i u širem okruženju bio u poziciji klasične crne ovce unutar gole- mog albino stada! Kao što i sami znate, svijest u opće o zaštiti životinja, ekologiji, zaštiti život- ne sredine odnosno, u krajnjem – o uspostavi i očuvanju prirodnog i autentičnog duševnog zdravlja kod svakoga ponaosob, pa time i društva u cjelini – bila je na izuzetno niskoj razini. Tako da sam nerijetko, čak i među najbližom rodbinom i prijateljima, u tom razdoblju bio suočavan sa otvorenim nerazumijevanjem, a zašto ne reći i – manje ili više (ne) skrivenim podsmjehom. No, tako je valjda u svakom početku: kažu da je i ona žena koja prva u sezoni lansira neki modni trend – čudna i smiješna!
Sve ono što nije uobičajeno, po mjerilima određenih društvenih normi, to automatski pretendira da nije ni normalno (u očima većine), a samim tim nailazi na opće nerazumijevanje. Zbog toga je i svaki takav put po pravilu dug i mukotrpan. – ali nikako uzaludan! Pogotovo ako u sebi nosite čvrsto uvjerenje u njegovu duboku ispravnost. Tada, korak po korak ali kontinuirano i neumoljivo, i svakim novim trenom smo zapljuskivani tom vitalnom iscjeljujućom energijom Promjene, sve više i više se penjemo u toj fantastičnoj sposobnosti da u velikoj mjeri kvalitetno mijenjamo sebe a time, postepeno i svet oko nas.
Taj put, moj put, prvobitnog buđenja u svjesnosti o sebi samom, o tom velikom izvanjskom životu o stvarnosti svijeta koji me okružuje, počeo je kada sam imao nepune četiri godine (mada, ako mene lično pitate, prilično sam siguran da je zapravo počeo i mnogo, mnogo ranije.). No, sam okidač u ovom životu bio je jedan, po mene izuzetno traumatičan, događaj.
Dakle, jednog sumornog jesenjeg jutra, iz sna me je prenuo zastrašujući vrisak. U prvi moment nikako nisam mogao biti siguran da li sam to samo sanjao ili se zaista čulo od
nekuda paničan vrisak . Duboko u sebi sam počeo osjećati neku neobjašnjivu, narastajuću, neugodu i tjeskobu. i taman kad sam htio zavapiti za majkom, nek mi dođe u sobu, utješi me, kad, negdje na kraju dvorišta glasno se prolomi jezivi dječji plač (ili je bar to, tada, tako izgledalo)! Presjekao sam se, a srce mi se u momentu stisnulo, pritisak poput cigle u grudima! Znatiželja je ipak bila jača od straha i zebnje pa sam istog trenutka iskočio iz svog krevetca, onako u pidžami istrčao u dvorište i, prije je majka stigla utješiti me, smiriti stigne,vrati u kuću, vidjeh stravu u dvorištu; pred mojim očima, moj bliski rođak, i naš prvi susjed, očev dobar prijatelj, okrvavljenih ruku do lakata, upravo je odrezivao vrat sirotom malom jaretu, mojoj omiljenoj bijeloj pahuljici! Još se bespomoćno trzalo, ispuštajući i posljednje kapi krvi, zadnje trzaje i znake života. Tog trena, u sebi duboko užasnut, shvatio sam da u ovom velikom, nepoznatom, i meni očigledno veoma nerazumljivom svijetu, nešto debelo, debelo ne štima, u meni kaos, a oni zadovoljno, i sasvim opušteno razgovaraju o nečemu sasvim sporednom i svakodnevnom – kao da je ovo što su upravo učinili, i čine, najnormalnija, najprirodnija, moguća stvar na svijetu!?
Nakon toga, život je naravno krenuo dalje svojim tokom, ali je slika nevinog bijelog jareta ostala neizbrisivo urezana u mojoj podsvijesti.
Kažu ljudi: Jesti se mora, pa hajde vjerujemo im na riječ. Ali, da li baš sve može i treba biti hrana, točnije ljudska hrana? Iskreno, prilično sam siguran da ne!
U suštini; hranljivu supstancu – odnosno tvari koje smo skloni nazivati hranom – možemo, i moramo, klasificirati prema stupnju kvalitete vitalne (hranljive, životno održive) energije koju ona u sebi i sa sobom nosi. S tim u vezi, kvaliteta te njene živototvornosti je, svakako, utoliko veća i blagotvornija, u koliko je sama supstanca po imanentnim svojstvima bliža izvornoj sunčevoj energiji, budući sve živo (složit ćete se) na ovoj planeti za svoje postojanje duguje upravo njoj, odnosno Suncu. Samim tim, idealno bi bilo da se čovjek hrani izravno i neposredno sunčevom svjetlošću (baš kao što to čine tzv. San-gejzeri, i drugi zagovornici ishrane hranom – svemirskom živototvornom energijom). To bi bilo idealno. Međutim, budući nemamo tu sposobnost – ili, točnije, budući nam je ona ko zna kada još u dobroj mjeri zakržljala – prirodom stvari smo upućeni na druge, alternativne, izvore sačinjene od uglavnom čvrste i konkretne materije. No ti izvori, te supstance, zapravo su u onoj mjeri kvalitetni (kao hrana) u kojoj su po suptilnosti svoje strukturne energije bliži samoj sunčevoj, od koje su uostalom i stvoreni, a tako ih treba i promatrati.
Ovo treba shvatiti na slijedeći način: budući da sve živo (a svakako i neživo) na našoj planeti za svoje postojanje ima za zahvaliti upravo Suncu, samim tim energija prve klase živo- totvornosti bila bi oličena u samoj sunčevoj svjetlosti. Uzgred, suvremena nauka je i sama došla do saznanja da sunčeva svjetlost nije samo kakva puka mrtva energija, neživa svjetlosna tvar, već da fotoni sunčeve svjetlosti imaju funkciju nosača veoma živih paketa specifičnih informacionih kodova kao direktnih i jasnih naputaka za normalno funkcioniranje naše DNK, a također i kao katalizatora točno odgovarajućeg tajminga aktivacije njenih trenutno uspavanih i zaključanih funkcionalnih sposobnosti.
Dakle, u vezi sa ranije rečenim, energija druge klase je sadržana u kristalima i mineralima (za koje također upućeni tvrde da su specifična živa bića, fino-vibrirajući entiteti, doduše na jednom određenom, sebi svojstvenom evolutivnom stupnju). Sljedeće na toj ljestvici su biljke, kao organizmi evolutivno osposobljeni za izgradnju vlastite tjelesne supstance upotrebom minerala i uz pomoć izravne sunčeve svjetlosti, tako se može reći da sup- stanca koju one sobom manifestiraju predstavlja energiju tzv. treće klase, treće kvalitete, a što, ipak, predstavlja značajno više razinu kvalitete od onih energija koje su na nižoj ljestvici od te. Tako, ako pođemo dalje dolazimo do toga kako meso životinja koje se hrane biljkama, dakle biljoždera, predstavlja energiju tek četvrte kvalitete; dok, konačno, meso onih životinja koje se hrane drugim životinjama čini energija pete klase i, u suštini, ne služi za ishranu. U prilog tome ide i činjenica da čak ni životinje koje se hrane drugim životinjama (dakle mesožderi), osim naravno lešinara i kada su u najvećoj nuždi, gotovo nikada sebi za hranu ne biraju mesoždere već isključivo biljoždere! To je činjenica. Iako i tu, kao uostalom i u mnogo čemu drugom, životinja zvana čovjek pravi izuzetak pa se u nekim zemljama svijeta na meniju mogu naći čak i psi, pacovi i mačke, što, doduše, svakako ne može biti, i nije, odraz kakvih visokih dometa u razvoju ljudske samosvijesti, kao ni reprezentant općeg i značajnog civilizacijskog prosperiteta, već upravo naprotiv!

Hraneći se mesom (mesom životinja, biljojeda) mi u sebe implementiramo energiju tek četvrte – i slovima: ČETVRTE – klase živototvornosti, a to je skoro kao da u rezervoar svog automobila sipamo prerađeno ulje umjesto benzina ili dizela. Uspoređivanje uopće nije pretjerano ili predimenzionirano! Tako, uz sve ostale štetne i neprirodne agense koje inače unosimo kroz hranu, vodu, zrak, preparate farmako-industrije, kemijske industrije, sredstva moderne kozmetike, i sve ostale sofisticirane proizvode globalnih korporacijskih sistema okrenutih, naravno, ne našem boljitku i kvalitetnijem življenju već prvenstveno uvećanju vlastitih PROFITA, mi prilažemo i krajnju vlastitu nesvjesnost, i nebrigu, o osobnoj, pa time i općoj, dobrobiti. A koliko malo je, samo, dobre volje potrebno pa da se sve iz temelja preokrene.
Uzgred, ovdje uopće nije u pitanju samo činjenica štetnosti ovog načina ishrane po naše fizičko zdravlje, već je jedna druga stvar čak i mnogo, mnogo značajnija u svemu tome! U svrhu pojašnjenja ovoga, poslužiti ću se prigodnim i krajnje odgovarajućim citatom iz Apso- lutne Istine:
Hraniti se životinjama je neprirodno prvenstveno zato što nam to drži svijest u konstantnoj razdvojenosti od spoznaje stanja Istine i Ljubavi, uvjetujući nam, samim tim, i negativnu karmu. Ishrana mesom pothranjuje naše životinjske nagone, koji, svi do jednog, imaju svoju osnovu u agresivnosti. Pošto je agresivnost karakteristična isključivo Egu (odnosno onom našem duboko ukorijenjenom principu sebičnosti i samodovoljnosti), jasno je da tu jeste i potpora svakom zlu. Nijedna životinja neće dragovoljno doći i mirno stajati dok je mi usmrćujemo (pa da li bismo mi sami, uopće, drugačije reagirali?); samim tim, trebamo joj nametnuti SILOM volju i svoju gnusnu namjeru. Na taj način kršimo zakon apsolutne pravde i vršimo sudbonosni atak, prije svega, na svoju vlastitu dušu.
Sam čin ubojstva je, to sigurno niko normalan ne spori, suštinski neprirodan čin i stravičan
atak na Nevinost, Milosrđe i Ljubav, koji su suština našeg istinskog bića. Tim činom samo hranimo podmuklo zadovoljstvo životinje koja čuči u nama! Koliko je ta životinja aktivna i koliko su njene kandže duboko zarivene u meko tkivo naše duše, možemo uvidjeti ako li samo obratimo pozornost na to sa kakvom profesionalnom bezosjećajnošću, i rutinskom nevinošću, ljudi obično govore o klanju životinja, nečem kao o najnormalnijoj mogućoj stvari na ovom svijetu. Naime to, valjda, i jeste normalno, ali samo za srca i umove onih koji nikada nisu ni spoznali što je to ljubav.
Čak i sama riječ klanje, bez obzira na što se odnosila, vibrira toliko snažnom negativnom energijom bezdušnosti; što može svatko iole suptilan percipirati. Navikavajući se na sve to, mi uistinu postajemo specifični monstrumi. Za nauk, treba vidjeti kako samo, rutinski, neki ljudi kasape, pa čak i na živo deru sirote životinje pripremajući ih za hranu. Danas je moguće doći do obilja video materijala o tome kako, čak i u okviru društvenog miljea pojedinih
naroda, takva praksa nije neuobičajena, naprotiv, čak je vrlo poželjno masakrirati sirotu životinju naočigled samog konzumenta, unutar ugodne restoranske atmosfere, jer je to, dokaz autentičnog duha samog restorana, kao i vrhunski profesionalne usluge uz maksimalno poštivanje izbirljivosti korisnika.
Što kazati o situaciji kada skladna mala porodica jedne azijske zemlje, koju čine roditelji i nekoliko njihove maloljetne djece, dolazi u restoran na svečani obiteljski ručak, gdje biraju za jelo specijalitet kuće: pečenog polu živog šarana?! Kuhar ga sprema tako što živog šarana, upravo izvađenog iz akvarija i očišćenog od ljuštura (bez da ga ubije i vadi iznutrice) mokrom krpom pažljivo hvata preko glave, spušta mu tijelo na dvadesetak sekundi u već pripremljenu duboku posudu sa vrelim uljem )naravno uz koprcanje sirote ribe), a po tom obamrlu (ali još živu!) ribu stavlja na pladanj, zasijeca joj prženi dio tijela i špika s povrćem, uz rižu il neki drugi prilog iznosi pred oduševljenu porodicu. Oni ga sa vidnim uživanjem čerupaju, a šaran, za to vrijeme, još uvijek zijeva svojim ustima i gleda otvorenim očima. iako one valjda više ništa ni ne vide (ili se bar iskreno tako nadam!). Za sve vrijeme tog divnog i nezaboravnog obiteljskog druženja, roditelji i djeca savršeno nevino i bezbrižno ćaskaju, i, zaslađujući se šaranovim samrtnim trzajima, hropcima, uživaju u toploj porodičnoj atmosferi, punoj – ljubavi i nježnosti!Zaista, da nije istina, zvučalo bi kao scena iz najfantastičnijeg i najmonstruoznijeg filma strave i užasa. Ali, sve se to događa pred TV-kamerama, u sklopu najnormalnije putopisne reportaže o raznim kulturnim, civilizacijskim, gastronomskim, i drugim običajima jednog naroda i tekovinama njegovog (suvremenog) društva.
Ne treba ništa više, nego samo pomislimo na što će sve ta djeca biti spremna, kada jednom odrastu; odnosno da li će u njihovom srcu ostati makar i djelić ikakvog suosjećanja za bilo koje drugo biće koje pati, osim za samoga, i mizernog-sebe?!
Sigurno je da neće. Jer su im roditelji, iz sve svoje ljubavi i premudrosti, nježnu biljku njihove duše posjekli i prije nego što je uspela prolistati, a kamoli procvjetati.
Uz sve to, treba imati na umu da onaj ko, tako bezosjećajno (osjećajno to nije ni moguće!), može ubijati i klati životinje, ima u sebi sasvim dovoljno pritajene agresivnosti i zla da, ako (odnosno, točnije – kada) mu popuste kočnice i probudi se zvijer, to isto učini i sa samim – čovjekom!
Zaista, zaista dragi moji: vegetarijanski način ishrane, naša briga i zaštitnička uloga u pogledu svih drugih oblika života na našoj planeti, briga o cjelokupnoj prirodi i samoj majci Zemlji – istovremeno i briga o očuvanju harmonične ravnoteže svih njenih eko i biosistema – nije samo naša obaveza, već upravo osnovni indikator razine naše vlastite samosvijesti, naše zrelosti da brinemo o sebi samima i da ne bismo u svemu tome opet sebi pridavali pre- više nekog posebnog značaja i egoistične važnosti – shvatimo da, baš kao i naš organizam, i sama priroda ima svoj vlastiti imuni sistem, vlastiti samoregulirajući mehanizam, i da sve što bi uistinu trebalo činiti u pogledu našeg odnosa prema prirodi i planeti uopće jeste upravo (baš kao i u onom vicu o Muji i majmunu u svemirskom brodu): ne činiti ništa, odnosno ništa sebično, kontraproduktivno i suprotno njenim (a time i našim vlastitim) interesima! I, kao što je i naš vlastiti imuni sistem spreman, i sposoban, ponovno uspostaviti savršenu funkcionalnu ravnotežu onoga trenutka kada organizam: 1.očistimo od svih nagomilanih agensa i nečistoća, i 2.obustavimo sve daljnje atake na njega; tako i priroda samu sebe najbolje revitalizira kada iz nje odstranimo nečistoće i nepodopštine nastale našim protuprirodnim djelovanjem i ukinemo svoje daljnje atake na nju.
Nikakvi drugi, i daljnji medikamenti, ponajmanje kemijogenog tipa – nisu potrebni (čak štoviše veoma su štetni) ni nama, ni njoj!
I za kraj, želeo bih vam citirati jedan divan aforizam:
Na planeti Zemlji milionima godina bila je savršena ravnoteža i vladao neopisiv sklad. Sve je funkcioniralo kako se samo poželjeti može: sunce je sjalo, rijeke su tekle svojim tokom, oblaci su plovili po nebu, drveće je slobodno raslo, cvijeće je cvjetalo, životinje su spontano živjele svoje živote. i sve je do tada, do jednog trena, bilo apsolutno savršeno; a onda, onda se pojavio čovjek! Pokažimo, i dokažimo, potpunu i zrelu odgovornost prema svom vlastitom postojanju, i nikada više ne dozvolimo sebi biti sinonim, misaona paradigma, za štetočinu i izrabljivača! Budimo zahvalni čuvari, i zaštitnici, ove divne i toliko nam dragocjene plavozelene kozmičke trunke, jer mi, i naša vlastita pokoljenja, u istinu nemamo alternativu – nemamo rezervni dom.
Dragi moji suputnici u ovoj neopisivoj, neizrecivo čudesnoj odiseji zvanoj život: puka istina jeste da je život samo jedan, ali to je samo pola istine (koja sve one nesretne i nesvjesne duše koje je ne shvaćaju cijelu, neminovno baca u krajnju egzistencijalnu depresiju i očajanje. Ti upravo i jeste osnovni razlog, i uzrok, za cjelokupnu onu samo uništavajuću jurnjavu pod geslom: Uzmi, ili bolje rečeno otmi od života sve što možeš, jer samo jednom se živi!). No, CIJELA istina, ta veličanstvena i nepobitna činjenica, zapravo glasi: Život je jedan, ali beskonačan!
Uistinu, postojanje je beskonačno! I, kada to kažem ne mislim na moje, vaše ili bilo čije pojedinačno postojanje (mada je i to Cjelinom obuhvaćeno), već na Život, odnosno Postojanje, kao vječni i sveprisutni,božanstveni kozmički fenomen.
Zato krajnji je, ako ne i kritični, trenutak i pokažimo, dokažimo, potpunu i zrelu odgovornost prema postojanju, prema svom vlastitom postojanju. Nikada više ne dozvolimo sebi biti sinonim, misaonom paradigmom, za štetočinu i izrabljivača! Budimo zahvalni čuvari i zaštitnici ove divne i toliko nam dragocjene plavozelene kozmičke trunke, jer mi i naša vlastita pokoljenja u istinu nemamo alternativu, nemamo rezervni dom.
Hvala!


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 24/09/2012 17:07:34
Message:

Kresoja Miladin
promotorica ishrane budućnosti
Cambera, Australia

LJUBAV JE SVUDA OKO NAS

Život nam je dan s ljubavlju. Ljubav je od iskona usađena u nas, i bez nje čovjek, kao i druga živa bića, ne bi mogao živjeti. Čovjek uvijek treba činiti samo ono što najbolje zna, a sve na dobrobit pokoljenja koja će doći nakon njega. Njegov život treba biti prožet ljubavlju, humanošću, odanošću, požrtvovnošću i dobrotom za sve oko sebe i sebe.
Cilj nam je uvidjeti, da li i živa bića u prirodi imaju osobine nježnosti, ljubavi, odanosti, plemenitosti, požrtvovnosti prema sebi, svojoj vrsti i drugima. Da li čovjek ponešto može naučiti i od živih bića iz svoga okruženja, jer svi smo mi povezani, svi smo mi jedno, neraskidivi dio uzajamnog suživota postojanja. Metodološkim istraživanjem stručno naučne literature, kao i dugogodišnjim promatranjem živih bića iz svoga okruženja, došli smo do neospornih saznanja.
Rezultati potvrđuju da je svako novorođeno stvorenje slabo i bespomoćno. Ono nije svjesno opasnosti koje su oko njega. Potrebna mu je zaštita. Njega je potrebna da bi ojačalo i preživjelo. Ono nema šanse da samo preživi. Njegova majka će ga štititi od opasnosti, hraniti ga i ako je potrebno, žrtvovati svoj život za njega.
U ovom radu ćemo ispitati čudesnu emociju koju je Bog udahnuo u žive organizme, majčinsku ljubav i žrtve, koje ovi organizmi podnose za svoje potomstvo i time se suočavaju s jednim od najvećih čuda stvaranja.
Ptice spadaju u najpožrtvovnije roditelje na svijetu. Ptice roditelji neumorno rade za svoje novo izležene ptiće. Neke ptičje vrste donose hranu svojim mladima po cio dan. Mladunci samo otvore kljun i čekaju hranu koju im roditelji donose. Da bi preživjeli, potrebna im je ljubav i odanost njihovih roditelja. Ptić ostavljen sam sebi, neizbježno ugiba.
Gnjurci su posvećeni svojim mladima. Oni grade gnijezdo na sigurnom mjestu, iza malog vodopada, daleko od znatiželjnih očiju. Majka i otac neumorno sakupljaju hranu za svoje ptiće. Donose hranu u gnijezdo svakih 10 minuta. Ta stvorenja su ptice, ne ljudska bića. I od njih bi se očekivalo kako misle samo na sebe, i vlastite stomake, ali se događa upravo suprotno. Oni misle samo na svoje mlade, ne na sebe, posvećuju se njima.
Mnoge žive vrste mogu podnijeti još veće žrtve za svoje potomstvo.
Ženka zebre riskira život braneći svoje mladunče. Pri napadu ona se postavlja između svog mladunčeta i grabežljivca. Mada može trčati mnogo brže od svog mladunčeta, ona se namjerno kreće sporije od njega. To znači, da ako je grabežljivci dostignu ona gine prije, braneći mladunče.
Na obali sjeverne Europe, na visokim liticama koje se pružaju duž obale, nalaze se gnijezda zanimljivih ptica. Kada dođe kolovoz, mladunci rade prve pokušaje za letenje, pokušavajući stići do mora. To nije lako. More je na oko kilometar od litica, a gnijezdo vrlo visoko. Najzad, prvi ptić iskače iz gnijezda u zrak. Klizi ka moru u pratnji nekoliko odraslih. Njegov prvi let, završio se uspješno. Slijede ga ostali ptići. Ovo je vrlo opasan let.
Suštinski je važno da ptići završe svoj let u moru, jer na obali u zasjedi ima lisica. Neki ptići ne uspijevaju stići do mora u probnim letovima, i prinudno se spuštaju na obalu. Majka ih ne napušta. Pokušava iz sve snage da natjera ptića koji padne, neka trči ka moru, jer su ga lisice primijetile. Majka stalno gura ptića ka moru. Leprša, lupa krilima, pokušavajući privući pozornost napadača na sebe. Lisica će stići do ptića svakog trenutka.
Majka tada čini veliki čin samopožrtvovanja kako bi dobila na vremenu za ptića, i spasi ga. Baca se pred lisice. Odriče se vlastitog života da bi spasila svog ptića. Ptić uspijeva da stigne do mora, nesvjestan onoga što se događa iza njega, doziva mater.
On nema šanse sam preživjeti u takvim okolnostima bez majčine pomoći. Odrasle ptice odgovaraju na poziv. Tretiraju ptića kao da je jedan od njihovih.
Postoji samo jedno objašnjenje za tako odano ponašanje jedne životinje, i za njeno
žrtvovanje vlastitog života radi njenog potomstva. Bog ju je stvorio. Bog ju je također nadahnuo samopožrtvovanjem koje ona pokazuje u zaštiti svojih mladih.
Svi članovi porodice geparda su posvećeni jedno drugom. Majka gepard podnosi ogromne žrtve sve vrijeme dok brine o mladima. Ona najčešće gladuje, a da bi njih nahranila, i pri tom najčešće gubi na tjelesnoj težini. Ako treba, ona daje vlastiti život radi svojih mladih. Lav je velika opasnost za mladunče. Majka geparda baca mu se na put bez imalo oklijevanja i pri tom riskira vlastiti život, odvlačeći pažnju lava i tako dobiva na vremenu da bi mladi pobjegli.
Da je ova životinja nastala slučajno, kako to tvrde zastupnici teorije evolucije, onda bi se očekivalo da ona napusti svoje mlade i pobjegne. Nema sumnje da Bog nadahnjuje majku geparda ovim osobinom za samopožrtvovanje.
Antarktik je najhladnija oblast na svijetu, tamo zima traje 6 mjeseci. Imati potomstvo u tako teškim uvjetima zahtjeva nezamislive žrtve. Tu žive neki pingvini, kao roditelji su najodaniji roditelji u životinjskom svijetu. Pingvini u teškim vremenskim uvjetima na dug put, podnose džinovske hladnoće da bi stigli na mjesto okupljanja, sastanka. Putovanje ponekad traje tjednima. Tako prevale udaljenosti i preko 100 km do odredišta, pješačenjem ili plivanjem. Na neki čudesan i nerazjašnjen način, okupljaju se zajedno, a na kraju tog čudesnog putovanja, toj zajedničkoj točki okupljanja, susretnu se na istom mjestu tisuće i tisuće njih. Taj sastanak ima vrlo važnu svrhu. To je mjesto na kojem se svi oni sastaju i na kojem će donijeti na svijet svoje potomke.
Ovo zamorno putovanje je samo početak teškoća i žrtava koje pingvini čine radi svojih mladih. Prave teškoće počinju kada ženke snesu jaja, jer uskoro počinje zima. Zimske temperature se spuštaju do – 50 stupnjeva celzija. Vjetrovi koji pušu brzinom i do 100 km na sat, zameću snijeg i led. Ženke pingvina ostavljaju svoja jaja mužjacima, i vraćaju se u more. Predani mužjaci preuzimaju zadatak čuvanja jaja. Mužjak pingvina nosi jaja na svojim stopalima, da bi ga zaštitio od leda. Njegovo debelo perje štiti jaja od hladnoće. Ako jaje padne na led, odmah će se smrznuti. Zato je mužjak pingvina vrlo pažljiv.
Žrtve koje pingvini podnose, su izvan svake moći ljudskog poimanja. Bez hrane su mjesecima, do 4 mjeseca. Sve vrijeme su na nogama, ne spuštajući jaje ni na trenutak. Pingvini se zbijaju kako bi se zaštitili od ledenog vjetra i hladnoće. Tokom sva ta 4 zimska mjeseca, preostaje im samo strpljenje.
Na kraju tog teškog razdoblja, dolazi proljeće. Jaja su pukla, i mladi pingvini, pilići, otvorili su oči. Pošto slojevi masti, koji će ih štititi od hladnoće, još nisu formirani, oni su još uvijek na stopalima svojih očeva. Prva hrana mladuncima stiže iz guše njihovih očeva. Ma da otac pingvin ništa nije jeo duga 4 mjeseca, on je učinio još jednu dodatnu žrtvu, držao je sve to vrijeme hranu u svojoj guši, kako bi je njegov mladunac imao kad se izleže. Tad počinju pristizati majke s mora u kojem su morale prolaziti kroz mnoge teškoće loveći, hraneći svoj organizam i puneći vlastite guše, zalihu koju nose tek izlegnutoj djeci. Čim ženke stignu, mužjaci izgladnjeli protekla 4 mjeseca jure u more u lov, a po tom se vraćaju gnijezdu i nastavljaju hraniti mlade zajedno sa ženkama. Ubrzo mladi pingvini narastu, i dostižu uzrast u kome mogu putovati sa svojim odanim roditeljima.
Pingvin mužjak ne jede ništa 4 mjeseca zbog svojih mladih. Stoji čitavo vrijeme, ne ispuštajući jaje na zemlju ni za tren. Ovdje vidimo neobično požrtvovanje. To požrtvovanje čine životinje.
Među ljudskim bićima, nalaze se primjeri sasvim nesavjesnih osoba, koje napuštaju svoju djecu u teškim vremenima i mnogo djece je prinuđeno živjeti na ulici. Pingvini nikada ne napuštaju svoje mlade, ni pod najtežim okolnostima.
Ljudi koji podržavaju teoriju evolucije, i odbacuju koncept stvaranja, tvrde da te životinje gledaju samo vlastite interese.
Takvo gledište nije u stanju objasniti, kako pingvin biva gladan 4 mjeseca i bori se protiv hladnoće. Ko dakle ta stvorenja nadahnjuje takvom požrtvovnošću?
Požrtvovanje koje životinje svojim primjerom pokazuju za svoje mlade, može se vidjeti od najhladnijih do najtoplijih područja zemlje. U džunglama Tajlanda, najveći problem s kojim se susreće mladunče rode je žarka vrućina. Odrasle rode svojim mladima donose vodu u kljunovima i prosipaju po svojim mladuncima, na kojima se još nije formiralo perje. Taj hladni tuš pruža malo olakšanje mladima. Mladima je uz hladan tuš, potreban i hlad. Njihovi roditelji se brinu za hlad šireći krila i iznad njih i štite ih od sunčane vrućine. Rode po svojoj brizi koju vode o svojim mladima, po svojoj posvećenosti i požrtvovanju spadaju u najuzornije roditelje na zemlji.
Mnoge vrste pataka nose svoje mlade u svojim krilima. Kada majka izađe na suho tlo, pačići silaze i hodaju. Majka sređuje gnijezdo tako da je mališanima ugodan smještaj. Istovremeno mužjaci marljivo skupljaju hranu za svoje potomke vraćajući se u gnijezdo i pažljivo hrani pačiće. Nakon što se pačići nahrane, ponovno se na najsigurnije i najudobnije mjesto, pod krila majke.
U rijeci Nil žive krokodili. Krokodili spadaju u najdivlja stvorenja na zemlji, a ženke krokodila spadaju među najbrižnije majke na svijetu. Ženka krokodila zakopava svoja jaja u pijesak na obali rijeke. Kad dođe vrijeme za leženje mladih, majke pažljivo uklanjaju pijesak, pazi da ne oštete jaja. Čim se pijesak ukloni s njih, jaja počinju pucati, pojavljuju se mali krokodili. Tada se događa vrlo iznenađujuća stvar; majka otvara svoju džinovsku čeljust sa oštrim zubima i uzima mladunče u usta.
Prvi naučnici koji su to vidjeli, povjerovali su da krokodili jedu svoje mlade. Ali istina je sasvim drugačija. Najsigurnije mjesto za mladunče na cijeloj obali su usta njene majke. Vrlo pažljivo i blago, majka uzima u usta mladunčad, jedno po jedno. Novorođene bebe doslovno mole da uđu u usta svoje majke. Ženka uzima u usta i ne izležena jaja, i steže ih upravo onoliko jako koliko je potrebno da ljuska pukne. Ti zubi, oštri kao žileti, mogu razderati antilopu ili bivola na komade.
Pritisak krokodilovih zuba, kada grize svoj plijen vrlo je snažan pa ipak, majka krokodil se ponaša tako osjećajno i pažljivo, kada uzima svoje mladunče u čeljust, da mu zubi nikada ne nanesu ni najmanju ozljedu, bol. Kada majka napuni usta svojom djecom, vraća se rijeku, povlači se na za nju sigurno mjesto, plitku vodu uz obalu, koju je već odabrala. Tu ona pažljivo otvara usta i trese glavom nježno spušta mladunčad i ne izležena jaja koja nisu pukla i mladunčad su u plićaku pod burnim nadzorom majke.
Netom kad se približi vrijeme da se mladi izlegu, ovo stvorenje krokodil, tako žestoko i divlje, pretvara se u majku punu ljubavi i brige o svojoj deci, a poslije izbacivanja iz usta i prvog susreta s vodom, mladunci su pod majčinom zaštitom.
U neposrednoj blizini krokodilskih pješčanih gnijezda, gotovo istovremeno se događa da pucaju jaja kornjače i male kornjače polako izlaze na površinu. Nemilice gmižu i hitaju, žure do vode, gmižu. Ta mala stvorenja su potpuno bez odbrane. Da bi preživjeli, moraju što prije domaći se vode. Na vrlo čudan način, male kornjače, na njihovom putu su džinovski krokodili, koji ih ne diraju na putu do vode, prolaze pored njih sa svršenom sigurnošću.
Ta misterioznost se ogleda u ponašanju krokodila koji mlado mladunče kornjače, očito se izgubilo, uzima u svoje ralje i odnosi ju do vode, spuštajući nježno glavu i otvarajući ralje da mladunče zapliva. Osjećanje ljubavi, kojim je nadahnut ovaj grabežljivac, spašava ne samo svoje mladunče, već i kornjačino.
Jedan od najljepših primjera veze između majke i djeteta vidi se kod delfina. Primjer u kojem majka priprema mladunče za sve vrste opasnosti i dok to radi, mora, mada nerado, biti stroga s njim, u slučajevima kad su ti mališani skloni na razne igrarije pa čak i plovećim čamcem. Njihovo približavanje oplati broda, čamca tokom plovidbe, a naročito propeleru, životno je opasno. Pri tim opasnostima, majka budno prati i intervenira, sprječava im približavanje plovećem stvorenju, čak vlastitim tijelom ih gura zaranjajući u veće dubine. To ona radi vrlo agresivno i pri tom šalje svojim nosom visokofrekventne zvukove mladuncima, njima znani jezik u obliku vriske, stresnog ukora mladunčadi, a što ima efekta odvratiti ih od vragolija, povlače se, smiruju, a majka to sve čini dok istovremeno i fizički nježno se trlja o mladunče tijelom i perajama kako bi ga odvratila od opasnosti i nastavila plivati s njima što dalje. Ona sve to čini vrlo suptilno, s ljubavlju, i tako pokazuje svoju ljubav.
Darwinova teorija evolucije sugerira kako se je život na Zemlji pojavio slučajno. Teorija
evolucije također tvrdi postojanost nemilosrdne borbe za opstanak među živim organizmima. Prema toj teoriji jaki pobjeđuju, a slabi gube i bivaju eliminirani. Charles Darwin, utemeljitelj te teorije zasnovao je svoju ideju borbe za opstanak na konceptu prirodne selekcije. Pa ipak je Darwin živio u XIX. stoljeću, čije su šanse za proučavanje bile krajnje ograničene, a samim time prisutnost velikih zabluda.
Naučna je činjenica da prirodna selekcija uopće nema evolucijsku silu, i da uz to ne postoji bezobziran rat u prirodi, kako je to Darwin tvrdio. Većinu slabih individua štite one koje su jače, i različite vrste pomažu jedna drugoj, kao što je činjenica da roditelji štite svoju djecu, najslabije i najbespomoćnije biće na svijetu, po cijenu svojih života.
Naučna istraživanja u prirodi, još su više osporila evoluciju prirode, koja je već doživjela kolaps suočena sa modernom naukom.
U jednoj knjizi, pisanoj s ciljem obrane teorije evolucije, profesor Cemal Yildinm, jedan od najistaknutijih evolucionista, prešutno priznaje, da materinsku ljubav ne može objasni slijepa slučajnost prirodne selekcije.
Da li je moguće objasniti majčinsku ljubav prema svom djetetu pomoću slijepog mehanizma, to jest prirodne selekcije, koja nema nikakvu fiziološku komponentu?
Mada nije istinita ni naučna, evolucionisti slijepo brane ideju da se priroda sastoji od bez obzirne borbe za opstanak, a neki su pokušali primijeniti je i na ljudski život. Takvi ljudi su lišeni ideja kao što su ljubav, osjećanje, sućut, koje religija nosi sa sobom. Oni tvrde da su slabi, hendikepirani, bolesni ljudi, osuđeni na eliminaciju prirodnom selekcijom, i da ne maju pravo na život.
Povijesno, najistaknutiji propagator te ideje bio je Ernst Hoeckel, najvatreniji pobornik darvinizma u Njemačkoj. U knjizi Čudesa života, Hoekel je predložio uništenje bolesne novorođenčadi bez oklijevanja. On je želio da svi bolesni i deformirani, koji mogu biti prepreka takozvanoj evoluciji društva, ne samo djeca, budu eliminirani, tvrdeći da to zahtijevaju zakoni evolucije. On se žalio, da se tisuće neizlječivih; luđaci, gubavci, ljudi oboljeli od raka i tako dalje, umjetno održavaju u životu u našim modernim društvima, bez i najmanje koristi za sebe ili zajednicu uopće. On je dalje preporučao osnivanje komisije koja bi odlučivala o sudbini individua. Poslije donesene odluke, trebalo je dobiti spasenje od zla, pomoću doze nekog sigurnog i brzog otrova. Te surove ideje Ernesta Hekela, preuzela je nacistička Njemačka Adolfa Hitlera, i desetine tisuća ljudi ubijeni su na temelju toga jer su slabi ili hendikepirani, kako predstavljaju prepreku takozvanoj evoluciji njemačke rase.
Danas, neki humani naučnici i stručnjaci žele provoditi genetičke testove na bebama u utrobama njihovih majki, ubijati one za koje smatraju da su sa manom, ne dopuštajući im rođenje, pravo na nastavak života .
Oni sebe nazivaju biološki fašisti i svako od njih kaže: Ako mene pitate, ja sam biološki fašista i bebe koje ispunjavaju takve uvijete u četvrtom mjesecu trudnoće treba eliminirati.
Oni navode prirodu u prilog svojih nehumanih ideja, kao što je ubijanje hendikepiranih beba.
Činjenica je da, kada pogledamo u prirodu i životinjsko ponašanje, uvjeravamo se da u velike govore neistinu. U prirodi su životinje suosjećajnije i savjesnije od ljudi koji nude takve ideje.
Vreli dan u Keniji. Krdo slonova, krenulo je na jednu od svojih dnevnih potraga za hranom. Vođa čopora je bremenita ženka. Dan je vreo, a ova ženka se porađa. Ovo ljupko mladunče, rođeno samo prije nekoliko sati, ni za trenutak se ne odvaja od majke. Ali tu je ozbiljan problem. Malom slonu je teško ustati, jer ima ozbiljan problem sa teškim nogama.
Zakrivljene mu noge prema unutra, onemogućavajući malom slonu ustati. Istraživači koji promatraju ovakvu scenu, vjeruju da će mali slon neminovno uginuti.
Slijedećeg dana majka slonica napušta krdo, jer njeno mladunče ima zdravstveni problem, i ona više ne može voditi krdo. Krdo mora nastaviti put u potrazi za hranom, a malom slonu je nemoguće da ide u korak sa krdom.
Majka slonica pokušava surlom podići bolesno novorođenče i uspravi ga. Majka slonica bez i malo sustezanja, ostaje s djetetom
Da bi slon preživio, mora pratiti krdo. Jedan od slonova je pred teškom dilemom. On preuzima vodstvo i odmiče s krdom, povremeno se okreće. Pri tom se dvoumi, zaustavlja se i gleda nazad. Majka slonica još uvijek pokušava podići slonića, uspijeva. Iznenada, slon koji se dvoumio kriči i ide nazad majci slonici s bolesnome sloniću. To je stariji brat bolesnog slonića. Mada riskira život, više ne napušta majku i bolesnoga brata.
Sutradan, majka i stariji sin su još uvijek uz bolesnika, nisu se od njega odvojili. Mladunče očito trpi bolove pri svakom učinjenom koraku, ali ga njegovi strpljivi i odani majka i brat ne napuštaju, a smrt za mladunče i dalje izgleda neizbježna i tako sve do pred kraj trećeg dana u kojem se događa divno čudo, stopala malog slona, polako postaju elastičnija. Pod majčinim budnim okom, sam se i uz pomoć majke pokušava, uspravi na noge, neumorno i odlučno, na kraju uspijeva ustati na trenutak. Upornost se već četvrtog dana očitovala tako da mali slonić uspijeva s kretanjem, nesigurnim koracima!
Strpljenje, ljubav i odanost majke i brata, dali su mladuncu vrijeme i podršku potrebnu da preživljavanje
Dok neki evolucionisti smatraju ubijanje hendikepirane bebe evolucijskom obavezom, životinje u prirodi tretiraju svoje bolesno potomstvo s ljubavlju i samopožrtvovanjem.

Možemo zaključiti da je naučno dokazano, kako se priroda ne sastoji samo od borbi i sukoba, kako nas neki uvjeravaju. Većina živih organizama ne ponaša se divljački i sebično, naprotiv. Mnoga bića pokazuju veliku odanost, podnose mnoge velike teškoće da bi podigli svoje mlade, prihvaćaju sve vrste opasnosti da bi zaštitili svoje mlade, neke čak i po cijenu vlastitog života.
Živi organizmi nisu nastali slučajno. Živa bića su stvorena i nadahnuta sa osjećanjem, ljubavi, suosjećanjem, samopožrtvovnošću, uzajamne pomoći i dobrote prema sebi i svemu oko sebe.
U prirodi je sve povezano, čovjek je u njoj samo puka nit. Što god činili prirodi, činimo sebi. Zato, budimo sretni što postojimo, što smo dio prirode, volimo sebe i nju, a s ljubavlju
i zahvalnošću odnosimo se prema sebi i svemu.

Literatura:
1.http://www.znakoviporedputa.com/index.php/evolucija-ili-stvaranje/209-pozrtvova- nost-
u-prirodi
2.http://www. svetosavlje.org/biblioteka/vlNikolaj/BesedePodGorom/Nikolaj010206.htm
3. http://najslike.geek.hr/ljubav-je-svuda-oko-nas/
4. http://www.hitovi.ba/id-13870-Meri_Cetinic_Svuda_oko_nas_pjesma.aspx
5. http://www.svest.rs/vest/Ljubav-je-svuda-oko-nas


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 24/09/2012 17:09:20
Message:

Slađan Vujasin
promotor ishrane budućnosti
Zmajevo, Republika Srbija

NEMORAMO JESTI ŽIVOTINJE

Davno je znana istina, da postajemo i da jesmo ono što unosimo u sebe, to jest da jesmo ono što jedemo. Ono što unosimo u sebe, stvara, izgrađuje i održava naš organizam zdravim i funkcionalnim u svakom pogledu.
Čovječji organizam jeste živi organizam, i on je evolutivno i prirodno predodređen da se izgrađuje od žive (prirodne), a ne mrtve materije. Ukoliko čovjek u sebe unosi živu materiju, on sebi daje i održava život. Ukoliko u svoj živi organizam unosi mrtvu materiju, on u sebe unosi životnu suprotnost, to jest smrt.
Sve to potvrđuje i davna tvrdnja i eksperimentalni dokazi Dr. Mečnikova, koji je potvrdio da je svaka smrt prije 150 godine nasilna smrt, jer je ljudski organizam programiram da živi preko 200% duže, nego što je danas prosječan ljudski vijek.
Znajući za ovu istinu, danas sve više ljudi shvaća, da smo sami odgovorni za dužinu i kvalitetu svoga života, te u svijetu počinje osmišljavati i djelovati pokret koji prakticira za svoju ishranu samo živu gradivnu i energetsku materiju, koja mu pruža prirodno predodređene životne blagodati.
Metodološka istraživanja naučno stručne literature, potvrđuju da se danas vegetarijanstvo i vegetanstvo sve više primjenjuje u svakodnevnoj ljudskoj ishrani?
Ja unazad deset godina koristim hranu bez mesa i životinjskih proizvoda, bez životinjske masti. Opredijelio sam se za prirodnu ishranu, to jest hranu bez termičke i industrijske obrade (oko 90%) i to je super.
Ljeti se manje znojim, imam manje masnoće na koži lica. Trčim bar dva puta tjedno oko 5 km, i skoro se nikada ne osjećam umornim, a nikada nisam imao bilo koje zdravstvene probleme.
Neki bi rekli da se meso mora jeti, ali to je apsolutno pogrešno sa stanovišta nauke i prirodnih potreba ljudskoga bića.
U sistemu robovlasništva, robovlasnici su čovjeka tretirali kao stvar a ne kao osobu pa ga je svatko mogao ubiti, maltretirati, a da ne bude kažnjen. Pošto smo se tek izvukli iz klasičnog robovlasništva (ekonomsko postoji i danas), malo je nerealno očekivati od ljudi da gledaju na životinje kao na osobe, a ne kao na stvari.
Životinje imaju svoju osobnost, a to zna svatko tko ima kućnog ljubimca. Krava u većini zemalja nije kućni ljubimac pa se na nju drugačije gleda nego na psa, mačku. Ljudi su psa mnogo bolje upoznali, jer je svaki dan pored njih. Ali činjenica je da sve životinje imaju svoja osjećanja, karakter, odnosno osobnost.
Pošto je danas čovjek dostigao takvu razinu organizirane zemljoradnje, mislim da je besmisleno jesti životinje, ubiti nekoga i tko ima osobnost samo da bismo se prehranili.
To je smisleno samo onima koji imaju profit od toga. Ostali su samo uvjereni tijekom odrastanja u tom društvu mesoždera društvu. Moja porodica intuitivno, meso nije voljela nikad, čak i kad smo bili mali. Kada su nas ponekad roditelji tjerali jesti meso, mi smo ga žvakali pa pljuvali, makar dobili i pokoji šamar.
Činjenica je da skoro sve trudnice imaju muku i gađenje pri pomisli na mesnu hranu, a da sve bebe i mala djeca povraćaju meso dok ih roditelji ne prisile i ne naviknu na njega.
Takve reakcije trudnica, beba i male djece uistinu jesu obrambene prirodne, reakcije u cilju sprečavanja neželjenih materija u njihov organizam.
Radi sveopće planetarne dobrobiti, vrlo je bitno da ljudi porazmisle, da li bi jeli meso da su odrasli u zajednici gdje niko to ne radi?
Ja vjerujem da ne bi, jer skoro svako dijete začepi uši kad čuje vrisak kod klanja svinje, zeca, goveda. To nam je po prirodi definitivno tako.
Vrisak znači blizinu smrti, i prirodno je da se djeca naježe kad to čuju. ali eto, danas hamburgeri stižu do ljudi, a da ljudi ne vide sam čin klanja. Kada bi vidjeli vjerujem da bi se mnogima zgadilo meso, pogotovo ako bi životinje poznavali kao svog kućnog ljubimca.
Ljudi ne vide higijenske uvjete u klaonicama, a kad bi vidjeli mnogi bi prestali kupovati meso.
Ljudi koji žive u gradovima su udaljeni od životinja i nemaju osjećanja za one životinje koje im nisu kućni ljubimci. Ljudi koji žive na selu mnogo bolje poznaju životinje, ali im je zarada od prodaje životinja veća nego od obrade njiva, pa zato ne mogu odustati od toga.
Seljaci vole životinje i poznaju njihovu osobnost, ali nisu u situaciji imati osjećanja za njih jer je životni standard još takav da bi radili protiv sebe kad bi mislili na dobrobit životinja.
Naučnici otkrivaju: Životinje više liče na nas, nego što smo mislili.
Džeremi Rifkin (Jeremy Rifkin). Ono što ova istraživanja otkrivaju jest to, da mnoga bića koja žive pored nas puno više nam nalikuju nego što smo i pretpostavljali. Ona osjećaju bol, patnju i doživljavaju stres, naklonost, tugu, uzbuđenje pa čak i ljubav. Ova otkrića mijenjaju naš pogled na životinje. Studije provedene na socijalnom ponašanju svinja na Purdue Univerzitetu, pokazale su da one gaje osjećaj žudnje i da lako padaju u depresiju ukoliko su izolirane ili ukoliko im se uskrati vrijeme za igranje sa ostalim svinjama.
Manjak mentalnog i fizičkog stimulansa može rezultirati pogoršanjem zdravlja životinja.
Istraživači su bili zapanjeni nedavnim otkrićima (objavljenim u časopisu ‘Science’) u vezi sa sposobnostima razmišljanja vrana iz Nove Kaledonije.
U kontroliranim eksperimentima, naučnici s Oksfordskog univerziteta su podnijeli izvještaj u kome se ističe kako dvije ptice, nazvane Beti i Abel, kada im je ponuđen izbor između upotrebe dva alata, od kojih je jedan bila prava žica, a drugi bila savijana u kuku, da uz pomoć njih zakače komad mesa iz cijevi. Obje su odabrale savijenu žicu.
Abel, dominantniji mužjak je potom ukrao Betinu kuku ostavljajući je samo sa pravom žicom. Beti je potom upotrijebila svoja leđa da udarcem zabije pravu žicu i savila je preko leđa da bi napravila kuku, a njome je zakačila i izvukla hranu iz cijevi. Istraživači su ponavljali eksperiment i ona je oblikovala kuku od žice devet od deset puta.
Jednako impresivan je Koko, gorila težine 300 funti iz fondacije u Sjevernoj Kaliforniji, koji je naučen jeziku znakova i koji je savladao više od 1.000 znakova i razumije nekoliko tisuća riječi engleskog.
Na ljudskim testovima inteligencije, pokazivala je rezultate između 70 i 95.
Pravljenje alata i razvoj sofisticiranih jezičnih sposobnosti su samo dva od mnogih atributa za koje su nas učili da su posebnost samo naše vrste. Samosvijest je također jedan od njih.
Neki filozofi i naučnici koji se bave proučavanjem ponašanja životinja su dugo isticali da druge životinje nisu sposobne ostvariti samosvijest jer im nedostaje osjećanje individualizma. Sudeći po najnovijim istraživanjima, nije tako.
U Nacionalnom zoološkom vrtu u Vašingtonu, orangutani kojima su dana ogledala istražuju dijelove vlastitih tijela koja drugačije ne bi mogli vidjeti, pokazujući osjećanja sebi.
Orangutan sa imenom Čantek koji živi u zoološkom vrtu u Atlanti je koristio ogledalo da bi očistio svoje zube i da bi namjestio naočale za sunce.
Naučnici su dugo vjerovali da žaljenje za mrtvima predstavlja stvarnu liniju razdvajanja. Obično se vjeruje da druge životinje nemaju osjećanje vlastite moralnosti i da nisu sposobne razumjeti koncept vlastite smrti. Nije baš sasvim tako. Životinje, izgleda, osjećaju žalost.
Slonovi će često stajati pored svojih mrtvih rođaka danima, ponekad dodirujući njihova tijela svojim surlama. Također i papagaj može umrijeti od tuge nakon smrti drugog papagaja koji je živio s njim.
Znamo da se životinje igraju, posebno kada su mlade. Nedavne studije moždane kemije štakora pokazuju da, kada se igraju, njihovi mozgovi oslobađaju velike količine dopamina, neurokemikalije povezane sa zadovoljstvom i uzbuđenjem kod ljudi.
Uočavajući frapantne sličnosti u moždanoj anatomiji i kemiji ljudi i drugih životinja, Stiven M. Sivaj (Stephen M. Siviy), naučnik koji se bavi proučavanjem ponašanja životinja u Getisburg koledžu u Pensilvaniji, sve češće postavlja pitanje drugim istraživačima. Ako vjerujete u evoluciju prirodnim odabirom, kako možete vjerovati da su se osjećaji odjednom pojavili, ni iz čega, sa ljudskim bićima?
Sve do nedavno, naučnici su zagovarali ideju da se većina stvorenja ponašala isključivo na osnovu instinkta i da je ono što se dogodilo ustvari, to da su naučila određeno ponašanje koje je uglavnom genetski, uvjetovana aktivnost.
Sada znamo da guske moraju naučiti svoje guščiće o svojim migracionim rutama. Ustvari, otkrivamo da je slučaj kako se učenje prenosi od roditelja ka potomku, daleko češći nego da ga nema i da se većina životinja angažira u svim vrstama naučenog iskustva stečenog kroz kontinuirano eksperimentiranje.
Pa, što sve ovo nagovještava u vezi s načinom na koji tretiramo stvorenja koja žive oko nas?
Što sa tisućama životinja koje su svakoga dana podvrgnute bolnim laboratorijskim eksperimentiranjima? Ili milionima domaćih životinja koje su uzgajane u najnehumanijim uvjetima i koje su osuđene na klanje i ljudsku prehranu? Da li treba obeshrabriti prodaju i kupovinu bundi? Što je sa lovom na lisice u engleskim selima, borbama sa bikovima u Španjolskoj? Da li treba držati divlje lavove u zoološkim vrtovima?
Harvard i 25 drugih pravnih fakulteta u SAD su uveli propise o pravima životinja, a podignut je i rastući broj tužbi za zaštitu prava životinja. Njemačka je nedavno postala prva nacija koja će garantirati prava životinja Ustavom.
Razvojni put ljudske vrste, u svojoj srži, tiče se proširenja suosjećanja ka širim i obuhvatnijim dosezima. U početku, suosjećanje se proširilo samo na rođake i pleme. Najzad, proširila se na ljude sličnih vrijednosti.
U XIX. stoljeću uspostavljena su prva društva ljudi i životinja. Trenutne studije otvaraju novu fazu, dozvoljavajući nam proširivanje i produbljivanje našeg suosjećanja, a koje će uključiti širu zajednicu stvorenja s kojima dijelimo Zemlju.
Novih trendova stalno ima – u svemu. Između ostalog, ima ih i u ishrani. Jedan od najprirodnijih trendova u ishrani jest i prirodna (sirova) hrana.
Ovaj trend je dovoljno popularan, da u Americi danas postoji preko 60 restorana specijaliziranih za ovakvu vrstu ishrane.
Popularnosti doprinosi i to što su na ishranu prirodnom hranom prešle i neke slavne osobe, poput manekenke Karol Alt i glumice Demi Mur.
Pobornici ovakvog načina ishrane smatraju da kuhanje ili bilo kakva termička obrada hrane uništavaju enzime u njoj, da prirodna hrana daje znatno više energije, plus donosi i smanjenje tjelesne težine. To je hrana i bez šećera, izuzev onog koji hrana sama po sebi sadrži. Organizam više ne mora trošiti energiju na varenje mrtve hrane, pa može neometano
jačati imunitet, jer najkorisniji sastojci iz voća i povrća neće biti uništeni, već će ih organizam iskoristiti.
Nauka potvrđuje, da kad se čovjek hrani kuhanom hranom, organizam odmah reagira protiv nje, pa se u tijelu u roku od pola sata u organima za varenje, za 500% poveća broj bijelih krvnih zrnaca. Ova pojava naziva se digestivna leukocitoza.
Zbog toga se i krv vadi rano ujutro, prije bilo kakvog jela. Ukoliko se konzumira isključivo sirova hrana, do digestivne leukocitoze ne dolazi.
Ukratko, pobornici ishrane sirovom hranom vjeruju da je čovjek predodređen da konzumira baš ovakvu hranu, da će nju najlakše variti i od nje biti najzdraviji.
Nije primjereno ljudskoj inteligenciji da čeka da se dogodi katastrofa, kako bi nakon nje počeo razmišljati o sprječavanju iste. Nažalost, danas je to uobičajeno.
Istovjetan slučaj je bio i sa Dr. Kristinom Nolfi, koja svjedoči:
„Razlog zbog koga sam ja, liječnica, prešla na isključivo sirovu biljnu hranu je činjenica da sam se razboljela, i to ozbiljno. Dobila sam rak dojke. Ovoj bolesti su, naravno prethodile loša ishrana i loše navike tokom dvanaest godina medicinske izobrazbe, tokom koje sam neprestano patila od slabog varenja i katara stomaka, poremećaja koji i dalje predstavljaju prilično čestu pojavu među bolničkim osobljem. Od tog vremena, u Danskoj se nije odigrala nikakva promjena bolničke ishrane u ovom važnom domenu. Jednom prilikom sam bila u smrtnoj opasnosti zbog krvarenja uslijed prskanja čira želuca. Zbog toga sam napustila meso i ribu, i postala sam vegetarijanka. Kasnije je veliki dio moje ishrane predstavljala sirova biljna hrana. Na taj način je moje varenje dereguliralo, osjećala sam se bolje, iako ne sasvim dobro. U zimu 1940. na 1941. godinu, bila sam izuzetno umorna i slaba, ali nisam mogla utvrditi nijednu određenu bolest. U to vrijeme nisam shvaćala što nije u redu sa mnom, ali sam tokom proljeća otkrila mali čvor u svojoj desnoj dojki. Otkrila sam rak. Umorna i slaba kakva sam bila, obratila sam pažnju na to tek pet tjedana kasnije. Otkrila sam da je čvor bio veličine kokošjeg jajeta. Urastao je u kožu, stvar koju samo rak čini. Kao liječnica, vidjela sam dovoljno da budem nevoljna podvrgnuti se metodi liječenja raka koja se generalno primjenjivala. Posavjetovala sam se sa svojim dobrim prijateljem, dr. M. Hajndhidijem (Hindhede), koji me je odvraćao od probne mikroskopije. To bi otvorilo krvne sudove i rak bi se raširio, tako da sam odustala od toga. Tada sam osjetila da je sasvim prirodno preći na stopostotnu ishranu sirovom biljnom hranom.“
Činjenica jeste, da je dr Kristina Nolfi, kada je oboljela od raka, odbila operativni tretman, nije pristala na kemo i radioterapiju. Opredijelila se na promjenu načina života i prešla je na prirodnu ishranu.
„To je bila moja najispravnija odluka. Međutim, i dalje sam bila umorna i to se nastavilo prva dva mjeseca, i tokom tog razdoblja čvor u dojki se nije smanjio, ostao je nepromijenjen. Ali, onda je došlo do poboljšanja. Čvor se smanjio, moja snaga se vratila, i vidno sam se oporavljala i osjećala bolje nego u više posljednjih godina. Pošto sam se osjećala dobro na ovaj način oko godinu dana, eksperimentom sam pokušala (što mi je savjetovao i dr. Hajndhidi) vratiti se na vegetarijansku ishranu sa pedeset posto sirove biljne hrane. ali moj rak se ponovo javlja na kuhanoj hrani.
Međutim, nije bilo dobro. U roku od tri do četiri mjeseca počela sam osjećati probadajuću bol u dojci, u oštećenom dijelu tkiva koje je rak ostavio na mjestu na kojem je prvobitno prionuo na kožu. Bol se veoma pojačala tokom sljedećih tjedana i shvatila sam da se rak ponovno počeo razvijati. Ponovno sam se vratila na čistu, sirovu biljnu hranu, što je prouzrokovalo brzo smanjenje bolova , al i zamor se manje manifestirao.
Ali, kao liječnica, shvatila sam da ću morati upotrijebiti iskustvo koje sam dobila kako bih pomogla drugim bolesnim ljudima. Preuredila sam dom kako bi četiri ili pet pacijenata moglo navratiti kod mene narednog ljeta. Za ishranu smo odabrali stopostotno sirovu biljnu hranu i sve je prošlo dobro. Tako malo pacijenata nije bilo dovoljno. Shvatila sam da se ovaj cilj mora ostvarivati pod sasvim drugačijim i boljim uvjetima ako se treba izvesti bilo kakav dokaz. Na moju inicijativu se formiralo akcionarsko društvo koje je kupilo posjed – „Humlegarden”. Vrlo pogodno namjeni i kao takav je ustanovljen je kao sanatorij, u kome sam ja postala načelnica. Ovdje jedemo samo sirovu biljnu hranu, pacijenti kao i zaposleni, a ustanova sada broji punih šest godina uspješnog rada.“
Činjenica jeste, da danas u nekim zemljama svijeta postoje bolnice, koje svoje pacijente liječe samo prirodnim metodama, 100% prirodnom ishranom, uz primjenu 11 zakona zdravlja.
Zašto stopostotna sirova biljna hrana čini tako koristan efekt na civilizirane ljude? Prije svega, zato što je sirova hrana živa hrana i nudi nam je priroda.
Svi znamo da je život na zemlji u potpunosti zavisan od našeg sunca. Kada ne bi bilo sunca, Zemlja bi bila bez bilo kakvog života, mračna i ledeno hladna. Otuda sunčeva energija predstavlja životnu silu!
Međutim, samo je biljka sa svojim široko otvorenim tankim zelenim listovima ta koja može uhvatiti sunčevu svjetlost i uskladišti je u obliku korenja i krtola, ploda i sjemena. Mi ljudi, a s nama i životinje, s masivnim tijelima, nismo je u stanju iskorištavati u dovoljnoj mjeri. Zbog toga i ljudi i životinje koriste biljke kao prijenosnike između sunca i njih samih.
Ishrana svježim sirovim biljkama je ishrana sunčevom svjetlošću!
Prirodna hrana ima najveću hranjivu vrijednost. Svježa, sirova biljna hrana posjeduje najveću hranjivu vrijednost, i ona se ne može povećati ili poboljšati. Sve drugo, kao što je
zagrijavanje, sušenje, skladištenje, fermentacija ili zaštita, će umanjiti i uništiti njenu vrijednost.
Kuhano povrće nema nikakav ukus, pa se nešto mora učiniti kako bi ono bilo ukusno. Zbog toga miješamo puno različitih stvari zajedno, dodajemo sol, šećer, začine i maslac.
Uklanjamo klice i ljusku iz pšenice kako bismo pravili brašno. Glačamo rižu, prerađujemo šećer, uklanjamo koru, sjemenke i srž jabuka i krušaka, ljuštimo krumpire i stružemo mrkvu.
Pa, kako ćemo biti zdravi?
Mnogi jedu meso, ribu, jaja i sir, koji ih snabdijevaju ogromnim viškom životinjskih bjelančevina, antibiotika, hormona, emulgatora. Obole od gojaznosti, visokog krvnog tlaka, impotencije, raka.
Mnogi koriste pića od kave i sjemena kakaa i čaja, koja sadrže stimulirajuće otrove. Fascinantan je video spot koji poručuje:
“O zašto, o zašto.
Pogledaj svijet, razumijevajmo jedni druge i progledajmo, obasipani blagoslovima,
Odbaci nož i ponašaj se kao da u svim bićima vidiš ono božansko. Yogiji nas uče ahimsi,
Nenasilje da budemo sretni i slobodni, za sva bića ovog svijeta.
Životinje, biljke i čovječanstvo, obilje slatkog voća i vegetacije, darovi naše Majke Zemlje. Rajski vrt je naš za kultivaciju, naše pravo od rođenja.
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Škampi istražuju u podvodnim špiljama, moćni bizoni tumaraju,
Krave žele voljeti svoju djecu, ptice se gnijezde u drveću,
Ribe klauni dolaze u paru, dupini pričaju kao i ja,
Kitovi imaju globalnu komunikaciju, inteligencija je sve što vidim.
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (Ne vidiš li nevinost u njihovim očima?)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (Jedna ljubav, jedan život, učinimo da planet preživi)
Na kraju bolnog života bivaju zaklane,
Životinje moraju znati,
Mi smo čuvari ove Zemlje, koju moramo paziti da raste.
Zašto smo zaboravili naše naslijeđe? Zašto je Babilon toliko slijep da vidi?
Mi smo djeca ovog svijeta,
Mi i naše obitelji!
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (Majka Zemlja ovdje je da nas opskrbi)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (oni vole život, baš kao i ja i ti.)
Aristotel, Buda i Einstein, Abraham Lincoln, Mahatma Gandi, Rastafarijanci, Džinisti, Hindusi.
Svi kažu. „Vegetarijanstvo je zdravo“,
Ono je rješenje za globalno zatopljenje, blagostanje planete,
Zato mi reci zašto bismo morali jesti životinje? Ne vidim ni jedan razlog!
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (Zbog tvoje hrane nitko ne mora umrijeti)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (Daj mi samo jedan dobar razlog!)
Živimo li za danas, ali ne i sutra? Trčimo li u tami i žalosti?
Imam rješenje za to.
Umjesto svih ratova i zagađenja
Otvori srce i spusti oklop,
Vidi odgovore na svoja pitanja i možda pronađeš svjetlo koje je u svima nama.
U duhovnom svijetu nema klaonica,
Ovdje ne pričaš, nego pjevaš,
Ne hodaš, nego plešeš,
A drveće ti daje sve što bi ti ikad moglo trebati,
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje,(zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje,(zašto, oh, zašto)
Reci mi zašto bismo morali jesti životinje, (zašto, oh, zašto).
Odlučiti se da, da zarad vlastite i sveopće dobrobiti ne moramo jesti životinje.
Krajnji je tren, da se svi, sad i odmah mijenjamo, jer „Mijenjajući sebe-mijenjamo svijet“, svijet
u kojem želimo živjeti.
Na taj način, činimo sveopću dobrobit, sebi i svemu oko sebe, kao i generacijama koje dolaze nakon nas.
Ugledajmo se na Aristotela, Budu i Einsteina, Abrahama Lincolna, Mahatma Gandia, Leonarda Da Vinchia, Hinduse.
Slijedimo njihov put i stvarajmo svijet u kojem želimo živjeti. To je jednostavno – zar ne?

Literatura:

1. http://www.stazamanade.com/ebooks/dr_Kristin_Nolfi Lecenje_raka_sirovom_hra-
nom.pdf
2. http://zdravlje.krstarica.com/l/ishrana/sirova-hrana/
3. http://www.blic.rs/forum/index. php?topic=1226.0.
4. http://www.youtube.com/watch?v=npRJUm9DVg0.
5. http://www.inventati.org/anarhizam/slike_magacin/hogar.jpg
6. http://www.ordinacija.hr/zdravi-tanjur/jedi-zdravo/crveno-meso-uzrokuje-rak-jednja-
ka-i-zeluca/
7. http://www.youtube.com/watch?v=NSYNu1HfD6Q
8. http://www.yu-fitness.com/forum/tradicionalna-medicina/lecenje-raka-sirovom-hra-
nom-dr-kristin-nolfi/



__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 01/10/2012 18:57:48
Message:

Vladislav Savović
promoter ishrane budućnosti
Novi Sad, Republika Srbija

SVE JE – JEDNO

Nedavno sam na jednoj zanimljivoj, veoma inspirativnoj lokaciji na internetu naišao na poruku namijenjenu svima nama, tragačima za Istinom (a što svi mi definitivno jesmo, jer u suprotnom ne bismo ni bili ovdje, zar ne?!); ta poruka je glasila, i glasi: Sve što trebate znati je pohranjeno duboko u vašoj podsvijesti.
To me je istog trena podsjetilo na onu divnu istočnjačku mudrost koja kaže: Svako učenje koje dolazi spolja, uzaludno je dok se unutrašnji učitelj ne probudi!
I zaista, svako naučavanje koje dolazi izvana, svaka doktrina koju treba usvojiti, svaka IN-doktrinacija, ma sa čije strane dolazila i ma sa kojim povodom, nije ništa drugo do postupak svojevrsnog ispiranja mozga, farbanja naše svjesnosti, odnosno nastojanje dresure naše vlastite svijesti – našeg izvornog, autentičnog bića. Što je najgore u svemu tome, svi mi tokom života, što svjesno a što nesvjesno, pristajemo – od malih nogu učeni, i po automa- tizmu stvari, biti sudionici, učesnici, odnosno točnije: žrtvena janjad tog globalnog pokusa. Na taj način (a da toga nismo ni najmanje svjesni) bivamo najstrašnije i najdrastičnije izmanipulirani, prije svega od strane svoga vlastitog EGA. Tako čitav život provodimo živeći isključivo svoje vlastite („naučeno“, usvojene) iluzorne „predstave” o životu umjesto sam Život, samu Stvarnost, samu Istinu – Ono-Što-Jeste. Naša površna životna uvjerenja vječito pretpostavljamo istinskom znanju a da ogromnosti dimenzija tog tragičnog bivstva u sveukupnoj zabludi i iluziji, uglavnom nismo ni najmanje svjesni. Dok god se sva naša spoznaja stvarnosti i istine bazira na uvjerenjima, ili isključivo na uvjerenjima, dakle na vjeri u nešto (a samim tim i na sumnji, kao njenoj suprotnosti kao drugoj strani tog istog novčića) – dotle je stvarna spoznaja istine nedostižna utopija. Ovo stoga jer vjera (u nešto) i sumnja (u nešto), iako mogu biti (kao što često i jesu) prvi i početni koraci na svakom našem putu ka znanju i istini, oni su zapravo krajnje pogubni po konačni ishod toga puta – ukoliko ih prihvatimo i uzmemo kao cilj, a ne kao (samo i isključivo!) dragocjeno sredstvo na tom našem putu ka Istini.
Uistinu, znanje (dakle istinsko) zapravo nikada to i nije, nije znanje, dok god se sami konačno ne otrgnemo iz okova slijepe vjere i pukih uvjerenja, i dok ne dopustimo da se ono probudi, procvjeta, i potvrdi unutar nas samih, dakle iskustveno!
Sa jedne strane; sigurno je da mnoge naše duboko ukorijenjene navike, pa i navike konzu- macije mesa, odnosno ishrane mesom i mesnim prerađevinama, nisu i ne mogu biti prirod- no predodređene, iliti normalne, zato, a pogotovo ne samo zato – što u danim okolnostima i na trenutnom stupnju evolutivnog razvitka pojedinačne i globalne svijesti jedna, iako zna- čajna, većina ljudske populacije (još uvijek) preferira takvo shvaćanje života odnosno takvu vrstu ishrane. Naravno, to nipošto nije niti normalno a niti poželjno, a to iz širokog spektra nepobitnih razloga (u koje ovdje i sada ipak neću podrobno ulaziti jer bi nam kratak bio dan, a Bogami i cijela ova noć pred nama.). S druge strane; uzalud mi možemo biti vegetarijanci,
zalagati se za ovakve ili onakve nazovi-pozitivne misli, stavove, akcije i aktivnosti u vezi zaštite životinja, biljaka, okoline, života. i planete uopće. Vrlo je bitna istinitost i autentičnost toga, za što se zalažemo, jer nismo prije toga sasvim jasno spoznali i osvijestili duboko u svome vlastitom biću – ako ta vrlina dolazi tek iz neke naše podsvjesne, neiživljene potrebe za osobnim isticanjem, samo prezentacijom, samo marketingom, pa čak i iz želje za kakvim osobnim profitom bilo koje vrste. a ne iz našeg dubokog unutarnjeg osjećaja stvarne obaveze, i istinske odgovornosti prema ovom svetu čiji smo i sami neraskidivi i neotuđivi dio: iz duboke odgovornosti, dakle, prema sveukupnom Postojanju, i samim tim, odnosno prije svega, prema samome sebi!
Davno još, neko je rekao: Ko ne voli sebe, ne može voljeti ni drugoga. Ja to nipošto ne bih
negirao, ali bih samo dodao, produbivši ovu istinu jednom većom, a to je da: drugi jed- nostavno ne postoji! Drugi su, zapravo, samo savršeno zgodan izgovor za naše virtuozno, vječito izbjegavanje suočavanja sa samim sobom i totalitetom vlastite odgovornosti za cje- lokupno vlastito postojanje. Svakako, najlakše je sve neugodne posljedice vlastitih ne- primjerenih izbora svaliti na neke druge, iliti na sudbinu uopće. Zapitajmo se – da li je to pravi put, i način, za realizaciju istine, za dublje razumijevanje svijeta, stvarnosti i samoga SEBE!?
U stvarnosti; mi nipošto nismo otok, u nepreglednom moru drugih otoka (ako pod otokom podrazumijevamo, po def. zasebne dijelove kopna međusobno razdvojene većom vo- denom površinom), već smo svi mi, zapravo jedno cijelovito postojanje: uistinu INTEGRALNA, CJELOVITA, JEDINSTVENA KOPNENA MASA, zar ne?! – Voda tu služi samo u svrhu održavanja svojevrsne iluzije razdvojenosti (pod uvjetom da stvari promatramo plitko, površinski-dvodimenzionalno i izvana). No, ako zaronimo do dna stvari, do suštine – do isti- ne – nailazimo, i uvijek ćemo naići, na izvorno, integralno, istinsko Jedinstvo! Stoga, sve je uistinu stvar percepcije, stvar jasnoće i bistrine svjesnosti, a na nama, ljudima, kao svjesnim bićima, je da realiziramo svjesnost Istine. Ona čini realnost da smo svi mi – uključujući cjelokupno postojanje, svekoliki Univerzum – krajnje i u potpunosti povezani i sačinjeni od jedne i iste Suštine, od jedne i iste Tvari. Svi smo skupa, sveukupni, činimo Jedno-Jedinstveno,BIĆE: jedno jedino, jedinstveno, veličanstveno organsko Jedinstvo – jedan organizam!
U tom smislu, svjesno njegovanje vegetarijanskog načina ishrane ne dohvaća se samo i isključivo tzv. nutritivne dimenzije našega života i postojanja (što neki, nažalost, i tako poimaju i doživljavaju), već ono uistinu zadire daleko, daleko iza tog nivoa dosežući samu Suštinu razumijevanja istine sveukupnoga Života. To je bit istinskog razumijevanja, poštovanja i – ljubavi – prema cjelokupnom Postojanju. Uzgred; budući nam je Netko daleko, daleko mudriji, inspirativniji, i ljubavlju daleko više akumuliran od moje skromne malenkosti, još davno, a svakako ne bez jakog razloga, poručio: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!, mora nam biti jasno da – svijet, i cjelokupno postojanje, postoji prije svega zato da bismo bili u mogućnosti pružiti, i priuštiti, ljubav samome sebi. (dopustite mi, samo, da na ovom mjestu pročitam citat iz Apsolutne Istine, 226. str.):
Čitav svijet je samo odraz, i ogledalo, nas samih! Ko ima oči to da vidi i uši to da čuje, taj spoznaje da sve što upućuje drugima zapravo upućuje – samom sebi! Prema tome: Koga mrziti!? Koga tlačiti i nad kime se iživljavati!? Komu, uopće uskratiti pomoć i podršku!? Kome uputiti makar i jednu jedinu lošu riječ ili čak misao!?!

Razmislimo samo, kako sada jasno sja onaj Kristov premudri savjet:
Sve, dakle, što hoćete da čine ljudi vama, činite i vi njima: jer je to Zakon i proroci. (Mat. 7,12)
Zaista, zaista ne postoji drugo ljudsko biće, osim nas samih; kao što i u čitavom Uni- verzumu, čudesno i umu nepojmljivo, ne postoji ništa „drugo” osim nas samih i to upravo stoga što sama suština Univerzuma (svega!) jesmo upravo – mi sami. Naša istinska svojta (neki će reći Sveopća, a neki Bog)! Mnoštvo je samo fantazija (ovog) zabludjelog uma; Vječita Realnost je jedino – Ja Jesam!
Zbog toga; jedina ljubav jeste u – davanju, i to: što (se) više dajemo, to postajemo zaista bogatiji! Tako da, dok god smo u ovom stanju takozvane razdvojenosti od Boga, jedina isti- na o nama i svijetu je slijedeća: Svijet postoji samo zato da bismo mogli pružiti ljubav samome sebi! – Ili, prevedeno na jezik religije: Svijet postoji samo zato da bismo, darivajući mu ljubav, zaslužili da Bogu daruje ljubav nama samima!
No, da li čin bezdušne, bezumne agresije prema drugom biću (odnosno, u krajnjem, dakle – prema sebi samom) jeste čin ljubavi i poštovanja života – svoga života?!
Ser Pol Makartni, bivši legendarni Bitls, je na jednom mjestu rekao: Kad bi klaonice imale
staklene zidove, svi bi postali vegetarijanci.
I, zaista, nepojmljivi je zločin – prije svega prema tom biću, a potom i prema svojoj svlastitoj svijesti napadatii na život drugog svjesnog i osjećajnog bića, i to prije svega samo zato da bismo pokušali zadovoljiti – ne prazninu svoga želudca, već nepreglednu prazninu svoje vlastite unutarnje praznine, frustriranosti i neispunjenosti, svoje izvitoperene svijesti! Pa zar samo zato što (robujući neznanju, naopakoj indoktriniranosti i osobnoj nesvjesnosti) živo- tinje smatramo nižim, bezvrednijim bićima od sebe samih? Tako rečeno, možemo uzimati sebi za pravo biti njihovi, ili bilo čiji, bezdušni dželati?! Ishrana mesom, ili mesožderstvo (a zašto stvari ne nazivati njihovim pravim imenom, pa ma koliko ono ružno zvučalo?), što se ljudi tiče, nikako ne može biti nekakva naša sušta potreba, a niti Bogom dana (kako to mnogi nastoje predstaviti u pokušaju olakšanja vlastite duše, iliti očišćenja vlastite savjesti), već isključivo jedna, blago rečeno ružna, krajnje štetna i po mnogim kriterijima. Također je ona pogubna, stečena i usvojena navika, koja nikako ne pristaje čovjeku kao jednom visoko evoluiranom, duhovnom i ljubljenom biću, a pogotovo ne civilizaciji koja sebe želi vidjeti i okarakterizirati kao naprednom. Jedna istinski napredna civilizacija nikada i nipošto ne može i ne smije njegovati principe kanibalizma kao svoje normalne civilizacijske tekovine, a ishrana životinjskim mesom je upravo to: kanibalizam. Pa, otvorimo oči i pogledajmo; zar zaista postoji kakvo životinjsko meso, nasuprot nekakvom tzv. ljudskom mesu?! Sva razlika, odnosno tzv. razlika, jeste isključivo u iluzornoj i iskrivljenoj percepciji neobjektivnog promatrača, odnosno EGO-ocjenjivača! Istinski, zaista, postoji samo meso, a to meso, ta beživotna lešina na pladnju (pa ma koliko ukusno spremljena i dekorativno servirana da zaokupi sva naša čula) podjednako je ljudska koliko i životinjska: istinske razlike jednostavno nema.
Slijepo podržavajući takve nazovi tekovine, iako smo izgradili nebodere, izumili mlazne avione, stigli čak do Mjeseca (i nazad.), izmislili visoku modu i postulirali svakojake modne trendove, ponosno se noseći u samozadovoljstvu vlsdzizih civilizacijskih vrhunaca,mi u istinu dalje nismo ništa drugo do samo, možda uistinu lijepo obučeni, ušminkani i uglađeni, oni isti Kanibali sa samog početka naše (evolutivne) priče – i ništa drugo, i ništa više od tog!
Uzgred rečeno, zar nije to naše stalno, uporno i krajnje nezrelo, egoistično isticanje svoje više ljudske prirode (za razliku od svih drugih, nižih, oblika života na ovoj našoj planeti). Upravo najveći i najčvršći dokaz, i pokazatelj, onog još uvijek ne prebrođenog, rudimentarnog, životinjskog u nama samima – u našoj vlastitoj prirodi!? Čak, činjenica je, da same životinje često isticali mnogo više vrlih ljudskih kvaliteta nego što je to slučaj kod nekih (a neko bi rekao i mnogih) pripadnika naše dične vrste.
Zar nije naša primarna misija na ovom planetu, kao više vrste kao (samo) svjesnih bića, upravo služenje svim ostalim, nižim, bićima i oblicima života od nas, al i planeti uopće!? Služenje, koje je jedini mogući put, i način, za poslužiti, i uopće, omogućava nam ostvarivanje najviše moguće istinske koristi i samome sebi (kao pojedincu a i kao vrsti uopće). Upravo to i takvo djelovanje je optimalni, al i jedini mogući dokaz višeg evolucijskog stupnja i više svijesti!? A što mi, kao civilizacija, inače činimo?!
Stoga; bez ljubavi, one sveobuhvatne, nesebične i bezuvjetne, prema svemu postojećem, al i osjećanja zahvalnosti, nema ni ljubavi a ni poštovanja prema samome sebi. Sa tim u vezi, ako uopće postoji nekakav recept za sreću, za ljubav, samopoštovanje, unutarnju ispunjenost i življenje u jedinstvu sa svime što postoji i samim Sobom, jedan od naizgled malih, ali zato neprocjenjivo značajnih i plodonosnih, koraka na tom putu jeste – vegetarijanstvo, odnosno naša svjesno opredjeljenje toj i takvoj filozofiji življenja.
Zaista, braćo moja i sestre moje u duhu, moja duhovna porodice Svi smo mi jedno: sve je – jedno! A to jedno jeste suština ovog vječnog i beskonačnog Univerzuma. To Jedno jeste sama tvar od koje smo sačinjeni mi, od kojeg je sačinjeno sve u i oko nas, i od kojeg je sačinjeno sve što postoji u svekolikoj Kreaciji. Ta primarna, primordijalna, prvobitna ali savršeno živa, životvorna i vječito aktualna tvar jeste ono što bi fizičari, terminima svoga jezika, nazvali: Energija (sa velikim E). No da bi se ovaj pojam, odnosno vrhovno superiorni entitet, bar donekle dao objasniti našim sumornim umovima i našoj usnuloj svijesti, nužno je razumjeti slijedeću činjenicu:
Suština svega što postoji jeste Energija, suština Energije jeste Svijest, a suština Svijesti jeste ljubav – božanska, beskonačna i bezuvjetna ljubav.
U istinu, sve je sazdano od ljubavi! Meditirajte o tome!
Hvala.

__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 01/10/2012 18:59:52
Message:

Steva Plavšić
Kovilj, Republika Srbija


ZAŠTO SU LJUDI ZABORAVILI LIJEČITI RUKAMA?


Još davno u prapovijesti, ljudi su posjedovali osobine iscjeljivanja bioenergijom. Držali su šaku na bolnom mjestu, sa željom da pomognu sebi, i tako ublažavali bol iscjeljivali rane i bolesti. Samo, kod prapovijesnih ljudi bolesti su bile veoma retke uglavnom virusne infekcije ili fizičke povrede kao danas kod životinja. Žene su lako rađale prislonjene o neko drvo ili četveronoške, a kada bi se neko razbolio on je znao uzrok svoje bolesti jer je čovjek tada kao i životinje živio u skladu sa prirodom.
Od svog nastanka pa do danas čovjek napreduje na svim poljima i taj napredak se zahukta- va sve brže i brže, osim na planu paranormalnog odnosno izvan osjećajnog opažanja gdje kontinuirano nazaduje, tako da danas tu mogućnost uopće ne posjeduje, osim izuzetno rijetkih pojedinaca koji su u stanju primiti neku informaciju a da ona nije došla od njihovih pet fizičkih čula.
Čovjek je postepeno, korak po korak gubio kontakt sa prirodom, istim tempom kojim je osvajao neke mogućnosti, prisvajao ih kao što je vatra, gajenje životinja, zemljoradnja, pronalazak metala i njihova primjena, izgradnja kuća, pismenost, stvaranje strojeva, početak korištenja nekih energija. Kada je došlo do pronalaska, odnosno korištenja vatre za grijanje i zaštitu od životinja, a zatim prvo za pečenje, pa za kuhanje hrane, čovjek je dobio sigurnost koju do tada nikad nije imao, štititi se od hladnoće i životinja i da može omekšati hranu koju jede. Svaki od slijedećih koraka u napredovanju značio je odustajanje od jednog dijela veza sa prirodom, njihovo postupno gašenje, pri čemu čovjek postaje sve sigurniji, sve samouvje- reniji. Kontakt sa prirodom predstavljao je, ustvari potpunu otvorenost duše i svijesti čovjeka prema duhovnim energijama, čije je djelovanje doživljavao, čijih se usmjeravanja pridržavao, sve do momenta dok nije njihovo djelovanje počelo dolaziti u suprotnost sa nekim njegovim osvojenim, stečenim, smišljenim beneficijama. Tada je on započeo izbjegavati ove upute koja bi dolazila od duhovnih energija, kojih on naravno nije bio svjestan, ali ih je doživljavao na dosta jasan način.
Dok je čovjek gol i bos tumarao prirodom u potrazi za hranom, dragocjene su mu bile in- formacije iz viših dimenzija o tome gdje će pronaći hranu, zaklon ili gdje ga neka opasnost čeka, on nije bio svjestan odakle mu te informacije dolaze, ali ih je razumio i koristio. Vre- menom, zahvaljujući tim uputama čovjek je postajao sve nezavisniji od prirode i sigurniji u sebe, počeo je sam graditi sebi kuće, praviti odjeću, oružje i oruđe a hranu je sam proiz- vodio. Nažalost ljudi su tad, kada se pojavila privatna imovina, počeli pljačkati, otimati, krai i varati jedni druge. Kako su im iz viših dimenzija davane informacije što treba činiti a što ne, sve ovo kao nehumano sugerirano im je da ne čine, a naročito ne muče i ne ubijaju zarobljenike.
Ovo ljudima nije odgovaralo pa su sve više ignorirali naputke koji su do njih stizali a od kojih su razvojem civilizacije sve manje zavisili, tako da su ih vremenom potpuno ignorirali i postali neosjetljivi za tako krajnje suptilne informacije koje su primali kroz auru, koje još uvjek i dan danas stižu do nas ali ih mi ne registriramo osim izuzetno rijetkih pojedinaca.

Prenošenje sive energije dlanovima
Poznato je da svaki čovjek kada ga nešto zaboli; glava, zub, stomak, noga ili bilo što drugo, odmah stavlja dlan na to mjesto sa željom da ga prođe bol. Ova reakcija je instinktivna, nai- me ako čovjeka zabole leđa on ne pomisli staviti ruku na njih već ruka sama kreće bez po- misli isto kao što se trepne kada nam nešto poleti u lice ili se trgne ruka kada se ubodemo ili opečemo. Znači svi ljudi drže ruku na bolnom mjestu pa i obje ruke ako ih jače boli, a ako je bol nesnosan oni pritišću to mjesto. Niko se ne pita zašto je to tako i dali se nešto postiže time, međutim vjerujem da bi većina ljudi rekla da im je lakše dok se drže.
Mogućnost da iscjeljuju bioenergijom ljudi imaju još od prapovijesti, samo što je izuzetno rijetki pojedinci svjesno koriste (nepobitno, su je u većoj ili manjoj meri svi koristili).
Zračiti dlanovima može svaki čovjek, bez obzira na uzrast, od malog djeteta pa do starca, ovdje je nevažno obrazovanje, inteligencija, socijalni status kao ni nacionalna, vjerska ili rasna pripadnost.
Da bih se iscjeljivalo rukama potrebno je staviti dlan, sve jedno lijeve ili desne ruke, na bilo koji dio tijela sebi ili nekoj drugoj osobi i poželjeti da se bioenergija prenese na tu osobu da bi je iscijelili. Može se i reći u sebi „želim iscijeliti organ ispod moga dlana’’, ili nešto slično. Iz dlana će tad krenuti tanki, oku nevidljivi, mlazovi bioenergije koji će ulaziti u tijelo pacijenta. Čim se skloni ruka ovi mlazovi će stati. Što se ruka duže drži organ će više dobiti potrebne mu energije, ali ovakva seansa ne treba bizi duža od deset do petnaest minuta i ne treba se češće izvodi od tri puta dnevno.
Znači da bih se liječilo potrebno je samo to poželjeti i staviti ruku, sebi ili nekom drugom, na neki dio tijela ili iznad nekog organa. Ne mora se čak ni osjetiti neka tegoba do liječenja će doći posto ne postoji organ koji je 100% zdrav.
Pri rođenju moć zračenja (genetski potencijal zračenja) je vrlo niska i ukoliko se ne razvija ona ostaje minimalna kroz cio život. Ako se vježbom dostigne bilo koja razina genetskog potencijala on ostaje do kraja života ne promijenjen, znači da ne može opasti. Kada se postigne maksimalan on takav i ostaje do kraja života i bez obzira koliko vježbali on se dalje neće povećavati. Na primjer, ako uzmemo da je maksimalan potencijal 100 jedinica, a vi osobno, što upravo čitate ove redov, imate (pretpostavimo) 25 jedinica možete i zračiti količinu bioenergije samo od 25 jedinica, ali niste zbog toga mnogo hendikepirani, niti je onaj ko ima manji genetski potencijal od vas, uspoređujući se sa onima koji imaju moć zračenja veću od vaše, recimo 40 ili čak maksimalnih 100 jedinica. Oni će samo za kraće vrijeme zračiti oboljeli organ do iscjeljenja jer imaju veći protok bio energije kroz dlanove, dok je bioenergija uvijek istog kvaliteta. Da bih se dostigla maksimalna moć zračenja potrebno je izvesti seansu zračenja preko 100 puta u trajanju od 10 do 15minuta, najbolje da se zračenje izvodi triput dnevno oko tri mjeseca.
Ne treba pogrešno shvatiti da se moć zračenja treba razviti do maksimuma i čekati ta tri mjeseca uz stalno vježbanje da bi se moglo uspješno liječiti ne, odmah čim se prvi put spusti ruka na bolno mjesto sa željom da se liječi, uspješno će se i iscjeljivati samo će propratni doživljaj biti slabiji a rezultat skromniji. S vremenom tokom svakog narednog zračenja povećavati će se kanalići na dlanovima kroz koje ističe bioenergija što će pojačati i mlazove bioenergije pa će se doživljaj i efekt povećavati.
Doživljaji prilikom zračenja rukama su slični i kod pacijenta i kod terapeuta, najjači su ako se dlan drži desetak centimetara od tijela i polako njime kruži iznad bolnog mjesta, obično se osjeti grijanje, trnci, strujanje i slično, mada je normalno da se i ništa ne osjeti, što zavisi koji se organ liječi, vrsta i intenzitet bolesti kao i od senzibilnosti terapeuta i pacijenta.
Efekt kod pacijenta je nestanak ili smanjenje bola, poboljšanje bolesti, iscjeljenje organa. Kod terapeuta je to povećanje moći zračenja ukoliko ona nije na maksimumu. Inače liječenje rukama je pozitivan i human čin i dovodi do opuštanja i smirenja i terapeuta i pacijenta.
Prenošenje bioenergije rukama na pacijenta predstavlja najstariji, najjednostavniji i najblaži vid iscjeljenja energijama.
Ne može se svako oboljenje u potpunosti iscijeliti bioenergijom, to zavisi od toga u kolikoj mjeri je oboljenje nastalo uslijed nedostatka bioenergije u organu i auri pacijenta. Ovakav način liječenja postiže najbolje rezultate kod lakših oboljenja, koja su inače najčešća, i donekle, kod srednje teških, a kod teških oboljenja rezultati su veoma skromni.
Iscjeljenje bioenergijom je potpuno prirodno i neškodljivo, terapeut ne troši svoju osobnu bioenergiju već se kroz njegovu ruku usmjerava ona koja je slobodna iz okolnog prostora.
Za iscjeljivanje rukama uopće nije potrebna velika koncentracija, ali ono neće uspeti ako u toku seanse terapeut čita, gleda televiziju ili nešto slično, preporučljivo je da žmire i terapeut i pacijent jer kod isključivanja najvažnijeg ljudskog čula, vida, otvara se prazan prostor koji dopunjuju druga čula, pa se mogu jasnije doživjeti propratni efekti i pratiti tok seanse, što se registrira čulom dodira.
Čakra je riječ iz sanskrita (sveti indijski jezik) i znači točak ili vihor. Čakre su energetska mjesta na fizičkom tijelu čovjeka, što znači da su oku nevidljiva i prilikom kirurških operacija ne mogu se pronaći. Ima ih 7 i nalaze se raspoređene duž kičme. Uloga im je da, kroz svoje kanale, uvlače bioenergiju u auru iz slobodnog prostora, osim sedme čakre koja se nalazi na tjemenu i ima zadatak da izbacuje višak bioenergije iz aure.
Aura je veoma složena energetska struktura oko tijela čovjeka koja ga drži u životu i ne- može se odvojiti od čovjeka sve dok je živ. Znači, ne postoji život bez aure.
Liječiti čakrama može svatko pod uvjetom da je prvo potpuno savladao liječenje rukama. Znači, razvijena moć zračenja rukama je jedini uvjet potreban da bih se mogle uspješno aktivirati čakre i usmjeravala bioenergija iz njih u pravcu pacijenta.
Prednosti zračenja čakrama su velike, to je ista energija koja izlazi i na dlanove, samo čakre imaju daleko veći protok pa je potrebno vrijeme za liječenje vrlo kratko, preciznost je potpuna, pošto se čakrama zrači precizno samo organ ili oboljeli dio organa, dok se preko dlana bioenergija rasipa na sve organe koji se nalaze pod dlanom, dok je liječenjem rukom potreban bliski kontakt sa pacijentom, čakrama se može liječiti na daljinu, učinak je stopo- stotan bez obzira na udaljenost, čak se ne mora znati ni gdje se nalazi pacijent. Ja sam uspeš- no liječio poznanike u Srbiji dok sam bio u inozemstvu, a da nisam znao ni gdje se oni tada točno nalaze ni što rade.
Svako tko želi naučiti liječenje čakrama može to besplatno od mene – kontakt telefon
063/78 66 407


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 21:41:43
Message:

Marija Astrojeva dr sci.
promotorica ishrane budućnosti
Ruska Federacija

ZNAČAJ DUHOVNOG ŽIVOTA U SADAŠNJOSTI

Biološki život na našoj planeti postoji već više od 3 milijarde godina, a čovječanstvo se progresivno razvija otprilike 20 miliona godina. Tijekom razdoblja našeg razvoja, o kojem imamo podatke, zaključujemo da je na Zemlji bilo i nestalo više od 20 velikih civilizacija. Naša moderna civilizacija pružila je materijalno bogatstvo i tehnološke prednosti većini populacije naše planete i istovremeno veliku količinu informacija i raznovrsne oblike saznanja. Danas smo svjedoci plodova takvih prednosti: na globalnoj razini distribuira se hrana neophodna za preživljavanje ljudi; mogućnosti transporta koji nam omogućavaju da istog dana dospijemo do najudaljenijih točaka na planeti; komunikacijski sustavi zahvaljujući kojima možemo trenutno saznati što se događa na drugim kontinentima; dobro organizirani religiozni i obrazovni programi; univerzalno kontroliranje vladinih administracija, kao i veliki znanstveni i tehnološki razvoj. Danas, naša mogućnost kolonizirati druge planete više nije samo san. Naša istraživanja su dospjela svud, bilo da se radi o velikim morskim dubinama, najudaljenijim točkama u svemiru i najdaljim polarnim predjelima. Naše znanje proteže se od mikroskopskog svijeta atoma i atomskih čestica do makroskopskog svijeta, svemira. Čini se da se približavamo ostvarenju zlatnog razdoblja.
Međutim, ako pažljivije pogledamo ono što nas okružuje vidjet ćemo da svuda postoji bolest umjesto zdravlja, kaos umjesto stabilnosti, rat umjesto mira, siromaštvo umjesto napretka, nesreća umjesto sreće. Ogroman novac glavnih programa vlada ne troši se na kreativni razvoj ljudskih mogućnosti, već se rasipa na jednostavne mjere odbrane od raznih negativnih faktora. Jer ne razmišljam više o nekim trajnim vrijednostima kao što su poezija duhovno nasljeđe, ne zanima nas 'ko su naši preci, kako su živjeli, po čemu su bili posebni. A vjera je postala pravo pomodarstvo i Bogu se obraćamo samo kad imamo problema i kada nam nešto treba. Tehnički progres je očigledan ali istovremeno s velikim otkrićima na polju medicine i tehnologije zdravlja, vidimo da ima sve više ljudi koji boluju od fizičkih, mentalnih i duhovnih bolesti. Brojni i ogromni bolnički kompleksi ispunjeni su pacijentima, a ljudi vrlo često posjećuju apoteke kojih ima na svakom ćošku.
Možda se treba zapitati kako napreduje svijest jednog određenog individuuma i kako to utječe na fizičko i mentalno zdravlje te osobe.
Dok se u modernom društvu komunikacijski sustavi razvijaju na svjetskoj razini, međusobno razumijevanje postaje sve teže. Skoro da je sasvim nestalo duhovno nasljeđe koje je gajilo bogat duh dragocjen za buduće generacije.
Ono što se danas događa je svojevrsno preokretanje smisla hranjivosti duhovnih vrijednosti. Čovjek u 21. stoljeću nije okrenuo leđa vjeri u Boga, ali je ipak promašio cilj – prestao je da se napaja autentičnom duhovnošću i svojih predaka a okrenuo se duhovnim plagijatima. Kako je moguće da je moderni čovjek pored izvora vode žive izabrao duhovnu baru? Najveći dio modernog društva strahuje. Koju grešku smo napravili u tom procesu formiranja modernog društva? Suočeni smo sa sljedećim mogućnostima: biološka, fiziološka i duhovna degeneracija čovječanstva koja progresivno može dovesti do nestajanja čovječanstva. Jedna od ciljeva ovog kongresa je ponovno uspostavljanje naše biološke, fiziološke i duhovne konstitucije. Razumjeti što je čovjek, što je život, naše porijeklo i našu budućnost, jednom riječju, razumjeti kozmički poredak. Biološka, fiziološka, duhovna i društvena primjena kozmičkog poretka koja počinje pravilnom ishranom u skladu s našom okolinom gdje pored zdravog načina života slobodno možemo govoriti o duhovnoj ekologiji veliki dio kojoj sastavljaju duhovne veze srpskog i ruskog naroda.
Organski dio srpske posebnosti predstavljaju odnosi s Rusijom. Srbi ne dobivaju u dovoljnoj mjeri objektivne informacije o životu suvremene Rusije, i sve više ih zamjenjuju stereotipi rašireni na zapadu. Ali su bez obzira na sve ruska kultura i ruski jezik i dalje izuzetno traženi.
Značaj Rusije za Srbiju i Srbije za Rusiju bio je različitim povijesnim etapama izuzetno visok sve do 1917. godine. Rusija je u više navrata pod parolom zaštite slavenstva priskakala Srbiji u pomoć. Srbija je u svojoj zemlji pružila utočište ne jednom valu emigranata iz Rusije, koji su tradicionalno igrali primjetnu ulogu u kulturnom životu Srbije. Bilo da je riječ o kazalištu, školstvu, nauci ili vojsci - svugdje je živo sjećanje na bijele emigrante, koji su igrom sudbine, bili prinuđeni da žive i rade u tuđini.
Dovoljno je sjetiti se, da je upravo u Srbiji našao svoje posljednje pribježište jedan od lidera bijelog pokreta barun Vrangelj, a u Sremskim Karlovcima blizu Novog sada, stvorena je
1921. godine Ruska Pravoslavna Crkva u inozemstvu.
Što se stvari više mijenjaju, tim više ostaju ono što jesu – glasi drevna mudrost. Danas Rusija i Srbija imaju dobru mogućnost da dokažu njenu ispravnost. Ma kojim putem razvoj tih država išao u XX stoljeću, jedno je ostajalo nepromjenjivo – pod vrelim balkanskim suncem i na snijegom pokrivenim beskrajnim prostorima Rusije, pomno je čuvano sjećanje na zajedničke povijesne korijene, vojne pobjede postignute u ime zajedničkih ciljeva, zajedničke vjere i kultura, koje su srodne i bliske po duhu.
I suvremena pokoljenja žitelja Rusije i Srba imaju dužnost, da u suvremenom svijetu, koji se munjevito mijenja, pomno čuvaju to nasljeđe i umnožavaju ga za buduće naraštaje. Jedino zajedničkim naporom možemo promijeniti kvalitetu svoje krvi i tjelesnih tečnosti, poboljšati svaku od milijardi naših tjelesnih ćelija i ćelija mozga, razviti naše fizičko zdravlje, mentalnu bistrinu i postići duhovno buđenje.

__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 21:43:46
Message:

Njegomir Golubović
promotor ishrane budućnosti
Bijeljina, Republika Srpska

ZAGAĐUJUĆI POLUTANTI I NJIHOV UTIJECAJ NA ZDRAVLJE LJUDI

Uvod
Nagli porast interesa za zaštitu životne sredine počeo je 70-tih godina dvadesetog stoljeća. Od 1990. godine ključni problemi u oblasti životne sredine su efekt staklenog vrta i globalno zagrijavanje, pojave ozonske rupe, kisele kiše, uništavanje tropskih šuma.
Jedan od najznačajnijih problema u pogledu zaštite životne sredine je zagađenje zraka. Zagađivači koji stvaraju globalno zagrijavanje potiču od mnogih različitih aktivnosti, posebno od proizvodnje električne energije, industrije, poljoprivrede, krčenja šuma i saobraćaja. Najčešće zagađujuće materije su CO, SO2, NO2, mikro čestice čađi. Specifične zagađujuće materije zraka su i olovo, kadmij, mangan, arsen, nikal, krom, cink i drugi teški metali i organski spojevi koji nastaju kao rezultat različitih aktivnosti.
Plinovi onečišćivači raznose se vjetrom na velika rastojanja od izvora i mogu prouzročiti ozbiljna oštećenja životne sredine. Zagađenje zraka plinovima koji izazivaju efekt staklenog vrta (CO2, NOx, CH4) prema naučnim procjenama će prouzročiti do 2030. godine porast temperature od 1.5 – 4.5 stupnjeva Celzija.

Sistematizacija porIjekla polutanata (tkz.stakleničkih plinova)

Sumporni dioksid; kojeg se u atmosferi nalazi niz različitih oblika sumpora, počevši od elementarnog preko različitih spojeva: sumpornih oksida (sumpornog dioksid i sumpornog trioksida), njihovih spojeva sa vodenom parom (sumporne i sumporaste kiseline), kao i soli ovih kiselina (sulfati i sulfiti) do hidrida sumpora (vodik sulfida). Smatra se da 1/3 ukupnog sumpora u atmosferi potiče od sagorijevanja fosilnih goriva (uglja i nafte). Velika količina sumpornih spojeva oslobađa se sagorijevanjem pri proizvodnji energije, topljenjem ruda metala koje sadrže sumpor, kao i iz industrije celuloze i partija, gdje se oslobađaju velike ko- ličine vodik sulfida. Sumporni oksidi, naročito kada se emitiraju u zrak zajedno sa čađi, u prisutnosti vodene pare dovode do formiranja toksične magle (smoga) koja prouzrokuje oštećenje plućnog parenhima. Prosječne godišnje koncentracije sumpor dioksida u predjeli- ma koji su daleko od bilo kakvih čovjekovih aktivnosti se kreće ispod 5 #956;g/m3, a u urbanim sredinama od 20 – 100 #956;g/m3. Prema preporuci Ujedinjenih Nacija (UN) i Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), prosječna godišnja koncentracija sumpornog dioksida bi trebala biti ispod 40 #956;g/m3.
Nitro dioksid; u atmosferi postoji niz različitih nitro spojeva: nitro oksidi, solnih kiselina koje sadrže nitro (nitrati i nitriti) i amonijak. Najveća količina nitro oksida nastaje pri radu elektrana i motornih vozila koje za svoj rad koriste tečno gorivo, pri čemu se stvara visoka
temperatura što izaziva reakciju između kisika i elementarnog nitra iz zraka, a čiji su proizvod nitro oksidi. Nitro dioksid može se vezati za hemoglobin pri čemu se stvara oksiazohemoglobin koji onemogućava osnovnu funkciju hemoglobina, prijenos kisika. Spojevi nitra se danas ubrajaju u grupu vodećih karcinogena pluća, želuca i mokraćnog mjehura. Prosječna godišnja koncentracija nitro dioksida u seoskim sredinama se kreće oko 5 #956;g/m3, a u gradovima od 20 do 90 #956;g/m3. Prema preporukama SZO, prosječna godišnja koncentracija nitro oksida ne bi trebala da prelazi 30 #956;g/m3.
Čađ; najčešće nastaje sagorijevanjem organskih materija u ložištima iz domaćinstva. Posebno treba naglasiti sadržaj aromatičnih ugljikovodika u čađi: benzol-piren, benzol-antracen, piren, flouranten, koji nastaju pri sagorijevanju masne faze fosilnih goriva. Benzol-piren je kancerogeni spoj. Prosječne godišnje koncentracije čađi se kreću oko 10 #956;g/m3u seoskim sredinama i manje zagađenim područjima gradova, do 250#956;g/m3 i u jako zagađenim predgrađem.
Prizemni ozon; formira se u nižim slojevima atmosfere u prisutnosti nitro oksida, ugljikovodika i isparivih organskih spojeva. Povišene koncentracije prizemnog ozona se najčešće javljaju u gradovima sa velikim intenzitetom saobraćaja. Tijekom posljednjeg desetljeća koncentracije ozona su aproksimativno povećane za 1-2%, tako da se koncentracija prizemnog ozona tokom ljetnog razdoblja kreće između 40 i 80 #956;g/m3. Očekivani zdravstveni efekti prema podacima SZO pri koncentraciji od: • 200 #956;g/m3 javlja se glavobolja, iritacija oka, opadanje plućne funkcije i fizičke kondicije • 250 #956;g/m3, astmatični napadaji.
Suspendirane čestice; pored čvrstih čestica, koje se javljaju pri sagorijevanju (čađ), prisutne su i fine čestice, veoma malih dimenzija i mase, koje se mogu istaložiti putem gravitacije. Dijametar navedenih čestica varira od 100 #956;m do 1 #956;m. Agencija za zaštitu životne sredine (Environmental Protection Agencu – EPA) definira suspendirane čestice u zavisnosti od dijametra na sljedeće dvije grupe: #8804;10 #956;m (PM10) i #8804;2.5 #956;m (PM2.5). Utjecaj čestica na zdravlje ljudi zavisi od veličine same čestice. Dok se vrijeme zadržavanja krupnijih čestica u atmosferi mjeri danima, fine čestice ostaju u ambijentalnom zraku mnogo duže i budući da su lake, mogu se prenijeti na značajne udaljenosti. Čestice veće od 10 #956;m se zadržavaju u gornjim dišnim kanalima – nosu, grlu i ždrijelu, gdje zbog nadražaja, koji izazivaju, dolazi do pojačanog lučenja sluzi. Radom vibracijskih dlačica, koje se nalaze na površini treptećeg epitela bronhija, sekret se zajedno sa česticama potiskuje na gore, da bi se finalno izbacio u vanjsku sredinu kroz nosni ili usni otvor. Zbog navedenog, čestice krupnijeg dijametra ne predstavljaju toliko značajnu opasnost po zdravlje, koliko fine čestice. Fine čestice prodiru do najsitnijih cjevčica dušnika – bronhiola trećeg reda i alveola, gdje se zadržavaju u sluzokoži. Ukoliko je koncentracija suspendiranih čestica malog dijametra povećana tokom niza godina, može doći do pojave različitih plućnih bolesti kao što su: silikoza, azbestoza, oblici astme, bronhitisa i emfizema pluća. Posebno rizičnu grupu predstavljaju radnici izloženi finoj prašini u rudnicima, kamenolomima, pri proizvodnji stakla i keramike, sagorijevanju iz visokih peći, cementarama i dr. Najčešći simptomi su veoma otežano disanje uz pojavu sekreta, koga prati smanjen kapacitet pluća. Liječenje ovih bolesti je složeno i zavisi od stupnja i stadija bolesti, tako da se mora voditi više računa o preventivi nego o liječenju.
BTX (benzen, toluen i ksileni) se ubrajaju u grupu isparljivih organskih komponenata
VOC (Volatile Organic Compounds). Izvor: emisija iz proizvodnje, distribucije i upotrebe goriva. Glavni predstavnik ove grupe spojeva je benzen, koji je okarakteriziran kao genotoksični kancerogen.

Zaključak
Aerozagađenje utječe na respiratorni, kardiovaskularni, hematopoerski, imuni, nervni, skeletni i reproduktivni sistem u zavisnosti od izloženosti zagađenju. Najosjetljivija populacija su djeca, stare osobe, trudnice i osobe sa kroničnim bolestima.
Zagađenje zraka je glavni uzrok mnogih globalnih ekoloških problema kao što su globalno otopljavanje i klimatske promjene, oštećenje atmosferskog omotača, kisele kiše. Da bi se poboljšala kvaliteta zraka potrebna je veća svijest građana, racionalnije korištenje resursa, poboljšanje kvalitete uređaja u postrojenjima kao i mnogi drugi faktori.

Literatura:
1. Al Gor; Putevi rešavanja klimatske krize; Beograd 2010.
2. Bašić Đorđe, Uvod i principi zaštite okruženja; Novi Sad 2007.
3. Kolomejceva-Jovanović Larisa; Hemija i zaštita životne sredine; Beograd 2010.
4. Zakon o zaštiti vazduha; član 8
5. http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0350-7599/2007/0350-75990757495B.pdf
6. http://www.ekoforum.org/htm/vazduh.htm


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 21:45:34
Message:

Vera Svirčević
promotorica ishrane budućnosti
Sremska Kamenica, Republika Srbija

KSENOBIOTIČKE MATERIJE – SVUDA OKO NAS

Cilj rada je da se ljudi upoznaju, nasuprot prirodnim materijama koje izgrađuju čovjekov organizam i daju mu sve što je potrebno za život i njegovo funkcioniranje. Postoje ksenobiotičke materije koje čovjek nije unosio u svoje tijelo te ih organizam ne prepoznaje i ne prihvaća. Ksenobiotičke materije su štetne za čovjeka i dovode do bolesti pa i smrti.
Metodološka istraživanja naučno – stručne literature, nedvojbeno ukazuju na postojanje ksenobiotičkih materija i njihovom štetnom djelovanju na organizam čovjeka.

Rezultati; Na osnovu istraživanja u ksenobiotičke materije ubrajamo:

Meso
Ljudski organizam nije prilagođen niti po sistemu za preradu /vilica/, niti po sistemu za varenje /želudac/ konzumiranju mesa te otud nastaje štetnost mesa na ljudski organizam.
Pri ubijanju životinja kod njih se javlja hormon stresa, koji ako se unese u ljudski organizam izaziva ljudsku agresivnost, strahove i druge psihičke smetnje.
Mrtvo meso je idealna podloga za razvoj mikroorganizama npr. u 1 gr. mesa za hamburger ima 75.000.000 bakterija, koje kada unesemo u organizam /u sistem organa za varenje gdje je 38 stupnjeva Celzija, a što je idealna sredina za razvoj štetnih mikroorganizama/ dolazi do lokalnog i općeg trovanja. Ukoliko se debelo crijevo ne prazni svakodnevno dolazi do truljenja bjelančevina mesa u crijevima i stvaranja otrovnih plinova. Plin metan je najštetniji jer razara vitamine B grupe i ostavlja čovjeka bez zaštite od raka, izaziva pospanost, malaksalost, promjene raspoloženja, agresivnost, kao i ubrzano starenje. Konzumiranjem mesa sa roštilja čovjek unosi u organizam i kancerogeni benzopiren iz dima.
Visok unos bjelančevina mesa uzrokuje uništavanje bubrega i povećava rizik od stvaranja kamena u bubregu. Konzumiranje životinjskih proteina u većim količinama dovodi do gubitka kalcija iz kostiju i uzrokuje osteoporozu.
Tokom tovljenja stočnoj hrani se dodaju hormone, radi bržeg sazrijevanja pa kada djeca unose takvo meso, njihov organizam brže sazrijeva, što dovodi do preranog puberteta koji nije praćen psihičkim razvojem. Hormoni koji se koriste za zaustavljanje spolnog nagona stoke utiču na pojavu ranog steriliteta kod mladih.
Možemo zaključiti da meso gajeno na današnjim suvremenim farmama je biološki bez- vrijedno, patološko meso i štetno za ljudski organizam.

Bijelo brašno
Kada se iz zrna brašna izdvoji klica i omotač zrna tj. mekinje koje su prepune vitamina, minerala, fermenata, antikancerogenih materija, ostaje bijelo brašno koje ometa varenje i apsorpciju hranljivih materija. Pekarski kvasac koji se dodaje u procesu proizvodnje kruha dovodi do poremećaja crijevne flore i aktivira rast različitih tumora.

Bijeli, rafinirani šećer
Šećer slabi sposobnost bijelih krvnih zrnaca da uništavaju bakterije.
Osam tipova raka je povezano sa upotrebom šećera (rak debelog crijeva, rak rektuma, rak dojke, rak jajnika, rak materice, rak prostate, rak bubrega, rak nervnog sistema).
Šećer nakon početnog stimulativnog djelovanja izaziva razdražljivost, depresiju i posebnu iscrpljenost.
Da bi se koristio šećer, tijelo mora pozajmiti minerale iz našeg tijela, što dovodi do starenja kostiju.
Šećer krade našim ćelijama kisik, krom, cink, kalij, vitamin C i vitamin B kompleksa. Stimulira proizvodnju inzulina i izaziva dijabetes u kasnijim godinama.

Kuhinjska sol
Sol ima dva elementa natrij i klor /klor je koncentrirani otrov/.
Sol izaziva žeđ, te tkivo otječe, krvni sudovi se začepljuju, sužavaju i izazivaju visok krvni tlak.
Sol dovodi do povećanja tjelesne težine i koža poprima spužvast i bolestan izgled.
Bubrezi izluče 5-7gr. soli, a čovjek unese 15-20 gr. dnevno. Neizlučena sol zajedno sa drugim kiselim materijama, pod utjecajem hladnoće se kristalizira i taloži u koštano zglobnom sistemu izazivajući reumatizam i artritis.
Sol je za naše tijelo strana kao i kemijski lijekovi.

Kofein
Kofein je ksenobiotička materija koja se nalazi u kavi, crnom čaju, kakau i sjemenju cole. Konzumiranjem kofeina javlja se poremećaj u ravnoteži, ubrzan rad srca, nesanica, slabo pamćenje, zamor, uznemirenost, povećava krvni tlak, sužava koronarne arterije, izaziva dijabetes, alergije na hranu. Kofein oštećuje kromosome.

Čokolada
Ne treba je konzumirati zbog same kemijske otrovnosti, aditiva koji se dodaju da bi bila ukusna te zagađivača pri berbi /fragment insekata i životinjski ostaci/.
Teobromin prouzrokuje nelagodnost u stomaku, rumenilo kože uz osjećanje toplote. Tanin u čokoladi izaziva rak organa za varenje a masnoće u čokoladi grupiraju krvna zrnca te usporavaju cirkulaciju kapilara u mozgu i smanjuju mentalne sposobnosti. Količina šećera u čokoladi remeti apsorpciju i korištenje kalija, smanjuje sposobnost bijelih krvnih zrnaca da uništavaju bakterije.

Crni čaj
Konzumiranje crnog čaja kao i drugih braun napitaka dovodi do kronične dehidracije
(umor i slabost), zatim nedostatak vitamina B1 a tanin ometa i apsorpciju željeza.

Margarin
Američki naučnik Norman 1902. godine dobio je margarin. Točno je da margarin ima nezasićene masnoće ali gro ovog proizvoda čine loše tzv. trans masnoće. Trans masnoće smanjuju dobar kolesterol u organizmu, a prekomjerno konzumiranje začepljuje krvne sudove i uzrokuje srčani udar i izaziva rak. Margarin se nalazi u tortama, kolačima i pecivima.

Mlijeko
Mlijeko-industrijski i termički obrađeno je ksenobiotska materija. Kravlje mlijeko sadrži 100% više kalcija nego ljudsko mlijeko /rogovi, dlake, papci/. Višak kalcija kod čovjeka stvara kamenčiće u žučnoj kesi, bubrezima a taloži se u zglobovima, kičmi i krvnim sudovima. Mlijeko je prepuno hormona i antibiotika, herbicida, pesticida.
Masnoće u mlijeku utječu na pojavu raka i bolesti srca.

Emulgatori
Skoro svaka namirnica koju ćemo kupiti u prodavaonici sadrži u sebi umjetne dodatke tzv. emulgatore. Neki se stavljaju u namirnicu zbog boje, ukusa i umjetne arome. Ne treba zaboraviti da su emulgatori štetni i opasni po zdravlje. Pri kupovini obavezno obratiti pažnju na spisak umjetnih dodataka na etiketama.
Neškodljivi emulgatori su: E-100, 101, 101, 103, 104, 105, 111, 121, 130, 132, 140, 151, 152, 160, 161, 162, 170, 174, 175, 180,200, 201, 202, 203, 236, 237.
Sumnjivi emulgatori su: E-125, 141, 150, 153, 171, 172, 173, 240, 241, 477.
Veoma opasni emulgatori su: E-102, 110, 120, 124.
Izuzetno štetni po zdravlje emulgatori: E-220, 221, 232, 224.
Emulgatori koji izazivaju probleme crijevnog trakta: E-338, 339, 340, 341, 450, 461, 463,
465, 466, 407.
E-200 uništava B12 vitamin,
E-320 i 321 povećavaju nivo kolesterola,
E-311 i 312 povećavaju krvni tlak,
E-131, 142, 210, 211, 213, 214, 215, 216, 217, 239 su izuzetno kancerogeni.
U Americi se emulgator E-123 smatra otrovnim i zabranjen je kao dodatak namirnicama.
Potrebno je posebno obratiti pažnju na E-110 koji se dodaje gumenim i čokoladnim bombonima, pudingu sa šlagom.
Pod šiframa E-100- E-199 kriju se umjetne boje.
Pod šiframa E-200-E-299 kriju se konzervansi koji se primjenjuju da bi se produžila trajnost hrane /margarinu, majonezi, vinu, salati, parizeru i sl./.
Pod šiframa E-300-321 su antioksidanti koji sprečavaju da kiseline prodru u namirnice.
Od šifre E-453 pa nadalje nalaze se učvršćivači /supstance koje se dodaju u puding i želatinu/.
Šifrom E-620 označena je umjetna aroma.
Aspartam E-951 je genetski stvoren kemijski preparat kao zamjena za šećer koji se dodaje u hranu i napitke – izaziva glavobolju, umor, vrtoglavicu, gubitak pamćenja, mutan pogled, osip, bol u zglobovima, grčevi, gubitak sluha, tumor mozga, sklerozu, dijabetes, Parkinso- novu i Alchajmerovu bolest.

Konzervansi
Izazivači zloćudnih tumora: E-105, 121, 131, 142, 210, 240, 447.
Izazivači bolesti jetara i bubrega: E-171, 173, 320, 322.
Izazivači alergije: E-230, 239, 311, 313.
Izazivači oboljenja crijevnog trakta: E-221, 226, 320, 338-341, 405, 407, 461-466.

Alkohol
Upotreba alkohola smanjuje imunitet i povećava rizik od zaraznih bolesti kao i rizik nastanka raka. Alkohol u gastrointestinalnom traktu dovodi do ciroze jetara, alkoholnog hepatitisa, akutnog i kroničnog pankreatitsa, gastritisa i čira na želudcu.
Alkohol uzrokuje srčane probleme a također dovodi do poremećaja seksualne funkcije. Alkohol izaziva fetalni alkoholni sindrom i vodeći je uzrok mentalnih retardacija u svijetu. Ukoliko alkohol stvara zavisnost neophodna je potpuna doživotna apstinencija, jer umjerena zavisnost pijenja alkohola ne postoji.

Duhan
U dimu duhana identificirano je preko 4000 različitih kemikalija a za 43 je dokazano da izazivaju rak. Štetni efekti pušenja su: žuti prsti, kosa povremeno sjedi i dolazi do ćelavosti, loš zadah, kašalj, kratak dah, tjelesni mirisi.
Pušenje ima štetno djelovanje na krvne sudove jer dolazi do ateroskleroze. Krvne pločice postaju ljepljive pod utjecajem duhanskog dima.
Pušenje podiže nivo fibrinogena koji teži na zgrušavanje krvi. Ugljični monoksid u dimu oštećuje zidove krvnog suda i povećava srčani rad umanjujući raznošenje kisika.
Pušenje snižava HDL, oksidira kolesterol i ima ključnu ulogu u aterosklerozi. Pušenje smanjuje pokretnost te ubrzava starenje i pogoršava kvalitetu sna.

Lijekovi
Lijekovima se samo privremeno otklanjaju simptomi bolesti, ako ih duže koristimo zatrovati će naš organizam i posljedica toga je nastanak novih bolesti.
Samo u SAD zbog neželjenih efekata lijekova dobivenih na recept umire godišnje 106.000 amerikanaca.
Nema lijeka bez neželjenog djelovanja koja se manifestiraju na dva načina.
Nastaju kao direktna posljedica farmakodinamičkih efekata i mehanizma djelovanja lijeka (gastro iritacija od aspirina). Ove promjene se očekuju kod primjene ovog lijeka i korigiraju se redukcijom doze pa vrlo rijetko ugrožavaju život.
Drugi način predstavlja reakciju organizma i lijeka. Neželjena djelovanja nastaju samo kod nekih ljudi a to su alergijske reakcije /kožne promjene, spazam bronhija, anafilaktički šok, serumska bolest,/
Najviše alergijskih reakcija izazivaju antibiotici /penicillin/.
Toksična djelovanja lijeka javlja se na dva načina. Uslijed predoziranja lijekom i osjetljivošću pacijenta na lijek, pa je potrebno obustaviti uzimanje tog lijeka.
Neki lijekovi oštećuju ćelije pojedinih organa i dovode do njihove smrti.

Primjeri neželjenog djelovanja pojedinih lijekova
Naučno je dokazano da lijekovi brufen i diklofenak mogu udvostručiti rizik od infarkta i moždanog udara te krvarenje u digestivnom traktu kao i da umanje djelovanje lijekova za hipertenziju.
Antibiotici osim što kod nekih ljudi izazivaju alergijske reakcije, kod svih ostalih koji ih uzimaju ubijaju štetne bakterije ali i one koji proizvode vitamin B koji je zadužen za bolji rad srca, mišića, kostiju, nervnog sistema. Dovode do oštećenja jetra i bubrega kao i infekcije gljivicama i sl.
Lijekovi koji snižavaju kolesterol i triglyceride (lipanar) kod nekih ljudi izazivaju glavobolje, vrtoglavice, mučnine, bolove u mišićima, ćelavost, spolnu slabost i sl.
Krvni tlak se liječi ACE inhibitorima, koji vežu cink, što je opasno po rast kose, zarastanje rana, imunitet i sl.

Zaključak
Od toga kakvu hranu uzimamo zavisi i funkcioniranje našeg organizma, naše duhovno, mentalno i zdravstveno stanje, naše misli, raspoloženje, osjećanja i ponašanje.
Hrana koja doprinosi našem dobrom raspoloženju i radosti, pozitivnim mislima i životnom elanu je hrana biljnog porijekla bogata vitaminima i mineralima, integralne žitarice bogate ugljičnim hidratima, koštunjavo voće i sjemenke a ne ksenobiotičke materije.

Literatura:
1. Vujasin B. „Natura habet sui iura”, Titel, 2011.
2. Nidli, Zakoni zdravlja i izlečenja, Eden Sremska Kamenica, 2006.
3. Pamplona, Uživajte zdrav život, Preporod, Beograd, 2005.


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 21:51:46
Message:

Marija Čenejac
promoteorica ishrane budućnosti
Šajkaš, Republika Srbija

KAKO DOŽIVJETI STOTU?

Dr Boro. M. Vujasin je na jednom predavanju u prepunoj sali Domu Sindikata u Beogradu kazao „Svaka smrt prije 150 godine, jeste nasilna smrt”, što me je jako iznenadilo, ali i obradovalo. Nakon toga sam počela istraživati literaturu, koja bi to potvrdila ili opovrgla.
Cilj svakoga živog bića jeste, kao i mene, da sav svoj život provede u dobrom zdravlju, u što dužem i što sretnijem životu.
Dostupna literatura potvrđuje, da ljudi koji su živjeli u harmoniji sa sobom, prirodom i svim oko sebe, živjeli i po nekoliko stoljeća.
Rezultati pokazuju, da je tada priroda bila lišena bilo kakvog kemijskog zagađenja, da nije bilo na planeti Zemlji nikakvog otpada, da niko nije znao za napetost, nezadovoljstvo, stres, samo sreća i zadovoljstvo.
Znajući da sve se vraća, da sve se mijenja i obnavlja u neprekidnom kruženju životne energije, vjerujem da je istinita tvrdnja dr. Vujasina.
To potvrđuje i sadašnja suvremena povijest, jer i danas u prvoj polovini XXI. stoljeća, u Indoneziji živi fizički i mentalno vitalna majka koja ima 160 godina, dok je njena kćerka na- punila 110 godina života. Živjeti preko 100 godina može svako. Hajdemo.
Tijekom našeg života, naše mišljenje o životu i njegovim vrijednostima se mijenja. Samo u djetinjstvu smo željeli biti stariji.
U razdoblju ispod 10 godina smo bili fascinirani starijim od sebe, i naše godine smo računali kao razlomke. Koliko imaš godina? Imam 4 i pol godine. Nikada niste imali 36 i pol godina. Imate 4 i pol godine, i ulazite u petu. To je formula.
Onda dolaze takozvane tinejdžerske godine. Sad preskačete prvi slijedeći broj. Ponekad dva, ili tri – žuri vam se. Koliko imaš godina? Uskoro navršavam 16! Možda je stvarno samo 13, ali za javnost navršavam 16. I onda, najveći dan u vašem životu. Punite 18 godina.
A onda, jednoga dana, već ste prošli 30. Opaaa! Što sad? Nema više šale. Knedla u grlu. Što se promijenilo? Napunili ste 18, prešli 30, napredujete prema 40. Auu!
Pritisnite kočnicu. i dalje klizite. i prije nego što shvatite o čemu se radi, evo 50. i raspršiše se snovi. Ali čekajte! Nastavljate prema 60-oj, ili o tome još ne razmišljate!? Još jednom: Napunili ste 18, prešli 30, idete prema 40, stigli 50, imate 60. Sa tolikom energijom dostiže- te 70! Nakon toga, ne baratate više godinama, već danima. Doživjeli ste današnji dan, ponedjeljak, 24. listopad, 2011. Svaki dan je bonus!
Odjednom ste već u 80 i svaki dan je kompletan ciklus. Stigli ste do ručka, prošlo je 4:30. Vrijeme je za spavanje. U 90-im godinama vraćate se unazad. Imao sam 92 godine. Čudne se stvari događaju. Ako ste prešli 100, ponovo se vraćate u djetinjstvo. Imam 100 i pol!
Zaključiti možemo da je istina da sve se vraća, jer činjenica je da se nakon prvog vijeka,
bar po nekim našim osobinama vraćano u djetinjstvo. Radi toga, svako od nas može doprinijeti realizaciji svoje životne ideje kako ostati mlad.

1. Odbacite nebitne brojeve. To uključuje godine, težinu, visinu, obim struka, broj obuće, koliko imate duga, novca.
2. Zadržite samo vedre prijatelje. Mrzovoljni vas vuku na dno.
3. Nastavite s učenjem. Naučite više o kompjuterima, energiji, biljkama, bilo što. Ne dopustite da vam mozak ne radi, jer to je onda vražji posao, a vrag se zove Alzhaimer.
4. Uživajte u malim stvarima.
5. Smijte se dugo i često. Smijte se dok vam ne nestane daha.
6. Naravno, biće i suza. Izdržite, tugujte i krenite dalje. Jedina osoba, koja je sa Vama cijeli život ste Vi sami. Uvijek izaberite život!
7. Posvetite se onome što volite: Porodici, kućnim ljubimcima, uspomenama, muzici, cvijeću, sportu, hobiju. Sve što volite.
8. Brinite o zdravlju. Ako je dobro, sačuvajte ga. Ako je nestabilno, poboljšajte ga. Ako je nešto ozbiljnije, zatražite pomoć.
9. Izbjegavajte neugodna putovanja. Putujte na mjesta gdje niste bili, ali ne tamo gdje ćete se osjećati neugodno ili depresivno.
10. Koristite svaku priliku kazati prijateljima da ih volite. Ja vas VOLIM.
Dragi moji prijatelji, zapamtite, da se kvaliteta života ne mjeri brojem udisaja koje činimo da bi živjeli, nego trenucima od kojih nam je zastao dah.
Vjerujem i znam, da svaka smrt prije 150 godine života, jeste nasilna smrt.
Da li postoji Raj? Da. To je mjesto gdje se ostvaruju tvoji snovi.

Literatura:

1. http://zena.blic.rs/tag/655/dugovecnost
2. http://www.lisa.rs/za-dusu-i-telo/zdravlje/4706-Zlatna-pravila-dugovenost.html
3. http://www.stetoskop.info/Kako-doziveti-dugovecnost-4680-s1-news.htm
4. http://www.pogledi.net/2011/01/dr-sladjana-velkov/
5. http://www.b92.net/zdravlje/bolesti.php?yyyy=2012&mm=01&nav_id=575600


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 21:54:45
Message:

Mirela Petrović
dr med.
promotorica ishrane budućnosti
Glogonj, Republika Srbija

KAKO BITI SRETAN?

Sreća je ljudsko prirodno pravo.
Ali kako danas biti sretan, kada nas životne okolnosti udaljuju od naše prirode, od našeg bića i naših potreba.
Kako biti sretan i postati sretan, danas je naučna disciplina, a prije manje od jednog stoljeća, sreća je svuda vladala oko nas.
Sedamdesetih godina XX stoljeća pojavilo se nekoliko psiholoških pravaca koji ponovo naglasak stavljaju na sposobnost čovjeka da živi ispunjen i sretan život, i razvijaju metode koje pomažu čovjeku da poveća razinu zadovoljstva u životu.
Ti pravci naglašavaju razvoj autentičnosti, spontanosti i intimnosti, i smatraju da svaki čovjek, koliko god se u nekom trenutku svoga života udaljio od tih ideala, posjeduje sposobnost da im se ponovo vrati.
Neuro-lingvističko programiranje, poznatije pod skraćenicom NLP, pravac koji su kreirali psiholog i informatičar dr Richard Bandler i profesor lingvistike dr. John Grinder, proučavao je načine mišljenja i ponašanje niza uspješnih ljudi, s ciljem da tajnu njihove uspješnosti prevedu u učenje koje će i ostalim ljudima pomoći maksimalno razviti svoje potencijale.
NLP proučava kako funkcionira naš mozak, i kako to znanje možemo upotrijebiti da
promijenimo nefunkcionalne mehanizme mišljenja i dođemo u kontakt s vlastitim unutarnjim potencijalima. Svi ti pravci koji su usmjereni na otkrivanje mehanizama sretnog življenja govore da su neke od karakteristika uspješnih ljudi sa visokom razinom osobnog zadovoljstva sljedeće:
Fleksibilnost, otvorenost prema promjenama
Vrijeme u kojem živimo od nas neprestano zahtijeva prilagođavanje novom i što više tijekom života razvijemo sposobnost „plivanja” sa promjenama, to više razvijamo sebe, otkrivamo sebe na nov način.
Učenje novog, nova iskustva
Želja za učenjem i novim spoznajama urođena je karakteristika čovjeka. Nisu samo djeca ta koja sa znatiželjom tragaju za novim mogućnostima, u svakom životnom razdoblju nove spoznaje obogaćuju život, a isto tako održavaju naš mozak fleksibilnim i mladim.
Usklađenosti ličnih vrijednosti i uvjerenja sa životom koji živimo
Ljudi koji s radošću i strašću obavljaju svoj posao i žive svoj život u skladu sa svojim vrijednostima i uvjerenjima imaju znatno veće osjećaje ispunjenosti i svrhe, koji u veliko utiču na opće zadovoljstvo u životu.

Spremnost na rizik
Zamislite oko sebe dva kruga – jedan koji predstavlja područje vašeg svakodnevnog života (Zona sigurnosti), a oko njega jedan širi koji predstavlja područje želja o čijem ostvarenju maštate. Koliko ste spremni povremeno napraviti iskorak iz zone sigurnosti?
Tu koraci nisu toliko sigurni, ali nude šansu za sretna iskustva.

Djelotvorna komunikacija s drugima i samim sobom
Poznavanje i prihvaćanje sebe onakvima kakvi jesmo, poznavanje i korištenje svojih jedinstvenih resursa, i pozitivan stav prihvaćanja drugih, poštujući njihovu jedinstvenost, neki su od činioca komunikacije koja nadahnjuje i pruža zadovoljstvo.
Granica između tuge i depresije je fluidna i zavisi od promatrača. Treba razlikovati dvije vrste depresija – psihotične i ne psihotične: Psihotične su uzrokovane nasiljem. Kod njih ima mnogo ‘hardwaerskog’ utjecaja i one se leče lijekovima.
Za razliku od njih, ne psihotične su često uzrokovane gubitkom koji ne mora nužno biti stvaran, već se određena životna situacija tako doživljava. Dobra ilustracija za ovu tvrdnju jeste slučaj jedne od učesnica spomenutih foruma koja kaže da je prvu depresivnu epizodu imala sa pet godina kada je njena majka otišla na posao i ostavila je kod susjede.
Moderna istraživanja mozga pokazuju da se kod njih javlja sistem panike, karakterističan za sve sisavce. To su osjećaji straha i tuge izazvani gubitkom. Zato se događa da bebe čimpanze umiru kad se odvoje od majke i ako su voljene i pažene, psi uginu ukoliko im ode gazda.
Najpoznatiji antidepresiv i najprodavaniji lijek na svijetu, prozak, postao je posljednjih
godina pop-kulturni fenomen. Pojavljuje se u naslovima romana, filmova, muzičkih hitova.
Javnost Velike Britanije suočila se sa zapanjujućim podacima o preko trideset miliona izdanih recepata za prozak godišnje. Međutim, to ne znači da su Britanci depresivna nacija, već je problem u dugom čekanju na prijem kod psihijatra ili psihologa. Naime, u britanskim savjetovalištima i psihoterapeutskim ordinacijama pacijenti na pregled čekaju i po dvije godine. Zbog toga liječnici opće prakse pribjegavaju lakšem rješenju: propisuju prozak u gotovo neograničenim količinama.
Prozak (generičko ime fluoksetin hidroklorid) pripada grupi antidepresiva koji selektivno inhibiraju preuzimanje serotonina u presinaptičke nervne završetke (SSRIs). Koristi se za liječenje kliničke depresije kod odraslih i djece, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, bulimije, napada panike i težih oblika predmenstrualnog sindroma (PMS). Na tržištu lijekova nalazi se od 1986. Prva zemlja u kojoj je odobren bila je Belgija, a godinu dana kasnije, 1987, pojavio se i u Sjedinjenim Američkim Državama, koje se posljednje decenije suočavaju sa situacijom poput one u Velikoj Britaniji. Danas je, pod različitim komercijalnim nazivima, prisutan u gotovo svim zemljama svijeta.
Pored toga što je najpoznatiji, prozak je vjerojatno i najkontroverzniji lijek na svijetu. Otkad
se pojavio na tržištu, u stručnoj javnosti ne prestaju debate o tome da li je riječ o najefikasnijem antidepresivu, običnom placebu ili potencijalno vrlo opasnoj piluli. Pojedina istraživanja provedena u SAD pokazala su da je upravo „prozak” najveći krivac za porast broja samoubojstava među tinejdžerima, a nedavno su se pojavile studije koje pokazuju da njegov utjecaj može biti štetan za trudnice i djecu.
Ima i onih koji u širokoj upotrebi prozaka vide financijski interes farmaceutske industrije i egzistencijalnu krizu civilizacije. Zagovornici ove teorije uočavaju da je godinu i pol dana poslije pojave prozaka, američki neoliberalni filozof politike Frensis Fukujama objavio svoj poznati esej Kraj povijesti, u kom proglašava kraj ideoloških borbi, pobjedu kapitalizma i trijumf neoliberalne države kao idealnog oblika ljudskog organiziranja. Po Fukujami, svijet je, kada je o sistemu i državi riječ, dostigao – savršenstvo. U tom smislu, svi psihički poremećaji, bolesti i problemi, mogu biti jedino biokemijskog porijekla, a nikako posljedica loše stvarnosti. Na toj točki na scenu stupaju farmaceutske kompanije, šaljući istu poruku: da je sa svijetom sve u redu, ali da sa lučenjem serotonina u mozgu nije. Onda nude lijek ostvarujući vrtoglavo veliki profit, smatraju zagovornici ove teorije.
U medicinskoj literaturi postoji mnogo podjela depresije. Endogene depresije su biološkog porijekla, i smatra se da se javljaju kod osoba sa genetskim predispozicijama. Reaktivne depresije su reakcije na životne probleme i stresne situacije – smrt bliske osobe, razvod, gubitak posla i traju duže od uobičajenog tugovanja.
Psihotične depresije, za razliku od ne psihotičnih, prate halucinacije, sumanute ideje, osjećaj krivice, grešnosti, siromaštva, bezvrijednosti, teške tjelesne bolesti. Kompliciranije su i zahtijevaju hitno bolničko liječenje.
Sezonska depresija karakteristična je u jesen ili zimu. Kod nje se javlja usporenost, umor, loše raspoloženje, pojačan apetit, potreba za slatkišima i za snom. Uspješno se liječi za svega nekoliko dana fototerapijom, a sama se povlači na proljeće ili u ljeto. Smatra se da važnu ulogu u nastanku ove depresije ima hormon epifize melatonin, na čiju proizvodnju djeluje sunce. Zato je sezonska depresija češća kod stanovnika sjevernih dijelova planete.
Većina bolesnika, između 50 i 80 posto njih, tijekom života ima više depresivnih epizoda, a slijedeća se ponekad javlja već nakon pola godine. Prema nekim tvrdnjama, rizik je veći kod starijih osoba, kao i kod onih koji unose alkohol i droge.
Simptomi depresije kod djece ne razlikuju se mnogo od onih koji se javljaju kod odraslih. Međutim, kod djece je mnogo češća tzv. maskirana depresija. Ona se, za razliku od odraslih koji se ne osjećaju depresivno, ali su povučeni i manje posvećeni aktivnostima u kojima inače uživaju, kod mladih dr manifestira strahom od škole, razdražljivošću, slabije razvijenim socijalnim vještinama, bježanjem od kuće.
U Srbiji svako četvrto dijete koje zatraži pomoć psihijatra boluje od depresije i ona se u oko 80 posto slučajeva uspješno liječi, kažu podaci Instituta za mentalno zdravlje. U uzrastu do 12 godina, ova bolest učestalija je kod dječaka, dok se nakon toga situacija mijenja pa su adolescentice mnogo češći pacijenti Instituta. Klinička depresija koja zahtjeva ozbiljan tretman prisutna je kod tri do sedam posto mladih, a simptome depresije ima 15 do 20 posto adolescenata. Četvrtina djece i adolescenata sa kliničkom depresijom – koji imaju negativnu mentalnu predstavu o vlastitom tijelu, manjak samopoštovanja, anksioznost – prethodno su bili žrtve zlostavljanja ili zanemarivanja.
Posljednja istraživanja predstavljena na Kongresu dječjih psihijatara, održanom u Firenci, pokazuju da u svijetu oko 2,5 posto djece do osam godina pati od depresije, podjednako djevojčice i dječaci. Od 8,2 posto oboljelih adolescenata dvije trećine čine djevojčice.
Depresija se češće javlja u starijoj životnoj dobi i tada je prati veći broj komplikacija. Stariji tada obično nisu u stanju brinuti se o sebi a njihovi bližnji često ne prepoznaju depresiju kao uzrok brojnih drugih simptoma na koje se ovi žale: glavobolje, bolovi u zglobovima i mišićima, poremećaji spavanja, apetita, koncentracije.
Depresija u trudnoći i post porođajna depresija, tijekom trudnoće znatno se rjeđe javljaju psihijatrijski poremećaji zbog povišenog razine progesterona koji djeluje smirujuće.

Ipak, dvije trećine trudnica je na početku ili na samom kraju trudnoće napeto, razdražljivo i sklono depresiji, a tokom prva tri mjeseca čak deset posto njih ima sve simptome depresije (u adolescentnim trudnoćama taj postotak je znatno veći). Rizik je veći kod trudnica koje su ranije imale depresiju, abortuse, neželjenu trudnoću ili bračne nesuglasice i sukobe.
Zanimljivo je da je sa porastom upotrebe kontracepcije i legalizacijom abortusa smanjen
postotak depresije kod trudnica, što se objašnjava manjim brojem neželjenih trudnoća.
Post porođajna depresija, koju karakterizira bezvoljnost, poremećaj sna i apetita, nemir, zamor, osjećaj krivice i razmišljanje o samoubojstvu, javlja se kod osam do 15 posto majki, a istraživanja pokazuju da su one češće kod žena sa težim trudnoćama. Također, smatra se da ukoliko dugo traje, post porođajna depresija može da izazove probleme u intelektualnom i emotivnom razvoju djeteta.
Depresija kod žena ima specifične simptome: povećanje apetita i tjelesne težine, sklonost samoubojstvu, odnosno češće manje nasilnim pokušajima samoubojstva. Njihovu depresiju, koja je najčešće kronična sa dužim epizodama, prate i druge bolesti. Za razliku od njih, muškarci gube težinu i apetit, agresivni su, skloni alkoholu, narkoticima i „dovršenom” samoubojstvu nasilnim metodama.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), depresija pogađa oko 121 milion ljudi u svijetu i jedan je od najčešćih uzročnika onesposobljenosti. Iako su poznate metode liječenja ove bolesti efikasni kod 60 do 80 posto oboljelih, manje od četvrtine depresivnih ima pristup adekvatnom vidu terapije (u nekim zemljama samo deset posto).
Zaključiti možemo, da danas svaki drugi čovjek u Republici Srbiji pati od blagih simptoma depresije, dok je kod 4,4% žena i 2,4% muškaraca je utvrđena kao oboljenje.
Depresija je najčešći uzrok samoubojstava i četvrti po redu potrošač zdravstvenih fondova. Može varirati od lošeg raspoloženja, utučenosti i bezvoljnosti koju svi ponekad osjećamo, a da se završi i tragično. Da ne bi bili depresivni, da bi bili sretni isključimo televizor i uključimo mozak. Vjerujte, djeca su stvarno veliki učitelji dok ih ne pokvarimo.
Na vrhu se može naći samo onaj koji se neprestano dokazuje i usavršava, netko ko ima dovoljno znanja, snage i volje uvijek biti za korak ispred. Od cilja vodi tisuću putova, do cilja samo jedan. Tragajte za skladom unutar sebe i tada će sve za čim tragate naći put do vas.
Nemoguće je otkriti nove oceane ako čovjek nije spreman izgubiti kopno iz vida. Vrijeme obično gubimo na isti način svakog dana. Glup čovjek pamti, pametan zapisuje.
Ciljaj na Mjesec. Čak i ako promašiš biti ćeš među Zvijezdama! Svi smo mi djeca. Jedina razlika je u našim igračkama. Tko traži naći će. Oni koji se penju stepenicama uspjeha nikad se ne žale da su ostali bez daha. Sreća idućeg stoljeća gradi se u ovom, a Nebo nikada ne pomaže ljudima koji neće djelovati.
Ne možemo izabrati koliko ćemo godina živjeti, ali možemo izabrati koliko života će biti u tim godinama. Nismo savladali planinu, nego sebe. Ili ćemo naći put ili ćemo ga stvoriti. Moj život je niz uhvaćenih trenutaka.
Čovjek sa snovima ne može biti zaustavljen.
Zanima me budućnost jer ću u njoj provesti ostatak svog života. Samo je jedan djelić svemira koji sigurno možete popraviti, a to ste vi sami.
Svijet voli pobjednike.
Veliki ljudi sanjaju velike snove, mali ljudi sanjaju male snove. Ako želiš promijeniti sebe, promijeni veličinu svojih snova.
Vrijeme je za novi početak. odbacimo potištenost, tugu, neraspoloženje, imajmo ideje, snove, ugasimo televizor, družimo se, ostvarujmo svoje snove... budimo sretni.
Mi to možemo, možemo u koliko želimo, hoćemo...!

Literatura:
1. http://www.youtube.com/watch?v=USRtVBhJlBg
2. http://www.vreme.com/cms/view.php?id=584968
3. http://www.psihologija-blog.com/home/ime-odredjuje-uspeh/
4. http://www.akademijauspeha.org/clanci/Psihologija_srece.pdf
5. http://www.mudre-izreke.com/osrec.htm.


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 21:56:29
Message:

Živka Zubanov
dr med. spec.
Beočin, Republika Srbija

REŽIM ŽIVOTA I ZDRAVLJA

Znamo da je zdravlje blagostanje, zadovoljstvo, postojanost ali i prolaznost. Narušeno zdravstveno stanje je gubitak volje, nade interesa i zato ga treba sačuvati, jer zdrav čovjek je sposobnost za rad, porodicu, dobrobit čitavog društva, čovječanstva.
O zdravlju i navikama života, prilagođavanju sadašnjem vremenu treba razmišljati u trenutku samog začetka. Zdravstveni odgoj, prosvjećenost i obrazovanje je nažalost, nerazvijeno te u ustanovama poput savjetovališta, predškolskih, školskih uzrasta kao i u razdoblju adolescencije, bi trebalo razvijati zdravstveno obrazovanje.
Rođeno dijete je osoba, budući čovjek ili žena sa svim pravima koja mu pripadaju ali pored svakodnevne njege i ljubavi roditelja zaslužuje i redovne kontrole u savjetovalištima kao i mnogobrojne savjete upućene roditeljima. Sve ovo je izvodljivo u gradovima i manjim mjestima ali nedovoljno u udaljenim mjestima, čak nemoguće. Zdravstvene ustanove kod nas se bave liječenjem a ne preventivom.
Provesti rad u preventivi je teži put ali i ekonomičniji pa stoga zemlje sa visokim stupnjem razvoja i standarda daju prednost preventivi. Savjetovanje roditelja je osnova, dojenče je osoba i zaslužuje, pored osnovnih parametara mjerenja tjelesne težine, dužine, načina ishrane, svakodnevne higijene, redovan san, imati i tretman osobnosti. Roditelji mu zabranjuju da plače dajući mu dudu (razvoj zuba, vilice i desni nesvjesno potiskuju, kao i razvijanje grudnog koša i plućnog parenhima) i mnogi drugi primjeri neznanja sputavaju mnoge procese prirodom dane.
Svi smo dio prirode ali priroda nije dio nas. Priroda nam se daje a mi ju uništavamo i ne damo joj ništa. Svako posađeno stablo je rađanje pluća, svaki cvijet je život pčele, žličica meda. a čovjek opsjednut predmetima je čovjek koji radi na samouništenju. Bori se i brine za auto: parking, održavanje vozila, registraciju. Mnogo toga, a ne bori se dosta za svoj vlastiti odmor, rekreaciju, pravda se da je u lošoj materijalnoj mogućnosti. Da ne spominjem utjecaj kompjutera, interneta, mobilnih telefona i sve većeg broja oboljelih od bolesti kičmenog stuba, oslabjelog vida, slabokrvnosti, otuđenja čovjeka, gubitak kreativnosti, govora, socijalizacije.
To ne znači da nam napredak ne treba, to znači da ne dozvolimo robovati predmetima, ini trebaju nama služiti a ne mi njima, kako? Veliko pitanje jednostavan odgovor.
Vrijeme! Vrijeme treba rasporediti jer je prolazno. Ne možemo ga vratiti ali, možemo druge naučiti da ga pravilno koriste. Vratimo djeci igru, igru u prirodi, naučimo ih da poštuju biljke, vole prirodu.
Naizgled težak zadatak ili možda nezainteresiranost. Sredstva javnog medija serviraju crtane filmove prepune agresivnih radnji, dali smo reagirali? Ili ni to trebao netko drugi uraditi a ne mi, gdje smo mi? Što mi trebamo uraditi?, da li sve ovo ima utjecaja na zdravlje, agresivnost, poremećaj ponašanja, izumiranja kulturnih manifestacija, posjeta prijateljima, nemogućnost stjecanja novih.
Zar to nije zadovoljstvo tj. zdrav odnos prema sebi i drugima?
Što mi činimo da bi bilo drugačije? Ništa! Dali smo svoju djecu izveli na pravi put? Dali se također dijete ima s kime družiti, upoznati prijatelje, steći zdravu porodicu ili je zarobljeno u zidinama ogromnih stanova, žicama kompjutera ili vi znate za neku drugu istinu?!
Uopće je poznato da četiri elementa čine život: zemlja, zrak, voda i toplota. Svi elementi nam omogućuju naše postojanje i sve ih je čovjek svojim postojanjem uništavao (zagađenje životne sredine).
Zemlja – osnovna baza davanja hrane uništena je korištenjem pesticida ima sve manje magnezija u sebi, a i ostalih elemenata neophodnih za rast biljaka.
Voće i povrće je danas prepuno kemijskih sredstava i vitamini se sve više uzimaju u sintetičkom obliku. Naravno da je, ekonomski gledano, proces proizvodnje takvih sredstava opravdan ali pojedinačno gledajući veliko je pitanje koliko čovjek održava svoje zdravstveno stanje. Uzimanjem (pijenjem čajeva) znanjem kako se pripremaju i takvi koriste i kada možemo spriječiti mnoge bolesti a nastale bolesti ublažiti.
Uzimanjem tekućine 1.5 – 2 l dnevno čuvamo sistem za izlučivanje (bubrezi, mokraćna mjehur.), turgor kože, kvalitetu kože, kose, volumen srca, krvni tlak i mnoga druga stanja. Uzimanje (pijenje) čajeva treba činiti preventivno kao npr. čaj od šipka koji je bogat C vitaminom. Žalfija spremljena na poseban način štiti žene u periodu menopauze (klimaksa) kao i soja. Upotrebom ovih biljaka znatno se smanjuju neprijatne faze povlačenja hormona tj. umanjivanjem njihovih funkcija i ulaskom u postepeni prirodan proces starenja.
O svemu ovome ima podataka u sredstvima javnog informiranja, malo toga se sprovodi i realizira u svakodnevnom životu.
Nekad se svaka bolest liječila i davanjem vitamina pored ostalih lijekova. Danas se vitamini kupuju te je upotreba vitamina na niskoj razini. Naime vitamine treba piti kad je zdravstveno stanje dobro, kada su ćelije očuvane i zdrave u dobrom, (zdravom) stanju.
Nažalost naše navike su da se vitamini uzimaju kada se naruši zdravstveno stanje.

Vitamini, ishrana, zdravlje
Opće je poznato da su vitamini podijeljeni u A, B, C, D i E grupu. Svaki od njih ima važno mjesto i ulogu u održavanju zdravstvenog stanja. Manjak vitamina ili hipovitaminoze dovode do niza metaboličkih poremećaja, pada otpornosti i narušavanja zdravstvenog stanja.
Vitamine je potrebno uzimati u izvornom sirovom stanju gdje je u najboljim odnosima sa mineralima, enzimima i ostalim mikro elementima.
A – vitamin – bitan za održavanje vida koristi se samo u razdoblju dojenja a kasnije na njega zaboravimo. Ima ga u dovoljnim količinama u mrkvi, bundevi, peršinu, breskvi.
B – vitamin – B1, B2, B5, B6, B7 (nekad ga zovu vitamin H), B11, B12, B15, B17 najosnovniji vitamini imaju važnu ulogu regeneracije nervnih vlakana. Svakodnevno smo u stresnim situacijama pa ga je neophodno uzimati redovno. Ima ga u žitu, kukuruzu, mahunarkama, brokuli, kelju, jagodama, narančama, bananama, zelenom kupusu, riži, hmelju, košticama breskve.
C – vitamin održava imunitet, štiti i daje elastičnost krvnim sudovima – uslijed njegovog nedostatka krvni sudovi pucaju, nastaju krvarenja. Sent Đorđi je još 1928 godine izolirao C vitamin iz paprike a ima ga i u šipku, limunu, kiviju, povrću, crnom ribizu, zelenim orasima, krumpiru.
D – vitamin – za pravilan rast i razvoj kostiju, u kasnijem razdoblju – menopauzi – nedostatak ovog vitamina vodi ka razrijeđenoj koštanoj strukturi (osteoporozi). U obliku provitamina D ima ga u našem organizmu – kosti, jetra, koža i pod utjecajem sunčevih zraka prelazi u vitamin D.
E – vitamin – elastičnost kože. Ovi vitamini se nalaze u prirodi u mnogim biljkama koje su dio prirode kao i mi, posebno u klicama žitarica, lješnjacima, bademu, kikirikiju, mahunastom povrću. Uzimanjem, pripremom, svakodnevnom upotrebom čuvamo naše zdravlje.
Postoje i drugi vitamini K, P, T, U- njihova potreba u organizmu je mala ima ih u voću i
povrću. O vitaminima T i U se malo zna.
Očuvati zdravlje je sistem života.


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 21:58:48
Message:

Branka P. Trbović, mr. sci.,
Mila Trbović, mr ph.
Beograd, Republika Srbija

PRAVILNA PRIPREMA HRANE – ZDRAVSTVENI ASPEKT

Uvod
Pripremanje hrane predstavlja važan segment ishrane. Kvaliteta pripremljene hrane (nutritivna i biološko-dijetetska vrijednost hrane, higijenska i zdravstvena ispravnost, senzorna svojstva) zavisi od primijenjenih postupaka u tehničkoj i termičkoj obradi hrane.

Cilj rada
Zdravstveni značaj pravilne pripreme hrane i izbor uobičajenih postupaka u pripremi hrane.

Metoda rada
U radu su korištene deskriptivna i eksperimentalna metoda, a tehnike istraživanja: analiza dokumentacije, kulinarska priprema jela, senzorna kontrola jela.

Sadržaj rada
Priprema hrane obuhvaća tehničku obradu (mehaničku i biokemijsku obradu) i termičku obradu namirnica.
Pravilnim postupkom mehaničke obrade može se: smanjiti sadržaj kontaminiranosti sredine sa površine namirnica (pesticida, umjetnih gnojiva, toksičnih metala, radio nukleida); ukloniti mjesta njihove koncentracije (pesticida); ukloniti vidljivo zagađeno zrno (mikotoksinima); reduciratiati broj i vrsta mikroorganizama. Mariniranjem mesa (biokemijska obrada u vinu, aromatičnim začinima, uljima bogatim vitaminom E, surutki, mlijeku) dobiva se lakše probavljivi i zdravstveno sigurniji obrok (manji je sadržaj kancerogenih i mutagenih HCA, kao produkata termičke obrade – Smit S. 2012).
Pri termičkoj obradi namirnica (kulinarska priprema hrane i industrijska prerada) događa se niz promjena u osnovnim i drugim sastojcima namirnica, dolazi do interakcija sastojaka. Tokom reakcije ne enzimskog tamnjenja naročito su značajne promjene koje se odvijaju na proteinima i aminokiselinama jer mogu dovesti do smanjenja biološke vrijednosti namirnica hrane. Prženjem namirnica, zatim klasičnim roštiljanjem odnosno pečenjem na ražnju nastaju spojevi štetni za zdravlje ljudi (mutagenih i/ili kancerogenih spojeva): u proizvodima od mesa (Pensadene, i sar., 1974); u ekstraktima izdvojenim iz kondenzata dima sa površine prženih riba (Japanski istraživači, 1977); u hamburgeru (Commonera, i sar., 1978); u prženoj slanini (Gough, i sar., 1978), utvrđena je postojanost: mutagena u bezalkoholnim pićima, voćnim sokovima, viskiju, (Nagao, 1981, Stoltz, 1982); kancerogenih nitrozoamina u dimljenim proizvodima (koji se prethodno salamure, Fazio Haverly, 1982). Pržena hrana biljnog i životinjskog porijekla sadrži veće količine policikličkih aromatičnih ugljikovodika, PCDD/PCDFs (klasično prženje i u MV pećima), naročito ako se ulje koristi više puta (Rosse M. i sar, 2001). Prženjem namirnica ili pečenjem u mastima povećava se sadržaj trans izomera masnih kiselina (Wang F. i sar. 2010) koji imaju značajnu ulogu u patogenezi ateroskleroze, a ukazuje se i na njihova druga štetna djelovanja.
Zaključak:
Sa zdravstvenog aspekta uobičajeni postupci pripreme hrane treba da su: kuhanje u vodi, kuhanje u pari, parenje, pečenje bez dodavanja masti (u poklopljenom sudu). Neophodna je energičnija i permanentna edukacija stanovništva u pogledu pravilne pripreme hrane a u timski rad zdravstvenih radnika treba uključiti praktičare – nutricioniste dijetetičare.


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 22:01:34
Message:

Aca Cvetković
dr med. spec.
Pirot, Republika Srbija

IZVOR ŽIVOTA – ROYAL JELLY

U uvodu za sretan život, dobro zdravlje i prave prijatelje, istinska blagodat je dobiti istinsku informaciju o daru prirode, koji se svakodnevno može koristiti, u svrhu stjecanja, održavanja i poboljšanja savršenog zdravlja, kao i maksimalne dopune kapaciteta životne energije.
Cilj svakog humanog roditelja, jeste da omogući sebi i svojim najdražim i najranjivijim članovima porodice, da zbog nepodnošljive zagađenosti životne okoline kemijskim materijama, svakodnevno odstranjivanje otrove iz organizma, kao i nadopunu životnih materija, kojih danas nema i u najkvalitetnijoj i najprirodnijoj ishrani.
Metodološkim, višegodišnjim istraživanjem stručno naučne literature, pronađen je dar prirode koji ispunjava sve elemente za stjecanje dobrog zdravlja, za povećanje i održavanje optimalnog kapaciteta životne energije.
Rezultati naučnih istraživanja, i preko 5000 godišnjeg iskustva, potvrđuju da matični mliječ sa pravom nosi naziv Izvor života.
Matična mliječ je gusta neprozirna masa bijele do blijedo žućkaste boje. Ima karakterističnu aromu i oštar kiselkast okus sa slatkim akcentom. Jedna grupa pčela sakuplja nektar, nosi ga u košnicu i predaje grupi pčela koje ne lete, starih svega desetak dana. Mlade pčele njegovateljice ga proizvode kao hranu za larve. One radom svojih žlijezda proizvode matičnu mliječ, visokokvalitetnu hranu koja se može usporediti sa mlijekom kod sisara. Prva tri dana sve se larve hrane matičnom mliječi. Poslije toga, na osnovu nama nepoznatih zakona i izbova, samo jedna larva nastavlja se hraniti ovom supstancom, dok druge prelaze na ishranu medom, polenom, vodom i manje kvalitetnim vrstama mliječi. Od ovih larvi nastaju pčele radilice, a ona jedna pretvara se u malo čudo prirode – maticu.
Mlade pčele njegovateljice prave matičnu mliječ, to je sekret iz žlijezda na vrhu njihovih glava. Od 2-3 dana matična mliječ je jedina hrana koja se daje svim mladim larvama u procesu njihovog sazrijevanja, dok je za maticu to hrana za čitav život.
Za 3 dana tokom kojih su larve pčela radilica hranjene matičnom mliječi, one dosegnu maksimalan razvitak; njihova težina se poveća oko 250 puta.
Matica dosegne zrelost 5 dana prije pčela radilica; kada potpuno sazri, njena težina je duplo veća od težine pčela radilica.
Životni vijek pčele radilice je oko 35-40 dana; dok matica živi 5-6 godina i ekstremno je plodna. Jednom je oplođena i od tog momenta može snesti čak do 3000 jaja dnevno tokom ljetne sezone. Ma kako ovo nevjerojatno zvučalo, ona može nositi toliko jaja i do 5 godina.
Svako biće koje ima toliko energije i vitalnosti treba poštivati!
Ova bogata koncentrirana hrana nije korisna samo za pčele. Ona sadrži nevjerojatne količine proteina, lipida, glucida, vitamina, hormona, enzima, minerala, specijalnih vitalnih faktora koji se ponašaju kao biokatalizatori u postupku ćelijske regeneracije u ljudskom tijelu.

Iako su neki elementi nađeni u matičnoj mliječi u mikrogramskim količinama, oni još uvijek mogu djelovati do krajnosti sa koenzimima kao katalizatori ili mogu djelovati sinergistički.
Utvrđeno je da je mliječ bogata bjelančevinama, ugljičnim hidratima, mastima, aminokiselinama, vitaminima B-1, B-2, B-6, C, E, niacinima, pantotenskom kiselinom, biotinom, inozitolom i folskom kiselinom.
1 gram matičnog mliječi sadrži slijedeće:
* vitamin B1 (tiamin) – 1.5 do 7.4 mikrograma* vitamin B2 (riboflavin) – 5.3 do 10.0 mikrograma* vitamin B6 (pirodoksin) – 2.2 do 10.2 mikrograma* niacin (nikotinska kiselina) – 91.0 do 149.0 mikrograma* pantontenska kiselina – 65.0 do 200.0 mikrograma* biotin – 0.9 do 3.7 mikrograma* inozitol – 78.0 do 150.0 mikrograma* folna kiselina – 0.16 do 0.50 mikrograma* vitamin C – u tragovima.
Matična mliječ ima kiselu reakciju, pH 3,5 – 4,5. Ima bakteriozna svojstva, pa u njoj umiru patogene bakterije.
Primjena mliječi najprije je počela u Francuskoj, a onda se raširila na Belgiju, Njemačku, SSSR i sve istočne zemlje. Osjetljivost mliječi prema raznim utjecajima zadaje dosta brige oko čuvanja. Škodi mu toplina, svjetlost, vlaga, zrak i utjecaj kemijskih faktora. Na toplom, mliječ gubi vlagu, a svjetlost pogoduje redukciju kisika i djeluje kao katalizator kemijski reakcija. Na vlazi mliječ pljesnivi. Zrak je najštetniji; njegovim utjecajem dolazi do oksidacije i propadanja vitamina. Mliječ se najsigurnije čuva liofilizacijom. To je postupak kojim se mliječ pri niskoj temperaturi od -60oC vakuumom oduzme voda i tim se pretvori u prašak. U tom stanju može se čuvati nekoliko godina. U frižideru na temperaturi od -5o C do -2oC mliječ se čuva 6 mjeseci, dok se na temperaturi od -18oC do -16oC drži godinu dana. Tako je, prvi put poslije 5.000 godina primjene mliječi, dobiven stabilan proizvod u obliku praha koji se može koristiti i više godina nakon njegovog sakupljanja.
Matična mliječ je preporučena od strane Svjetske Zdravstvene Organizacije (WHO), kao vrsta hrane koja poboljšava psihofizičke mogućnosti čovjekovog organizma. Ruska Akademija nauka je preko trideset godina ispitivala razne prirodne sastojke, tražeći onu, koja će najbrže i najjače djelovati na povećanje ovih sposobnosti, da bi istu namijenila roniocima, kozmonautima, polarnim istraživačima i vrhunskim sportašima. To su grupe ljudi koji se, trpeći izuzetno psihofizičke napore, troše i ubrzano stare, pod krajnje surovih i teških uvjeta u kojima žive i rade. Nakon ispitivanja ruski naučnici su zaključili da je matična mliječ najsavršenija prirodna supstanca, koja u potpunosti ispunjava zahtjeve njihovog istraživanja. Pošto je nativna matična mliječ (izvađena iz košnice) biološki aktivna samo 48 sati, a nakon toga njegove najkorisnije sastojke razara vlaga, podvrgli su ga liofilizaciji (kristalizacija i isparavanje molekula vode na niskim temperaturama u vakuumu). Na taj način su, oslobodivši ga vode, produžili njegovu potpunu biološku vrijednost.
Snažno bio stimulirajuće djelovanje matične mliječi na rast i razvoj svih živih tkiva i ćelija, naveo je liječnike iz moskovske bolnice „F. Filatov” pod rukovodstvom dr Z.N. Lebedjeve (II Medicinski institut) da primjeni matičnu mliječ u slučajevima hipotrofije djece u ranom dobu (2-7,5 mjeseci). Ova djeca su se razlikovala od djece istog uzrasta malim rastom i težinom, blijedom kožom, mršavošću, slabim pokretima, lošim snom. Mliječ je davana u obliku supozitorija, koje su tri puta dnevno stavljane u čmar (po 5 mg). Svi mali pacijenti su ranije bili bezuspješno liječeni transfuzijama krvi, vitaminima, glukozom i sl. Liječenje mliječju tijekom 7-10 dana, pokazalo je slijedeće rezultate; pojavu apetita, povećanje težine, brži rast koštane i mišićne mase, raspoloženost i živahnost djece. Lebedeva je zaključila da je mliječ snažan biološki stimulator, pokretač razmjene materija i aktivator svih životnih procesa.
I liječnici E.M. Fateeva i N.I. Rošalj sa pedijatrijskog instituta, liječili su četrdesetoro djece istog uzrasta od hipotrofije, sa jasnim znacima kroničnog rastrojstva, zaostalosti u rastu i psihomotornom razvoju. I u ovom slučaju, prethodna liječenja nisu pokazala rezultate.
Poslije liječenja istovjetnog kao kod Lebedjeve, djeca su počela dobivati 20-30 grama dnevno u odnosu na 5-7 grama prije primjene mliječi, pojavio im se apetit i aktivnost kretanja. Ispitivanja su pokazala da je mliječ imala snažno djelovanje na centar za ishranu.
Analogni rezultati su bili postignuti pri katedri pedijatrije Rjazanskog Medicinskog Instituta „I.P. Pavlov” u liječenju dječjeg infantilizma. O povoljnim rezultatima liječenjem matičnom mliječi djece od 35 dana do 22 mjeseca starosti, izvijestili su talijanski i francuski liječnici (Malosi, Grandi, Prosperi, Ragzaini i Kvadri).
Oni su koristili mliječ u raznim oblicima: izmiješanu sa medom, šećernim sirupom, liofiliziran. Uglavnom su ga plasirali oralno u dozama od 8-100 mg. Dnevno u toku 11 do 60 dana. Djelovanje je bilo izraženo u povećanju tjelesne težine, broja eritrocita, količine hemoglobina i normalizaciji sastava bjelančevina u krvi.
Na odjeljenju za kliničku farmakologiju Instituta za farmakologiju i toksikologiju u Sarajevu, provjeravana su svojstva i efekti preparata od fermentirane peludi (perge) i matične mliječi kod starijih osoba. Pacijenti (njih 37) su dobili 30-70 mg mliječi dnevno. Prof. dr Irfan Zulič je utvrdio da se kod svih pacijenata, koji su imali tipične simptome psihofizičke staračke iscrpljenosti, poboljšalo opće zdravstveno stanje, a posebno stanje nervnog sistema. To je pripisao vazodilatatornom efektu koji proizvodi mliječ, te dolazi do bolje prokrvljenosti cerebrovaskularnog sistema, srca i mišića, bržeg uklanjanja otrova i štetnih produkata metabolizma, a bolje snabdijevanje tkiva svježom krvlju, tj kisikom, ali i bioaktivnim sastojcima mliječi.
N.I. Šcerbakova sa Rjazanskog medicinskog instituta, primijenila je mliječ u slučajevima arterioscleroze i psihičkih bolesti: šizofrenije, posljedica letargičnog encefalitisa i involucijske psihoze. U svim ovim slučajevima mliječ je pokazala terapijski efekt, dok je u slučajevima depresije pokazivala jasno stimulirajuće djelovanje regulaciju vegetativnog nervnog sistema.
E.B. Nesmejanova, glavna liječnica Navaginske bolnice u Krasnodarskom području, uspješno je primijenila mliječ kod dvije bolesnice, koje su imale izljev krvi u mozak, paralizu desne strane, te patile od glavobolja, nesanice i razdražljivosti. Poslije jedne kure liječenja, micanje glavom i bolovi su iščezli, bolesnice su imale dobar san, mnogo bolje raspoloženje i volju za životom i radom.
Dr E.A. Lođanski je vršio ispitivanje djelovanja mliječi na velikom grupom bolesnika, koji su preboljeli moždane traume: 64 bolesnika od arterijske hipertenzije, 183 sa upalnim procesima na želucu i dvanaestercu. Ispitivanja su trajala tri mjeseca sa terapeutskom dozom od oko 30 mg mliječa dnevno. Poslije toga su primijećena rapidna poboljšanja aktivnosti bubrega i jetra, normalizacija razine kolesterola i triglicerida u krvi, arterijskog pritiska i zarastanja rana na želucu i crijevu.
Dr Lođanski je zaključio da je mliječ izuzetno profilaktično sredstvo za pojavu psihosomatskih tegoba, skleroze krvnih sudova i pada obrambene funkcije imunološkog i krvnog sistema u toku procesa starenja, ali i u slučajevima otpornosti na medikamentne terapije.
Na Internoj B klinici u Beogradu ispitivano je djelovanje matične mliječi na 24 pacijenta od angine pektoris, hipertenzije, post hepatitičnih tegoba, proživljenog infarkta, klimakterijskih tegoba, astenije i preuranjene starosti. Pacijenti su dobivali dnevno između 30 i 70 mg mliječi.
Dr. M. Putnik je zaključio kako obilje bio aktivnih sastojaka u mliječi djeluje ionizirajuće na svaku ćeliju ljudskog organizma, snažno djeluje na metabolizam razmjene materija i regeneriranja tkiva, a djelovanje na sistem krvnih sudova pripisao je holienergičnom faktoru i rutinu.
S.B. Nemanova sa katedre hospitalne terapije Rjazinskog instituta i A.M. Sevastjanov, glavni liječnik Raivaletske bolnice u Kareliji, primjenjivali su tablete suhe matične mliječi na
30 pacijenata starosti od 46-64 godine koji su bolovali od stenokardije. Nakon neuspješnog liječenja istih diuretikom, papaverlinom i dr. doze mliječi su se kretale od 40 do 60 mg po tri puta dnevno u toku 2 do 4 tjedna. Kod većine bolesnika, došlo je do smanjenja stendokardičnih napada, a u nekoliko slučajeva oni su se potpuno povukli.
Došlo je do smanjenja nadraženosti, poboljšanja sna, boljeg raspoloženja. Naročito je kod žena bilo postignuto odlaganje pojave infarkta miokarda. Dr. Sevastjanov je za 18 dana ovakve terapije potpuno normalizirao krvni pritisak ovih pacijenata.
Talijanski liječnici dr Martineli i dr Karakristi su utvrdili na svojim klinikama da mliječ povećava oslobađanja glikogena i time povećava razinu metabolizma, a čuveni francuski liječnik i istraživač mliječi prof. dr Remišoven nakon primjene mliječi intramuskularno (injekcijama) potvrdio je da se poslije latentnog vremena od 3 do 4 dana bitno uvećava osnovni metabolizam. I dr Ardri sa klinike u Parizu, potvrdio je iste rezultate i zaključio da se djelovanje mliječi na organizam čovjeka ogleda u stimulaciji žlijezda sa unutrašnjim lučenjem.
Ovo djelovanje matične mliječi utvrdio je i dr. Troickij sa Rjazanskog medicinskog instituta. Rezultati njegovih istraživanja govore da mliječ stimulira lučenje endokrinih žlijezda, kao što su na primjer Langerhansovi otočiću pankreasu (ona luče inzulin koji regulira razinu šećera u krvi), štitna žlijezda (luči tiroksin u čijem nedostatku dolazi do gušavosti i mentalne retardiranosti), paraštitne žlijezde (koje luče parathormon), hipofiza (koja luči veći broj hormona i djeluje na veliki broj fizioloških funkcija luči: ACTH, LH, MSH, FSH i TH).
Dr. Rudolf Grej šef odjeljenja Opće bolnice u Korneuburgu ispitivao je utjecaj matične mliječi na višestruke psihičke i somatske popratne pojave dijabetesa. Najzapaženiji rezultati su postignuti kod dijabetičara koji su imali snažan umor, malaksalost, fizičku i psihičku iscrpljenost, početak klaudikacijskih tegoba i pojavu tjelesne i duševne napetosti. Kura sa mliječi je trajala 14 dana, po 40 mg dnevno. Ne samo da su ove tegobe bile ublažene ili potpuno nestale, već je uočena i veća tolerancija na šećer i oporavak pankreasa. Dr. Grej ovo tumači prisustvom glutaminske kiseline koja je važna za metabolizam ćelijskog jedra i oporavak Langerhansovih otočića biostimulatorima iz matične mliječi. Slična ispitivanja obavljena su na fiziološkom odsjeku Medicinskog fakulteta u Beogradu pod rukovodstvom dr. Ivana Anđelkovića. Uz redovnu terapiju i primjenu matične mliječi nekoliko pacijenata iz grupe zavisnih od inzulina, moglo je se skinuti sa inzulina.
Bugarski liječnici E. Georgijeva i V. Vasiljev liječili su 42 bolesnika čira na dvanaestercu i 8 bolesnika od čira na želucu, smjesom mliječi i meda u odnosu 1:100. To im je davano tri puta dnevno tokom jednog mjeseca (36-45 mg dnevno). Kod 12 pacijenata se potpuno normalizirala želučana kiselina, kod 8 se smanjila povišena kiselina, a kod 10 pacijenata je zarasla rana izazvana čirom. Svi bolesnici su dobro podnosili mliječ nije bilo nikakvih nepoželjnih pratećih reakcija.
Najbolje rezultate sa liječenjem ulkusnih bolesti imao je dr N.P. Jojriš, na Klinici za unutarnje bolesti u Kijevu. Ove rezultate je postigao i sa običnim medom rastvorenim u toploj vodi, koji je davao bolesnicima od gastritisa na 90-120 minuta prije jela (tada med sprečava lučenje želudčanog soka). Bolesnici sa teškim gastritisom i ulkusom su, po savjetu doktora
Jojriša, potpuno zamijenili industrijski beli šećer medom, med kao lijek koristili po 30 g ujutro i uvečer, 40 g preko dana i matičnu mliječ 30 mg dnevno.
Rumunjski naučnik prof. dr Š. Roman, kirurg, koristio je sve pčelinje proizvode (med, mliječ, polen i propolis) u prije i postoperativnom vremenu kod svojih pacijenata, zamijenivši parenteralnu primjenu glukoze medom i mliječi. Obratio je pažnju na pojedine bioaktivne sastojke, poput glicida, koji prolazeći kroz filtar probavnog trakta, odlaze direktno u krvni sistem, harmoniziraju razmjenu materija i uspostavljaju zalihe glikogena u krvi, zatim na
aminokiseline, mineralne soli i vitamine, od kojih ističe kompleks vitamina B grupe i folacin.
Liječnici I.A. Troickij i I.E. Lupačev sa Rjazanskog medicinskog instituta koristili su liofiliziraa matična mliječ u liječenju 44 bolesnika od arterioskleroze i stenokardije sa po 15 mg po tri puta dnevno. Posle 10 dana liječenja kod 41 bolesnika nastupi su bili kraći i slabiji. Od 30 bolesnika, od njih 25 u toku 6-18 mjeseci liječenja mliječju došlo do prekida napada.
Š.A. Lobadin 34-te lenjingradske poliklinike liječio je bolesnicu od hipertenzije sa 60 mg mliječi dnevno. U periodu od 02.12. do 05.01. krvni pritisak je sa 200/130 pao na 140/70.
Liječnik E.D. Mišćenko promatrao je na klinici Instituta ishrane AMN djelovanje matične mliječi na razvoj šećerne bolesti i bolesti srčanih krvnih sudova koja je pratilac ove bolesti. Kod 90% dijabetičara šećer u krvi je pao već posle 3 sata od primjene prvih 20mg mliječi. Ono što je bilo najvažnije mliječ je kod hipotoničara povisio pritisak od početnih 65-85/40-55 na stabilnih 125-130/70-75.
M.N. Egorov, V. Vinogradova i L. Braines su nezavisno došli do sličnih rezultata u primjeni matične mliječi kod bolesnika sa lošom razmjenom materija (artritis, dijabetes, osteoporoza). Nekrotične promjene na nogama pacijenata koje su išle do amputacije nokata, pokazale su zacjeljivanje poslije dvadesetodnevne primjene 40mg mliječi dnevno. Pacijenti su imali poboljšane pokazatelje oscilografije, uvećan broj funkcionalnih kapilara, normaliziran krvotok, hod od 500-600 metara bez bolova u nogama, povećanu temperaturu kože nogu i nestanak bljedila, normaliziran san, povećan apetit, smanjenje vegedistonije.
I Njemački liječnik I. Kubine je elektroforeznom aplikacijom matične mliječi liječio atrofične rane na nogama, zglobove, otekline varikoznih proširenja vena. U toku 2 do 3 tjedna otoci su bili manji, pojavila su se otočići granulacije, a za vrijeme od jedan i pol / dva mjeseca kronične rane su potpuno zarasle.
Rumunjski istraživači dr A. Čiplja i dr N. Draguleska i dr Joana Tenase Mogošt sistematski su primjenjivali pčelinje proizvode u terapiji kroničnih hepatopatija. Matičnu mliječ su davali u slučajevima kroničnih hepatita i evolutivnih agresivnih hepatita (u smjesi sa medom, u 10 sati). U slučaju ciroze, dodavali su smjesi i polen i pasirali u mlijeku ili čaju. To je dovelo do povećanja težine oboljelih i do razvoja mišićnih tkiva, a u slučajevima vaskularno- dekompenziranih ciroza, liječenje je bilo znatno ubrzano. Vrlo dobri rezultati su dobiveni i u slučajevima pankreatopatije.
Naučnici su zaključili da je matična mliječ obavezan u ishrani kod svih stanja u kojima dolazi do iscrpljivanja jetra, jer gotovi enzimi iz mliječi direktno potpomažu detoksikacijsku ulogu jetra, a biostimulatori stimuliraju rast i razvoj, kao i regeneraciju hepatocita. Ispitivanja u bolnici Berboks u SAD-u su pokazali da se metabolizam alkohola ubrzava za 40% kada se mliječ koristi sa njim, ili neposredno poslije, a pretpostavlja se da je slična stopa i u slučajevima toksikacije hranom, otrovima, konzervansima, nikotinom, drogama, i radioaktivnim zračenjem.
Čehoslovački liječnik I. Pavlik, uspješno je koristio matičnu mliječ u liječenju bronhijalne astme, a njihov kolega dr. Mali liječio je s mliječi 74 bolesnika: od bronhijalne astme, skleroze, zatajenja srca, klimakterijskih tegoba, iscrpljenosti i Parkinsonove bolesti. U lakšim slučajevima pacijenti su primali 50 mg, a u težim 1000 mg matične mliječi u razdoblju od 20 dana.
Na njemačkim, mađarskim i ruskim klinikama, med i mliječ su uspješno korišteni u liječenju insuficijencije bubrega. 80-120 mg meda, 30-70 mg mliječi u čaju od šipka (15 mg na pola litre vode). Kada se ovoj kombinaciji doda maslinovo ulje i limunov sok, dolazi do
izbacivanja pijeska i sitnih kamenčića iz bubrega. Bogati sastav meda i mliječi, obilje glukoze i vitamina, pojačava diurezu i izlučivanje toksina, prirodni antibiotici štite bubrege, mokraćne kanale i mjehur od infekcija, a primijećeno je da je mokraća svjetlija i slabije koncentrirana, što je pokazalo da je iskorištenje hranjivih materija maksimalno. Normalna diureza se postiže već nakon tri (3) doze mliječi od 20 mg, a glukoza regulira i hidrostatski pritisak koji je često poremećen kod akutnih nefritisa.
Mnogobrojna ispitivanja, studije i dvostruki slijepi eksperimenti, koji su vršeni u Beču, Ljubljani, Sarajevu i Hamburgu;
Ispitivanja su pokazala da se primjenom matične mliječi (sa ili bez polena) postižu izvanredni rezultati u liječenju klimakterijskog sindroma, čak kod 90% pacijenata. Najmasovnije istraživanje provedeno je u Njemačkoj, pod rukovodstvom dr Vernera Šolmona. U ispitivanju je učestvovalo 260 ginekologa iz Njemačke sa po 5 pacijentica. Terapija je trajala 30 dana i vođeni su kartoni za 1060 pacijentica. Kod 78,8 posto svih pacijentica došlo je do potpunog otklanjanja svih klimakterijskih tegoba.
Isto ispitivanje izvršio je prof. dr I. Osmanagić na GAK-u Medicinskog fakulteta u Sarajevu, ali na uzorku od 40 žena, sa djelomično ili potpuno ugašenim funkcijama gonada. Jednom dijelu bolesnica bila je izvršena potpuna ili djelomična kastracija. Kod 90% pacijentica, mliječ je otklonila 90% neuro vegetacijske smetnje i poremećaje centralnog nervnog sistema, koji su nastali uslijed djelomične ili potpune disfunkcije jajnika, te disbalansa među žlijezdama sa unutrašnjim lučenjem. Terapija je trajala 60 dana i isključivala medikamente bilo koje vrste.
Dr Osmanagić je ovakav uspeh pripisao biokatalitalizatorima iz mliječi, prvenstveno aminokiselinama i esencijalnim aminokiselinama, jer ih svih 8 ima u mliječi. Vitamini B kompleksa, pantotenska kiselina, folacin i tokoferol povećali su prokrvljenost hipofize, a flavoni i biljni hormoni, fitosteroli slični humanim kortikosteroidima, djelovali su na sistem simpatikus-parasimpatikus, ublažili deficit estrogestagenih hormona u klimaksu.
I u općoj javnoj bolnici Klosterneubur, u Austriji provjereno je djelovanje mliječi na 38 pacijentica između 47 i 71 godinu, sa dijagnozom klimakterij virile, koje nisu pokazala grublja organska oboljenja. Rukovoditelj istraživanja, dr F.K. Feliks, utvrdio je snažno djelovanje mliječi u suzbijanju depresije, poremećaja sna, hipertonije, glavobolje i drugih psihofizičkih tegoba kod pacijentica. Za kontrolu je služila grupa od 38 žena, koje su dobile anabolne hormone, i još jedna grupa žena koje su dobivale antidepresive. Kod druge grupe javljala se atrofija gonada zbog terapije hormonima, a kod treće pojava parkinsonizma. Jedino mliječ nije imala nikakvih neželjenih pojava, a unaprijedio je psihofizički i psiho emotivni život pacijentica, koje su prolazile kroz ovaj težak psihički proces hormonskog disbalansa.
Višegodišnjim ispitivanjem na Ginekološkoj klinici u Radiološkom institutu u Sarajevu, Prof. dr I. Osmanagić je provjeravao blagotvornost utjecaja matične mliječi na bolesnicima oboljelim od raka, koji su zbog većih doza zračenja pokazivali znake tzv. radijacijskog sindroma ili rengenske bolesti.
Pošto su ovo bolesnici bili znatno oslabili od liječenja radioaktivnim zračenjem, dobivali su glukozu, litozin, vitamin C, razne anabolike i esentiale i druga sredstva za jačanje.
Međutim, duža upotreba ovih sredstava izaziva neželjene efekte, pa se pribjeglo matičnoj mliječi je utjecaj na jačanje oslabljenog organizma već bio višestruko dokazan u svijetu.
Liječenjem je bilo obuhvaćeno oko 200 pacijentica, kojima su bili zračeni zloćudni tumori. Laboratorijski i radiološki nalazi su točno utvrdili i znake rendgenske bolesti i efekte liječenja uz pomoć mliječi. Već poslije trećeg ili četvrtog uzimanja preparata pacijentice su se osjećale bolje i psihički i fizički, lakše su se kretale, bolje su spavale i lakše su podnijele ostatak predviđenog zračenja. Kod 88,8% stanje se osjetno popravilo.
Prof. Osmanagić je zaključio da mliječ snažno utječe na reparaciju organa koji bivaju oštećeni zračenjem. Zračenje, osim na koštanu srž i spolne žlijezde, snažno utječe na jetra, koja prerađuje krv i filtrira najveći broj otrova u tijelu. Matična mliječ sa obiljem bioaktivnih sastojaka, podstiče regeneraciju oštećenih organa, kompenzira manjak bjelančevina i elektrolita i uspostavlja bioenergetsku ravnotežu organizma, naručenu primijenjenom viška energije od zračenja.
I citostatici slično zračenju, izazivaju patološke promjene na sluzokožama, krvotvornim i parenhimatoznim organima. Nastaju tegobe, slične kao kod rendgenske bolesti.
I zračenje i citostatici izuzetno slabe snagu imunog sistema kočenjem proizvodnje antitijela, pa je ovdje veoma bitno i snažno imunotoničko djelovanje mliječi.
Dr Osmanagić je na osnovu svojih istraživanja, preporučio matičnu mliječ kao prevenciju od radijacije, ne samo bolesnicima koji se zrače, nego i osobama koje profesionalno dolaze u kontakt sa većim dozama ionizacijskog zračenja, koje se kumulira u tijelu i permanentno oštećuje organizam.
U poljoprivredi se koriste 23 takva spoja, u industriji 32, kao dodaci hrani 17, a čak 82 u medicini. Živi organizmi, ne samo da upijaju radioaktivne zrake iz umjetnih izvora i atmosfere, već su njima direktno napadnuti i preko ishrane. Naime, oni se talože u životnim namirnicama, iz kojih dospijevaju u krvotok i deponiraju se u kostima, a iz kostiju neprestano ozračuju koštanu srž i izazivaju oboljenje ovog krvotvornog organa.
Pošto se organizam spontano trudi uspostaviti svoj energetski i biokemijski balans, mliječ je pravo sredstvo koje ubrzava uspostavljanje njegove psihosomatske stabilnosti i vitalnosti.
Matičnu mliječ u svom bogatom biokemijskom sastavu sadrži i razne fermente i biljne hormone, slične steroidnim hormonima, kao i čitav niz aminokiselina, od kojih naročiti značaj za spermatogenezu imaju arginin, histidin i glicin. Zato on djeluje na somato psihoendokrini mehanizam, a preko njega i na seksualni potencijal i vitalnost spermatozoida.
Naučnici iz mnogih zemalja, ispitivali su gonadotropno djelovanje matične mliječi. Borher je mliječi ponovo aktivirao seksualno neaktivne zečeve. Tekavcic je utvrdio povoljan utjecaj pantotenske kiseline na gonade, a Pelazoli je u sistematskom pregledu terapijskih sredstava za liječenje muške impotencije preporučivao i matičnu mliječ.
Talijanski naučnici su skrenuli pažnju na mogućnost primjene mliječi kod muške sterilnosti, na osnovu jedne pojave iz života matice. Za vrijeme svadbenog leta, matica primi oko milijardu spermatozoida. Oni ostaju vitalni i sposobni za oplodnju jajašaca tokom narednih pet-šest godina, jer se skladište u posebnom spremištu u organizmu matice u kome ona luči sekret, koji održava spermatozoide živim i bio aktivnim.
Prof. dr Osmanagić na klinici u Sarajevu, ispitivao je djelovanje matične mliječi na seksualnu i reproduktivnu sposobnost ljudi, naročito oligopotentnih i impotentnih osoba, sa smanjenjem ili potpunim odsustvom reproduktivne i kohabitacijske sposobnosti. Ispitivanja su vršena obostrano otvorenim kliničkim testom, uz kontrolu placebom, a bilo je obuhvaćeno 170 muškaraca različite životne starosti.
Nakon dvomjesečnog ispitivanja kod grupe pacijenata (24) koji su primili po 30 mg dnevno, nakon rutinskih pregleda sperme, utvrđeno je poboljšanje njene kvantitete i kvalitete. Došlo je do povećanja broja spermatozoida i pojačanog mortaliteta. Uočeno je povećanje opće i seksualne kondicije, a želja za samim odnosom i dinamika kohabitacije (seksualni odnosa) se povećala.
Ovi rezultati nagnali su naučnike da udvostruče dozu, tako da se kod grupe od 40 pacijenata primijetilo opće poboljšanje seksualne kondicije. 60% pacijenata imalo je znake poboljšanja spermatogeneze, a kod većine pacijenata je bila poboljšana i kvaliteta odnosa zbog smanjenja erotoreakcionog potencijala.
Dr Osmanagić ističe da je seksualna impotencija muškaraca najčešće posljedica hormonalnih i psihogenih poremećaja, dakle, i rezultat insuficijencije i gonada s jedne strane, i neurastenije, psihostenije i psihičkih konflikta sa samim sobom sa druge strane. Česta je psihička inhibicija: strah, nesigurnost, nedovoljne emocije, zainteresiranost za partnera ili neke druge psihičke traume. Tu su, zatim i mehanički faktori- infekcije genitalnih organa. Zbog toga je primjena mliječi opravdana, jer ona djeluje višestruko, na svim ovim nivoima.
Medikamenti često omanu kod smanjene seksualne potencije, zato što se radi o stanju čiji pravi uzroci ostaju maskirani.
Dr Osmanagić smatra, da je takvim pacijentima prvenstveno neophodno povratiti psihičku uravnoteženost, narušenu sterilnošću i saznanjem o neuspješnosti prilikom odnosa, jer to ruši blokadu ostalih potencijala u vrlo kompliciranom i osjetljivom psihoseksualnom procesu kopulacije i oplođenja. Zato je mliječ supstanca izbora, zajedno sa ostalim pčelinjim proizvodima i čistim supstancama biljnog porijekla.
Zaključiti se može, da usprkos neprocjenjivoj blagotvornosti matične mliječi nije široko rasprostranjen u borbi za očuvanje zdravlja. Razloge za to treba tražiti u činjenici da je ima malo. Za razliku od ostalih pčelinjih proizvoda, proizvodi se samo za dnevne prehrambene potrebe matice i pčelinjih larvi u prva tri dana života, tako da se njegova količina mjeri gramima.
Čovjeka posebno fascinira dug životni vijek matice, kao i uloga „Izvora života” u povećanju životnog vijeka kod insekata, sisavaca, čovjeka za i preko 200%.
Na svjetskom tržištu, danas se mogu nabaviti proizvodi, sa šarolikom količinom i koncentracijom biološko aktivnih materija matične mliječi, u količini ispod i oko 6 mg u jednoj mjernoj jedinici. Proizvod sa najvećom količinom i koncentracijom biološko aktivnih materija matične mliječi je Forever Royal Jelly, gdje u svakoj od 60 lingvaleta ima 250 mg liofiliziranoge matične mliječi.
Njegov svakodnevni dar čovječjem tijelu je garant dobrog zdravlja i dugovječnosti.

Literatura:
1. Grupa autora (prevod sa bugarskog), Pčelarska enciklopedija, NOLIT, Beograd, 1976, 58.
2. Mr. Pantelija Pantelić, Azbuka pčelarstva, 2001, Beograd
3. Grupa autora, Pčelarstvo, ZNANJE, Zagreb, 1990., 510.
4. Grupa autora, Pčelarstvo, ZNANJE, Zagreb, 1990., str. 521.
5. Popović S., Matični mleč – proizvodnja i čuvanje, Popović, Beograd, 2001, 61.
6. http://www.bastabalkana.com/2010/05/maticni-mlec-i-starenje-antiage-formula/


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 22:31:47
Message:

Tibor Kovač
promotor ishrane budućnosti
Namešnadudvar, Republika Mađarska

FLAŠIRANA VODA ILI VODA IZ SLAVINE ILI...

Narodna mudrost kaže: „Ako ne piješ zdravu vodu, ne možeš biti zdrav“, a kineski doktori kažu „Ako ne piješ zdravu vodu, ne mogu te izliječiti ni od jedne bolesti.“ Znajući narodnu mudrost i stav medicine, od životne važnosti je imati točna saznanja o tome, koja je voda najprimjerenija za ljudsku upotrebu.
Cilj mi je dati vam informacije do kojih sam došao, kako bih omogućio i vama i sebi, skupa steći dobro zdravlje, naše najveće bogatstvo.
Istraživanjem dostupne stručno naučne literature, dobivena su, za naše zdravlje i našu budućnost, neophodna saznanja.
Rezultati potvrđuju da flaširana voda, danas sve više postaje dio životnog stila. Ipak, postavlja se pitanje da li je ona zaista zdravija od one iz slavine. Proizvodnja flaširane vode raste zapanjujućom brzinom.
Bočice vode su dostupne i praktične, a djeluju zdravije od umjetno obojenih gaziranih pića. Tržište flaširane vode je u posljednjih pet godina poraslo za oko 30 posto svjetskom razini. Diktiraju ga mladi potrošači koji sve više postaju svjesni pravilne ishrane u očuvanju zdravlja.
Vitamini u vodi, bilje bogato antioksidantima i ostali zdravi dodaci koji se stavljaju u flaširanu vodu da bi bila privlačnija najčešće su marketinški trik, kojim se služe proizvođači samo da bi privukli kupce, pokazuje nutricionističko istraživanje Univerziteta u New Yorku. Vitamina ima vrlo malo da bi oni imali bilo kakvo djelovanje na zdravlje, a ukusi se postižu dodavanjem zaslađivača i šećera, pa voda tako postaje namirnica koja goji.
Voda neće vratiti energiju nakon treninga.
Sportski nutricionista sa Floride Sintija Sas smatra da, što se tiče pozitivnog utjecaja na vježbanje i formu organizma, slobodno možete preskočiti flaširanu vodu. „Flaširana voda vam sigurno neće dati prednost ili veću izdržljivost”, kaže ona.
Stručnjaci ukazuju da postoji još jedan razlog da se pređe sa flaširane vode na onu iz slavine. Za transport flaširane vode se potroši mnogo goriva.
Službeni podaci govore da voda iz bočica stvara 1,5 miliona tona otpada godišnje, a veliki dio energije odlazi na proizvodnju i transport.
Stručnjaci kažu da je transport flaširane vode štetan proces, kojim se povećava efekt stakleničkog vrta.
Flaširana voda iz Francuske, na primjer, putuje više od 8000 kilometara da bi dospjela do prodavaonice u Čikagu.
Samo Amerikanci su prošle godine popili više od 30 milijardi flaša ove vode. Većina od oko 80 posto završi na deponijima.
Ako bi se poredale jedna do druge, to bi bilo dovoljno nerazgradive plastike da se planeta okruži više od 150 puta.

Čak 86 posto plastičnih flaša postaje smeće, a za razgradnju plastične flaše potrebno je između 400 i 1000 godina.
Rješenje nije ni spaljivanje PET ambalaže jer se njihovim sagorijevanjem stvara klor u plinovitom stanju a pepeo sadrži teške metale.
Da li je flaširana voda zagađena? Testovi provedeni na 1.000 flaša vode koje je nabavljene od 103 različita proizvođača flaširane vode, pokazali su da više od 22 posto ispitanih flaša sadrži kemikalije, bakterije i arsen.
Obična voda koju pijemo iz slavine također nije imuna na probleme kontaminacije, ali pravilnim filtriranjem ovi problemi mogu biti svedeni na minimum. Iako većina odraslih ljudi može podnijeti minimalnu izloženost ovim supstancijama, određene osobe kao što su oboljeli od raka, ljudi koji se oporavljaju od transplantacije organa ili velike operacije, kao i trudnice i djeca, mnogo teže podnesu postojanost štetnih materija unutar vode.
Neki ljudi se odlučuju flaširati vodu i zato, što voda iz slavine ponekad ima neugodan ukus klora. Ovaj problem lako možete ukloniti ako vodu ostavite preko noći u frižideru.
Vodu kod nas odobrava Ministarstvo zdravlja. Zato prilikom kupovine vode iz flaše ne morate strahovati da je štetna ako na deklaraciji piše da je odobrena. Međutim, to i dalje ne znači da je zdravija od vode iz slavine.
Nagli i ubrzani razvoj nauke, a sa njom i industrije uz malu ekološku svijest čovječanstva u posljednje vrijeme dovodi do dramatičnih ekoloških problema.
Malo računa se vodi o zagađenju vode, zraka i zemljišta. Upotreba pesticida i herbicida u poljoprivredi, ispuštanje štetnih plinova u atmosferu i izlijevanje otpadnih voda iz tvornica, termo i nuklearnih elektrana, raznih postrojenja za preradu nafte i teške i lake industrije značajno ugrožava prirodnu sredinu.
U proteklih 200 godina voda u rijekama koju su ljudi nepročišćenu koristili i za piće došla je do te razine da je u mnogim uglavnom većim rijekama ona jako zagađena.
Iz analiza brojnih izvora možemo vidjeti da danas čak ni neki izvori nisu potpuno ispravni u odnosu na razdoblja prvih analiza.
Problem zagađivanja pitkih voda to jest vode iz slavine muči čitav svijet.
U zapadnoj Evropi taj problem je evidentiran prije više godina a polako počinje zabrinjavati i nas. Flaširana voda počinje dobivati svoju neophodnost u svakodnevnoj upotrebi.
Flaširana voda se po načinu dobivanja dijeli na:
- prirodnu (izvorsku) i to stonu ili oligomineralnu, mineralnu i pročišćenu.
Flaširana voda se po sastavu ugljičnog dioksida (CO2) dijeli na:
- negaziranu, blago gaziranu i gaziranu.
Naše tijelo čini 50-70% vode? Ona je od vitalnog značaja za naše zdravlje, kao i zrak koji udišemo. Voda je osnovni rastvarač za sve metaboličke procese, odstranjuje toksine iz našeg organizma, podmazuje naše zglobove, regulira našu tjelesnu temperaturu i predstavlja najvitalniji dio ćelija svih živih bića.
Zagađenost pitkih voda odnosno vode iz vodovoda u posljednje vrijeme počinje sve više dobivati na značaju.

Svjedoci smo raznih problema sa vodom iz vodovoda koja ne zadovoljava potrebnu kvalitetu kako bakteriološki tako i kemijski.
Iz medija smo mogli čuti i vidjeti razne probleme gradova Srbije koji su usmjereni na kvalitetu vode iz vodovoda.
Ovo je jedan primjer saopćenja o stanju i ispravnosti snabdjevača vode:
Na području općine Vrbas od vodonosnih slojeva, koji se nalaze na području Vrbasa sa svojom mogućnošću izdvajaju se dva. Kada je u pitanju snabdijevanje vodom na području naše općine javljaju se slijedeći problemi:
• Nedovoljan kapacitet postrojenja za pripremu pitke vode u gradu Vrbasu.
• Nezadovoljavajuća kvaliteta vode za piće u Ravnom Selu i Savinom Selu.
• Nedovoljna količina vode za piće u Savinom Selu i Bačkom Dobrom Polju.
• Gubici u vodovodnoj mreži u cijeloj općini Vrbas.
• Nedovoljan kapacitet postrojenja za pripremu pitke vode u gradu Vrbasu.
• Nedovoljan kapacitet postrojenja za pripremu pitke vode u gradu Vrbas je problem koji je identificiran na osnovu toga što se snabdijevanje vodom vrši iz centralnog vodovoda iz plitkih i dubokih izvora.
Količina vode iz plitkih vodnih kapaciteta se prečišćava na postrojenju za pripremu pitke vode kapaciteta 50 l/s, a cjelokupna količina vode koju je potrebno tretirati je veća od one koja se prečišćava. Zbog toga se smatra da je neophodno tretirati cjelokupnu količinu vode za piće dodatkom još jednog postrojenja za pripremu pitke vode od 80 l/s.
Nezadovoljavajuća kvaliteta vode za piće u Ravnom Selu i Savinom Selu. Nezadovoljavajuća kvaliteta vode za piće u Ravnom Selu i Savinom Selu je problem koji je evidentiran uslijed nedovoljnog prečišćavanja pitke vode na ovom području i kao posljedica toga se javlja loša kvaliteta vode, koja se ogleda u izrazitoj zamućenosti vode, prisutnosti pijeska i povećane koncentracije željeza.
Aktivnosti oko nabavljanja kvalitetne pitke vode, sve je prisutniji iz dana u dan.
Pitka voda postaje i jedno od strateških pitanja većine država, što pokazuje i primjer Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Informacija od 09.03.2012. – 20:26:33, da su Ujedinjeni Arapski Emirati zabranili izvoz flaširane vode dovoljno govori.
ABU DABI – Rashid Ahmed bin Fahad, ministar životne sredine i vodoprivrede Ujedinjenih Arapskih Emirata donio je rješenje o zabrani izvoza flaširane vode, proizvedene iz podzemnih voda.
Rješenje je doneseno na osnovu preporuke Savjeta za vodoprivredu i „flaširanu vodu”, u cilju sprečavanja zaštite prirodnih resursa.
Zabrana stupa na snagu za šest mjeseci da bi se proizvođačima flaširane vode omogućila prilagodba ovoj odluci.
U Ujedinjenim Arapskim Emiratima postoji nekoliko kompanija koje se bave proizvodnjom flaširane vode. Dvije kompanije flaširaju vodu sa malih planinskih izvora, dok ostale pumpaju vodu iz dubina sistemom bunara. Stanovnici Ujedinjenih Arapskih Emirata troše najviše vode u svetu.
U odnosu na svjetski prosjek od 200 litara dnevno po glavi stanovnika, potrošnja u UAE
je 3 puta veća.
U Evropskim zemljama je dnevni prosjek od 300 do 400 litara po glavi stanovnika.

Za razliku od nafte, stanovnici Emirata vodu ne smatraju prirodnim resursom. Voda je za njih najdragocjeniji nebeski blagoslov.
Domaći ekolozi upozoravaju da su postojeće rezerve dovoljne samo za slijedećih 50 godina, zato su preporuke o racionalnoj potrošnji svakodnevne.
Međutim, u državi u kojoj živi oko 9 miliona ljudi, (od toga su dvije trećine radnici iz drugih zemalja na privremenom radu), to je prilično bezuspješno.
Da bi se smanjila potrošnja vode dobivena iz podzemnih izvora, oko 70 posto potrošnje pokriva se vodom koja se dobiva desalinizacijom, izuzetno skupim procesom koji mogu priuštiti samo tako bogate zemlje.
Primjera radi, UAE dnevno destilacijom proizvedu oko 9 miliona kubnih metara vode što ih košta 18 miliona dolara.
Poljoprivrednici vodu za navodnjavanje zemljišta kupuju po subvencioniranim cijenama. Ko zna, možda se u naftom bogatoj zemlji neko dosjeti da je jeftinije uvoziti flaširanu vodu, na primjer sa Balkana.
Postavlja se i pitanje – Da li je dobro piti flaširanu vodu?
1. Ukus ne određuje čistoća vode, već koncentracija minerala
U studiji objavljenoj 2010-te, u žurnalu „Sensory Studies“, istraživači su tražili od ljudi da ocjene ukus šest flaširanih mineralnih voda, i šest tipova vode iz slavine. Zaključili su da se flaširana voda, generalno, nije ništa bolje pokazala od one iz slavine. Razlog: Na ukus utječe koncentracija minerala, a ne njena čistoća.
Učesnicima ove studije više se sviđala po ukusu voda srednje mineralizacije, opisujući je kao bez ukusa, ali postoji izuzetno mala razlika oko toga da li je voda flaširana ili je potekla iz slavine.
Ono što je jasno je da pijući vodu prije obroka i tako popunjavajući stomak možete brže izgubiti suvišne kilograme. Ustvari, to je često jedna od navika koje imaju vitki ljudi.
2. Nije nužno ispravna
Vršeno je istraživanje u kojem je oprobano 1000 flaša vode, i ustanovljeno je da izvjestan broj brendova koristi kemijske zagađivače kojih ima postotno iznad razine koja je određena u zdravstvenoj organizaciji.
Tu su i velika istraživanja koja pokazuju da kada se određene plastične boce zagriju na visokoj temperaturi, dolazi do oslobađanja kemikalija iz plastike, koje mogu zagaditi vodu.
3. Porijeklo vode nije uvijek kako je predstavljeno na ambalaži
Na bocama su egzotični nazivi i slike na kojim su dočarani vodopadi i planinski potoci. Zapravo, izvjestan nezanemariv broj flaširanih voda dolazi iz općinskih izvora vode.
4. Plastične boce ugrožavaju našu planetu.
Većina boca u koje se flašira voda napravljeno je od polietilena (PET ambalaža). Postoji dva problema vezana za PET boce:
Za njihovu proizvodnju koristi se sirova nafta.
Istraživači sa Luisvil univerziteta procjenjuju da se svake godine koristi više miliona barela nafte za proizvodnju PET boca, što nije ekonomski povoljno.
PET boce se ne recikliraju, kako je propisano, već se bacaju u kante za smeće, postoji veliki ekološki problem jer velik broj plastičnih boca završi u prirodi, umjesto na reciklaži, i ugrožava našu životnu sredinu.
Poznato je da PET boci treba 400 do 1000 godina da se raspadne!

Preporučuje se upotreba filtara za vodu koji će vam donijeti uštedu kad je kupovina flaširane vode u pitanju, a tako i izbjegavate zagađenje životne sredine. Izbjeći ćete i rizik od upotrebe štetnih kemikalija koje se mogu nalaziti u flaširanim vodama.
U SAD jedna boca flaširane vode košta oko 1,5 dolara.
To je 1900 x više od vode iz vodovoda, ukoliko je dovoljno čista, da bi se mogla piti. To znači da:
1. Prosječan amerikanac godišnje potroši 400 dolara za flaširanu vodu.
2. Plastična ambalaža, u kojoj se prodaje flaširana voda, u dodiru sa vodom, otrovne kemikalije kao što je bisphenola (BPA), koje mogu imati kancerogena djelovanja.
3. Životna sredina je višestruko ugrožena, počevši od postupka flaširanja vode, transporta, pakiranja pa do odlaganja prazne ambalaže.
2004. godine, u SAD je prodano 26.000 000 000 litra flaširane vode
26 000 000 000 litara je skoro 28 000 000 000 flaša u jednoj godini samo u SAD. Od toga se 86% završi kao otpad, a 1500 plastičnih boca postane otpad svake sekunde.
26 000 000 000 litara vode, također i znači skoro 3 000 000 000 litara ulja, koje se potroši za izradu ovih plastičnih boca.
To je količina, koja bi bila dovoljna za 100 000 automobila u toku jedne godine.
26 000 000 000 litara vode, također i podrazumijeva 2 500 000 tona carbon dioxida, koji se emitira u zrak u toku proizvodnje plastičnih boca, koje su potrebne za flaširanje te vode.
A također i 100 000 000 000 dolara. To je količina novca, koju potrošači svake godine daju za vodu.
Istraživanja pokazuju, da se tom količinom novca može osigurati da svi na planeti imaju vodu za piće u vodovodu, kao i higijensku kanalizaciju. Što misliš, možeš li pomoći?
Ako piješ flaširanu vodu trošiš novac. Zagađuje se planeta Zemlja. Zagađuju se podzemni rezervoari čiste pitke vode.
Da li svoju flašu vode držiš u automobilu? Misliš li da je to praktično?
Da li si znao da temperatura u automobilu izaziva da plastična boca u dodiru sa vodom ispušta u vodu otrovne kemikalije, za koje se danas zna da su kancerogene.
Pa čak, iako ne držiš bocu s vodom u automobilu, pomisli koliko je bilo situacija, da ona, prije nego što je stigla do tebe, bude u okruženju čija je temperatura mogla dovesti toksične materije u nju.
U skladištu flaširana voda bude u okruženju oko 30 stupnjeva Celzija, u kamionima 65, pri pretovaru iz kamiona u kamion oko 40 stepeni, a pri prijevozu do lokalne prodavaonice 100 stupnjeva, i konačno do tebe.
Zbog svoje sebičnosti, trke za profitom i nebrige za generacije koje će doći nakon njega, čovjek je ugrozio prirodu, sebe, i danas se nalazi na litici svoga opstanka.
Voda je osnova života i prvi zakon zdravlja. Ima je sve manje i manje. Kako doći do zdrave i pitke vode?
Danas je bila nestašica vodovodne vode. Došla je nakon 3 sata. Kada sam odvrnula slavinu u kupatilu, kadu je ispunila mutna (crna) voda, sa puno mulja i neprijatnog mirisa. Imala sam utisak da se nalazim u zagađenoj baruštini.
Mi tu vodu pijemo, sa tom vodom spremamo hranu.
Na početku novog kršćanskog milenija, u prvim godinama XXI stoljeća, ono što je nekada bilo nemoguće, postalo je moguće.
Tko je nekada mogao pomisliti, da će mu prirodna, zdrava i pitka voda biti nedostupna.
Morat ću otići kod mog dobrog prijatelja.
On ima uređaj za proizvodnju pitke i zdrave vode.
Literatura:
1. http://www.planetazdravlja.com/4-iznenadujuce-tajne-flasirane-vode/
2. http://rs.seebiz.eu/ujedinjeni-arapski-emirati-zabranili-izvoz-flasirane-vode/ar-28881/
3. Boro Vujasin (2010), ”Zdrava voda – esencija života”, Kongres zdravstvenih radnika
Republike Srbije Zlatibor, Savez Zdravstvenih Radnika Republike Srbije, Beograd
4. http://www.stil-magazin.com/clanak/broj-89-8-septembar-2008/cesmovaca-ili-flasira- na-
voda
5. http://www.maturskiradovi.net/forum/Thread-ekologija-fla%C5%A1iranih-voda


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 22:34:08
Message:

Julka Rakić
promotorica ishrane budućnosti
Šajkaš, Republika Srbija

FLUOR I PASTA ZA ZUBE

Cilj: Upotrebe fluora u stomatologiji jeste zaštita od nastanka zubnog kvara (prevencija karijesa). Zasniva se na (neosnovanoj) tvrdnji da se fluor u toku mineralizacije ugrađuje u zubno tkivo čineći kristale otpornim na nepovoljne kemijske reakcije u ustima.
Naučno stručna istraživanja su pokazala i dokazala da zubi danas, propadaju mnogo više nego ranije što je prilično neobično ako se u vidu ima brdo novih modela mehaničkih, poluautomatskih, automatskih, električnih, laserskih i drugih četkica. Uzmimo u obzir paste sa svim mogućim dodacima, žvakaće koje preporučuju zubarska udruženja, konci za čišćenje zuba pravljeni po skoro svemirskoj tehnologiji. Ulaganja sve veća, kvarova sve više!
Higijena usta i zuba jeste neizostavni dio čovjekove kulture. Paste za zube koje koristimo pravi su depoi različitih supstanci od kojih neke mogu biti i škodljive. Sadržaj paste često remeti osnovne patološke uvjete u usnoj šupljini.
Jedna od najopasnijih zamki navodne zaštite zuba jeste dodavanje fluora vodi za piće kao i njegova upotreba, kao obaveznog sastojka, u pastama za zube. Ovaj recept su izmislili naučnici koji su radili na izradi prve atomske bombe.
U publikaciji iz 1984. godine „klinička toksikologija komercijalnih proizvoda” navodi se da je, fluorid kao otrov opasniji od olova i samo manje otrovan od arsena. Koristi se kao pesticid, kao sastojak otrova za miševe, pacove, žohare, a sastojak anestetika, hipnotika, psihijatrijskih lijekova, nervnih bojnih otrova.
Natrijev fluorid je, inače, opasni otpadni nusprodukt prerade aluminija, rastopiv u vodi. Nezavisni naučni dokazi već više od pola stoljeća, potvrđuju da unošenje fluora u količini većoj od 2mg/l dovodi do patologije ljudskog tijela, koju potencira i njegov kumulativni efekt.
Posljedice toga su mentalni deficit, poremećaj funkcije štitne žlijezde, koagulacije krvi, metabolizma folne kiseline, vitamina B12, Fe, ugljikohidrata, P, Ca, mongoloidizam, teška imuna i metabolička oštećenja.
Također izaziva česte bronhitise, bljedilo kože, svilastu i tanku kosu, sklonost razvoju neurodermatitisa, motorički nemir, lošu koncentraciju i slab uspeh u školi, prerano ispadanje zuba, kao i povišenu incidencu multipleskleroze i raka svih oblika.
Fluoridi skraćuju životni vijek, izazivaju rak i razne mentalne poremećaje, ubrzavaju osteoporozu, povećavaju broj prijeloma kuka kod starijih osoba i čine ljudsku populaciju pokornom i poslušnom.
Fluor je danas proglašen za MOGUĆU kancerogenu materiju!
Sadržaj jedne tube zubne paste sa fluorom, dovoljan je da usmrti dijete.
28.06.1974. trogodišnji Vilijem Kenerli iz Njujorka umro je samo 3 sata pošto je imao tretman fluorom na četkici za zube, prilikom svog prvog i posljednjeg odlaska zubaru! Vilijem nije znao da nije trebalo progutati fluor i to je platio životom.

1991. regionalni toksikološki centar prijavio je smrtni slučaj kao posljedicu ingestije 16mg/ kg fluorida. Samo 2 g fluorida dovoljna su da ubiju odraslog čovjeka. Jedna zubna pasta (200g) sa fluorom sadrži 200 mg fluorida!
Zbog svoje nesigurnosti i nedjelotvornosti, fluor u bilo kom obliku nikada nije dobio dozvolu Uprave za hranu i lijekove SAD (FDA), što je inače od 1938. godine zakonska obaveza! (kao ni Nacionalnog instituta za stomatološkog istraživanja, niti Američke akademije za dječju stomatologiju). Službena klasifikacija koju FDA ima za fluor jeste neodobreni novi lijek!?
Tako, ako vas dijete pita što je to fluor iz zubne paste, možete slobodno odgovoriti: „To je samo jedan otrovni nusproizvod u proizvodnji aluminija; jedan od glavnih sastojaka ispirača, pesticida, insekticida, mišomora, anestetika, antidepresiva, nervnog plina, atomske bombe.
Dakle, draga djeco, slobodno fluoridom možete prati zubiće, sisati ga u tabletici i piti u vodici. Nema veze što je toksičan. Tako se to radi na zapadu, zašto ne bi i kod nas!?
Nema veze što i do 80% mladih u SAD danas ima fluorozu (bjeličaste točke na zubima), što izaziva i teška oštećenja kostiju i CNS-a, što utječe na smanjeni IQ kod djece (u Kini).
Moramo naučno i veoma ozbiljno ispitati neobičnu tvrdnju da se toksična materija dodaje u nešto što svi koriste svakodnevno! Moramo biti sigurni da je to za sve ne samo povoljno, već i sigurno. Sebi dugujemo nešto više nego da postanemo poslušne lutke proizvođača industrijskog otpada.
Fluor se prvenstveno koristi radi mentalne kontrole ljudi zbog svog utjecaja na kemijske procese u mozgu. Odnosno, njegovog štetnog djelovanja na epifizu kod koje uzrokuje kalcifikaciju. Epifiza omogućava potencijalnu vezu čovjeka sa duhovnim aspektom svega što jeste, tj. višim naravima postojanja. Bez nje, on može vidjeti samo materijalne aspekte kako samog sebe, tako i svega ostalog, pa se u skladu sa tim i ponaša.
Tako je fluor jedna od supstanci koje izazivaju i održavaju čovjekovo duhovno sljepilo!
U svakom slučaju, fluor nema nikakve veze sa zdravljem zuba, zato dobro razmislite prije nego što kupite zubnu pastu za Vas i Vašu porodicu!
Jedna od najboljih pasta koje možete naći na tržištu je Forever Bright Toothgel. Kombinacija stabiliziranog Aloe Vera gela i pčelinjeg propolisa umiruje desni i sluzokožu i istovremeno efikasno čisti, osvježava dah i daje bjelinu zubima bez agensa za izbjeljivanje.
U broju za svibanj-lipanj, 2009. Interne kliničke publikacije o općoj stomatologiji, u izdanju Akademije opće stomatologije (Čikago, SAD) navodi se da gel namijenjen njezi zuba na bazi aloe vere čisti zube i umiruje upale desni a jednako je efikasan i kao zubna pasta u borbi protiv karijesa!
Aloja gel koristi se u iste svrhe kao i zubna pasta za uklanjanje patogene oralne mikro flore-bakterija uzročnika bolesti, iz usne šupljine.
Svojstvo aloje da uspješno obavlja ovu funkciju bio je predmet stručne rasprave. Ipak, studija koja je uspoređivala stupanj efikasnosti AV gela u borbi protiv bakterija, u usporedbi sa dvije zubne paste popularne na tržištu, otkrila je da je aloja gel bio jednako efikasan, ako ne i efikasniji od komercijalnih zubnih pasti u kontroli prisutnosti mikroorganizama uzročnika karijesa.
Sok aloe sadrži antrakinone, kemijska spojeve koji se koriste u liječenju i terapiji bola zbog svojih protiv upalnih svojstava. AV gel je za zube blaži i ne sadrži abrazivne materije koje se obično nalaze u komercijalnim zubnim pastama, te predstavljaju sjajnu alternativu za ljude sa veoma osjetljivim zubima i desnima.
Koautor studije, Dr. Dilip Džordž, predlaže potrošačima da potraže informacije od neprofitnih organizacija kao što je Međunarodni naučni savjet za proučavanje aloe, da bi utvrdili da je proizvod potvrđen od strane veća pečatom kvaliteta!
Ako je vaš izbor Forever Bright Toothgel, čestitam na izboru!

Literatura:
1. Todor Jovanović, Mila Jovanović, Dejan Jovanović, (2001), „Fluor”, Beograd
2. “Dental tribune” Serbia&Montenegro Edition- decembar, 2009.
3. J. Zolotić, B.M. Vujasin, (2010), „Uticaj Fluora na zdravlje”, Kongres Zdravstvenih Radnika Republike Srbije Sa Međunarodnim Učešćem, Zlatibor, 23-28.10.2010, Gra- fos, Beograd, 197.
4. Istina o fluoru: Kako je otrov postao koristan za zube?


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 22:36:36
Message:

Boba Vujinović
promotor ishrane budućnosti
Beograd, Republika Srbija

ALKALIZACIJA LJUDSKOG TIJELA

Većina osoba nikad nije čula za acido-baznu ravnotežu, ali nutricionisti smatraju da je ta ravnoteža važna za optimalno zdravlje i prevenciju raznih bolesti.
Koncept nebalansiranog unosa kiselih i alkalnih namirnica u prehrani po prvi puta se pojavljuje 1933. godine kada William Howard, inače tadašnji liječnik u New Yorku, objavljuje knjigu New Health Era koja izaziva veliku pažnju jer on tada tvrdi da su sve bolesti uzrokovane autointoksikacijom i to samo zbog nakupljanja kiselosti u tijelu. Svjedoci smo da je i danas njegov koncept ishrane koji preferira unos alkalnih namirnica i dalje popularan a i poznat kao koncept pravilnog kombiniranja hrane nazvan Hay diet. Onima kojima nije poznat naziv ovoga prehrambenoga programa, ukratko to je kada u prehrani nikada ne kombinirate unos zajedno ugljikohidrata i proteina, na primjer jedete ribu i povrće ali ne ribu i rižu ili pak krumpir.
Do izvrsnog zdravlja pomoću odgovarajuće kiselo – bazne ravnoteže.
Važna je činjenica da se sve bolesti razvijaju kao posljedica jednog jedinog uzroka – prevelike količine otpadnih kiselina koje nastaju u tkivima. Kako ćete saznati da li je vaš organizam zakiseljen. Moguće je izmjeriti alkalnost ili kiselost tjelesnih tekućina (krv, mokraća, pljuvačka), ali ne i stanje u tjelesnim tkivima (koži, organima, mišićima i venama.). Naš organizam funkcionira tako da otpadne kiseline koje ne može da izluči ponovo upija iz debelog crijeva odakle ih posredstvom jetra šalje nazad u krvotok i odlaže u tkivima. A upravo te, u tkivima odložene otpadne kiseline određuju hoće li naš organizam biti zdrav ili bolestan. Kada unesemo kiselu namirnicu odnosno nakon što takvu namirnicu probavimo ona ce ostaviti kiseli ostatak u tijelu te ako naša prehrana preferira prevelik unos kisele hrane dolazi do prevelikog nakupljanja ovih kiselih ostataka što uzrokuje stanje prekiselosti tijela poznato pod nazivom acidoza. Acidoza dugoročno usporava efikasan rad našega tijela uzrokujući manjak energije, lošiji zdravstveni profil i probleme sa prekomjernom težinom. Ono što je jako važno a to je gubitak esencijalnih minerala poput kalcija, magnezija, kalija i to zato što otpuštanjem baš ovih minerala tijelo pokušava neutralizirati višak kiselosti
odnosno da uspostavi zdravi pH balans koji iznosi oko 7. Naši važni unutarnji organi poput bubrega, pluća i adrenalnih žlijezda igraju važnu ulogu u održavanju zdrave razine pH tijela te stoga važno da bi i oni zdravo funkcionirali da preferiramo unos alkalne hrane (hrana koja sadrži ione kalcija, magnezija, natrija, kalija, željeza i mangana). Unoseći alkalne namirnice mi pak oslobađamo tijelo da se ‘nosi’ sa kiselim ostacima te umjesto da troši energiju u eliminaciji viška kiselih ostataka omogućavamo mu da balansira našu tjelesnu težinu i da nas čini zdravijim i energičnijim što duže.
Sva unesena hrana i svi doživljaji (fizički, emotivni ili duševni) koji utiču na događanja u tijelu, odražavaju se na alkalnost, odnosno kiselost urina. Neki ce pak zagovarati unos 20% acidne te 80% alkalne hrane, dok drugi smatraju da bi unos trebao biti 25% acidne, 75% alkalne hrane.
Preferirati unos alkalne hrane ne znači odmah da moramo prehranu prilagoditi principima kombiniranja namirnica nego pak da možemo istovremeno unositi i proteine i ugljikohidrate kao i dobre masti. Unos ovih triju vrsta hrane samo dokazuje da je naše tijelo i dizajnirano da ih simultano može probaviti i to zahvaljujući bas pankreasu koji i izlučuje tri različite vrste probavnih enzima istovremeno.
Kiseli okus namirnice ne znači da ona ima kiseli PH (poput limuna npr.), kako možemo znati i odrediti je li neka namirnica lužnata ili kisela. Kako stručnjaci određuju tu vrijednost? Probavlja se skoro sve što pojedemo pa se u ostacima hrane nakon probave mogu izmjeriti pH vrijednosti i tako odrediti kemijsku reakciju hrane koju smo pojeli, da li je bila kisela ili alkalna. Kao što sam spomenula naša su tijela po prirodi alkalna i tijelu ne godi previše kisele hrane. Nakon što smo neku vrstu hrane pojeli i nakon što ju je tijelo probavilo mjerimo pH tijela. Ph je kratica za ‘potential of hydrogen’ sto ce indicirati kiselost ili alkalnost određene namirnice i to na ljestvici od 0 do 14. kada je pH 7 to znači da nije niti acidno niti kiselo od- nosno da je vrijednost neutralna. Upravo sva hrana koja ima pH vrijednost ispod 7 je kisela dok ona iznad 7 je alkalna. Mnogi stručnjaci smatraju da za normalno funkcioniranje ljudskog tijela pH mokraće i pljuvačke treba da bude 6,4. Otpadne kiseline napadaju zglobove (artritis), mišiće (mišićna fibroza), unutrašnje organe i žlijezde i razvijaju se brojne bolesti.
Čini se da je presudno važno da informacije o pH vrijednosti svima budu dostupne i da bi sve namirnice koje se prodaju trebalo imati pH indeks ispisan na etiketi sa sadržajem. Poznavanje pH indeksa različitih namirnica može nam pomoći da uravnotežimo planove drevnih obroka. Znači, što niža pH vrijednost to je i hrana kiselija. Kao što smo i spomenuli limun kao i mnoge vrste voća i povrća prije nego smo ga pojeli bile su kisele ali nakon probave u tijelu njihova pH vrijednost poraste i to zahvaljujući kaliju kojim su bogati a koji je visoko alkalan. Nasuprot većina mesa i mliječnih proizvoda će prije nego uđu u tijelu biti alkalni ali nakon probave njihova pH vrijednost opada i to zahvaljujući njihovoj visokoj proteinskoj vrijednosti, a protein umanjuje vrijednost pH odnosno njihove aminokiseline od kojih su napravljene. Kalcij poboljšava alkalnost te stoga neki mliječni proizvodu će imati veću a neki manju kiselost nakon probave upravo zahvaljujući koliko kalcija sadrže. S druge strane će mjerenja pH tijela i to ponajprije urina, upotrebljavajući pH test stripove, kod osoba na visoko proteinskoj dijeti pokazivati alkalne vrijednosti i to samo zbog toga što će tijelo otpuštati kalcij da višak proteina neutralizira ali ce ovo čitanje pak biti lažno. Ono sto je u istinu od vitalnog značaja za nasu alkalnost tijela, odnosno izbalansiran pH je dovoljan unos vode. Zapamtite da je unos vode isto tako važan kao i unos hrane. Naše tijelo čini 70% vode a krv je 94% voda što je dovoljan pokazatelj koliko je važan unos vode. Pijte kvalitetnu čistu vodu a izbjegavajte unos aromatiziranih voda koje mogu sadržavati umjetna sladila koja ne samo da će pogoršati zdravi pH tijela već su dokazano kancerogena.
U simptome prekomjernog aciditeta mogu se ubrojiti: niska razina energije, kronični umor, prekomjerno stvaranje sluzi, učestale prehlade i infekcije, nervoza, iritabilnost, krhki nokti, suha kosa i koža, stvaranje cisti, glavobolje, bolni zglobovi i artritis, neuritis, mišićni bolovi i grčevi, gastritis.
Velike bazne zalihe zapravo su bogatstvo našeg tijela. Iz biokemijskog aspekta, bazne zalihe djeluju kao sistem za amortizaciju, koji održava odgovarajuću kiselo-baznu ravnotežu u krvi. Svaka promjena kiselo-bazne ravnoteže dovodi do nastanka procesa koji izazivaju bolest. Da bismo očuvali svoje zalihe baznih spojeva moramo uvažavati pravilo 75:25, treba da unesemo 75 posto namirnica koje stvaraju alkalnost i 25 posto onih koje stvaraju kiselost.

Folna kiselina odlično stvara alkalnost.
Folna kiselina je jedina kiselina koju naše tijelo samo proizvodi, sve ostale su sporedni proizvod metabolizma i moramo ih što prije izlučiti. Folna kiselina (HCl) igra važne uloge u našem tijelu. U želucu razgrađuje hranu koja bi inače ostala nepotpuno svarena smjesa različitih otpadnih kiselina; oksalne, mliječne, mokraćne, karbonske kao i žučne kiseline. Zato nedostatak folne kiseline može prouzrokovati nastanak brojnih oboljenja. HCl nas štiti time što održava pravu kiselo-baznu ravnotežu. Kada obavi svoj zadatak u procesu varenja postaje bazna. Folna kiselina je prva obrambena linija uništavajućim mikroorganizmima koje u tijelo unosimo hranom.
Ljestvica za reguliranje alkalnosti, odnosno kiselosti organizma.
Na kraju svakog dana trebalo bi da nam je organizam bazan, a ne kiseo. Zato je veoma važno da znamo da li je naše ponašanje bazno (zdravo) ili kiselo (nezdravo).
Mnogi se danas bave prehranom bez obzira na to koliko su educirani ili nisu, jer nekako nutricija, kao dio medicinske znanosti je interesantna za mnoge da njome eksperimentiraju, daju savjete, prave redukcijske programe pa tako nude i svoje tabele alkalne odnosno kisele hrane. Ljudi danas moraju znati kome vjerovati a i čije proizvode kupovati.
Kako kaže dr Lejla Kažinić u svojoj iz knjizi o ženi Prehrana 21. stoljeća za žene, navodeći krilaticu sa poznatog Rockefeller Medical Institute – ‘Ako današnji liječnici sutra ne postanu nutricionisti, današnji će nutricionisti sutra postati liječnici’.
Svakako da svi trebamo raznoliko jesti i to svakodnevno da bismo imali balansiran vitaminsko-mineralni status i da bismo minimizirali unos raznih pripravaka. Svjesni u kakvom vremenu živimo, puni stresa važno je znati da je vitamine najbolje uzeti ujutro jer nam osiguravaju vitalnost a minerale pred večer jer osiguravaju smirenost.
Nemoguće je zadržati povoljnu, alkalnu pH vrijednost bez konzumiranja većih količina tamnozelenog lisnatog povrća. Zato, pošto možemo da biramo u kojem ćemo obliku konzumirati zeleno povrće, zeleni kašasti sok je najbolja opcija jer je to potpuna, svježa hrana.
Danas generalno, prehrana u zapadnim razvijenim zemljama pa i kod nas je kisela, odnosno preferira unos namirnica koja u tijelu stvaraju kiselost. Ako pitate koje bi bile 5 top najgorih namirnica koja stvaraju kiselost u tijelu onda su to zasigurno rafinirani proizvodi poput brze junk hrane i rafinirane žitarice prebogate šećerom, prevelik unos kofeina, alkohola, umjetna sladila koja se dodaju danas raznim napicima i hrani samo da bi kupca natjerali da ih kupe jer kao ne sadrže šećer i na kraju neizbježno pušenje koje stvara kiselost tijela. O njima svima često čitamo i čujemo i zaslužuju naziv top super antinutrienti.
Hrana s kojom valja biti oprezan:
– Kiselu reakciju u tijelu najčešće izazivaju bjelančevine, i to ponajviše one životinjskog porijekla, te se smatra da za svakih suvišnih 10 g bjelančevina koje unesemo izgubimo 100 mg kalcija uriniranjem. Stoga ne pretjerujte s unosom bjelančevina.
– Gazirana pića jer su izrazito bogata fosforom, mineralom koji izaziva gubitak kalcija kada se uzima u većim količinama.
– Ne više od tri kave na dan jer kava izaziva kiselost u tijelu pa čak neke statistike govore da bi često pijenje kave, više od tri na dan, moglo povećati pojavu osteoporoze čak 82 posto.
– Rafinirane namirnice kao što su bijeli kruh, kolači i lisnata tijesta izazivaju kiselost.
– Oprez i s tamnim čajevima.
– Smanjite na minimum unos masne hrane.
Postoje li znanstvena istraživanja koja su pratila ispitanike na. tzv. alkalnoj dijeti i ako da, što su utvrdila?
Nažalost danas nema mnogo istraživanja koja su ekskluzivno rađena samo na alkalnim namirnicama ali istraživanja rađena o prehrani kod osteoporoze zasigurno potvrđuju kako preferiranje unosa alkalne hrane nad unosom kisele hrane čuva kosti a i pomaže kada je dijagnosticirana osteoporoza. Namirnice koji imaju antikancerogeno djelovanje te koja pomažu kada je karcinom dijagnosticiran poput đumbira, blitve, heljde, bobičastog voća su alkalne namirnice.
Karakteristike alkalne dijete
Slijedeća lista pokazuje namirnice svrstane od alkalnih prema kiselima.
Alkalna hrana – 75% hrane u prehrani.
Povrće: morske alge, leća, luk, koraba, gomoljike, češnjak, endivija, lišće gorušice, đumbir, brokula, krumpir, paprika, gljive, karfiol, patlidžan, bundeva, blitva, kelj pupčar, vlasac, korijander, bamija, salata.
Voće: limun, nektarina, pomikaki, malina, lubenica, mandarina, grejpfrut, dinja, maslina (crna sušena), mango, kruška, avokado, ananas, jabuka, kupina, trešnja, breskva, papaja, naranča, marelica, banana, borovnica, ribiz, suho grožđe, grožđe, jagoda.
Koštunjavo voće, sjemenke i ulja: sjeme bundeve, mak, kesten, ulje noćurka, sezam, badem, izdanci, ulje avokada, laneno ulje, kokosovo ulje, maslinovo ulje, druge sjemenke
Žitarice: zob, amarant, quinoa, proso.
Začini i ostalo: soda bikarbona, morska sol, mineralna voda, umeboši šljive, cimet, melasa, sojin umak, zeleni čaj, rižin sirup, jabučno ocat, čaj od đumbira, ocat od umeboši šljive.
Mliječni proizvodi: vrhnje svježe od sirovog mlijeka, kozje mlijeko i jogurt

Kisela hrana – 25% hrane u prehrani.
Mliječni proizvodi: topljeni sir, sladoled, sojino mlijeko, kravlje mlijeko, tvrdi sirevi.
Meso: sve meso, uključujući goveđe, peradarsko meso, divljač, jaja, ribe i rakove, školjkaše, glavonošce, kao i iznutrice i mesne prerađevine. Nijedna vrsta mesa ne stvara alkalnost već uvijek kiselost.
Žitarice: sve žitarice i prerađevine uključujući kruh, žitarice za doručak, tjesteninu i rižu.
Izbjegavati rafinirane žitarice i njihove prerađevine.
Leguminoze: sve leguminoze uključujući i proizvode (tofu).
Koštunjavo voće i sjemenke: sve koštunjavo voće (lješnjak, orah, brazilski orah, pistacija,
pekan orah, bademovo ulje, sezamovo ulje, ulje šafrana, suncokretovo ulje, pinija, kanola (ulje)
Voće: voće koje sadrži benzojevu kiselinu i oksalnu kiselinu – šljiva, brusnica, rabarbara,višnja

Sjemenke
Sjemenke su lako svarljive bjelančevinaste namirnice. Većina klijalog sjemena ima vrijednost 6,0. Neisklijalo sjeme (s izuzetkom sezama) stvara kiselost.
Začini i ostalo: džem, žele, kvasac, čokolada, šećer, kakao, ocat dobiven iz bijelog vina, kava, saharin, vanilija, crni čaj, alkohol, balzamični ocat, kari, med.
Izbjegavati čokoladno mlijeko, gazirana pića, vino i alkoholna pića.

Kako unositi više alkalnih namirnica?
• Konzumirati mnogo voća i povrća
• Piti vodu sa sveže iscijeđenim limunom
• Pokušati konzumirati jednu šalicu alkalnog povrća dnevno, kao što je lisnati kelj, lišće
slačice ili brokule
• U zamjenu za pšenicu koristiti proso ili quinou
• Koristiti ribu i janjeće meso umjesto govedine
• Koristiti maslinovo ulje umjesto drugih biljnih ulja
• Koristiti miso juhu
Sami kod kuće možete napraviti jednostavan test kako biste utvrdili da li je pH vrijednost vašeg organizma uravnotežena.
Prilikom određivanja stanja organizma testiraju se urin i slina.
Optimalan jutarnji PH faktor za urin i slinu iznosi 7,0. Sve ispod toga se smatra kiselošću organizma.
Ukoliko je urinarni pH faktor ispod 6,4 tada tijelo ne može asimilirati vitamine, minerale i ostale hranljive materije. Koristeći pH papiriće, provjerite pH Vaše mokraće i sline.
Ukoliko se pH vrijednost mokraće ujutro kreće u rasponu od 6,0-6,5, a uvečer od 6,5-7,0 vaše tijelo funkcionira unutar zdrave razine.
Ukoliko se pH Vaše sline tokom čitavog dana zadržava u vrijednostima između 6,5-7,5 vaše tijelo također funkcionira unutar zdrave razine.
Najbolje vrijeme za testiranje pH vrijednosti je sat prije i dva sata poslije obroka, dva puta tjedno.
pH urina pokazuje koliko dobro Vaš organizam asimilira minerale, posebno kalcij, magnezij, kalij i natrij (oni su kiselinski puferi jer ih tijelo koristi u kontroli razine kiseline).
pH sline pokazatelj je aktivnosti probavnih enzima, pogotovo aktivnosti jetra i želuca.
Voće
Kuhanje, zamrzavanje ili konzerviranje šećerom i kemikalijama znatno smanjuju bazne karakteristike voća. To važi za marmeladu, džemove, sušeno voće i ostale prerađevine od voća. To se odnosi i na povrće.
Žitarice koje stvaraju kiselost (uglavnom im je pH ispod 3,0 poslije klijanja mijenjaju se u namirnice koje stvaraju alkalnost (vrijednost 4,5)
Mahunarke
Suha zrna mahunarki koja stvaraju kiselost poslije klijanja se mijenjaju u namirnicu koja stvara alkalnost (vrijednost 5,0)
Sa stanovišta zdrave ishrane važno je konzumirati što više svježe i neprerađene hrane. U takvoj hrani su prisutni enzimi koju omogućuju da je dobro svarimo (biokatalizatori)
Opće preporuke
• Jedite samo onda kada ste gladni i pridržavajte se osnovnog načela po kojem se ne
smijemo najesti toliko da budemo siti. Naviknite se da ustanete od stola pomalo gladni.
• Pripremajte jednostavne obroke-dovoljne su tri i ili četiri vrste namirnica
• Ne koristite teške biljne masti
• Hrana koju konzumirate neka bude na sobnoj temperaturi
• Sočnu hranu pojedite prije suhe.
• Ljeti konzumirajte više sirove hrane
• Izbjegavajte prerađenu hranu i zaslađivače (bijeli kruh, bijelu rižu, bijeli šećer itd.)
• Hranu dobro sažvačite. U pljuvački je prisutan enzim ptijalin koji stvara baznu sredinu.
• Pijte dovoljno tekućine.
Klorofil jača krv i veoma povećava alkalnost organizma. Je li istina da hrana, kad je kuhamo, postaje kiselija, u odnosnu na sirovu?
Koncept ishrane po principu jedenja sirove hrane ili raw food diet ističe da kuhanje čini hranu kiselijom te da je bolje jesti sirovu hranu koja će poboljšati alkalnost tijela odnosno alkalna sirova hrana je ključ zdravlja. Istina da način pripreme utječe na njenu kiselost ili alkalnost, raw food prehrana ima prednosti i to zato sto povećava unos biljnih vlakana, unosi se mnogo manje soli, povećava unos alkalnog kalija sto je preventivno za nastajanje karcinoma i krvožilnih bolesti ali s druge strane nije praktična, restriktivna je te može izazvati nutricijske nedostatke te jesti po ovome principu u istinu zahtijeva veliku informiranost. Tako pak sirovo jedenje voća i povrća je nešto teze probavljivo negoli lagano kuhano povrće i voće sto će biti važno kod pacijenata sa smetnjama probavnog sustava.
Kada vas uhvate slatka iskušenja i kada ne im se ne možete oduprijeti a da udovoljite svojoj želji, pojedite hranu, slijedeće obroke uzmite hranu kojom ćete povećati alkalnost u tijelu (npr. uzmite grejp, kivi, dinju, mango, mandarinu).

Literatura:
1. Dr Teodor Barudi: Alkalizujte se ili umrite
2. Remer T, Manz F (1995): Potential renal acid load of foods and its influence on urine pH. J Am
Diet Assoc. 95:791-797
3. Robert Young: The pH Miracle (pH čudo)
4. Viktorija Butenko: Zeleno za zdravlje
5. Dr Lejla Kažinić: Prehrana


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 22:39:01
Message:

Vesna Cvetanović
promototorica ishrane budućnosti
Zadar, Republika Hrvatska

ISHRANA DJECE UZRASTA OD TRI DO PET GODINA

Među najvažnijim stvarima koje dijete uči prvenstveno od roditelja su navike vezane za ishranu. Te stečene navike imaju tokom cijelog života pozitivne ili negativne posljedice na život jedinke.
Odgovarajuća ishrana je prevencija za vrlo česte probleme kao što su: gojaznost, bolesti srca, slaba kvaliteta kostiju.
Ukoliko se dijete od malena pravilno hrani, kasnije tokom života imati će kvalitetno zdravlje zahvaljujući upravo tim ustaljenim navikama kada je hrana u pitanju.
Djeca prate odrasle u većini stvari, samim tim, ono što roditelji serviraju na trpezu, djeca će prihvatiti kao model jer smatraju da roditelji to rade ispravno i da upravo tako treba.
Ponekad dijete pri povratku iz vrtića kući odbija jesti hranu spremljenu kod kuće, jer također u vrtiću uči što treba jesti. Nikada ne treba dijete forsirati tako što ćemo mu ukazivati da mora jesti to što smo spremili, već to treba uraditi polako i smireno.
Ukoliko ukućani uživaju u jelu i dijete će to naučiti. Vrlo je važno da porodica ima zajedničke obroke, međutim ukoliko je dijete umorno i ima slabiji apetit onda je bolje da se nahrani posebno, možda malo ranije nego što će jesti ostali ukućani, kako ne bi osjećalo pritisak.
Djeca isto tako kao odrasli imaju različite ukuse, neku hranu jedu, a neku ne. Nikako se ne smije dijete prisiljavati jesti novu hranu koju nikad prije toga nije jelo, dakle, samo postupno uvoditi novine na trpezu.
Djecu nikada ne treba kontrolirati putem jela u smislu da ukoliko ne pojede obrok dobit će kaznu ili obrnuto, nagradu ako pojede. Na taj način djeca mogu vrlo brzo naučiti manipulirati s roditeljima.
Djeca jednostavno nekad nemaju apetit. Stanje nije alarmantno ukoliko odbija jesti par sati. Ako nastavi i drugog dana odbijati hranu treba se obratiti liječniku.
Vrlo brzo u uzrastu od tri godine vaš mališan nauči kontrolirati svoju motoriku i može samostalno jesti, i u ovom vremenu može se apsolutno preći na čvrstu hranu. Najbolje je da ima par obroka dnevno, dakle, češći, a manje obilni obroci.
Njima se sviđa lijepo ukrašena hrana, više vole sirovu i blago kuhanu hranu nego prženu, koju svakako treba izbjegavati.
Raznovrsna hrana.
Djetetu treba ponuditi raznovrsnu ishranu iz svih grupa namirnica:
• kruh, žitarice, riću, tjesteninu
• povrće
• voće
• mlijeko, jogurt, sir
• meso, ribu, jaja, mahunarke.
Proteini su potrebni za rast. Potrebe za proteinima se uglavnom mogu zadovoljiti iz namirnica kao što su mlijeko, meso, riba, jaja, sir.
Kalcij je potreban za formiranje kostiju i zuba. Najviše ga ima u mlijeku i mliječnim proizvodima, a manje u lisnatom povrću.
Željezo je važan mineral koga ima u mesu, ribi, jajima, tamnom lisnatom povrću i obogaćenim žitaricama. Nedostatak željeza je problem jednog broja mlađe predškolske djece.
Slabo napredovanje, smanjen apetit, slabost i slaba koncentracija mogu biti znak deficita željeza. Poslužite hranu bogatu željezom kao i onu bogatu vitaminom C, koji povećava stvaranje željeza. Citrusno voće i tamno zeleno i žuto povrće su dobar izvor vitamina C i A.
Voda je potrebna za regulaciju funkcija dječjeg organizma. Postotno, dječji organizam sadrži znatno više vode od odraslih i može brže dehidrirati, pa djecu treba nuditi vodom nekoliko puta dnevno.
Masti su neophodni nutrijenti u dječjoj ishrani. One osiguravaju dodatne kalorije i potrebne nutrijente za rast i aktivnost. Njihov udio ne smije prelaziti 30% dnevnih količina.
Dijete od tri godine može jasno definirati što voli a što ne voli, može biti vrlo zahtjevno. Treba izbjegavati slatkiše, dajući ih u što manjim količinama, jer prouzrokuju lošu kvalitetu zuba i smanjuju apetit za drugu, kvalitetniju hranu.
U ovom uzrastu djece može im se ponuditi mlijeko sa 2 posto mliječne masnoće ili potpuno obrano.
Međuobroci su obavezni a najbolje u obliku nekog voća. Navike koje treba izbjegavati jesu: gusti sokovi, slatkiši, čips, smoki...
Roditelji prvenstveno ne trebaju biti strogi kada su u pitanju formiranje nutritivnih navika kod djece. Također moraju biti strpljivi, jer npr. dijete od četiri godine voli za vrijeme obroka pričati pa malo sporije jede. Nikada ne insistirati da se sve pojede, jer se na taj način može stvoriti odbojnost prema određenoj hrani.
Savjeti
Djetetu ponudite raznovrsnu hranu (obilje žitarica, voća i povrća). Odaberite ishranu sa manje slatkiša i soli.
Servirajte namirnice bogate vitaminom C sa onima koje su bogate željezom.
Servirajte sveže voće kao desert.
Uravnotežite hranu koju dijete jede sa njegovom fizičkom aktivnošću.
Ishrana bi morala osigurati dovoljno željeza i kalcija za potrebe organizma u razvoju.
Uključite dijete u spremanje hrane.
Kombinirajte hranu različite boje i strukture, to će povećati njegov interes. Tolerirajte dječje manire za stolom.
Pokažite svoje dobre manire, dijete će učiti od vas.
Prilagodite ambijent obroku: odaberite odgovarajuću stolicu, pribor za jelo. Provedite rutinu pranja ruku prije i posle obroka. Ne očekujte da će dijete sjediti tokom čitavog obroka. Ono može ustati od stola ako je završilo.
Servirajte obrok dosljedno. Planirajte obrok prije nego što dijete postane suviše gladno, umorno ili iritirano. Ne galamite ako obrok ostane netaknut.
Ako jede dosta svježeg voća, povrća i žitarica, djetetu ovog uzrasta neće biti potrebni
dodatni vitamini. Vitamini koji potiču iz hrane najlakši su za korištenje i u najboljim su
kombinacijama.

Literatura:
1. Predlog jelovnika Prim. dr Jasminka Komnenović, pedijatar-nutricionista
2. www.bebac.com
3. Slobodna enciklopedija


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 22:41:10
Message:

Zinaida Trbić
promototorica ishrane budućnosti
Tbilisi, Republika Gruzija

KOPRIVA KAO LIJEK

Zemlja je prelijepa i veličanstvena.
Ovu ljepotu dozvolite unutar sebe i pustite je da pulsira unutar vašeg vlastitog bića. Kad dozvolite toj ljepoti da uđe u vas, ona će vas duboko potresti i vi ćete kao vrsta početi drugim očima gledat sve i svih oko sebe.
Probudite u sebi odgovornost prvo počevši od sebe, o svojim najbližima, a kasnije i svim ljudima u okruženju i šire. Što sve može jedan čovjek učiniti nismo ni svjesni. A što je najvažnije, mi mislimo da sami griješimo, nismo sami ima nas puno čija svijest odavno radi u smjeru razmišljanja o zdravom načinu života i taj način razmišljanja u okruženju svaki dan skuplja sve više novih ljude, njih sve više misle kao i mi. A mi KAŽEMO hoćemo, želimo zdravo živjeti, želimo disati čist zrak punim plućima, jedino zdravo živjeti. Imamo veliku odgovornost prema našim potomcima.
Kako proširiti svoje znanje i iskustvo svojih roditelja, aktivirajmo u sebi naslijeđe koje su nam roditelji ostavili, vratimo se majci prirodi, njenim ljepotama, iskoristimo sve što nam ona nudi. Možda smo zaboravili bogatstva od onog što su nas naše drage mame i bake naučile, aktivirajmo svoja razmišljanja iz mladosti, to bogatstvo našeg naslijeđa, te savjete, prisjetimo se.
Treba izaći u prirodu i iskoristiti sve što već odavno postoji u prirodi, prisjetiti se sveg što smo možda i ZABORAVILI, nikada nije kasno. Danas bih htjela da sve nas malo podsjetim o biljkama koja su svuda oko nas, a trebale bi biti naši prijatelji u svakoj porodici, naša svakodnevnica.
Kopriva (lat. Urtica dioica) ljekovita je biljka koja poboljšava rad probavnog sistema. Sadrži kalcij, kalij, željezo, fosfor, vitamine C i A i organske kiseline. U koprivi se nalaze i flavonoidi koji dobro djeluju na rad organizma. Ekstrakt korijena ima puno željeza, koristi se protiv opadanja kose i pozitivno jača krv.
Od koprive se često priprema čaj i sok te se koristi često u kuhinji. Djeluje kao diuretik i antikemoragik. Bez obzira na ljekovite osobine, kopriva se ne konzumira svježa jer ponekad mogu nastupiti problemi sa probavnim sistemom i crvenilo kože.
Osim što štiti ljude od bolesti, kopriva može koristiti za suzbijanje lisnih ušiju i nametnika na biljkama (voću, povrću, grožđu, cvijeću) prskanjem njenom otopinom. Kopriva se često koriste kao hrana zečevima i svinjama. Kopriva se koristi i u proizvodnji sira yarga, te začinjene varijante gauda sira. Kopriva može poslužiti za pripremanje raznih jela, a u sjevernoj Europi često jedu juhu od koprive.
Najdjelotvorniji je – sok koprive. U novije vrijeme drži se da je najdjelotvornije uzimanje koprive tako da se istisne njen svježi sok. Sok koprive treba uzimati neposredno nakon cijeđenja, kako ne bi peckao kod varenja. Po želji, može se razrijediti s malo vode kako bi bio ukusniji. Sveži sok koprive trebao bi biti (prema Ebba Waerlandu) djelotvorno preventivno sredstvo, odnosno lijek protiv oštećenja radioaktivnim zagađenjem zraka, što uzrokuje povećanje leukocita u krvi. Ekstrakt koprive može sniziti razinu šećera u krvi.
Čaj ili salata od koprive. Ako se kopriva pije kao čaj, priprema onda se ona samo obari. Za pripremu čaja uzimaju se dvije čajne žlice sitno izrezanog suhog lista koprive za dva decilitra uzavrele vode, a piju se 2-3 šalice dnevno, nezaslađene ili s medom. U proljeće se priređuje salata od koprive – tako da se samo lagano popari. Uvarak sitno izrezanog korijena koprive, pomiješan s kvalitetnim nerazrijeđenim vinskim octom, služi kao sredstvo za porast kose, protiv prijevremenog ispadanja kose i protiv stvaranja peruti.
Čaj od koprive uziman dnevno (2-3 šalice) – kao višetjedna kura, primjenjuje se – u pučkoj medicini – protiv bolesti jetara, žuči i slezene, kod umora slezene, protiv prekomjerne sluzi u želucu i organima za disanje, kod grčeva u želucu, čireva na crijevima i želucu, probavnih smetnji, bolesti pluća i plućne tuberkuloze. Kod plućnih bolesti preporučuje se čaju dodati obilno meda.
Kopriva pospješuje stolicu pa dovodi do pražnjenja stvrdnutih materija, pobuđuje izmjenu materija, otklanja bljedilo i slabokrvnost i, konačno, jača otpornost (imunitet) kod sklonosti bolestima, bilo da se radi o naginjanju prehladama ili reumatskim oboljenjima i gihtu.
Kod dijetalnih terapija i šećerne bolesti preporučuje se da se pije uvarak od koprive. Uzme se 25 dekagrama svježeg lista koprive, prelije litrom vode i kuha 15 minuta. Zatim se procijedi i pije 5 puta dnevno (između jela). Za pročišćavanje krvi i kože uzme se 30 grama izdanaka proljetne koprive i kuha u litri vode dok se ne skuha na jednu trećinu tečnosti. Piju se 2 do 3 šalice dnevno. Prije kuhanja, koprivu valja očistiti od sjemenki jer one imaju purgativno djelovanje. Pazite da ne prekoračite navedenu dozu jer,uzimana u velikim količinama, kopriva može prouzrokovati zadržavanje mokraće.
Sok od koprive. U sokovniku ili u stroju za meso iscijedite sok iz svježe koprive. Dnevno uzimanje 3 do 4 žlice toga soka (pomiješanog s medom) liječi slabokrvnost, žuticu, izbacuje pijesak iz mokraćnog mjehura i pomaže kod vodene bolesti.
Protiv peruti. Uzmite 12 dekagrama svježih listova koprive i stavite ih u 115 mililitara čistog alkohola neka odstoji (15 dana) na suncu ili toplom mjestu. Pomiješajte 4 jušne žlice pripremljenog losiona s 3 decilitra vode i trljajte njime 3 puta nedjeljno. Osim oslobađanja od peruti, taj pripravak ublažuje i ispadanje kose.
Kopriva ima dosta veliki koren a stabljika raste u visinu i do metar i po. Listovi su joj u obliku srca, na vrhovima zašiljeni a na obodima nazubljeni. Prekriveni su kukicama na vrhovima. Kada se dodirne, žari, jer izlijeva agresivne sokove na kožu. Vjeruje se da ovakvo žarenje koprivom liječi reumatizam. Koristi se u ljekovite svrhe i kao industrijska biljka.
Kopriva raste kao korov, biljka na zapuštenim mjestima, neobrađenim oranicama, pored putova, u grabama i slično. Sigurno da ne postoji osoba na našim prostorima, koja nikada nije vidjela koprivu.
Drugi nazivi za ovu ljekovitu biljku su još je i kopriva obična, pasja kupina, pitoma kopriva, velika kopriva, žara.
Kopriva se najčešće upotrebljava kao lijek za čišćenje krvi, protiv opadanja kose, reumatizma, groznice, prekomjernog mokrenja, tuberkuloze pluća, bronhitisa, oboljenja zglobova, kamena u bubregu, za zarastanje rana, protiv zračenja, malokrvnosti, čira na želucu, nesanice, nervoze. Izuzetno je bogata korisnim sastojcima: bjelančevinama, ugljičnim hidratima, mastima, kalcijijem, fosforom, željezom, vitaminima C, A, B2 i K, karotinom, pantotenskom kiselinom i dr. Čaj od koprive odlično je prirodno sredstvo za iskašljavanje, pročišćava jetra, želudac i crijeva, a ujedno je koristan lijek protiv anemije, groznice, žutice, malarije. U kombinaciji sa drugim ljekovitim biljkama liječi čir na želucu i dvanaestercu, pročišćava krv, olakšava varenje, umanjuje uznemirenost i nesanicu. Isto tako, kopriva je dobar prirodni lijek protiv vodene bolesti, gihta, jetra, bubrega, prostate i nesvjestice. Ipak u našem narodu se najčešće koristi za liječenje malokrvnosti.
Čaj od koprive protiv malaksalosti se priprema na sljedeći način: u 2 dl ključale vode po- topiti jednu malu žlicu lista koprive, ostaviti da odstoji 5 minuta. Procijediti i piti u gutljajima tokom cijelog dana na sljedeći način: prvi dan 1 šalicu čaja, drugi dan 2, treći dan 3 šalicei tako sedam dana. Nakon toga svakoga dana piti po jednu šalicu čaja manje nego prethodnog dana. Postupak ponoviti i nakon tih mjesec dana napraviti pauzu od dva tjedna nakon čega se može ponovo piti po istom rasporedu. Ukoliko je malaksalost nestala može se nastaviti sa po jednom šalicu dnevno, narednih mjesec dana.
Ljekoviti sastojci: Kopriva (list, stablo i koren) sadrži sljedeće hranljive i ljekovite sastojke (vitamine, minerale.): vitamin B2, vitamin B5, vitamin K, vitamin C, željezo, kalcij, karotenoide, (provitamin A), kvercetin, magnezij, mravlju kiselinu, silicijsku kiselinu, fosfor, histamin.
Kopriva stimulira rad organa za varenje, smanjuje bolove u želucu, stimulira sekreciju želudačnih žlijezda, stimulira rad jetra i pankreasa. Dobar je diuretik pa se koristi za pročišćavanje krvi i pojačavanje izlučivanja tečnosti iz organizma, ali i za mnoge druge bolesti i tegobe: akne, alergije, anemija, artritis, bolesti žuči, bolesti jetra, giht, glavobolje, gljivice, gljivične vaginalne infekcije, ekcemi, zamor, katar želuca, krvarenja iz nosa, lišajevi, migrene, oboljenja dišnih organa, oboljenja koštano-mišićnog sustava, oboljenje slezene, pijesak u bubregu i mjehuru, plućna oboljenja, polenska groznica, problemi sa bubrezima, proljev, protiv opadanja kose i peruti, regulacija razine šećera u krvi, reumatizam, smanjenje kolesterola u krvi, smanjuje sklonost ka krvarenju, ublažava preobilna menstrualna krvarenja, uvećanje prostate, upala mokraćnih putova, usporava procese ateroskleroze, herpes, čir na dvanaestercu, čir na želucu, hemoroide.
Koristi se za rehabilitaciju, jačanje imuniteta, vraćanje snage i energije, regulira razinu slobodnih androgena (muških spolnih hormona) i ubrzava metabolizam.
Koristi se sok, čaj, ili se cijela biljka koristi za spravljanje juhe. Listovi koprive dodaju se u pecivo (pita ili proja, kao špinat ili drugo zeleno povrće.). Koristi se za spravljanje šampona i kupki kod bolesti kose i kože.
List koprive zaustavlja krvarenje, a pokazuje farmakološka svojstva: analgetsko, antibakterijsko, antivirusno, protuupalno, lokalno anestetsko i diuretičko djelovanje.
Djeci mlađoj od dvije godine ne preporučuje se upotreba čaja od koprive.
Danas su, zbog nemara čovjeka prema svemu oko sebe, biološki svi ugroženi. Ugrožene vrste su biljne i životinjske vrste u opasnosti od izumiranja svih jedinki te vrste. Preko 34 tisuće vrsta i 5 200 životinjskih vrsta širom svijeta su pred izumiranjem, a mnoge tisuće njih izumre prije nego što budu uvrštene u spisak ugroženih. Glavni razlozi izumiranja i ugroženosti vrsta su: Uništavanje staništa, komercijalna eksploatacija (sakupljanje bilja, lov, trgovina životinjama), šteta izazvana unošenjem stranih, neautohtonih vrsta, zagađenje.
Vidite, nije ništa novo, ali korisno prisjetiti sebe, dati istu informaciju svojim znancima, učiniti sebe zdravim pomoći makar svojim članovima porodice da, živjeti zdravo, jesti i razmišljati zdravo.
Znate li koliko nas ukupno zdravih ima? Jako malo. Toliko malo, da ne možemo ni zamisliti.
Što ljepše od saznanja da svako od nas može spasiti makar jednog čovjeka od bolesti pa znate li koliko možemo na razini grada, a na nivo države, a NA NIVO NAŠE PLANETE.

Nećemo lako predati našu Zemlju svima ko prodaje otrovnu hranu, truje vašu dušu, truje vodu, truje svojim marketingom i reklamom naše mozgove: Dok nas postoji, a postojimo i oni smo što dižu glas, protiv svih njih, devastatora prirode protivnika sveg onog što je uvjet naših bića, nas kao duhovnih faktora, našeg ega, naše planeta ZEMLJA za opstanak, mi smo tu, mi kojima je sveta zadaća razuvjeriti te devastatora Božjeg djela, pronaći načina i sredstva kako razuvjeriti njih, da se okane ćorava posla, i kumovanja s pohotom čije je đavolje djelo i pružimo ruku pomirenja, znak zajedništva i poštovanja, čovjeka prema čovjeku Bogu za ljubav.


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 22:42:40
Message:

Nikola Grgić
promotOr ishrane budućnosti
Valjevo, Republika Srbija

PREHRAMBENA OBAVEZA (GARANCIJA KVALITETE PREHRAMBENIH PROIZVODA)

Ispravnost, sigurnost i kvaliteta hrane, neophodni su činioci za zdravlje ljudi u svakoj zemlji. Proizvodnja poljoprivredno – prehrambenih proizvoda u funkciji ishrane stanovništva od uvijek su bile predmet proučavanja i istraživanja. Hrana ima utjecaja na zdravlje ljudi, biološku reprodukciju, psiho – fizičku sposobnost, odnosno na održavanje života u cjelini.
U ovo naše složeno i puno rizika doba, kada su sve izraženiji problemi proizvodnje i prometa hrane i pića, kada su se pojavila virusna i mnoga druga teška oboljenja, koja je dijelom prouzročio i ljudski faktor, nastala je prehrambena obaveza – garancija kvalitete proizvoda i usluga. Projekt je osmislio bračni par Gordić iz Valjeva, a kao inovacija u poljoprivrednoj proizvodnji, prehrambenoj tehnologiji, ugostiteljstvu i turizmu realizira se u suradnji sa Poljoprivrednim fakultetom iz Novog Sada. Projekt na jedan originalan i potpuno inovativan način stavlja pitanje etike i morala u vezi sa ispravnošću hrane i pića u prvi plan, jer čovjek je taj koji donosi najviše iznenađenja i od njega zavisi da li će do potrošača doći zdravstveno siguran – ispravan proizvod.
Prehrambena obaveza predstavlja inovaciju u poljoprivrednoj proizvodnji, prehrambenoj tehnologiji i turizmu, jer po prvi put svi oni koji svoje profesionalne aktivnosti ostvaruju u nekoj od karika dugog i složenog lanca ishrane, pored zakonskih propisa koji reguliraju ovu oblast, moralno se obavezuju polaganjem obaveze, da ono što oni ne bi jeli i pili, neće dati ni drugom čovjeku. Obavezuju, zaklinju se javno, što verificiraju svojim potpisom u knjizi protokola i dobivaju bedž sa znakom PO (garancije kvalitete) proizvoda i usluga, dok se certifikat prehrambene obaveze izlaže na vidno mjesto dostupno oku potrošača i radnika. Prehrambena obaveza je garancija kvalitete, koja moralno obavezuje, ali istovremeno i uli- va povjerenje potrošaču u ispravnost sirovina, namirnica, hrane i pića, jer iste konzumiraju i svojim potpisom verificiraju oni koji ih proizvode, distribuiraju i kontroliraju.
Cilj prehrambene obveze, je „probuditi” svijest i savjest svih učesnika u procesu proizvodnje, prometa i kontrole hrane i pića, da shvate koliku odgovornost imaju pred svojim potrošačima i koliko važnim, a istovremeno plemenitim i privilegiranim poslom se bave – poslom koji ljudima osiguravaju hranu, jedan od tri života.
Značaj PO je i u tome što se veliki broj proizvoda na tržištu prodaje bez deklaracija (restoranima, pekarama, mesnicama, slastičarnicama) gdje je garant za zdravstvenu ispravnost samo čovjek koji ih proizvodi, sprema i distribuira. Postojanje PO posebno je značajno u turističkoj ponudi ruralnog turizma Srbije, jer ulijeva povjerenje gostu preko znaka PO, koji je prepoznatljiv a iza njega stoji tradicionalni ugled domaćina, davatelja usluga koji je i jedini garant za ispravnost hrane koju u svom domaćinstvu nudi. Na zdravlje ljudi utječe genetički modificirana hrana, nekontrolirana upotreba hormona, aditiva, pesticida, herbicida kao i nepoštivanje agrotehničkih, zootehničkih i zoohigijenskih mjera, kao i karence.

Učešće ljudskog faktora u ispravnosti sirovina namirnica, hrane i pića (prema statističkim zavodima za javno zdravlje) je od 25-30%. Međutim iznose da zdravstvena ispravnost proizvoda 100% zavisi od čovjeka, jer nema tih službi (zdravstvenih, inspekcijskih ili bilo kojih drugih) koje bi mogle neprekidno nadzirati i kontrolirati put hrane od njive do trpeze i od staje do trpeze. Zato smatraju da je PO kao garancija kvaliteta proizvoda i usluga nešto neophodno i humano.
Kao tvorci ideje garancije kvalitete prehrambenih proizvoda i ugostiteljsko-turističkih usluga u suštini želimo apelirati na čast, moral, poštenje, znanje i stručnost kod proizvođača, davatelja usluga i svih onih koji na bilo koji način kontroliraju ispravnost namirnica hrane i pića, jer nemoguće je obaviti pregled svih namirnica koje se nalaze na tržištu (u obimu i količini) bez obzira koliko je sofisticirana metodologija pregleda. Sve ovo ukazuje da se ne možemo oslanjati samo na propise, kazne, analitiku, visoko-stručna ispitivanja i istraživanja i da nas jedino promjene ponašanja u ovoj oblasti mogu osposobiti osiguranju zdravlja kako vlastitog tako i budućih generacija.

__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 22:44:40
Message:

Nada Dević
promotorica ishrane budućnosti
Zrenjanin, Republika Srbija

KOPRIVOM PROTIV MALOKRVNOSTI

Malokrvnost, to jest anemija, predstavlja bolest krvi, i može biti veoma ozbiljno stanje koje ponekad značajno utječe na vaš život.
Krv se sastoji od 3 tipa ćelija (crvenih krvnih zrnaca – eritrocita, bijelih krvnih zrnaca leukocita i krvnih pločica – trombocita) koje cirkuliraju našim krvotokom.
Eritrociti sadrže crveni i željezom bogati protein – hemoglobin (Hb), koji prenosi kisik iz pluća do svih mišića, organa i ćelija našeg organizma.
Normalan život i funkcioniranje je nemoguće bez kisika.
Anemija je stanje nedostatka crvenih krvnih zrnaca. U tom slučaju, mali broj eritrocita sadrži manje hemoglobina, zbog čega je dostava kisika organima i ćelijama smanjena. Na taj način kada ste anemični osjećate mentalnu i fizičku slabost.
Mogući uzroci anemije su: gubitak krvi – brojna oboljenja (bubrega, zglobova, krvnih organa.), neželjena djelovanja lijekova, neadekvatna ishrana i nedostaci vitamina i željeza.
Simptomi anemije se ponekad teško otkrivaju jer su rani simptomi veoma blagi. Zbog toga se lako zamjenjuje tegobama koje se viđaju u drugim bolestima ili nakon korištenja nekih lijekova.
Anemija vam može smanjiti životnu energiju do te mjere da vam otežava obavljanje najosnovnijih kućnih aktivnosti. Ona pogoršava tegobe koje stvaraju i druge bolesti ukoliko se međusobno udruži pa pospanost, slabost, malaksalost i drugi simptomi postaju veoma iz- raženi. Simptomi anemije su slijedeći: Umor – pospanost, slabost – brzo zamaranje, vrtoglavica i nesigurnost, bljedilo kože i sluznice usana, desni, konjunktivitis noktiju i dlanova, ubrzan srčani rad – tahikardija, osjećaj hladnoće naročito ekstremiteta – ruku i nogu, tuga i depresija, smanjenje seksualnih funkcija, poremećaji sna i smanjenje apetita.
Ukoliko se ne liječi na vrijeme, anemija ili malokrvnost, može imati ozbiljne posljedice po zdravlje.
Počinje postepeno, a prvi simptomi najčešće se očituju tek kada se rezerve željeza potpuno potroše.
Tada su bljedilo, slabost, nesvjestica, nepravilan rad srca, brzo umaranje, gubitak apetita, glavobolje i krvarenja iz nosa i desni nezaobilazan pratilac ove bolesti.
Za liječenje malokrvnosti, kao pomoćno ljekovito sredstvo preporučuju se i efikasni narodni lijekovi iz prirode koji se pripremaju od različitog ljekovitog bilja.
Ono što je ovim preparatima zajedničko je to, da je neophodno uzimati ih prije jela, a mogu se zaslađivati jedino medom, najbolje šumskim. Rezultati naučnih istraživanja potvrđuju, da je kopriva (Urtica dioica) jedan od najboljih lijekova za malokrvnost.
Naša narodna medicina za liječenje malokrvnosti preporučuje više vrsta ljekovitog bilja i šumskih plodova. Poželjno je, ako se nađemo u takvoj prilici, jesti svježe plodove šumske kupine, maline, borovnice, ribiz. Na žalost, veoma rijetko se nađemo u takvoj prilici.

Od drugih biljaka, upotrebljavaju se pupoljci i plod divlje ruže, petrovac, lincura, trava iva, korijen iđirota, sladić, plod oskoruše, stolisnik i niz drugih biljaka koje se, u ovom ili onom omjeru miješaju sa ključnom biljkom, od koje počinju i sa kojom se završavaju svi recepti za liječenje anemije – sa njenom veličanstvom koprivom.
Prednosti koprive nad svim ostalim biljkama višestrane su i očigledne. Praktično nema čovjeka koji ne bi mogao pouzdano prepoznati ovu biljku među drugim biljkama, ako ni zbog čega drugog, onda zbog karakterističnog žarenja na dodir.
Kod osjetljivih osoba, ovo žarenje može biti veoma bolno, pa i da izazove neželjene alergijske reakcije. Pri branju, te osobe morale bi se zaštititi odgovarajućim rukavicama.
Svi sastojci, koji izazivaju žarenje, pri termičkoj obradi razlažu se već na 70 celzijevih stupnjeva.
Kopriva sadrži toliko korisnih sastojaka za poboljšanje krvne slike, da dodavanje drugih biljaka uistinu nije potrebno. Od svih biljaka na planeti, kopriva sadrži najviše željeza.
Isto tako, važna je činjenica da kopriva pomaže ne samo u otklanjanju malokrvnosti, već je veoma korisna i za ublažavanje i liječenje mnogih drugih oboljenja: šećerne bolesti, pijeska u bubrezima i mjehuru, proljeva, edema, reumatskih oboljenja, suženja krvnih žila, ekcema, glavobolje, oboljenja jetra, žuči, slezene, želudačnih grčeva i čireva.
Kako je koristiti? Treba brati vrhove biljke, listove mladih stabljika (ne viših od pedlja) i odmah ih pripremati ili staviti na sušenje. Sušiti ih treba u sjenci, na što jačem propuhu i uz često prevrtanje.
Listovi su dobro osušeni ako su sačuvali svježu i zdravu, prirodnu zelenu boju, a mrve se kad ih protrljamo prstima. Za duže čuvanje, valja ih zapakovati i dobro sabiti u dvoslojne papirne vrećice.
Sirove listiće možemo koristiti odmah, za pripremu napitka ili veoma zdrave hrane. Kopriva je bolja od sveg zeljastog povrća, i svakako je treba upotrebljavati umjesto njega.
Može se, i poželjno je, davati je i veoma maloj djeci, koja su tek počela da uzimaju čvrstu hranu.
U zavisnosti od ličnih kulinarskih sklonosti i gurmanskih afiniteta, koprivu možete pripremati i upotrebljavati kako god hoćete, a da budete sigurni da niste pogriješili. Juhe, savijače, omlete, pire.
Podijeljena su mišljenja da li čaj od koprive treba samo popariti ili bi trebalo prokuhati ga. Prije pripreme, lišće obavezno treba isitniti, a litru čaja spremiti sa najmanje 50 grama osušenog lista. Piti tijekom dana, umjesto vode. Napitak nipošto ne šećeriti. Ako nekome smeta okus i miris koprive, može u ohlađen čaj, dodati malo limunovog soka.
Ma koliko da je moćna, njeno veličanstvo kopriva nije svemoćna. Zato bih svim anemičnim osobama preporučio svakodnevne šetnje, ako nigdje drugdje, onda barem po gradskim parkovima. Naravno da su poželjni što češći odlasci u prirodu. Ne treba se junačiti i osvajati stjenovite planinske vrhove, ali šetnja šumom ili livadom po bregovitim predjelima svakako će pomoći njenom veličanstvu koprivi vam ona pomogne.
Kopriva ukusom podsjeća na špinat, ali sadrži pet puta više kalcija i šest puta više vitamina C, a zavidan sadržaj klorofila pomaže obnavljanju ćelija i utiče na duže zadržavanje kisika u mozgu.
Urtica dionica je lijek za čišćenje krvi i protiv malokrvnosti, lijek protiv opadanja kose, za reumatizam i oboljenje zglobova, groznicu, čir na želucu, nesanicu, nervozu i mnogo drugih bolesti.

U narodu je poznata i kao žariga, a žari i pecka oslobođenim sokovima koji izazivaju prolazne plikove. Rasprostranjena je i raste na zapuštenim mjestima, pored taraba, putova i vrlo je važno znati kako se sakuplja.
Naime, u proljeće se skupljaju lišće i vrhovi, od proljeća do jeseni korenje, a kompletna biljka toijekom cijele godine. Jedino se sjeme sakuplja isključivo u kolovozu. Ovo je važno znati zbog spravljanja lijekova.
Kopriva se zbog vitaminske i prehrambene vrijednosti smatra izuzetno zdravom i korisnom.
Sadrži mnogo bjelančevina, ugljičnih hidrata, masti, a od minerala kalcij, fosfor, željezo, magnezij, vitamine C, A, B2, B5, K, karotin, pantonensku kiselinu, lecitin, tanin i bogatiji je izvor vitamina C i A od većine kultiviranih biljaka.
Na žalost, iako je pravi mali polivitaminski rezervoar, na našoj trpezi nije dovoljno zastupljena, a trebalo bi, jer kopriva je savršena za pročišćavanje krvi, sprječavanje upala i podsticanje izbacivanja štetnih materija iz organizma.
Zbog zavidnog sadržaja klorofila pomaže obnavljanju oštećenih ćelija i utječe na duže zadržavanje kisika u mozgu.
U proljeće predstavlja odlično povrće. Mladi listovi koprive ukusom podsjećaju na špinat, ali u odnosu na njega sadrže pet puta više kalcija i šest puta više vitamina C.
Sjeme ima aromu koštunjavog voća i ona postaje intenzivnija kada se sjemenke isprže. Cvjetovi su, također za jelo i veoma su aromatični. Listove koprive najbolje je i spremati kao špinat, a sušeni listovi koriste se kao začin ili za pripremu čaja.
Vlakna koja žare uništavaju se barenjem. Ako se prije pripremanja jela ubrani vršci preliju vrelom vodom, također će postati potpuno bezopasni i za ruke i za želudac.
Zbog izuzetne kvalitete, bečki liječnik Bankhofer preporučuje juhu od koprive, pire od koprive, zelenu tjesteninu i čaj od koprive.
Listovi, prema njegovim riječima, mogu se sa drugim biljkama mogu dodaju u juhu ili u salatu, ali prethodno treba ih se preliti vrelom vodom. Mogu se spremiti i kao listovi špinata. Tako spremljeni odlični su za oboljele sa kamencem u bubrezima.

Pasta verde-zeleni rezanci
Za pastu verde listove treba dobro oprati, sitno isjeckati, jedan put kratko prokuhati, i mikserom pomiješati u kašu sačinjenu od maslinovog ulja i češnjaka. Sve to preliti preko skuhanih rezanaca.

Čaj od koprive
Čaj od koprive se sprema tako što se puna jušna žlica, dobro oprane i sitno isjeckane koprive prelije ključanom vodom, i ostavi da odstoji minutu do minute i pol. Pije se mlak u malim gutljajima.
Profesor Bankhofer tvrdi, da će se za samo nekoliko dana, svatko tko pije ovaj čaj osjećati bolje i snažnije, jer veoma prija žuči, bubrezima i jetrima.
Čaj se priprema od cijele biljke. U dvije litra vode sipaju se tri jušne žlice usitnjene koprive i to treba odstajati od 10 do 12 sati. Poslije toga smjesa se, poklopljena, kuha pola sata. Kada se ohladi procijedi se i pije, tri puta dnevno prije jela po jedna šalicu. Ovaj lijek odvaja sluz iz pluća, čisti crijeva, jetra i želudac.

Juha od koprive
Sastojci za juhu: Pola kilograma mlade koprive, po dvije žlice ulja i zobenih pahuljica, žlica brašna, jedan decilitar kiselog vrhnja ili mlijeka, režanj češnjaka, sol, biber, žlica sjeckanog peršina.
Priprema juhe: Koprivu oprati, ubaciti u lonac vode koja vri i skuhati. Zatim ocjediti i nasjeći kao špinat. Napraviti laganu zapršku od ulja, brašna i češnjaka, dodati isječenu koprivu, malo sve propirjati, doliti najprije hladnu, a potom toplu vodu.
Ostaviti kuhati izvjesno vrijeme, a potom dodati zobene pahuljice. Promiješati, pustiti da provri i skloniti sa vatre. Po želji posoliti i dodati papar, a onda dodati kiselo vrhnje ili doliti mlijeko.
Tako spremljena juha treba odstajati desetak minuta. Prije posluživanja posuti sjeckanim peršinom.

Čaj umjesto vode
Šaku mladih ili pola šake suhi lisnih pupoljaka koprive litra vode. Na tihoj vatri koprivu 15 minuta kuhajte u vodi, sklonite s vatre i poklopite. Procijeđen i ohlađen čaj pijte mjesec dana umjesto vode.
Naučna istraživanja pokazala su da je kopriva djelotvorna i kod proljetnih alergija. Ali, prije nego što počnu da koriste sirup, ekstrakt ili čaj, osobe sa alergijskim problemima treba savjet liječnika ili homeopatu. Zbog velike količine kalija djeluje diuretski, pa se koristi kod liječenja upala mokraćnih putova i sprečavanja nastanka kamena u bubregu. Željezo u čaju od koprive doprinosi stvaranju crvenih krvnih zrnaca, što organizmu olakšava opskrbu kisikom i štiti ga od anemije. Kao čistač krvi, koristan je za uklanjanje akni i bubuljica. Preporučuje se i kod infekcija u ustima, akni ili upala desni. Pospješuje i obnovu ćelija, pa se preporuča kod istrošene hrskavice.
Iva za tri dana:
- 25 g trave ive
- 25 g lista koprive
Mješavinu prelijte sa pola litra hladne vode i poklopite. Sutradan ujutro prokuhajte dva minuta i, kada se ohladi, procijedite i pijte po čašu tri puta dnevno prije jela.
NAPOMENA: Čaj pijte tri dana, pa napravite jednodnevnu pauzu.

Trava Iva
U nekim krajevima (Teucrium montanum) je najupotrebljavanija biljka u čiju ljekovitost vlada neograničeno povjerenje. Ima vrlo gorak, opor i aromatičan ukus, jer obiluje gorkim materijama, taninima i eteričnim uljima. Oporavlja i jača organizam, ublažava malokrvnost, pospješuje rad želuca i pojačava lučenje žuči, a često se koristi i za liječenje organa za varenje i disanje.

Šipak
Obiluje vitaminima C, P i K kao i provitaminom A. Sadrži flavonide, tanine, pektin, limunsku i jabučnu kiselinu, invertne šećere, saharozu i malo eteričnog ulja. Čaj čisti krv, otklanja anemiju i malaksalost, bljedilo kože i druge tegobe uzrokovane nedostatkom vitamina C. Blagotvorno djeluje na organe za varenje i na izlučivanje mokraće, bez ikakvih nadražaja bubrega. Preporučuje se za sprečavanje nastanka kamena u bubrezima i mokraćnim kanalima, a koristi se i u slučaju upale bubrega i mokraćnog mjehura.
Maslačak
Bogat je mineralima, vitaminima B, C, D i K, flavonoidima i karotinoidima. Od aktivnih ljekovitih supstanci sadrži i gorke materije, kalij, smole, eterična ulja, inzulin i željezo. Cijenjen je u liječenju anemije, djeluje protiv hemoroida i probavnih problema. Osim što pojačava lučenje žuči, maslačak je dobar diuretik, pospješuje rad bubrega, čisti krv, olakšava tegobe izazvane gihtom, reumatizmom i ekcemima, a čaj od maslačka pročišćava organizam.

Cimet
Zbog sadržaja tiamina ovaj začin stimulira probavu, pospješuje perlistatiku crijeva, djeluje protiv stvaranja plinova, smanjuje grčeve i nadutost, a potpomaže i održavanje razine dobrog kolesterola u krvi. Osim toga dobar je „izvor” prehrambenih vlakana i kalcija, a sadrži i dosta željeza pa se često dodaje preparatima i čajevima protiv malokrvnosti.

Sirup sa cimetom
- 4 žlice mljevenog indijskog cimeta
- 8 žlica meda
- 8 šalica soka od šipka
Soku dodajte cimet i med i miješajte dok ne dobijete ujednačenu smjesu. Uzimajte dvije žličice sirupa dnevno rastvorenog u pola šalice vode.
Od maslačka prije jela
- 10 g korena maslačka
- 10 g cvjeta gloga
- 10 g drenjina
Mješavinu prelijte sa pola litre hladne vode, poklopite i ostavite preko noći. Rastvor, sutradan, kuhajte tri minute na tihoj vatri, poklopite i pričekajte da se ohladi. Potom čaj procijedite i pijte po čašu tri puta dnevno prije jela.
Davno je znano da liječnik liječi, a priroda izlječuje, što potvrđuje latinska poslovica „medicus
curat, natura sanat“. Radi toga treba iskoristiti svekolike blagodati koprive, a jedna od njih je i izlječenje svih simptoma malokrvnosti.
Mijenjajući sebe, mijenjajmo svijet, stopimo se s prirodom, jer mi to u stvari i jesmo.

Literatura:

1. http://www.b92.net/zdravlje/alternativna_medicina.php?
yyyy=2012&mm=04&nav_id=605170
2. http://www.b92.net/zdravlje/alternativna_medicina.php?
yyyy=2012&mm=03&nav_id=595154
3. http://www.alternativa-za-vas.com/index. php/clanak/article/
besplatna-ljekovita-hra- na-u-dvoristu/


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 22:46:15
Message:

Jelena Sovilj
promotorica ishrane budućnosti
Titel, Republika Srbija

TITELSKI BRIJEG – NAŠE BLAGO

Žudeći za odmorom i relaksacijom, udahnuti svježi zrak, u stanju smo prevaliti stotine i stotine, pa čak i tisuće kilometara od mjesta gdje živimo. Svakodnevni brz tempo života, donosi i veliki stres organizmu, i čovjeku je potreban odmor, kako za tijelo, tako i za dušu.
U općini Titel postoji jedan jedinstveni, prirodni objekt. To je naš Titelski brijeg, koji je svega par stotina metara nadomak naših kuća, a prođu godine, da ga neki ljudi uopće i ne posjete.
Zašto je Titelski brijeg toliko jedinstven i bitan? Titelski brijeg je ove godine, 30.05. proglašen kao Specijalni rezervat prirode, a to je zaštićeno područje od izuzetnog značaja, i kategorija. Nalazi se u općini Titel i obuhvaća dijelove katastarskih općina Titel, Mošorin, Vilovo i Lok. Ukupna površina rezervata je 496 ha.
Na području SRP Titelski brijeg utvrđeni su režimi trostruke zaštite, gdje se neposredno primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje zaštita prirode, i one se neposredno odnose na očuvanje pokretnih zaštićenih prirodnih dokumenata i zaštitu i očuvanje divljih vrsta, uključujući kontrolu i suzbijanje invazivnih vrsta.
Jedna izrazito zanimljiva stepa. U posljednjih 600 000 godina ledenog doba odvijali su se procesi u oblasti nanosa lesa na ušću Tise u Dunav i stvorili jedan od najistaknutijih i najdetaljnijih paleoklimatskih i paleoekoloških arhiva tog vremena na evropskom kopnu.
Pored lesa (žuta zemlja), koji je izrazito zanimljiv za proučavanje mnogim pedolozima, zbog izrazito istaknutih vertikalnih lesnih profila, Titelski brijeg je veoma značajan i po svojim prirodnim i kulturnim vrijednostima.
Kada šećemo Titelskim brijegom, ako dobro promotrimo, možemo vidjeti raznolike oblike, koji su nastali kako se godinama taložio les. Neke od njih su lesne piramide, surduci, lesni odsjeci, serpentine. Ono što je veoma interesantno su lesne lutke, koje su nastale kalcifikacijom lesa, i veoma su interesantnog i lijepog izgleda.
Titelski brijeg je vrlo bogat i biljnim i životinjskim svijetom. Biljne zajednice su vrlo značajne za zaštitu kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj razini, među kojima se ističe vegetacija stepe na lesu, panonske termofilne šume medunca i ruja i kserofilno grmlje. Pobrojano je preko 630 tisuća taksona, od kojih je 19 strogo zaštićeno na nacionalnoj osnovi (na Crvenoj listi flore Srbije), a najznačajnije vrste predstavljaju babaluška, patuljasta perunika, gorocvijet, valdštajnov luk, tamnoljubičasti luk, prutasti osak, dok je Titelski brijeg posljednje zabilježeno stanište iščezle vrste lanolista (Alyssum linifolium). Titelski brijeg je uvršten na spisak međunarodno značajnih područja biljaka IPA (Important plant areas), Valdštajnov luk (Allium rotundum subsp. waldsteinii), Babaluška (Sternbergia colchiciflor), Niska perunika (Iris pumila (f. lutea), Gorocvat (Adonis vernalis).

U flori Titelskog brijega također, prisutne su i dvije vrste rijetkih orhideja, kao i preko 40 vrsta ljekovitih biljaka (stolisnik, menta, šipak, vranilovka-origano.)
Što se tiče životinjskog svijeta, i tu je Titelski brijeg veoma značajan i raznolik. Ima oko 25 vrsta rijetkih i ugroženih insekata, zatim 10 vrsta vodozemaca, od kojih su 6 strogo zaštićene (crvenotrbi mukač, obična krastača, zelena krastača, gatalinka, obična češnjarka i žaba travmjača). Gatalinka (Hyla arborea), Mala zelena žaba (Rana lessonae)
Od gmizavaca, prisutno je 7 vrsta od kojih su 4 strogo zaštićene vrste (barska kornjača, eskulapov smuk, bjelouška, ribarica). Bjelouška (Natrix natrix), Barska kornjača (Emys orbi- cularis) i Smuk ili eskulapova zmija (Elaphe longissima).
Titelski brijeg je veoma bitan dom mnogim pticama, a također i kao privremeno stajalište za odmor i hranu. Brijeg je uvršten u listu područja od nacionalnog značaja za faunu ptica u Srbiji, a također i u IBA područja (Important Bird Areas). Oko 140 vrsta ptica, od kojih su preko 70 vrsta gnjezdarice, a 115 vrsta su strogo zaštićene. Neke od njih su: pčelarica, bregunica, golub dupljaš, obična bijelka, vetruška, pupavac, stepski sokol, stepska trepteljka, obična travarka, crnoglava travarka, poljska ševa, mali svračak. Pčelarica (Merops apiaster), Lasta bregunica (Riparia riparia).
Što se tiče faune sisara, ima 33 vrste, od kojih su 9 vrsta strogo zaštićene (vodena rovčica, tekunica, patuljasti miš, puh lješnikar, hermelin, stepski tvor, vidra, divlja mačka).
Tekunica je svakako jedna od najinteresantnijih vrsta, jer je specifična za stepske predjele, a kod nas se najčešće nalazi na padinama Titelskog brijega i na pašnjacima između Loka i Vilova. Strogo je zaštićena vrsta i nalazi se na preliminarnoj listi vrsta kičmenjaka za Crvenu knjigu Srbije. Na našoj teritoriji, možemo s vremena na vrijeme vidjeti pogažene tekunice, upravo iz razloga jer se na njihovoj putanji, između Titelskog brijega i pašnjaka nalazi regionalni put Titel – Novi Sad. To je, za sada, nerješiv problem ali možda se u budućnosti naprave koridori koji će omogućiti ovim majušnim životinjama siguran prelaze puta- Tekunica (Spermophilus citellus).
Velika biljna i životinjska raznolikost je upravo i dovela Titelski brijeg do statusa Specijalnog rezervata prirode. Kao skrbnike nad ovim rezervatom, Ministarstvo zaštite životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja, na prijedlog lokalne samouprave Općine Titel osnovalo je JP Titelski brijeg iz Titela. Velika je obaveza sačuvati ovakvo bogatstvo, kada ljudi još uvijek nisu savladali osnove kulture.
Titelski brijeg su proučavali mnogi naučnici i došli do svih ovih podataka, kojima mi sada raspolažemo. Primjer, na Titelskom brijegu postoji izuzetan broj arheoloških nalazišta, i podataka o mnogim narodima, koji su živjeli tu ili samo prošli ovuda. Prvi podaci o arheološkim nalazištima datiraju još od prije 300 godina. Prije godinu dana također su pronađene arheološki vrijedne stvari i tek bi trebalo sve istražiti podrobno. Na Titelskom brijegu je postojala tvrđava, koja je služila kako bi se šajkaši (vojnici) obranili od napada Turaka. Vjerojatno negdje u dubinama brijega postoji bar dio nekadašnje tvrđave.
Također, vezano za Titel i Titelski brijeg je i priča da je negdje u koritu rijeke Tise grob čuvenog Hunskog vođe Atile, koga su još zvali Bič Božji. Mnogi su tragali za grobom, jer se smatra da je Atila sahranjen sa svim svojim blagom, ali ono još nije pronađeno.
Zaista je Titelski brijeg naše blago. Toliko vrijednosti na jednom mjestu. To moramo sačuvati za buduće generacije! To nam je moralna obaveza!
Izađite, prošećite, udahnite svjež zrak, živite sa prirodom, opustite se, uživajte. Tada svaki stres nestaje, zaboravljamo na sve ružne stvari, i sve postaje kao san.

Literatura:
1.Studija zaštite: Specijalni rezervat prirode „Titelski breg“, predlog za stavljanje pod zaštitu
kao zaštićeno područje i kategorije, 2011. god.


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 22:47:28
Message:

Slavomir Kovački (13 godina)
promotor Ishrane Budućnosti
Kula, Republika Srbija

EKOLOGIJA

Na satovima biologije često govorimo o očuvanju prirode pa smo i osnovali ekološku sekciju. Ne treba sjeći šume ni drveće. Zašto? Zato što biljke nama daju kisik koji mi udišemo, jer bez zraka ne možemo živjeti. Nije samo zrak neophodan za život tu su još voda, hrana... Mi kad izdišemo, izbacujemo ugljični dioksid koji udišu biljke.
Ja sam se prijavio da budem član ekološke sekcije da bih naučio više o svojoj planeti i očuvanju prirode koja nas okružuje.
Sa ekološkom sekcijom smo otišli na igralište koje se zove Geder. Tamo smo čistili platoe igrališta koji su bili puni prljavštine, raznih boca, mulja. Uzeli smo grablje, sagnuli se i izvlačili otpad i boce. Kada smo izvukli stvari koje su bile bačene, pa se razina vode koji se nalazio u njemu spustila se i vode više nije bilo, sve smo očistili..
U Kuli se nalazi Veliki Bački kanal koji teče pored male šumice. Često se na kanalu mogu vidjeti brodovi koji ga čiste. Izvlače onečišćenja koja se u njemu nalazi. Mi smo čistili šumicu kod kanala. Kada smo ušli u šumicu nastavnica nam je podijelila rukavice za čišćenje. Uzeli smo velike crne vreće u koje smo stavljali sitne grančice kako bi očistili putić kojim se ljudi šeću.
S metlama smo pomeli lišće koje se nalazilo po malom puteljku. U toj šumici se nalazi drveće poput breze i tužne vrbe. Čistili smo i Begejac koji je bio pun prljavštine i mulja, voda u njemu je bila jako mutna. Kada smo ga očistili i izvukli sve smeće, koje se u njemu nalazilo, voda je bila bistrija i čistija. Sav taj otpad; granje, travu, prljavštinu i smeće koji su bili pobacani oko Begejca potrpali smo u velike crne vreće.
Ekologija je, znači, nauka o našoj kući – Planeti, na kojoj svi živimo. Odnosno ekologija izučava odnose živih bića i sredine u kojoj žive, kao i međusobne odnose živih bića.

Ekološka svijest i savjest

Ekološka svijest i savjest se baš kao i svaka svijest nalazi uvijek uz tebe i neprekidno te pita da li je tvoj postupak dobar. Kada pružiš ruku da otkineš granu, pa se trgneš, kad kreneš da prodrmaš mlado tek zasađeno stablo pa se predomisliš, kada pomisliš da frndekneš vreću sa smećem kroz prozor, pa se postidiš – znači da sve vrijeme nad tvojim postupcima bdi tvoja ekološki kulturna savjest i opominje te da sve to ne treba da radiš, da si ti ekološki misleća mlada osoba.
Moramo sačuvati svoju okolinu, moramo razvijati ekološku svijest, moramo prirodi vratiti njeno, da bi smo i mi mogli živjeti i da je očuvamo za naša pokoljenja.

__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 22:48:51
Message:

Elvira Moroanka
dr med. spec.
Vršac, Republika Srbija

ANTIBIOTIK KOJI HRANI

Danas, na početku XXI stoljeća, kada je zbog pretjerane upotrebe sintetičkih antibiotika, većina mikroorganizama stekla otpornost na njih, neophodno je naći mudra rješenja za suzbijanje infekcije koje priroda nudi.
Cilj svakog zdravstvenog radnika i suradnika jeste Primum non nocere, to jest Prvenstveno ne naškoditi na putu stjecanja, održavanja i poboljšanja zdravlja.
Uvidom u stručno naučnu literaturu, vidljivo je da umjetni antibiotici imaju neželjene efekte, sa njihovim akutnim ili odloženim manifestiranjem, dok darovi prirode nemaju neželjene učinke.
Rezultati potvrđuju da u prirodi postoji mnoštvo proizvoda sa antibiotskim djelovanjem, te da propolis predstavlja proizvod i savršenstvo koje hrani i liječi ljudsko tijelo.
Propolis (pčelinje ljepilo) je zajedničko ime za smjesu smolastih supstanci koje pčela skuplja sa cvjetova različitih biljaka. To je smolasta materija dobivena djelovanjem sekcijskih žlijezda bogatih fermentima. Ona je specifičnog izgleda, jedinstvenog gorkastog ukusa, karakterističnog i aromatičnog mirisa.
Intenzivnim proučavanjem utvrđeno je da je to prirodni baktericid, anestetik, antioksidant, antiseptik, antibiotik, da djeluje protiv većine virusa uključujući i virus gripa. Odličan u borbi protiv gljivica i parazita.
Pčele sakupljaju biljni materijal za proizvodnju propolisa kada se pojavi oštećenje (pukotina, otvor) na košnici, ali i pojava uljeza podupire ih na proizvodnju propolisa.
Ostaci nepoželjnih gostiju u košnici (insekti, puževi, žabe) nalaženi su obloženi propolisom i izolirani, a njihovo tkivo koje nije istrulilo poduprli su naučnike da se zainteresiraju za njegov sastav. Tako je utvrđeno da je propolis smolasta materija koju pčele sakupljaju iz biljnog materijala i posebnim načinom prerade stvaraju supstancu karakterističnog izgleda, boje i mirisa.
Sastav i boja propolisa zavise od biljnih vrsta sa kojih pčele prikupljaju materijal i od godišnjeg doba. Sastavljen je od 50% smole, 30% voska, 10% eteričnih ulja, 5% cvjetnog praha i 5% drugih sastojaka. Flavonoidi u najvećoj mjeri utječu na djelovanje propolisa. Laboratorijskim ispitivanjima je dokazano antiinflamatorno (protuupalno), antimikrobno, antivirusno, imunostimulativno djelovanje.
Sama riječ propolis dolazi od grčke riječi: pro (prije) i polis (grad) i to ime je vjerojatno došlo zbog toga što pčele koriste ovu smolu da suze ulaz u košnice.
Do skora se propolis u košnici uzimao kao smetnja jer se, kada je topao, jako lijepi za prste a kada je hladan puca kod otvaranja košnice i vađenja okvira. Hladan propolis se može mljevenjem pretvoriti u prah. Propolis – pčelinja smola je simbol snage i oštrine.
Propolis je jedan od onih mudrih lijekova prirode koji ubija sve što je smetnja zdravom organizmu. Istovremeno čuva zdravo tkivo i liječi oboljelo. Čisti propolis sam je po sebi već balzam: to je smola sa različitim eteričnim uljima i drugim biološki aktivnim komponentama.
Ukus mu je trpak i oštar, peče na jeziku, a miris karakterističan, varira od vrste do vrste, ali uvijek je prijatan.
Kod nas se propolis može dobiti kao smola, ali i kao već pripremljen rastvor, najčešće. Postoje tablete propolisa za sisanje, kao i propolisne masti za vanjsku upotrebu.
Od svih pčelinjih eliksira, propolis je najizdržljiviji i najstabilniji.
Biološka svojstva propolisa su raznovrsna. Nauka je potvrdila da propolis ubija mikroorganizme, viruse, gljivice, smanjujući njihovu životnu sposobnost.
Djeluje lokalno anestetički, zaustavlja svrab i djeluje umirujuće; dovoljno je namazati grudi prije spavanja propolisom pa će se umiriti kašalj i osigurati dubok san.
Propolisne masti su odlične za rane koje teško zarastaju, kao i za mnoga kožna oboljenja: opadanje kose u vidu pečata, upalu kože nastalu vanjskim nadražajem, za gljivična oboljenja kože i vlasišta, piodermiju, ekcem, seboreju, gljivična oboljenja kože i noktiju. Propolis ima svojstvo da koči nenormalno razmnožavanje ćelija (citostatičko djelovanje) i liječi dobroćudne tumore. Poznata su regenerativna, epitelizirajuća i dermatoplastička svojstva ovog balzama.
On brzo obnavlja ozlijeđena tkiva i ubrzava njihovo zarastanje. Njegovo djelovanje protiv mikroba, krvarenje, opekotine i protuupalno, izuzetno je efikasno kod svih vrsta rana, čireva, opekotina i dr.
Zapaženo je djelovanje propolisa kao sredstva za pojačavanje znojenja i diurezu. U nauci je poznata i kao antioksidant i antitoksično sredstvo.
U slučaju teških dijareja, gdje su mnogi drugi lijekovi zakazali, propolis se pojavljuje kao moćno i vrlo efikasno sredstvo, koje nema negativnih popratnih efekata.
Kao vrhunski aktivni biostimulator, propolis doprinosi poboljšanju općeg stanja organizma, povećanju tjelesne težine i normalizaciji metabolizma i imuniteta.
Interesantno je ukazati na to da su Stradivarij i mnogi drugi talijanski majstori za izradu violina iz Kremone koristili propolis kao glavni sastojak svojih lakova.
Propolis se u SSSR-u i drugim evropskim zemljama upotrebljava u veterinarskoj i humanoj medicini za spravljanje raznih masti i melema za rane, posjekotine, čireve i druga kožna oboljenja.
Propolis se koristi i za liječenje ušnih oboljenja, desni i raznih oboljenja usta.
Propolis služi pčelama već tisućama godina kao dezinfekcijska materija, jer njime poliraju saće i oblažu zidove košnice.
Za čovjekov organizam je koristan zbog toga što djeluje kao antibiotik na bakterije naročito za liječenje opekotina, posjekotina i raznih rana na koži, pomaže i kod zubobolje, upale desni, neprijatnog zadaha, hemoroida, upale mokraćnih kanala, svraba, gastritisa.
Isparavanjem propolisa, u pčelinjoj zajednici stvaraju se nepovoljni uvjeti za razvoj bakterija i gljivica koje mogu ugroziti zdravlje zajednice. Od jedne pčelinje zajednice na godinu se skupi između 150 i 400 grama propolisa.
Naziv propolis potječe od grčke riječi pro – prije ili ispred i polis – grad, zbog upotrebe propolisa za izgradnju i regulaciju ulaza u košnicu. Propolis se kao naziv upotrebljava u gotovo svim dijelovima svijeta.
Povijesni zapisi pokazuju da je propolis bio važan i cijenjen proizvod u medicini Egipćana, Babilonaca, Arapa, Grka, Rimljana i drugih starih naroda. U zapisima XII stoljeća, opisano je liječenje usne šupljine i ždrijela, kao i karijesa ljekovitim propolisom.

Porjeklo materija u propolisu potiču iz tri izvora – biljnih izlučevina, sekretornih supstanci pčelinjeg metabolizma i materije dodanih u vrijeme njegove dorade.
Kemijski sastav propolisa još nije u potpunosti razjašnjen. U jednoj analizi propolisa u Engleskoj samo je u jednom primjerku otkriveno 150 sastojaka (Greenaway, 1990.), ali ubrzo ih je izolirao 180. Sastav propolisa zavisi od vrsta biljaka u staništu pčela.
Propolis se razlikuje po boji, mirisu i vjerojatno po ljekovitim osobinama, zavisno od sastava i godišnjeg doba.
Poznato je da propolis sadrži razne smole i smolama slične materije, balzame i eterična ulja, vosak, polen, flavonoide, mineralne materije te takozvane biljne hormone.
U biljnom su svijetu flavonoidi inače široko rasprostranjeni, a uloga im je zaštita biljaka od patogena iz okoline. U propolisu su zastupljeni brojni flavonoidi: galangin, kvercetin, krizin, kempferol, apigenin, pinocembrin, pinobaksin.
Na temperaturi između 25 i 45°C propolis je mekan, podatan za oblikovanje i ljepljiv. Na temperaturi nižoj od 15°C postaje krut i lomljiv, a na onoj iznad 45°C gumasto ljepljiv. U tekuće stanje najčešće prelazi na temperaturi između 60 i 70°C. Za neke uzorke točka topljivosti je i iznad 100°C.
Propolis je ljekovit proizvod pčela medarica i djeluje protiv virusa, bakterija i gljivica, pa se smatra lijekom XXI stoljeća.
Zbog svoga sastava propolis djeluje protiv virusa, bakterija i gljivica. Posebnost propolisa je da bakterije na njega ne stvaraju otpornost i nema štetnih popratnih pojava, što je mana sintetskih antibiotika.
Kao snažan antioksidant efikasno djeluje protiv slobodnih radikala, koji se danas smatraju uzročnicima mnogih, pa i najtežih bolesti, poput ateroskleroze, katarakte, starenja, Parkinsonove i Alzheimerove bolesti.
Propolis se upotrebljava u stomatologiji kao sredstvo u liječenju paradentoze i za jačanje zubnog mesa. Preventivno djeluje kod upale grla, a izuzetno dobre rezultate postiže u liječenju infekcija, opekotina, otvorenih rana i čireva organa za varenje.
Novija istraživanja sve više potvrđuju da jača imunološki sustav te ima neposredni antikancerogeni učinak. Stoga ga mnogi stručnjaci smatraju zlatnim proizvodom košnice i lijekom XXI stoljeća.
Istraživanja naučnika su dokazala utjecaj pčelinjih proizvoda na tumore.
Zbog specifičnog sastojka flavonoida, kojeg najviše ima u propolisu i polenu i medu, u kombinaciji s ostalim terapijskim lijekovima postiže se uspjeh u prevenciji i liječenju tumora.
Pčelinji proizvodi pospješuju djelovanje drugih lijekova, poput citostatika, u liječenju tumora. S druge strane, znatno smanjuju neželjene efekte lijekova ili zračenja na zdrave ćelije jer omogućuju njihovo zadržavanje isključivo u tumorskoj ćeliji.
Propolis ima direktan učinak na prevenciju i liječenje tumora, jer sadrži desetak flavonoida, koji stimulacijom imunološkog sistema i uklanjanjem slobodnih radikala (odgovornih za starenje, za nastanak tumora ili nekih drugih bolesti) i izazivanjem programirane smrti tumorskih ćelija, direktno utječe na tumore.
Propolis se zbog svojih osobina upotrebljava u apiterapiji, to jest liječenju ljudi i životinja. U medicini se propolis primjenjuje kod stanja anemije, respiratornih problema, njege usne šupljine, u dermatologiji (regeneracija kože, čirevi, ekcemi, povrede, rane), kod povećanja imuniteta organizma, infekcija želudačno crijevnog sustava, zaštite jetra, i kao pomoć pri mnogim drugim problemima.
Veliku primjenu propolis ima u kozmetici jer utječe na brzu regeneraciju tkiva i ima antibakterijsko i antigljivično djelovanje.
Vodeni ekstrakt propolisa se priprema tako, što se sirov propolis pretvori u fini prah dubokim zamrzavanjem i mljevenjem. Jedna čajna žlica tog praha se uvečer pomiješa sa 250 ml čiste vode. Slijedećeg jutra, pacijent može popiti tekućinu (u malim gutljajima) a propolis proguta prije doručka ako je potrebno.
Sirov propolis: (3-5 grama dnevno, između obroka) prije gutanja, pacijent treba sisati i žvakati propolis najmanje 15-30 minuta.
Tinktura se primjenjuje davanjem 20-90 kapi dnevno, zavisno od stanja pacijenta, između obroka, sa pola žlice meda, mlake vode ili čaja.
Ekstrakt propolisa sa maslacem; Dobro izmiješati u odnosu 1:8 propolis praha i maslac (u vidu želea). Zagrijati smjesu na slaboj vatri (plamen svece i slično) ili u vodenoj kupki, dok se smjesa veoma dobro ne homogenizira, ohladi i onda staviti u frižider, uzimati 2-6 žličica dnevno, prema stanju pacijenta, između obroka.
Za bolove u želucu preporučuju se 20 kapi 30% alkoholnog rastvora propolisa, a ako su bolovi česti uzimati 30 kapi svježeg mlijeka ili vode, 3 puta dnevno prije jela u toku dvadeset dana.
Problemi sa žuljevima se rješavaju pomoću propolis masti, tako što se žulj namaže debelim slojem masti i fiksira flasterom.
Krvarenja od ozljeda i posjekotina zaustavljaju se brzo pomoću vate umočene u propolis kapi.
Gljivična oboljenja kože se svakog dana namažu po nekoliko puta sa propolis mast ili propolis kapima.
Opekotine se odlično liječe stavljanjem gaze prethodno umočene u propolis mast. Psorijaza se liječi propolisom. Uzimati tri puta dnevno po 15 kapi propolisa a u isto vrijeme mazati.
Hemoroide otklanja propolisova mast u kombinaciji sa propolis kapima.
Nakapati 10 kapi u posudu s čajem od kamilice ili majčine dušice, pokriti glavu ručnikom i inhalirati se više puta dnevno po pet minuta.
Spolja se mažu akne ili kožni čirevi, promjene kod neurodermitisa i psorijaze s ekstraktom propolisa.
Upaljenu sluzokožu usne šupljine, koja se inače dugo liječi, tretira se tinkturom propolisa – namazati upaljeno zubno meso i ogoljeli korijen zuba tri puta dnevno, a prije toga dobro oprati zube četkicom.
Kod seboreje pomaže 30 % propolis mast. Jedini nedostatak ovog djelotvornog načina je što je kosa nakon tretmana masna, pa kosa djeluje neestetski.
Međutim, lako se ispere nekim od šampona za masnu kosu.
Dobro je umjesto masti koristiti Forever Aloae Propolis kremu ili tinkturu, i to samo na oboljelim mjestima. Najčešće su to rubovi kose, ponekad i obrve.
Kod alopecije areate koristi se propolis kao manji dio cjelokupnog sistema liječenja, kao 30 % rastvor. Tinktura se razrjeđuje mlakom vodom u omjeru 1:5. Na taj se način dobije rastvor za masažu i ispiranje kose. Ujedno pospješuje zarašćivanje rana i rast kose.
Pri upotrebi Forever Aloae Propolis, vrši se njeno direktno nanošenje na oboljelo mjesto. U borbi sa streptokoknima, stafilokoknima i salmonelama ima antimikrobne osobine. Pobjeđuje i gljivice te viruse herpesa i gripe.
Primjenjuje se kao dezinficijens usne šupljine i grla, kod paradentoze, prehlada i infekcija probavnog i mokraćnog sustava.
Zaključuje se da, terapija medom i pčelinjim proizvodima, to jest propolisom, matičnom mliječi, polenom, naziva se apiterapija.
Propolis je prirodni proizvod koji se tradicionalno koristi preko 2000 godina. Proizvode ga pčele, njime oblažu tavanicu košnice i na taj način je dezinficiraju.
Propolis se koristi kod: prehlada i gripa, kod bakterijskih infekcija gornjih dišnih putova, kod sinusitisa, pojačane sekrecije sluzokože nosa, kao imunostimulator, kod neugodnog zadaha iz usta, upalnih procesa grla i usne šupljine, afti, kod herpesa, rana, ekcema, posjekotina, opekotina, kod paradentoze, paradentopatije, gastritisa, kolitisa, kod pojačanog vaginalnog sekreta.
Propolis se primjenjuje i u preventivi kod upalnih procesa uha, grla, nosa, usne duplje, gornjih dišnih putova, za podizanje opće otpornosti organizma.
Propolis se može koristiti kao prva linija odbrane kod infekcija.
Uzroci prehlada i gripa nisu bakterije, nego virusi, pa je u tom slučaju bolje koristiti propolis, jer on ima antivirusno djelovanje. Pošto se često miješaju virusne i bakterijske infekcije, a antibiotici nepotrebno koriste i kod virusnih infekcija (antibiotici ne djeluju na viruse), najbolje bi bilo prvo se odlučiti za upotrebu propolisa, jer on ima šire djelovanje.
Propolis ističe antibakterijsko djelovanje (sprečava razvoj i širenje bakterija Streptococus, Bacilus, Salmonella), antivirusno djelovanje (učinak protiv herpes virusa tip 1), antigljivično djelovanje (na Candidu albicans, C. tropicalis, C. krusi, C. guillermondi), antiseptično djelovanje, lokalno anestetičko i antioksidacijsko djelovanje.
Zbog obilja biološko aktivnih materija, koje su neophodne svakoji ćeliji ljudskoga tijela, sa zahvalnošću propolisu možemo reći da je propolis „Antibiotik koji hrani” i liječi ljudsko tijelo.
Forever Bee Propolis je do sada najveća koncentracija propolisa, koja se može naći na svjetskoj ponudi, jer se u pakovanju od 60 tableta u svakoj tableti nalazi 500 mg pustinjskog propolisa. Forever Bee Propolis u sebi sadrži 22 aminokiseline, flavonoide, kalkone, dihidrokalkone, katehine, vitamine B1, B2, B6, C, E, nikotinske kiseline, enzime, boje, kalij, natrij, magnezij, aluminij, fosfor, silicij, vanadij, kobalt, sumpor, cink.
Istina je da Medicus curat, natura sanat, to jest da liječnik liječi a priroda (propolis) izlječuje.

Literatura:
1Hoheisel O. The effects of Herstat (3% propolis ointment ACF) application in cold sores: a
double-blind placebo-controlled clinical trial. Journal of Clinical Research
2001;4:65-75.
2. Jensen CD, Andersen KE. Allergic contact dermatitis from cera alba (purified propo- lis) in
a lip balm and candy. Contact Dermatitis 2006;55:312-3.
3. Li YJ, Lin JL, Yang CW, Yu CC. Acute renal failure induced by a Brazilian variety of propolis.
Am J Kidney Dis 2005;46: e125-9.
4. Gregory SR, Piccolo N, Piccolo MT, et al. Comparision of propolis skin cream to sil- ver
sulfadiazine: a naturopathic alternative to antibiotics in treatment of minor burns. J
Altern Complement Med 2002;8: 77-83.
5. Anon. Bee Propolis. MotherNature. com 1999.
6. http://www.mothernature.com/library/books/natmed/bee_propolis.asp


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 22:51:01
Message:

Senka Bogatić
promotorica ishrane budućnosti
Ljubljana, Republika Slovenija

ZDRAVSTVENO UPOZORENJE

Kada sam bila mala, nisam vodila brigu o svome zdravlju. Tu su bili moji mama i tata. Kada sam postala dJevojka, već sam počela razmišljati, da trebam biti što zdravija, radi moje bebe. Sada, kada sam odrasla, počinjem bivati svJesna odakle sve vreba opasnost po mene i moju porodicu.
Cilj, koji sam zadala sebi, jeste da istražujem, da saznajem i širim informacije, štO sve može ugroziti moje zdravlje, a da toga do sada nisam bila svjesna. Cilj mi je da to saopćim u usmenom obliku, pismeno, na nekom kongresu gdje bih imala pristup.
Istražujući stručnu literaturu, listajući po knjigama, časopisima, tragajući po internetu, došla sam do nevjerojatnih saznanja.
Rezultati mojih istraživanja pokazuju koliko neznanje može niti opasno. Shvatila sam da je informacija moć i bogatstvo.
Rezultati mojih saznanja govore da moramo biti oprezni sa proizvodima, koji se nalaze na policama supermarketa.
Rezultati govore koliko nam može naškoditi i običan C vitamin, ukoliko dođe u dodir sa nekim vještačkim kemikalijama.
Svako ko uzima vitamin C (a većina bi ljudi trebala) trebao bi izbjegavati slijedeća meka
pića: Sunkist, Fanta, Diet Coke, Sprite i Pepsi MaX.
Ova pića sadrže natrijev benzoat, 211 na naljepnici, a kemijska reakcija između vitamina C i natrijeva benzoata stvara benzin koji je vrlo karcinogena kemikalija.
Benzin može ozbiljno oštetiti DNA u mitohondrijima sve do točke kada ju u potpunosti onesposobljava, zajedno ju izbacujući.
Mitohondrije konzumiraju kisik kako bi vam dali energiju, i ako ih oštetite, dolazi do ozbiljnih nepravilnosti u radu stanica koje su često fatalne. Široki raspon bolesti je vezan uz oštećenje DNA, uključujući Parkinsonovu bolest i popriličan broj neurodegenerativnih bolesti.
Ovo sledi priču o Mentosima i dijetalnoj Coca-Coli.
Nemojte miješati niti ovo dvoje jer oni uzrokuju kemijsku reakciju (eksploziju) u stomaku. To se ne odnosi samo na Mentose, nego na sve mint proizvode: Mint Life Savers, Tic
Tac’s, Cool Mint’s, itd.
Ovdje nije krivac mentol, nego aspartam u dijetalnim pićima, 951 na naljepnici. Također izbjegavajte 950, acesultam F (ista stvar).
Trovanje aspartamom je znanstveno povezano s 92 simptoma bolesti. Hoćete li i dalje piti vaša dijetalna pića?
Većina je evropskih zemalja zabranila uvoz i korištenje aspartama u svojim zemljama uklju- čujući sve proizvode od saharina, na primjer Equal, Nutra-Sweet, Spoonful i sva dijetalna pi- ća, uključujući 6000 artikala potrošačke robe i pića koji se prodaju na policama supermark
Ova zabrana utječe na korištenje ovog proizvoda u bilo kojem potrošačkom proizvodu, a njena povreda donosi kazne koje iznose od 9000 € do 90 000 €.
Meksiko također razmatra zabranu svih 6000 proizvoda od aspartama na svojim policama supermarketa.
U Meksiku je aspartam poznat kao Rumsfeldova bolest, prema imenu George Bushovog prijatelja Donalda Rumsfelda.
Monsanto posjeduje tvornicu Nutra-Sweet i Searle, a postavio je Rumsfelda kao svojeg glavnog direktora kako bi on mogao koristiti svoju snagu u Parlamentu kako bi ovaj smrto- nosni otrov prošao FDA i potaknuo njihovu prodaju proizvoda od aspartama.
Izbjegavajte sve zubne paste proizvedene u Kini, osobito Colgate jer sadrži etilen glikol. To je protuzamrzavajuće sredstvo, vrlo toksično, pa čak i fatalno – uništava bubrege, jetra, pluća, krvne stanice, srce i nervni sustav.
Takođe se nalazi u nekim vodicama za ispiranje usta, šminki, losionima nakon brijanja, dječjem puderu i maramicama, šamponima i dezodoransima.
Izbjegavajte Smarties – oni sadrže gotovo sve otrovne boje koje se nalaze na tržištu. Naj- gore su 102 i 104, a najgore od svih su 110 (karcinogena), 124 (nepoželjna), 128 (izniman oprez). 129,131 i 133 su također karcinogene.
Povrh svega, Smarties čak nisu napravljeni od čokolade. Niti su Tim Tam. Sintetička čo- kolada nema nikakvu hranjivu vrijednost.
Čitajte naljepnice na hrani. Jednoga bi dana to moglo spasiti vaš život. Poznato je da jedna kompanija može proizvoditi tri kategorije jednog istog proizvoda.
Prvu kategoriju za domaće tržište, drugu za izvoz u druge razvijene zemlje i treće za izvoz u zemlje u razvoju.
Ovoj trećoj kategoriji pripada oko 80% proizvoda za ishranu, cigareta, napitaka i oko
70% robe široke potrošnje tekstilne industrije i industrije koze i obuće.
Kada su u pitanju medikamenti (lijekovi) koje izvoze Sjeverna Amerika i zemlje zapadne Europe u zemlje istočne Europe, Azije, Afrike i Latinske Amerike, taj postotak je 90%.
Nedavno je u časopisu Vils-Nuvel iz Francuske i nekim engleskim listovima uz suglasnost komisije OUN za hranu i kontrolu životnih namirnica objelodanjeno da neke zapadne firme proširuju proizvodnju i izvoz kancerogenih proizvoda u neelitne zemlje.
Proizvodnja takvih proizvoda se ubrzanim tempom razvija u poduzećima tih firmi na Bahamima, Cipru, Filipinima, Malti, Portoriku, Senegalu, Maroku, Australiji, ali i u Holandiji, Njemačkoj, Šicarskoj, Turskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Tako su, na primjer, Coca Cola i margarini proizvedeni u Holandiji i Njemačkoj, a di- stribuirani u zemljama u razvoju konzervirani emulgatorom koji izaziva rak, a označeni su na pakovanju simbolom E330.
Ti proizvodi su inače zabranjeni za distribuciju i prodaju u zemljama članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj.
Najvažnije je to da treba izbjegavati proizvode na kojima je utisnuto slovo E iza koga slijede neke od navedenih cifara.

Spisak oznaka materija (emulgatora) opasnih po zdravlje
E102- opasan
E103 – zabranjen
E104 – sumnjiv
E105 – zabranjen
E110 – opasan
E111 – zabranjen
E120 – opasan
E121 – zabranjen
E122 – sumnjiv
E123 – veoma opasan
E124 – opasan
E125 – zabranjen
E126 – zabranjen
E127 – opasan
E130 – zabranjen
E131 – izazivač raka
E141 – sumnjiv
E142 – izazivač raka
E171 – sumnjiv E173 – sumnjiv
E180 – sumnjiv
E210 – izazivač raka
E211 – izazivač raka
E212 – izazivač raka
E213 – izazivač raka
E215 – izazivač raka
E216 – izazivač raka
E217 – izazivač raka
E221 – poremećaj crijeva E222 – poremećaj crijeva E223 – poremećaj crijeva
E224 – poremećaj crijeva E226 – poremećaj crijeva E230 – štetan za kožu
E231 – štetan za kožu
E232 – štetan za kožu
E241 – sumnjiv
E250 – poremećaj tlaka E251 – poremećaj tlaka
E311 – izaziva osip
E312 – izaziva osip
E320 – kolesterol
E321 – kolesterol
E322 – poremećaj želuca
E330 – izazivač raka
E338 – poremećaj želuca
E339 – poremećaj želuca
E340 – poremećaj želuca
E341 – poremećaj želuca
E40 – poremećaj crijeva
E450 – poremećaj želuca
E461 – poremećaj želuca
E462 – poremećaj želuca
E463 – poremećaj želuca
E465 – poremećaj želuca
E466 – poremećaj želuca

ISTRAŽI SAM I DODAJ OSTALE EMULGATORE
Zaključiti mogu, da od sada pa nadalje moram više saznavati, gdje se sve kriju neprijatelji moga zdravlja, kao i neprijatelji moje djece i prijatelja.
Istinita i pravovaljana informacija je moć. Povećalo (Lupa) je sada moj prijatelj. Kada kupujem bilo koji proizvod, pomoću nje čitam sastav, jer je napisano sitnim slovima. Istražujem svaku stavku.
A, da li je to dovoljno?

Literatura:

1. http://matrixworld-hr.com/2012/04/09/zdravstveno-upozorenje-otrovi-na-policama-su- permarketa/
2. http://www.nutricia.rs/novosti/emulgatori.html
3. http://koznazna.com/forum/korisni-saveti-koji-pomazu/stetni-emulgatori/
4. http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%95%D0%BC%D1%83%D0%BB%D0%B3%D0%B0%D
1%82%D0%BE%D1%80
5. http://serbianforum.org/zdravlje/31348-emulgatori-opasni-po-zdravlje.html


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 22:52:44
Message:

Vlado Roksandić
promotor ishrane budućnosti
Novi Sad, Republika Srbija

TERAPEUTSKO GLADOVANJE (POST)

Svjedoci smo očaja mnogobrojnih pacijenata, koji svakodnevno traže spasonosno rješenje za ozdravljenje.
Medicina je nemoćna u mnogim situacijama. Pacijente to deprimira i najčešće gube posljednju nadu. Poneki od njih pokušaju poduzeti nešto od alternativnog načina ozdravljenja. Najčešće se to dogodi kad je bolest uznapredovala i kad su šanse smanjene na minimum, ali pored toga ne treba gubiti nadu. Šanse postoje sve dok čovjek ima snage za radikalne promjene načina života. Ne postoji spasonosni lijek ili metoda iscjeljenja koja će riješiti problem odmah. Za sve je potrebno vrijeme. Postoji put koji mora naći svako za sebe. Rešenja ima. Sva je moć u nama. Tako treba praviti plan za promjenu načina života. Čovjek se mora mijenjati iz temelja. Treba zaboraviti i odbaciti sve ono što je do bolesti dovelo i to zauvijek. Odbaciti stare navike u svim elementima. Usvojiti novi način razmišljanja, vjerovanja, ljubavi, ishrane i sve prihvatiti sa zadovoljstvom. Ako za sve ovo ima snage oporavak je izvjestan.
Krenimo redom. Bolesno tijelo vapi za vodom, treba je unositi dovoljno. Vodite računa o tehnici disanja. Vjerujte. Hranite se zdravom prirodnom hranom. Popravljajte sebe, volite ljude. Šećite u okviru mogućnosti. Izlažite se suncu. Odbacite kemiju.
Ljudski organizam je savršen. Sam može se iscijeli ali treba našu pomoć. Pomognimo mu, pustimo ga da predahne, neka sam bira prioritete kad će i što učiniti. Ljudsko tijelo je od dugogodišnjeg načina života, ishrane, zatrovano, puno je nataloženih neprobavljivih proizvoda ishrane. Njemu treba veliko pospremanje. Treba ga očistiti. Kako ćemo to izvesti?
Potrebno je primijeniti plansko gladovanje (post). Glad se prikazuje kao veliki čovjekov neprijatelj koji u danoj situaciji može postati najveći prijatelj i iscjelitelj. Ove dvije krajnosti se uspoređuju sa nožem razbojnika sa nožem kirurga (ne znam dali je dobra usporedba).
Sa sigurnošću možemo tvrditi da je post operacija bez skalpela. Gladovanje je ozbiljna metoda iscjeljenja, duži post je potrebno vršiti pod stručnim nadzorom. To nije metoda usmjerena na rješavanje određenog, konkretnog problema, to je metoda popravke čitavog organizma, gdje naša volja ne može uticati na prioritete.
O životu na postu padaju mnoge službene medicinske teorije o dužini života bez vode i hrane.
Praksa pokazuje da čovjek može biti na postu od jednog dana, više tjedana a i mjeseci pri čemu ne ugrožava funkcioniranje vitalnih organa: mozga, nervnog sistema, srca, krvotoka, a pruža dovoljno ili više snage nego kod redovne ishrane. Eventualno, blago oštećena mišićna tkiva i manje značajni organi koji ne utječu na vitalne funkcije se brzo regeneriraju, otprilike koliko je trajalo gladovanje.
Dužinom posta osjećaj gladi se ne povećava, već se nakon četvrtog, petog kriznog dana smanjuje. Postom se organizam čisti od metaboličke šljake koja je nastala kao rezultat neispravne ishrane i načina života, upotrebom lijekova, primjenom kemijskih preparata.
Proces čišćenja provoditi uz svakodnevna klistiranja 1-2 puta pomoću irigatora, koristeći mlaku vodu uz dodatak limuna. Mogu se koristiti i drugi purgativi kao glauberova sol (40g soli na 0.8l tople vode) ili ricinusovo ulje, zatim kamilica, crna kava a osobno bi preporučio klistiranje vlastitim urinom.
Početak gladovanja se može manifestirati u obliku slabosti, vrtoglavice, muke, povraćanja, nesanice, bola u predjelu grudnog koša kao posljedica nadiranja šljake a ne kao sam nedostatak hrane. Komplikacije se mogu javiti i pri izlasku iz posta kao što su bolovi u stomaku, grčevi proljevi zbog ne pridržavanja načina postepenosti povratka na prethodnu ishranu. Navedeno ukazuje da ulazak i izlazak iz posta moraju biti uz manje uzimanje brže svarljive hrane, poželjno voćnih sokova, gdje ukupna dužina ulaska i izlaska vremenski odgovara najmanje dužini posta ili malo duže, zavisno o načinu ishrane prije posta.
Za vrijeme posta organizam ne treba fizički preopteretiti ali je rekreativno izlaganje fizičkim naporima poželjno i efikasno. Za vrijeme dužeg posta poželjno je masirati tijelo, posebno vlastitim urinom, još bolje prokuhanim na #188; količine, dok je kod „suhog” posta vrlo efikasno koristiti kupke. Povremenom primjenom gladovanja tijelo se iscjeljuje, podmlađuje što se manifestira gubitkom kilograma, poboljšanjem izgleda kože i svijetlošću očiju, općom vitalnošću a dugoročno gledano dobrim zdravljem i dugovječnošću.
Postoje razne vrste posta. Gladovanje radi nedostatka hrane – brodolomi, suše, poplave, radi duhovnog iscjeljenja i savršenstva, izlječenja i vitalnosti, sezonskog posta.
Da je moguće određeno vrijeme živjeti bez hrane, pa i vode svjedoče primjeri iz prirode. Do toga dovode određeni razlozi kao:
Stanje anabioze karakteristično je za bakterije iz sernena biljaka, za insekte, vodozemce i glodavce u kome odsustvuju svi vidljivi znaci života. Naučnici su uočili da je za anabiozu karakteristično jako hlađenje i/ili dehidracija organizma. Unutar ćelijska voda pri hlađenju pretvara se u staklastu amorfnu (bezobličnu) masu, koja ne uništava protoplazmu ćelija, kao kristali leda. Poslije otapanja u takvim ćelijama potpuno se obnavljaju životni procesi.
Privremeno odricanje od uzimanja hrane: To je način prilagođavanja životinja na nepovoljne
vanjske faktore okruženja sredine i može biti: prinudno i dobrovoljno.
Prinudno: Ovaj način odricanja od uzimanja hrane može se dogoditi u dva slučaja. U prvom, životinja ne dobiva dovoljno potrebne hrane jer je ima vrlo malo. To postepeno slabi (iscrpljuje) organizam, slabi imunitet itd. U drugom slučaju životinja u toku nekoliko dana ne može pronaći hranu, jer je nema. Zato se snalazi bez hrane. Na primjer, vukovi i drugi mesožderi (grabljivice) za vrijeme lova mogu po nekoliko dana biti bez hrane. Sličan režim ishrane za njih je uobičajen i lako ga podnose. Osim toga, uočeno je da se životni vijek vuka koji se redovno hrani skraćuje za trećinu.
Dobrovoljno: Bez obzira na to veliki broj životinja „dobrovoljno” se odriče uzimanja hrane zbog prirode vlastitog života. Na primjer, kada je malo hrane u prirodi one uopće ne jedu. Tako se ponašaju losovi krajem zime. Briga za potomstvo kod nekih životinja javlja se za vrijeme odricanja od uzimanja hrane. Nešto slično se događa kod kraljevskih pingvina, kada leže i othranjuju mlade. Kada ženka kraljevskog pingvina položi jaje ona odlazi u more da se hrani, a mužjak ostaje u gnijezdu. Tokom četiri mjeseca mužjak ništa ne jede. Ptice gube do 40% vlastite težine, jako mršave, perje im postaje prljavo, gubi sjaj i svilenkast izgled. U to vrijeme vraćaju se ženke, a mužjaci žure u more da se nahrane. Pored toga, krajem studenoga odrasle ptice se linjaju. Linjanje traje 20 dana. Za to vrijeme pingvini gladuju.
U dobrovoljno odricanje od uzimanja hrane mogu se svrstati i slučajevi kada životinje boluju. Teško oboljela životinja obično se uzdržava od uzimanja hrane sve dok ne ozdravi.
Jedan ili drugi način privremenog suzdržavanja od hrane u velikoj mjeri izražen je kod životinja koje se hrane mlijekom. Ipak, kada se životinja potpuno odriče hrane i nalazi se u budnom stanju, u njenom organizmu nastaje posebno prestrojavanje koje omogućava kvalitetan unutarnji režim ishrane. Unutarnja ishrana podupire obnavljanje imunog i genetičkog aparata. Po pravilu, životinje u tom razdoblju boluju. U vezi s tim može se naglasiti: ako hoćemo da nam imunitet i opstanak u životu budu na visokoj razini, trebamo se uzdržavati od hrane u nepovoljnom godišnjem dobu (za vrijeme bolesti).
Sit i bezbrižan (bez stresova) život čini svaki organizam slabim i neotpornim. To je jedan od velikih zakona prirode čije zanemarivanje čini bolesnim bogate i site narode.

Sezonski san
Za vrijeme sezonskog sna donekle se smanjuje temperatura tijela, frekvencija disanja i opća razina procesa razmjene. Pri promjeni situacije ili uznemiravanju san se lako prekida i životinja postaje aktivna. Takav san imaju medvjedi, rakuni i jazavci. Grizli dok zimi spava pri temperaturi zraka od minus 8 °C, na površini kože ima temperatura 4°C, u debelom crijevu 22°C, u usnoj duplji 25°C (naspram 35°C u doba budnosti). Frekvencija disanja smanjuje se od 2 do 3 u minutu (naspram 8 – 14 za vrijeme budnosti).

Sezonski zimski san
Ovo stanje karakterizira se gubitkom sposobnosti za termoregulaciju, naglim smanjenjem broja dišnih pokreta (frekvencije disanja) i kontrakcija srčanog mišića, kao i opadanjem opće razine razmjene materija. Na primjer, kod tekunice frekvencija disanja je 100 – 360 u budnom stanju, a za vrijeme zimskog sna smanjuje se na 1 – 15, broj srčanih otkucaja od 100 do 350, u budnom stanju smanjuje se na 5 – 9 otkucaja za vrijeme zimskog sna, temperatura tijela smanjuje se sa 35 – 39°C, u budnom stanju na 1 – 13°C za vrijeme zimskog sna.
Za vrijeme zimskog sna ne dolazi do potpunog prekida razmjene materija. Životinje preživljavaju na račun rashodovanja energijskih rezervi organizma u to vrijeme organizam životinja ima povećanu otpornost prema raznim nepovoljnim faktorima.
Na primjer, bez narušavanja zdravlja eksperimentalne životinje podnosile su povećane doze otrova, radioaktivnog zračenja i nisu obolijevale od vještačkog inficiranja mikrobima i virusima.
Suho gladovanje može biti dvojako – potpuno i djelomično. Uglavnom se primjenjuje samostalno. Potpuno i djelomično suho gladovanje razlikuje se od klasičnog gladovanja po drugom pravilu – vodenim režimom. Ovaj režim je ovdje potpuno isključen. Izostavljanje tekućine pomaže brže razlaganje masti. Samo trpljenje žeđi doprinosi bržem oslobađanju organizma od patologije izvanjskih manifestacija. Mnogo brže se čupa „korijenje” bolesti i postiže duhovni napredak. Efikasnije je od drugih načina posta ali se primjenjuje kraće i uz kontrolu stručnih organa.
Urinsko gladovanje uglavnom se primjenjuje samostalno. Preporučuje se da se pije sav izlučeni urin u toku dana. Vodu piti po potrebi, ali u tolikoj količini da urin ne bude previše koncentriran.
Post je primjenjivan od postanka svijeta (neke vrste), smatra se najstarijom terapeutskom metodom liječenja. Isus Krist je preporučivao ljudima gladovanje radi čišćenja svijesti i izlječenja tijela.
Hipokrat je pisao: Ako tijelo nije očišćeno, što ga više hraniš više mu štete nanosiš.
Drevni mudraci su predlagali da se protiv zračenja koja dolaze iz Svemira bori gladovanjem što će ojačati ljudske manifestacije.
O djelotvornosti i primjeni posta su govorili Galen, Paracelzus. Postoje dokazi da su ga upražnjavali Platon i Sokrat (gladovali su po 10 dana), poznati ljudi iz novije povijesti, suvremenici u cilju poboljšanja mentalnog i fizičkog zdravlja.
Leonardo da Vinči je rekao: Treba shvatiti što je čovjek, što je život, što je zdravlje, kako ih ravnoteža i usuglašavanje stihija održava, a njihov međusobni razdor razara i uništava.
Perzijanci su se, prema Herodotu, zadovoljavali jednim obrokom dnevno, što i danas čine neki divlji narodi. Sokrat je nazivao varvarima ljude koji su jeli više od dva puta dnevno.
U novije vrijeme mnogi su autori pisali o dobrobiti posta. Na Istoku i Zapadu naučnici su se bavili postom i širili istinu o njegovoj učinkovitosti i iskustvima. Postoje razne metode, kad je u pitanju dužina posta, početak i završetak posta, kao samo trajanje. Jedni preporučuju post na vodi, drugi primjenu određenih sokova ili čajeva i sokova. Svi su u pravu jer svaki od načina daje dobre rezultate u praksi. Dužina posta ovisi o mnogo faktora kao što su, razlog posta, zdravstveno stanje, dob, način ishrane. Od ovih faktora ovisi i ulazak i izlazak iz posta.
Dr Paavo O. Airola preporučuje gladovanje uz sokove, upoznaje nas da kod gladovanja dužeg od 3 dana organizam sagorijeva vlastita tkiva, gdje prioritetno nestaju bolesne ćelije, izrasline, tumori. Arnold Ehret bi rekao da se izbacuje sluz i gnoj kojima je zbog pogrešne ishrane organizam napunjen od mladosti. Post je fiziološki odmor tijela koji popravlja sve vitalne funkcije izgradnjom novih zdravih ćelija a istovremeno vrši iscjeljenje i pomlađivanje. O tim rezultatima Arnold Ehret kaže, iznoseći svoja iskustva „Htio bi vidjeti čovjeka koji je sa 31 godinu bio jednom nogom u grobu, a 8 godina kasnije je mogao trčati 2 sata i 15 minuta i propješačiti 56 sati”. Također navodi „ Nitko mi ne bi vjerovao da je moguće živjeti bez hrane 126 dana u vremenskom razdoblju od 14 mjeseci, od toga 49 dana odjednom”. Ja sam to učinio i svejedno malo njih razumije tu istinu”.
Dalje navodi kako je jedan od njegovih prvih isposnika, relativno zdrav vegetarijanac 24 dana posta propješačio 60 km u planinama. Iz iskustva savjetuje da se početak posta, započne te prvo s metodom zaboravite na doručak, tada jedno vrijeme primjenjujete jednodnevni post, onda postepeno preći na 3,4, peterodnevni ili duži post. Između posta jesti hranu bez sluzi.
Nakon posta hrana treba imati laksativni učinak, a ne hranjivu vrijednost kao što misle mnogi. Po A. Ehretu za profilaktičko liječenje (da se tijelo pročisti, regenerira i pomladi) gladovanje od 7 do 10 dana je dovoljno. Slično A. Ehretu Genadij Petrovič Malohov je gladovao 27 dana a tvrdi da sit i bezbrižan (bez stresova) život čini svaki organizam slabim i neotpornim.
Pitagora je za poboljšanje umnih sposobnosti, prije polaganja ispita na Aleksandrijskom univerzitetu, gladovao 40 dana. Kasnije je od svojih učenika zahtijevao da određeno vrijeme gladuju. Zahvaljujući tako surovom izboru kod njega su učili samo strpljivi i uporni učenici, sposobni shvatiti zakone prirode, apstraktne matematičke formule i slično.
Aleksej Suvorin, ruski emigrant u ex Jugoslaviji je, kad se našao u zatvoru postio i tako utjecao na šefa zatvora, čuvare i zatvorenike da probaju isto i osjete dobrobiti posta. Po izlasku iz zatvora počeo je u veliko raditi na liječenju gladovanjem. Vodio je prepisku sa velikim brojem čitatelja, koji su se samostalno liječili gladovanjem od najraznovrsnijih oboljenja. Od desetine tisuća ljudi, koji su gladovali prema njegovim uputama (veći dio preko prepiske), među kojima je bilo i teško oboljelih, umrla su samo četvorica.
Čovjek koji je naslijedio Suvorinova učenja, Eduard Đui napisao je knjigu o gladovanju u čijem predgovoru kaže: ”Ova knjiga je povijest onoga što se odigravalo u duši jednog liječnika za vrijeme njegovog profesionalnog rada. Počevši svoju praksu u neznanju, obavijenom maglom medicinskog uvjerenja, došao sam do čvrstog uvjerenja da samo priroda (pomoću gladovanja) može liječiti bolesti. Gladovanje prikazano u ovoj knjizi po mnogim svojim odrednicama je revolucionarno. Ono je u veliko ispitano u praksi i njegova ljekovita vrijednost je nesporna. Svaki redak ove knjige napisan je tvrdnjom da lijekovi podrivaju zdravlje a uobičajena ishrana bolesnika u naše vrijeme ne opravdava sebe”.
Liječnik Tajner (1880. godine) nazivao je gladovanje eliksirom mladosti jer je u 52 godini u bezizlaznoj situaciji primijenio 40-to dnevni post a poslije toga živio još 31 godinu.
Doktor Adolf Majer je 1901. godine napisao knjigu Liječenje gladovanjem – čudotvorno liječenje. On opisuje korisno djelovanje gladovanja na ljudski organizam s pozicija fiziologije tog vremena. Navodi da za vrijeme gladovanja ljudski organizam počinje jesti neprobavljene ostatke hrane i patološki nepromijenjeno tkivo, koji su se zadržali u organizmu, dok neki s pravom hrabrije idu dalje i tvrda da se to odnosi i na najteža oboljenja i tumore.
Herbert Šelton – autor najpopularnijih knjiga o liječenju ljudi (Sistem higijene, u 7 tomova, Gladovanje može spasiti vaš život, čovječji život, njegova filozofija i zakoni i mnoge druge) počeo je gledati u ljeto 1920. godine. Za to vrijeme skoro 45 godina – on je tisućama puta gladovao u trajanju od nekoliko dana do devedeset dana kako radi smanjivanja težine, tako i radi obnove narušenog zdravlja. Knjige Seltona smatraju se klasikom prirodnog liječenja. U daljem izlaganju često ćemo se pozivati na njegove radove
Ruski liječnici dali su veliki doprinos razvoju nauke o gladovanju.
Iz radova čuvenih ruskih fiziologa i biokemičara (V.V. Pašutina, M.N. Saternikova, J.M. Geftera) poznato je da za vrijeme prinudnog dužeg gladovanja organizam životinja i čovjeka umire, često prije nego se potpuno iscrpi, kao rezultat „blokade” (samotrovanja proizvodima raspada). Kada se u procesu ljekovitog gladovanja ti proizvodi raspada izbacuju iz organizma posredstvom čitavog niza terapija (pročišćavajući klistiri, kupke, masaža, povećana ventilacija pluća, šetnje). Kada se pri gladovanju uzima urin, koji povećava oksidacijska svojstva u organizmu i aktivira autolizu, proces otklanjanja infekcije je mnogo bolji.
Čovjekov organizam, koji redovno gladuje, lako se prilagođava naglim promjenama temperature i dostaje otporan na hladnoću. Pol Breg piše o svom iskustvu. „Zahvaljujući redovnom gladovanju i pravilnoj ishrani moj organizam se lako prilagođava na veliku hladnoću. Po Rudolfu Brojsu čovjek nosi liječnika u sebi, treba mu samo pomoći u radu. Ako tijelo nije očišćeno, onda HRANA HRANI BOLEST” Dalje savjetuje da pušači, oboljeli od raka, koji se ne odreknu pušenja zauvijek, uzalud će primjenjivati njegovu potpunu terapiju kojom, posteći 42 dana, uz primjenu soka od cikle, mrkve, celera, rotkve i krumpira i primjenu prikladnih čajeva za čišćenje može riješiti najtvrdokornije maligne bolesti, ukazuje na desetine tisuća izliječenih. Ukazuje da za vrijeme posta treba izbaciti lijekove, osim za dijabetes.
Gladovanjem na sokovima se ubrza eliminacija mokraćne kiseline i drugih anorganskih kiselina te se izgubi pola kg dnevno, u 14dana – 7kg.
Jedan od vrsta posta treba započeti po dnevnom planu i to:
• klizma odmah ujutro,
• trljanje tijela četkom od biljnih vlakna prije tuširanja i prije spavanja, trlja se kružno dok se koža ne zažari počevši od tabana, stopala, noge, ruke, ramena, leđa, abdomen, prsa, vrat zatim se tuširati i obrisati mokrim ručnikom,
• popiti šalicu toplog biljnog čaja od nane (za živce, gasove, probavu), kamilice ili šipka (grlo, katar, san),
• kasnije čaša istisnutog voća, razrijeđenog jednakom količinom vode,
• šetnja,
• oko 13 h – čaša soka od povrća il šalica juhe od povrća,
• odmaranje u krevetu,
• 16 h– šalica biljnog čaja,
• šetnja, terapeutska kupka, vježbanje i sl.,
• 19 h – čaša soka od voća, ili povrća ili juha. Sveukupno oko 5 čaša sokova, juha i čajeva u toku dana.
Možete piti vodu kad ste žedni (nije preporučljiva destilirana voda jer nije živa voda). Za vrijeme posta djelotvorna je masaža i samo masaža. Preporučuje se ujutro i uvečer u trajanju od 30 minuta masirati krvne sudove, zatim naizmjenično različite dijelove gornjih i donjih udova, naizmjenično masirati koljena i rame, butinu i podlakticu, a zatim stomak kružnim pokretima. Grudni koš treba da vam masira maser ili neko od ukućana prisutnih kod pacijenta. Otpozadi između lopatica i niže u trajanju od 10 do 15 minuta, treba obavljati masažu pritiskujući dlanovima ili palčevima grudni koš. Za bolje efekte masiranja preporuča se ukuhani urin.
Oni koji, za razliku od posta samo na vodi, gladuju na sokovima od voća i povrća, primjenjuju klizmu i fizički su aktivni za vrijeme posta i u manjem su riziku a o djelotvornosti takvog posta mišljenja su podijeljena.
Preporučuje se početak posta kada je pun mjesec.
Izlazak iz gladovanja otpočeti voćnim sokom. Prijelaz na normalnu hranu je postupan.
1. dan – jabuka ujutro, mala činija salate od sirovog povrća za ručak, sokovi i juha kroz dan uobičajeno
2. dan – suhe šljive namočene smokve s vodom za doručak, salata za ručak, juha od povrća bez soli za večeru. 2 jabuke između obroka. sokovi i juha po običaju
3. dan – sirovi orasi za doručak, veća salata, i veća večera
Za svako duže gladovanje od 10 dana, razdoblje prekida se treba povećati za 1 dan svaka 4 dana gladovanja.
Sokovi su najčešće od jabuka, naranči, grejpa, ananasa, krušaka, mrkve, celera, kupusa, cikle i klorofila.
Ovisno o problemima koristiti sokove i to za:
• želučane poremećaje – mrkvu, paradajz, celer,
• jetra – grožđe, mrkva, repa, maslačak, rotkva, kruška,
• visoki tlak – citrusi, ribiz, grožđe, mrkvu, špinat, peršin,
• niski tlak – ananas, celer, rotkva,
• bubrege, prostatu – hren (malo), breza, potočarka uz sok od mrkve i celera, limunov sok
(otapa kamence mokraćne kiseline u mokraćnom mjehuru), bundevin sok,
• kožu – crni ribiz, grožđe, mrkvu, repa, špinat, krastavac (također i kao maska na licu),
• nervni sustav – mrkva, naranča, celer, jabuka,
• gušavost (povećanje štitaste žlijezde zbog nedostatka joda) – mrkva, peršin, špinat, celer,
juha sa dodatkom algi,
• astmu – limun, svatovac, hren, češnjak,
• crijeva – jesti prethodno namočene lanene sjemenke bez žvakanja ali sa slinom,
• dijabetes – peršin, češnjak, citrusi, kapulu i krastavac (koji inače sadrži hormon potreban
stanicama pankreasa za stvaranje inzulina), čaj od mahune (smatra se kao prirodni
preparat za inzulin, jedna šalica od kože graha jednaka je najmanje 1 jedinici inzulina. Preporuka je 1 šalicu ujutro, 1 u podne i 1 navečer (dr. Waerland). Ovaj post se ne preporučuje ljudima s jačom tuberkulozom, kancerogenim oboljenjima, uznapredovanim dijabetesom i krajnjom mršavošću (ne smije se postiti više od 3 dana odjednom).
Preporuča se prestati uzimati lijekove za to vrijeme (osim kod lijekova koji se dugo uzimaju) a vitamine i suplemente samo koristiti kod normalnog uzimanja hrane.
Po mnogim autorima i osobnom iskustvu sklon sam postu na vodi za koji je potrebno izvršiti pripreme u vidu sirove ishrane prije i poslije posta kao stalnog opredjeljenja, gdje se svi neželjeni efekti manifestiraju blago a djelotvornost je mnogo bolja i brže se dolazi do željenih rezultata. Ovakav post do 3 dana čisti organizam, pomaže mu da se odmori, preko toga duži post počinje blago iscjeljuje organizma, dok se post preko 7 dana smatra operacijom bez skalpela. Osobno sam postio mnogo trodnevnih, petodnevnih postova a jednom godišnje sam postio 7, 10 i 12 dana. U toku pisanja ovog rada postim 6-ti dan i nastavljam dalje, zaustavit ću se na granici zadovoljstva, što iskreno još ne očekujem. Uživam u djelotvornosti posta uz svakodnevno gledanje u sunce. Iskreno ih preporučujem.
U toku posta mogu se javiti manifestacije koje mogu biti bolne kao posljedica početka čišćenja a ne kao problem nedostatka hrane. Taj period treba izdržati jer poslije njega dolazi do relaksacije, jačanja svih funkcija. Post treba povremeno ponavljati a dužinu prilagođavati potrebama, vodeći računa o svim aktivnostima vezanim uz post i poželjnu kontrolu stručnjaka.

Zaključak:
Ovaj rad daje osnovna načela o postu, povijesti i vrsti gladovanja, dobrobitima, iskustvima a samo dijelom o striktnom načinu primjene. Područje posta je toliko široko i teško je sve smjestiti u jedan seminarski rad. Različiti razlozi posta uvjetuju različitu vrstu načina gladovanja i dužinu primjene što ukazuje na slijedeće da za svaki slučaj treba tražiti posebno rešenje. O postu postoji mnogo literature iz svih podneblja i razdoblja, raznih autora a kod svih je suština ista, djelotvornost je imperativ.

Literatura:
1. Genadij Petrovič Malohov, Gladovanje
2. Paavo O. Airola, Gladovanje uz sokove
3. Arnold Ehret, Postom do zdravlja
4. Herbert Selton, Gladovanje može spasiti vaš život
5. Rudolf Brojs, Rak leukemija


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 22:54:26
Message:

Svetlana Prokić, Slobodan Prokić
dr med. spec. Smederevo,
promotri ishrane budućnosti,
Republika Srbija

IZLIJEČENJE ULCUS CRURISA NA PRIRODAN NAČIN (PRIKAZ SLUČAJA)

Ulcus venosum – venski ulkus je promjena na koži koja se javlja zbog nepravilnog funkcioniranja zalistaka u venama, najčešće na nogama u predjelu potkoljenica (Ulcus cruris venosum).
Točna etiologija venskog čira nije određena ali se smatra da nastaje kao posljedica oštećenja venskih zalistaka, koji ne rade pravilno i uvjetuju porast tlaka u krvnim sudovima. Za normalno funkcioniranje cirkulacije potrebna je razlika tlaka između arterija i vena kako bi srce moglo da pumpa krv kroz arterije prema periferiji. Kada se poremeti tlak krvi u venama, značajno veći tlak u venama u odnosu na arterije, dovodi do izlijevanja i nakupljanja tečnosti u tkivima zbog njegovog istiskivanja iz cirkulacije.
Faktori rizika za nastanak venskih čireva su: varikoziteti; tromboza dubokih vena; gojaznost; smanjena fizička aktivnost; mirovanje nakon kirurških intervencija; tromboza nakon porođaja ili infarkta srca; profesije za stalno sjedenje ili stajanje; mehaničke povrede; prelomi; edemi; dugotrajna sistemska kortikosteroidna terapija.
Prvi znaci formiranja venskog čira su: male otvorene ranice koje nastaju spontano ili nakon povrede kože potkoljenica (najčešće na njenoj donjoj trećini) koje nikako ne zarastaju; promjene boje kože potkoljenica sa pojavom tamne pigmentacije; vezivno tkivo postaje sve tvrđe; noge su zadebljale – otečene.
Ulcus venosum (venski ulkus-čir) nije smrtonosna rana ali jako remeti normalan život čovjeka zbog ograničene pokretljivosti i radne sposobnosti.
Postoje različiti vidovi liječenja. U klasičnoj medicini se primjenjuje konzervativno liječenje, hiperbarična terapija i kirurško liječenje.
Kod konzervativnog liječenja primjenjuje se kompresijska terapija (kompresijski zavoj, medicinske čarape sa graduiranim pritiskom).
Lokalna terapija obuhvaća (pranje vodom i sapunom, primjena kupki na bazi hipermangana, čišćenje rane, stavljane obloga od NaCl).
Primjena hiperbarične komore podrazumijeva primjenu hiperbarične oksigeno terapije. Kirurško liječenje obuhvaća primjenu slijedećih metoda: kiruršku obradu nekrotičnih tkiva; rekonstrukciju krvnih sudova, u težim slučajevima kada nema uspjeha nakon primijenjene konzervativne terapije; transplantaciju kože.
Veoma često osobe sa venskim ulkusom prođu kroz sve prethodno navedene načine liječenja, dođu do djelomičnog poboljšanja pa se ponovo javi recidiv. Nekada i pored primjene svih navedenih metoda liječenja rana na koži ili venski čir je stalni pratitelj bolesnika.
Ovakva situacija se javila u slučaju jedne gospođe R.Đ. rođene 1934. godine i venski ulkus ima od 1959. god. Na lijevoj potkoljenici je imala ranu u predjelu unutrašnjeg i vanjskog gležnja a na desnoj u predjelu vanjskog gležnja. Ulkusi su bili duboki naročito u predjelu unutrašnjeg gležnja lijeve potkoljenice, tetiva je bila gola i dubina rane do kosti. Godinama je liječena na kirurškom odjeljenju i kirurškoj ambulanti. Više puta je bakteriološkim putem utvrđena prisutnost različite bakterijske flore među kojima i najteže kao što su: pseudomonas aeruginosa, staphyloccocus i druge. Primjenjivani su antibiotici prema antibiogramu.
Najčešće se javljala rezistencija na antibiotike te je terapija bila dugotrajna i bezuspješna. U dogovoru sa spomenutom gospođom odlučili smo primijeniti prirodan način liječenja sa proizvodima iz FLP-a. Rana je tretirana frstom i zelenom kremom nekoliko puta tjedno uz prethodnu kiruršku obradu rane. Nakon dva tjedna previjanja frstom i zelenom kremom bakterije su sanirane. Nalaz je postao negativan. Daljim tretiranjem istim preparatima došlo je do zarastanja rane iz dubine ka površini i koncentrično sa periferije ka centru (došlo je do epitelizacije). Za šest mjeseci došlo je do potpunog zarastanja više decenijskih rana.
Ovakvim tretiranjem je podvrgnuto desetak osoba sa sličnim problemima i kod svih je došlo do iscjeljenja. Ni kod jednog slučaja nije bilo alergijskih manifestacija niti bilo kojih drugih neželjenih djelovanja na preparate FLP-a. Inače, preparati FLP-a nikada ne izazivaju alergije niti bilo koje neželjeno djelovanje. Preventivno korištenje ovih preparata je blagodat za zdravlje svakog čovjeka. Kod ljudi koji su skloni oboljenjima krvnih sudova preventiva može biti ključna za njihov život. Postoji čitava paleta proizvoda u FLP-u koja bi mogla spriječiti prethodno navedena stanja. Možemo izdvojiti arktik, ginko +, lepnjak sa majčinom dušicom, argi +, kardio helt i naravno aloja gel. Kombiniranjem ovih proizvoda krvni sudovi postaju čisti, elastični, srce zdravije i uopće zdrav kardiovaskularni sistem.
Iz svega prethodno navedenog možemo zaključiti da svaki čovjek ukoliko koristi prirodne dodatke u ishrani (posebno se misli na proizvode FLP-a) vrši prevenciju da ne dođe do bolesti, a ukoliko se bolest pojavila sa našim prirodnim proizvodima mnogo brže i efikasnije će doći do izlječenja.

Literatura:
1. Bukurov i saradnici-hirurgija
2. Hirurgija: Savremena dijagnostika i lečenje-J. Englebert Dunphy, Lawrence W. Way

__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 22:55:41
Message:

Grish Gantuya
promotor ishrane budućnosti
Ulaanbaatar, Mongolija

PONOVNO RAĐANJE

Cilj svakoga čovjeka je koristeći se mudrim rješenjima, kako bi poboljšao, stekao i sačuvao svoje zdravlje. Ukoliko se čovjek razboli, važno je da uz postojeći klasičan način liječenja, primjeni i one metode, koje daju rezultate, iako još nisu službeno potvrđene, već je stvar osobnog izbora.
Metodološkim istraživanjem naučno stručne literature, o realiziranoj odluci promjene načina života, kao i osobnih saznanja, došli smo do ohrabrujućih rezultata.
Rezultati naših istraživanja govore o potrebi promjene načina života, jer dosadašnji način života je i doveo do nastanka bolesti i životnog nezadovoljstva.
Postoje mnogobrojni primjeri iz literature, kao i na osnovu dosadašnjeg osobnog životnog iskustva, da su se na tisuće ljudi izliječili i od najtežih, naizgled neizlječivih bolesti, promjenom vlastitog načina života.
Često čovjek biva suočen sa sudbonosnom odlukom: promijeniti se i živjeti, ili ne mijenjati
se i umrijeti.
Primjer orla može biti primjer za svakoga od nas. Orao među pticama, ima najduži životni vijek. Može živjeti čak 70 godina. Da bi doživio tu dob, mora donijeti tešku odluku. Kad navrši 40-u, njegove duge i elastične kandže ne mogu više loviti plijen koji mu služi za hranu. Njegov dug i oštar kljun postaje savijen, a njegova stara krila zbog zbijenih pera zapinju za grudi, što mu onemogućava let. Tada orlu preostaju samo dvije opcije – umrijeti ili proći kroz bolan proces promjena koji traje 150 dana. On tada odlazi na vrh stjenovite planine, gdje udara kljunom o kamen dok kljun ne otpadne. Kada kljun otpadne, i kada ponovo izraste, novim kljunom iskljuca svoje stare kandže. Kad narastu nove kandže, orao iskljuca svoja otežala stara pera. Kada izrastu nova pera, nakon 5 mjeseci orao polijeće u let ponovnog rađanja i živi još 30 godina.
Tako je i moj prijatelj, imajući dvije opcije, umrijeti ili promijeniti svoj način života, izabrao Nov Život. Nakon ustanovljene dijagnoze zloćudnog tumora, odlučio je promijeniti svoj način života. Prionuo je na čitanje mudrih knjiga i naučne literature. Stupio je u kontakt sa ljudima koji su drugačije živjeli i koji nikada nisu bili bolesni. Iznenadio se, kada je saznao da mnogi u životu nisu popili ni jedan jedini lijek, iako su živjeli u urbanim sredinama i imali stresna zanimanja. Riješio je da u svoje tijelo ne unosi ništa što ne postoji u prirodi. Za njega više sintetika ne postoji. Tako će eliminirati otrovne materije, koje su i uzrokovale bolest. Počeo je svakodnevno piti dovoljne količine najzdravije tekućine, koju je sebi mogao nabaviti. Svakodnevno je jeo hranu najprirodniju hranu, do koje je mogao doći, bez termičke i industrijske obrade. Svakodnevno je bio umjereno fizički aktivan. Vjerovao je da je na pravom putu. Opraštao je onima koji ga nisu razumjeli i koji su ga usmjeravali na drugi put. Nije se ni na koga ljutio. Bio je zahvalan samom sebi, što je odabrao novi put. Vjerovao je, da je njegova bolest bila posljedica lošeg načina života. Čvrsto je vjerovao u dobro. Vjerovao je u moć prirode i Božju milost. Išao je redovno na posao. Nije imao ni jedan jedini dan bolovanja. Redovne liječničke kontrole su potvrdile sve bolje i bolje zdravstveno stanje. Nakon godinu dana, njegova bolest je postala prošlost. On je već odavno zdrav. Sada ga cijene, poštuju i od njega uče.
Zaključuje se da, da često moramo započeti proces promjena i promijeniti se, kako bi preživjeli i živjeli.
Trebamo se riješiti negativnih sjećanja, navika i ostalih običaja iz prošlosti.
Jedino oslobođeni od bremena prošlosti možemo iskoristiti vrijeme sadašnjosti i živjeti u budućnosti.
Da se moj prijatelj nije promijenio, ko zna. On je donio mudru odluku. Donesite je i vi sa zadovoljstvom i ljubavlju prema dobrome.
Neka bolest nikada ne bude razlog da se mijenjamo.
Mijenjajmo se na bolje. Ako može orao. Ako može moj prijatelj. Ako mogu desetine tisuća neznanih i znanih, možemo i ti i ja. Možemo, ako hoćemo.
Sve ostalo su izgovori.

Literatura:

1. http://www.kalesija.com/ponovno-radanje-prica-jednog-orla/
2. http://forum.krstarica.com/showthread.php/201208-Ponovno-Radjanje-Reinkarnacija
3. http://www.danas.rs/danasrs/kultura/kraj_covecanstva_ili_njegovo_ponovno_radja-
nje.11.html?news_id=236203
4. http://www.sunnyray.org/Inspirativan-video-klip2.htm
5. http://www.karike.com/blog/138625/prica-o-orlu
6. http://www.pouke.org/news.php?do=view&id=7219&cid=0
7. http://www.diskusije.net/knjizevnost/poucne-price-14450/


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 22:57:04
Message:

Ljubica Davidov
promotorica ishrane budućnosti
Novi Sad, Republika Srbija

KAKO SAM POBIJEDILA MULTIPLU SKLEROZU PRIKAZ SLUČAJA)

Multipla skleroza (MS), (lat. Sclerosis multiplex) je neurodegenerativno oboljenje i autoimuna bolest, koja prvenstveno „napada” bijelu masu centralnog nervnog sistema.
Multipla skleroza zahvaća aksone, koji predstavljaju dugačke produžetke nervne ćelije, na kojima pojedini dijelovi milenijskog omotača reagiraju upalno i propadaju. Stoga se multipla skleroza smatra upalnom, demijelinizirajućom bolešću izazvanom imunološkim promjenama nepoznatih uzroka.
Kad je određeni dio nervnog omotača zapaljen i oštećen, prenošenje impulsa kroz nervne ćelije je poremećeno, usporeno ili isprekidano, zbog čega poruke iz mozga dolaze na cilj sa zakašnjenjem, greškama ili ih uopće nema (izostaju).
Bolest je vrlo promjenljivog toka, manifestira se neurološkim simptomima i znacima i karakteriziraju je česta pogoršanja različitog stupnja, koji se često smjenjuju.
Nastanak multiple skleroze prate mnogi poremećaji različitog stupnja, od blage ukočenosti i otežanog hodanja, do potpune oduzetosti, sljepila, itd.
U svijetu od multiple skleroze boluje oko milion ljudi i to uglavnom u razvijenim zemljama svijeta.
Bolest je nešto češća kod žena nego kod muškaraca (3:2), a po svojoj frekvenciji, kroničnosti i tendenciji javljanja kod mlađe populacije MS je jedan od vodećih uzroka invaliditeta.
Početkom mjeseca veljače 1998 godine, saznala sam za svoju dijagnozu Sclerosis Multiplex.
Ono što sam u tom momentu shvatila, bilo je da lijek ne postoji, i da je bolest neizlječiva. Doživjela sam emotivni šok. Počela sam da tonem. A onda se upalila jedna sijalica, i ja sam donijela odluku. Ne predajem se! Ali, odakle početi?
Upalila se i druga sijalica. Krećem od aloje.
Prvi put u životu sam se srela sa tom čudotvornom biljkom 1976 godine. Tada je moja svekrva oboljela od karcinoma dojke. Terapije za karcinom tada nije bilo. Pronašla je negdje aloju i počela piti. Iskreno, bila sam uvjerena da će se od toga otrovati. Međutim, dogodilo se čudo. Moja svekrva je ostala živa, i što je najvažnije zdrava.
Jednom prilikom sam svratila u Institut za topolarstvo, gdje je radila moja sestra. Ona me je uvela u jednu prostoriju, pokazala mi kako aloja izgleda. Iz tog mnoštva zasađenih aloja, ugledala sam čovjeka koji ih je gajio. Bio je to doktor nauka šumarstva. On je mnogo znao o toj biljci, i bio je raspoložen da svoje znanje prenese meni.
Sljedeći moj susret sa alojom bio je 1988 godine, kad je moje malo kumče od 6 godina oboljela od karcinoma bubrega sa metastazama na plućima i jetrima. Prognoza liječnika u Novom Sadu, Beogradu, Ljubljani, Italiji i Holandiji, bila je da nema pomoći.

Onda je sa svih strana svijeta počela pristizati aloja.
Djevojčica je 3 (tri) godine pila aloju. Prvo su nestale metastaze, a tek onda je bubreg odstranjen. Danas živi u Americi, u Čikagu, živa i zdrava.
O toj biljci sam zaista mnogo saznala. Shvatila sam da sadrži sve ono, što je mom mozgu i mojim ćelijama potrebno da se pravilno nahrane i oporave.
Onda je nastao problem. Gdje ju pronaći? Posrećilo mi se da sam je krajem veljače 1988 godine našla, i to u Novom Sadu. Već sam se osjećala kao pobjednik. Pila sam pola litre dnevno. Bilo je raznih faza. Teško mi je bilo shvatiti kako nema čarobnog štapića. Bilo je potrebno vrijeme. Tijekom mjeseca lipnja sam osjetila da mogu pokretati desnu nogu. Mojoj sreći nije bilo kraja. Nazvala sam moju prijateljicu Veroniku, saopćila joj što se događa i tek tada prihvatila njen savjet, da uzmem i druge proizvode iz Forever Living Products-a i do kraja lipnja sam hodala.
Nikada više, do današnjeg dana nisam prestala uzimati neke proizvode iz ovog programa.
Nikada više nisam imala nekih kriza ove bolesti.
Funkcioniram u skladu s godinama. Vozim auto, radim sve po kući, njegujem nepokretnog muža i polupokretnu majku. Tu su i moja dva, za sada neoženjena sina, koji cio dan rade.
Pretpostavljam da vas interesira, što sam to ja pila i što pijem.
Ono što redovno uzimam i što ću uzimati do kraja života je matična mliječ. Sve ostalo uzimam bar jedan put godišnje. U to sve spada: Forever Licijum Plus, Artic Sea, Cardio, polen, Foreven Ginko plus, ginko, B12 plus, A beta Car-e, i naravno aloju povremeno. Matičnu mliječ svaki dan, a kad sam jako umorna i 3-4 tablete dnevno. Ovi proizvodi su izuzetno moćni, i daju rezultat upravo onakav, kakav sam očekivala. Vjerovala sam i vjerujem u njih.
Mnogim ljudima sam pomogla. Svima kažem da su potrebni određeni uvjeti da ozdravite. Prvi uvjet je veoma jaka želja da ozdravite, vjera u odabrane proizvode koje ćete piti i da agresivno idete na bolest, ukoliko je i ona agresivna.
Tijelo će vam biti uvijek zahvalno i život će vam biti mnogo ljepši.
Ja osobno, od srca preporučujem zdravim ljudima, da uzimanjem ovih proizvoda sačuvaju zdravlje.
Preporučujem ih i vama. Budite zdravi i veseli.

Literatura:
1. http://www.stetoskop.info/Multipla-skleroza-618-s2-sickness.htm
2. #1042;#1077;#1088;#1072; #1044;#1072;#1089;#1082;#1072;#1083;#1086;#1074;#1089;#1082;#1072;, #1052;#1091;#1083;#1090;#1080;#1087;#1083;#1072; #1089;#1082;#1083;#1077;#1088;#1086;#1079;#1072;, #1057;#1082;#1086;#1087;#1112;#1077;, 2000.
3. http://sr.wikipedia.org/sr/Multipla_skleroza
4. Tešija Kuna A. (2004). Ed.: E. Topić, D. Primorac, S. Janković. Medicinsko biokemij- ska
dijagnostika u kliničkoj praksi: Autoimunosne bolesti. Zagreb: Medicinska Nakla- da, 288-303.
5. http://www.doktorbubalo.com/medicinski_clanci/multipla_skleroza.html


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 22:58:20
Message:

Ksenija Krkljuš
promotorica ishrane budućnosti
Novi Sad, Republika Srbija

MOĆ PRIRODE KOD MIOMA MATERNICE (PRIKAZ SLUČAJA)

Davno je znana istina da Medicus curat, natura sanat, to jest da liječnik liječi a priroda izlječuje. Danas u vrijeme suvremenog i užurbanog načina življenja, mnogi zaboravljaju moć blagodati i prirode. Kada se dogodi bolest, onda prirodi hrle u susret, ali nekada može biti kasno.
Tako se dogodilo i meni, kada mi je utvrđen miom na maternici. Cilj svakoga od nas je da svakodnevno radi na preventivi, kako ga ne bi zatekao bilo koji zdravstveni problem.
Istražujući stručno naučnu literaturu, možemo se uvjeriti da se danas miomi na maternici sve češće javljaju, te da je u klasičnoj medicini operacija najčešći zahvat. Moj slučaj potvrđuje da se povratkom prirodi može izbjeći operativni zahvat i ukloniti bolest.
Fibromiomi maternice su čvrsti tumori glatke muskulature i vezivnih vlakana maternice. To su najčešći tumori ženskih spolnih organa. Predstavljaju 95% svih benignih tumora maternice. Miomi materice se obično otkrivaju kod žena u doba spolne zrelosti, između 35-te i 55-te godine života. Kada se jave, oni obično rastu i napreduju. Miomi rijetko nastaju
pojedinačno, a daleko češće su istovremeno dva ili više.
Najveći broj mioma materice u početku svog razvoja protječe bez ikakvih simptoma. Simptomi se obično javljaju tek kad miom dostigne izvjesnu veličinu i vrši pritisak na susjedne organe, u prvom redu, na mokraćni mjehur, uretru i rektum. To su najprije osjećaj punoće u donjem dijelu trbuha, učestalo mokrenje, tegobe pri mokrenju, opstipacija, bol u križima. Česti simptomi mioma materice su i neuredna, aciklična krvavljenja, sekundarna anemija, sterilitet, spontani pobačaji.
U klasičnoj (ortodoksnoj) medicini, bolesnice sa miomima na materici se liječe tek kada se ustanovi da miomi izazivaju izvjesne tegobe kod njih. Ukoliko miomi ne izazivaju simptome, bolesnice treba redovno povremeno pregledavati i kontrolirati ponašanje mioma. Sve dok miomi miruju ne poduzima se nikakvo liječenje, a u svakom drugom slučaju, liječenje mioma maternice je operativno. Kod mladih žena nastoji se da se operativnim putem odstrane samo miomi, a kada to nije moguće, ili kod starijih žena gdje to nije potrebno, jer ne žele ili ne mogu više rađati, vrši se histerektomija, to jest uklanjanje maternice u cijelosti.
Ja se zovem Ksenija Krkljuš. Rođena sam 1953. godine. 1980. godine, tj u 27-oj godini života, prvi put mi se pojavila ranica na grliću maternice. Liječena sam u Domu Zdravlja u Novom Sadu. Primjenjivali su mi tuširanje, spaljivanje ranice i propisivali vaginalete.
Godine 1990., to jest nakon 10 godina, dijagnosticiran mi je i uklonjen polip sa grlića materice. Godine 1991. u listopadu mi je dijagnosticiran miom na zadnjem zidu materice. Dobila sam hormonalnu terapiju koja mi nije odgovarala. Godine 1995. u listopadu mi je dijagnosticiran i drugi miom i to na bočnom lijevom zidu materice.
Godine 1997. u mjesecu listopadu je utvrđeno da je miom iz 1991. godine malo porastao (sada dimenzija 33x31mm), a onaj iz 1995. godine udvostručio (sada dimenzija 33x31mm). Osim praćenja mioma za 6 mjeseci, klasična medicina mi nije ponudila druga rješenja, osim operacijskog zahvata u slučaju da dođe do komplikacija. Godine 1997.,mjeseca studenog, odlučila sam da pored čajeva koje sam do tada pila, počnem piti i Aloae Vera Gel iz kompanije Forever Living Products.
Ispila sam 3 litre i otišla na kontrolu 16.1.1998. godine. Tom prilikom je ustanovljeno da stari miom od 1991 godine više ne raste (37x31mm), a da se miom iz 1995 godine smanjio (24x26mm).
Hrabro sam povećala količinu Aloae Vera Gela, i 40 dana tamponirala genitalne organe sa alojom koju sam i pila. Godine 1998 godine, točnije 02.06., posle 17 godina bolovanja, ja sam zahvaljujući Bogu i Aloji ozdravila. Toga datuma miom mi je bio 18x20mm, a ginekolog je rekao da sada miom nema nikakvog značaja po moje zdravlje.
Godine 2004.,26. 11. na specijalističkom ginekološkom i ultrazvučnom pregledu u Domu Zdravlja Zmaj Ognjena Vuka, nalaz na materici i jajnicima je uredan.
Znajući i osjećajući značaj vlastitog zdravlja i spokojstva, kao zdrava, nastavila sam i dalje piti aloju. Aloja mi izuzetno prija. Pijem je i dan danas, a piću je za uvijek.
Svjesna sam nezdravog okruženja u kojem živimo i u kojem nam se djeca rađaju. S ponosom uvijek govorim, da su svi moji unučići došli na svijet zahvaljujući tome što su im mame prije trudnoće, za vrijeme trudnoće i tokom dojenja pile aloju.
Njih četvoro, danas mi svojim smijehom i grajom uljepšavaju život. Proizvodi Forever Living Produkts-a, koje oni uzimaju uz zdravu ishranu, lijepo se odražava na njihov psihofizički razvoj i rast.
S ljubavlju i poštovanjem, vjerujem da će ovo moje iskustvo pomoći i drugima, ne samo da ozdrave, nego i da ostanu zdravi i da budu još zdraviji.
Volimo i njegujmo svoje zdravlje, jer zdravlje je najveće bogatstvo na svijetu.

Literatura:
1. http://www.astrodule.com/bolesti/miom/miom.htm
2. Specijalistički nalaz Dom Zdravlja Novi sad, 1997g. Spec, nalaz ginekološko-akušer- ske
ordinacije GEA, Novi Sad od 16.01.1998.
3. Specijalistički nalaz GA ordinacije „Dr Veber” Novi Sad od 02.06.1999.
4. Specijalistički nalaz GA ordinacije „Dr Veber” Novi Sad od 18.01.2004.
5. Specijalistički nalaz Dom Zdravlja Novi Sad, Zmaj Ognjena Vuka” 26. XI. 2004.
6. Sandor Milesz (2008), Čisto i jednostavno, o lekovitom bilju, mineralima, vitamini- ma,
Demax Muvek Ktf, Budapest.


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 22:59:34
Message:

Vojislav Krivokuća
promotor ishrane budućnosti
Beograd, Republika Srbija

PLEMENITO SUNCE

Još kao djeci, u nižim razredima osnovne škole, uliju nam u glavu poznatu frazu da je Sunce izvor života i na tome se stvar završava. Ne pridajemo mu stvarnu važnost koju ono ima u našem životu. Stari narodi su ga smatrali božanstvom i siguran sam da su time bili bliži istini nego mi danas.
Naime, u vrijeme dokolice, lutajući po internetu, naišao sam na zanimljive priče o solarnoj jogi. Da budem iskren, kao i većina ljudi, prvo sam to samo preletio očima i podsmjehnuo se ideji, ali me je nešto intrigiralo te sam se nekoliko puta vraćao na tekst i rekao sebi da ću iz radoznalosti probati Sunce kao univerzalan lijek za fizičko i duhovno tijelo.
Glavna inspiracija za sve ovo bio mi je indijski promotor solarne joge Hira Rata Manek.
U prijevodu solarna joga predstavlja svakodnevno gledanje direktno u Sunce u sigurno doba kada su UV zračenja ispod 2, tj. sat vremena prije izlaska ili sat vremena prije zalaska. Počinje se od 10 sekundi neprekidnog gledanja u Sunce i svaki slijedeći dan to vrijeme se povećava za 10 sekundi. Krajnji cilj je 45 minuta neprekidnog gledanja u Sunce, što se postiže za 270 dana. U vremenu kada je Sunce zaklonjeno oblacima, taj dan se preskače i ne broji. Poslije završenog ciklusa gledanja u Sunce, čovjek postaje „solarni čip” sa mogućnošću da upije solarnu energiju kojom hrani svoj organizam.
Prije 245 dana otpočeo sam da se bavim solarnom jogom i moj dan je počinjao upravo u vrijeme izlaska Sunca. Navijao sam sat, trčao na mjesto odakle sam mogao promatrati
izlazeću zvijezdu i avantura je počela. Po mogućnosti uvijek se u Sunce gleda u isto vrijeme i sa istoga mjesta. Možete slobodno treptati, dok je poželjno da su vaše misli usmjerene ka činu koji obavljate. Poželjno je da u sunce gledate bosi stojeći na zemlji (nikako na travi koja oduzima energiju). Potrebno je i dnevno šetati bos po osunčanoj zemlji. Kad hodate bosi, težina vašeg tijela stimulira određene žlijezde čiji se nervni završetci nalaze na prstima nogu (to su: epifiza, hipofiza, hipotalamus, talamus i amigdala). Tijekom tog vremena moj odnos prema Suncu se mijenjao i bilo je perioda kada sam bio siguran da sve to što radim nema nikakvog smisla. Ipak, nešto u meni je govorilo da ne treba da odustanem i danas sam veoma sretan zbog toga. Kao prvo, moj odnos prema Suncu se potpuno promijenio, i od one naučene fraze u djetinjstvu, za mene ono predstavlja plemenitu zvijezdu jer je izvor fizičkog zdravlja i duhovne metamorfoze. Taj jutarnji ritual mi je donio jedan nov pristup životu, promijenio me, smirio moju „uzavrelu i tešku narav“, probudilo u meni jednu kontemplativnu prirodu i zaintrigiralo me za mnoge druge stvari.
Teško je riječima objasniti kako se osjećam dok gledam u Sunce i što se u meni događa. Kada bos stanem na Zemlju i skoncentriram se na svjetlost u meni se razbuđuju neke nedefinirane sile za koje nisam siguran kako da ih nazovem. Pred očima mi pulsiraju različite nijanse svjetlosti. U početku sam imao osjećaj da sam potpuno zaokupljen i stalno sam nešto iščekivao, a poslije se taj osjećaj počeo mijenjati. Bio sam uvjeren da na mene djeluje osjećaj topline i da ne mogu izdržati tu količinu svjetlosti, točnije, tu silinu svjetlosnih efekata. Imam osjećaj da se kroz moje tijelo stvarala „neka vrsta konekcije” koja je dopirala iz zemlje kroz moje bose tabane i spajala me sa Suncem putem energije vizualnim efektom. Ovo, vjerojatno, čudno zvuči, ali moje tijelo se u tim trenucima „razbuđivalo“, i istovremeno se punilo i praznilo ako bih se tako mogao izraziti. Čitavim tijelom osjećao sam kako me podilaze nekakvi trnci. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi da se nešto posebno mijenjalo, ali ja sam se bolje osjećao. Poslije svakog gledanja u Sunce, koje se iz dana u dan produžavalo, držao sam zatvorene oči sve dok su pred mojim očima trajali svjetlosni efekti.
Veoma je nedefinirano reći nekom renomiranom stručnjaku da se bolje osjećam od solarne joge i da je moje zdravlje bolje, ali mogu neke promjene opisati i zašto tvrdim da se osjećam bolje kao osoba u fizičkom i u duhovnom smislu. Poslije nekoliko mjeseci počeo sam bivati smireniji i spavati okrepljujućim snom. Kao i svaki čovjek imam problema svakakve prirode zbog kojih sam često imao duge noćne more, što raditi, da li sam nesposoban, zašto svi nešto mogu, zašto meni ništa ne polazi za rukom. Naravno, moja nervoza se prenosila na okolinu i moje burne reakcije su me dovele u sukob s mnogima. Nisam se mogao kontrolirati u svojim ispadima i koncentracija mi je bila često slaba i kratkotrajna. Sa sigurnošću mogu ustvrditi da sam se u tom smislu mnogo promijenio jer su moji prijatelji počeli primjećivati pozitivne promjene u mom ponašanju. Postao sam staloženiji, spokojniji, sigurniji u sebe i, nadam se, zdraviji. Kao što sam rekao u svom naslovu, Sunce sam počeo doživljavati na nov način i za mene ono danas predstavlja plemenito nebesko tijelo koje su stari narodi poštovali, a suvremen čovjek ga je zapostavio. Ako kažemo da je Sunce izvor života, svakako je logično da je ono i izvor zdravlja. Život se rađa iz ljubavi, odnosno iz plemenitih emocija i želja, zato vjerujem da je plemenito Sunce i lijek u svakom slučaju i pozitivan stimulans za svakog čovjeka. Ljubav i sreća su uvijek blizu nas, samo smo mi, sebični i mali nezasitni ljudi, često slijepi za to. Skloni smo za sve tražiti dokaze i objašnjenja, pa i za ovu pojavu. Naravno, sve bi ovo bilo besmisleno da nisam slušao priču o čovjeku „koji se hrani Sucem, odnosno sunčevom energijom” i da mu hrana nije neophodna, osim tekućine. Nauka nije ostala ne zainteresirana za ovaj fenomen i priča se pokazala kao potpuno relevantna. Mnoge „nevjerne Tome” su morale odustati od svojih neprimjerenih komentara. Priču vam navodim, a vama ostavljam da se odlučite da li da postanete poklonici solarne joge ili ne.
Čitavu ovakvu tehniku gledanja u Sunce razradio je indijski guru Hira Rata Manek. Ko je Hira Rata Manek? To je čovjek koji bukvalno živi od gledanja u Sunce. On svako večer jedan sat gleda u Sunce. To mu je glavna hrana. Povremeno pije tekućine, i to je sve. Zašto je Hira Rata Manek za nas interesantan? Zato što tvrdi da ovakvu tehniku može razviti svako od nas.
Zašto sunčeva joga može biti interesantna za nas? On tvrdi da sve mentalne i sve fizičke bolesti i anomalije nestaju, a posebno da organizam poprima stanje smirenosti duha, ako ustrajemo u upornom gledanju u sunce na način koji sam vam predstavio u ovom izlaganju.
Što na sve ovo kaže nauka? Ovakav njegov dugogodišnji fenomen dopustio je da prouče timovi nacionalnih i međunarodnih liječnika u više navrata. Prvi put je ispred indijskih liječnika 411 dana živio bez hrane uz samo unošenje tekućina. Zatim je bio pozvan na univerzitete u Filadelfiji u SAD, gdje je postio 109 dana.
Promatrani su i ispitivani njegova mrežnjača, mozak i pinealna žlijezda (epifiza ili treće oko), i snimljeno je 700 fotografija tih organa. Neki rezultati su pokazali da se sive ćelije u Manekovom mozgu obnavljaju. Istraživači su izvijestili da su neuroni aktivni, da ne umiru te da je pinealna žlijezda povećana, i ne smanjuje se (kao što bi trebala kod starosti iznad 50 god.) i pored tolikog posta nikakvih drugih značajnih promjena i posljedica nije bilo.
Po Maneku sunčevom energijom možemo savladati sve bolesti uma: mentalnu napetost i brige, nedostatak samopouzdanja, negativno razmišljanje, strah, bijes, iritiranost, pohlepa, neprijateljstvo i nedostatak suosjećanja, čime bi svaki od nas mogao postati bolji čovjek i pridonijeti svjetskom miru. Dalje, smatra da sa starenjem postajemo žrtve gerijatrijskih oboljenja poput Parkinsonove ili Alzhajmerove bolesti. Mnogi pate od slabog imuniteta ili nedovoljno energije da žive iz dana u dan. Sve te tegobe moguće je prebroditi uzimanjem energije direktno od Sunca i tako postići mentalno, fizičko i duhovno zdravlje.
Manek tvrdi da nas je priroda opremila superračunalom – mozgom. Zbog njega svaka osoba ima velike mogućnosti i mnogobrojne talente. Te urođene moći programirane su u dijelu mozga koji je, uglavnom, uspavan i koji ne koristimo. Medicinska nauka je ustanovila da koristimo tek 5-7% kapaciteta mozga, te da su samo najbriljantniji umovi, poput Alberta Ajnštajna, koristili oko 32% svoga mozga. Imamo preduvjete i moći, ali ne znamo kako to iskoristiti. Pomoću sunčeve energije je moguće aktivirati uspavani dio mozga. Tada postajete nadčovjek, superiorno biće. Postajete sam svoj gospodar. Pri tom sunčeva energija može ući u mozak samo kroz jedan organ, a to je oko – složeni organ sačinjen od pet milijardi dijelova. Bit ćete oslobođeni fizičkih bolesti jer će sve boje Sunca kroz oko stići do vašeg mozga. Svakom našem organu odgovara određena boja iz sunčevog spektra čijim nedostatkom dolazi do njihovog oboljenja. Mozak regulira tokove boja iz svemirske životne energije razlažući je na osnovne boje, tako da one budu primjerene određenim organima dospjevši do njih (za liječenje oboljenja bubrega potrebna je crvena boja, srca žuta, jetra zelena, …).
Poslije 245 dana gledanja u Sunce u danima kada sam mogao ostvariti direktnu konekciju, mogu slobodno kazati da je ono u mnogome doprinijelo poboljšanju mog duhovnog i fizičkog stanja. Na samoj sam završnici tretmana kada po Maneku dolazi do najkrupnijih promjena, kada se mijenja i sastav krvi. Čovjeku je potrebna manja količina energija, jer organizam uspijeva sunčevu energiju pretvoriti u životnu energiju. Razvijena je teorija da je moguće živjeti samo od sunčeve energije, zato što je razlika u strukturi klorofila iz biljaka i hemoglobina iz ljudske krvi neznatna. Organizam počinje vršiti nekakav, naravno drugačiji, proces fotosinteze gdje glavnu ulogu ima pinealna žlijezda.
Sa nestrpljenjem očekujem krajnje ishode svog istrajnog bavljenja solarnom jogom. Solarna joga krije u sebi još mnogo neispitanog, mnoge stvari se zasnivaju na pretpostavkama, ali ona daje konačni pozitivan rezultat bez obzira na način na koji ona to ostvaruje.
Smatram da većina ljudi mogu pronaći sebe u solarnoj jogi, što vam toplo preporučam jer sam uvjeren da se nećete pokajati.


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:00:37
Message:

Nevenka Simić i Nenad Simić
promotori ishrane budućnosti
Loznica, Republika Srbija

MEDICINSKA ŠETNJA

Hodanje je refleksna radnja, a ciljana šetnja u toku dana je misaono-fizička aktivnost rada na sebi. Šetnja je kao vođenje ljubavi sa voljenom osobom, samo što u toku šetnje vodite ljubav sa stazom, vodeći računa o: položaju tijela; disanju i eliminiranju psihološko-ometajućih faktora.
Šetnja je kao poezija, igra, koja ima svoj tok, svoje cjeline, stremeći ka postavljenom cilju – topljenju masnih naslaga, sniženju razine kolesterola i triglicerida u serumu, pokretanju metabolizma, peristaltike i željenom izgledu šetača.
Šetač misaono vodi sebe tokom šetnje, savlađuje prepreke i doseže do cilja. Šetnja aktivira mentalno-fizički sklop šetača. Umoran, a zadovoljan!
Cilj rada je da se čitatelj stekne znanja o medicinskoj šetnji (što je sve potrebno prije toga, kojim tokom teče šetnja, kako vježbama istezanja izbaciti mliječnu kiselinu), kao rezultat suradnje autora u programu Čigota na nadgradnji medicinski ciljane šetnje za individualne potrebe šetača.
Potrebna oprema za ciljanu šetnju: aparat za mjerenje pulsa (puls metar); prikladna obuća; prikladna odjeća; štapovi; ruksak – torbica oko struka.
Od medicinskih nalaza potrebna je: analiza krvne slike; biokemijski nalaz krvi sa obaveznim lipidnim statusom; internistički pregled sa anamnezom.
Priprema za šetnju: kuda i zašto idemo, što ciljamo tokom šetnje (sagorijevanje masti, ubrzanje metabolizma i peristaltike), potreban obrok prije šetnje (što i koliko), unos vode (kada i koliko); dužina i konfiguracija staze, vremenski uvjeti.
Tok šetnje ima svoje etape: postepeno zagrijevanje i ubrzavanje koraka (prva etapa); uvođenje organizma u fazu sagorijevanja masti i ubrzavanje metabolizma (druga etapa); sagorijevanje masti i ubrzanje metabolizma (treća faza).


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:02:15
Message:

Ljubiša Antić
promotor ishrane budućnosti
Titel, Republika Srbija

BRZO HODANJE I ISHRANA BUDUĆNOSTI

U uvodu je potrebno reći da su naše rijeke, naši krvni sudovi. Ukoliko naše tijelo nije fizički aktivno, prolazak životne tekućine, kroz naše krvne žile, sa neophodnim životnim materijama je usporen. Brzo hodanje predstavlja najprimjereniju aktivnost, koja doprinosi ubrzavanju našeg krvotoka, a samim tim i opskrba bilo kog dijela našeg tijela sa neophodnim životnim materijama.
Cilj svakoga živoga bića, jeste što primjereniji njegov krvotok, kako bi putem njega, u svaki dio tijela bile dopremljene sve neophodne životne materije.
Metodološkim istraživanjem stručno naučne literature, o značaju brze šetnje za održavanje dobrog zdravlja, dobivene su vrlo impresivne informacije.
Rezultati svakodnevnih aktivnosti, istaknute redovnim hodanjem, nezaobilazno dovode do zdravijeg i dužeg života. Stručnjaci su po pitanju hodanja suglasni – to je jedna od ključnih aktivnosti u održanju dobroga zdravlja. Ujedno se radi i o najjeftinijem načinu tjelesne aktivnosti. Naučnici potvrđuju, da već nakon 30 minuta hoda umjerene brzine, dolazi do značajnog poboljšanja ukupnoga zdravstvenog stanja organizma.
Dnevnih 30 minuta mogu se podijeliti u nekoliko manjih navrata hodanja i rezultat će biti jednak. Radi toga, treba koristiti stepenice umjesto lifta, izaći iz javnog prijevoza stanicu ranije ili auto parkirati par stotina metara od posla i na taj način iskoristiti svoju priliku za hodanje.
Najbolje je odvojiti vrijeme za šetnju u prirodi, razgledavajući prekrasni okolinu udišući svjež zrak. Na taj način se odmara duša i tijelo.
Hodanje umjerenim tempom u trajanju od 30 minuta na dan produžava život i smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti. Redovito hodanje produžava život za 3,7 godine i odgađa kardiovaskularne bolesti za 3,3 godine.
Hodanje štiti od stresa, pozitivno utječe na višak kilograma i poboljšava ukupno raspoloženje.
Zdravstvene prednosti hodanja su brojne: Smanjuje rizik od bolesti srca i infarkta, poboljšava kvalitetu sna, smanjuje rizik od visokog krvnog tlaka i šećerne bolest, štiti od depresije, smanjuje opasnost od prijeloma u starijoj dobi, pomaže u borbi protiv stresa, smanjuje rizik od raka dojke i crijeva, poboljšava raspoloženje, pospješuje mršavljenje, pozitivno utiče na zglobove i smanjuje bol uzrokovanu artritisom.
Prema studiji objavljenoj u časopisu „Archives of Internal Medicine“, bez obzira radi li se o polaganom, umjerenom ili brzom tempu, hodanje značajno utječe na ukupno stanje organizma.
Doktor Glen E. Duncan sa Sveučilišta Washington potvrđuje da kod osoba koje redovno hodaju dolazi do značajnog poboljšanja zdravlja kardiovaskularnog i respiratornog sustava.

Prilikom hodanja učestvuje više od 200 kostiju, i svih 600 mišića koje čine naš mišićni sistem.
Najprimjerenije je hodati tako da se najprije spusti peta na tlo, a tek potom ostatak stopala. Prilikom hodanja ne treba činiti uobičajene greške, kao što su: gledanje u tlo, opuštanje trbušnih mišića, neprilagođena dužina koraka, nagle izmjene ritma hodanja i hodanje bez podizanja stopala od poda.
Prilikom hodanja treba gledati 3-4 metra ispred sebe, jer se na taj način osigurava da su leđa i vrat izravnati. Tokom hodanja potrebno je zategnuti trbušne mišiće. Na taj način dajemo oslonac leđima i poboljšavamo držanje. Treba obući komotnu odjeću i udobne patike, i uz to obavezno čarape. Nakon hodanja, dobro je dobro se istegnuti. Odvojite svakodnevno 30 minuta za hodanje i tijelo će vam zahvaliti na tome!
Hodanje ne podrazumijeva hodanje, prilikom kojeg se obilaze prodavaonice, već o walkingu, hodanju brzim korakom i određenom tehnikom, odnosno pravom treningu.
Hodanje je aktivnost bez kontraindikacija kojom se može bavi bukvalno svatko. Možemo hodati na otvorenom, u gradu ili u prirodi, ali i u teretani na pokretnoj traci.
Za razliku od džoginga, gdje se kreće sitnim poskocima, kod hodanja nema opasnosti od preopterećenja zglobova ili povreda. Inače, ova aktivnost je odličan izbor za sve one koji zbog viška kilograma se ne mogu baviti nekim drugim sportom, kao i za one koji rade sjedeći.
Ali, da bi hodanje dalo rezultate, morate se kretati brzo, kao da žurite. Započnite s kraćim šetnjama i postepeno produžavajte vrijeme kretanja, prema svojim mogućnostima. Najbolje bi bilo hodat tri-četiri puta tjedno.
Što više hodate, to bolje: popravit ćete opće zdravstveno stanje, smršavit ćete (masne naslage se postepeno tope), ojačati ćete mišiće, posebno nogu i zadnjice. Osim toga, hodanje izvrsno utječe na psihu, jer kao i sve druge aktivnosti, podupire proizvodnju neuro prijenosnika poput endorfina i serotonina koji poboljšavaju raspoloženje i čine vas vitalnim i odlično raspoloženim.
Zdravstvene blagotvornosti brzog hodanja se očituju na više sistema i višestruko su isplative.
Kardiovaskularni sistem – hodanje jača srce, čini krvne žile elastičnim i održava krvni tlak u granicama normale. Ukoliko se sprovodi redovno, hodanje može sniziti razinu kolesterola u krvi.
Metabolizam – hodanje podstiče bazalni metabolizam (onaj koji služi za disanje, varenje hrane.) što znači da ćete trošiti više energije i nakon fizičke aktivnosti.
Noge – kretanje pri hodanju poboljšava rad mišićne pumpe u nogama i pospješuje cirkulaciju venozne krvi, sprečavajući time probleme u nogama, poput proširenih vena i kapilara, osjećaja težine i otečenosti.
Kosti – i koštani sistem ima koristi od hodanja. Poput svih tjelesnih aktivnosti umjerenog napora hodanje pomaže u sprečavanju osteoporoze, jer tjelesna težina pri kretanju olakšava taloženje kalcija u kostima. Zglobovi, uz sport koji ne izaziva stres niti njihovo habanje, ostaju razgibani i elastični, što znači da će duže vremena funkcionirati kako treba.
Da biste imali koristi od hodanja, srce, pluća i mišići moraju da rade na pravi način. Brzina hodanja treba odgovarati otkucajima srca. Zato najprije izračunajte maksimalan broj otkucaja srca: od 220 oduzmite godine, na primjer, ukoliko imate 30 godina, vaš maksimalan broj otkucaja je 190 (220 – 30 = 190). Ovaj podatak omogućava vam da odredite intenzitet vježbanja.
Ako je umjeren, otkucaji srca treba da budu između 50 i 60 posto maksimalnog (od 190 to je od 95 do 114 otkucaja u minutu). Ukoliko pređete tu granicu, dovoljno je usporiti i otkucaji srca će se vratiti u željene granice.
Broj otkucaja možete izmjeriti kardiofrekvenciometrom ili s dva prsta položena na arteriju na unutrašnjoj strani ručnog zgloba ili na velikoj žili kucavici na vratu.
Da biste smršavili ne treba istrčavati kilometre i kilometre, dovoljno je sat vremena hoda umjerenim korakom (otprilike 6 km na sat) da biste sagorjeli 300 kcal. Naravno, u koliko usporite ritam, smanjuje se i energetska potrošnja (hod od 3 km na sat sagorijeva samo 160 kcal).
Za razliku od drugih sportova hodanje troši ponajprije masne naslage, a zalihe šećera ostaju netaknute, što znači da ne potiče osjećaj gladi. Zato je hodanje izvrsna aktivnost za one na dijeti.
Prije i nakon svakog vježbanja deset minuta morate posvetiti istezanju: prije vježbanja treba razgibati zglobove i mišiće, a nakon vježbanja treba se opustiti.
Evo nekoliko vježbi:
Iz stojećeg položaja savijte desnu nogu, lijevu ispružite unazad. Obje ruke položite na koljeno i zadržite se u tom položaju jednu minutu. Ponovite s drugom nogom. Ova vježba isteže mišiće nogu.
Iz stojećeg položaja savijte jednu nogu i privucite petu zadnjici. Zadržite se u tom položaju jednu minutu, zatim ponovite s drugom nogom. Ova vježba isteže kvadricepse.
Vratite se u početni položaj, razmaknite noge i trup savijte unaprijed toliko da rukama dotaknete tlo. Zadržite se u tom položaju jednu minutu. Ova vježba isteže kičmu.
Iz stojećeg položaja ispružite ruke uvis uz glavu. Istegnite se što više možete, savijte trup u jednu stranu, zatim u drugu. Sada zabacite ruke na leđa i spojite prste, tada ruke udaljite od tijela što više možete. Na ovaj način istežu se grudni mišići.
Program za mršavljenje i psihofizičko jačanje ističe se u slijedećem. On dovodi da skinete masne naslage, učvrstite mišiće i oslobodite se stresa, a rezultati će biti vidljivi već nakon samo mjesec dana.
Hodajte ravnih leđa, uzdignute glave, ali pripazite da ne stežete vrat i ramena. Pokrete ruku uskladite s pokretima nogu. Noge se niti izbacuju niti vuku: prvo položite petu na tlo ispred sebe, zatim cijelo stopalo, savijajući ga i odražavajući se za novi korak.
Program treba prilagoditi kondiciji. Ako se malo krećete i radite sjedeći posao, započnite s planom vježbanja od početka. Ako se već bavite nekim sportom ili odlazite u teretanu, ali ne baš redovno, tri tjedna možete se kondicijski pripremati za hodanje, pa tek četvrti krenete u akciju.
Ako ste već u dobroj kondiciji onda možete početi žešćim tempom. Vidjeti ćete, hodanje će vam zasigurno predstavljati pravo zadovoljstvo.
Ne zaboravite kontrolirati otkucaje srca, jedini pokazatelj intenziteta vježbanja: Ako niste u formi, zadržite se između 50-55 posto otkucaja srca.
Nakon dva-tri tjedna, pređite na 60-65 posto otkucaja srca.
Ako ste sportski tip, navikli na fizičku aktivnost, možete doći na 70-75 posto maksimalnog broja otkucaja srca.
Obuća je najvažniji dio opreme za one koji se bave hodanjem. Patike za trčanje su najbolje rešenje: moraju bili lake, udobne, s relativno tankim i elastičnim đonom, jednake debljine (dakle, ne povišene na peti). Prilikom kupovine provjerite da li su vam udobne i pogledajte da nema unutrašnjih šavova, jer bi oni mogli uzrokovati bolne žuljeve.
Odjeća – nema strogih pravila, ali bilo bi dobro da izaberete prirodna vlakna koja omogućavaju disanje kože. Obucite se slojevito, da biste mogli skinuti neki dio garderobe kad vam postane toplo.
Dodatna oprema – osim ranca, u kojem je obavezna voda, nije loše imati kardiofrekvenciometar i pedometar (broji korake i pokazuje brzinu hodanja).
Program hodanja treba da je primjeren, i treba ga činiti u skladu sa svojom kondicijom. Ukoliko se prenagli, mogla bi se izgubiti volja, a može doći i do povreda.
1. tjedan
Ponedjeljak: 30 minuta na ravnom terenu. Srijeda: 30 minuta na ravnom terenu. petak: 30 minuta na ravnom terenu.
2. tjedan
Ponedjeljak: 45 minuta na ravnom terenu. Srijeda: 45 minuta na ravnom terenu. Petak: 45 minuta na ravnom terenu.
3. tjedan
Ponedjeljak: 1 sat na ravnom terenu. Srijeda: 1 sat na ravnom terenu. Petak: 1 sat na ravnom terenu. Subota: 1 sat na ravnom terenu.
4. tjedan
Ponedjeljak: 1 sat na ravnom terenu. Srijeda: 1 sat na ravnom terenu. Petak: 1 sat na ravnom terenu.
Subota: 45 min. na ravnom i 15 min. na neravnom terenu.
5. tjedan
Ponedjeljak: 1 sat na ravnom terenu. Srijeda: 30 min. na ravnom terenu i 30 min. uzbrdo i nizbrdo. Petak: 1 sat na ravnom terenu. Subota: 1 sat kombiniranom terena (dio na asfaltu, dio na livadi, 50 m uspona, 50 m spusta, zatim na ravnom terenu).
6. tjedan
Ponedjeljak: 1 sat na ravnom terenu. Srijeda: 1 sat na ravnom terenu, mijenjajući ritam. Petak: 1 sat na ravnom terenu, Subota: 1 sat kombiniranog terena (dio na asfaltu, dio na livadi, 50 m uspona, 50 m spusta, zatim na ravnom terenu).
Zaključiti se može da je brzo hodanje najjeftiniji način vježbanja. Nema odlazaka u skupe teretane, nije neophodno kupovati razne fitnes sprave i pomagala, jedino što je potrebno su udobne patike i komotna trenirka.
Pored toga što je idealan način za postizanje i održavanje kondicije, brzo hodanje odlično utiče i na psihičko i emocionalno stanje organizma.
Brzo hodanje više nego dobro utiče na kardiovaskularni sistem, smanjujući rizik od srčanih oboljenja, jača kosti, poboljšava cirkulaciju i ubrzava metabolizam. Također, smanjuje stres i pozitivno utječe na ritam spavanja.
Svaki čovjek u prosjeku napravi 4.500 koraka dnevno, međutim – to nije dovoljno. Smatra se da je, za održavanje zdravlja i stjecanje kondicije, neophodno napraviti 10.000 koraka dnevno.
Istraživanja su pokazala da od 30 do 60 minuta žustrog hodanja dnevno donosi odlične rezultate, čak i ako ne promijenite stil života.
Sve više rekreativaca prihvaća ovu disciplinu. i pored toga što je kretanje prirodna radnja, mnogo ljudi hoda nepravilno.
Neophodno je da pravilno držite tijelo kao i da pravilno gazite. Ukoliko ovo sve radite pogrešno, izlažete tijelo povredama. Dok hodate, zamislite da vam je na vrh glave pričvršćena nit koja vas vuče prema nebu. Tako će vaša leđa biti uspravna, a prsa otvorena za pravilno disanje.
* Hodajte kao da vam noge počinju od struka i istežite bokove. Probajte stajati na peti, prebacujte težinu na tabane, a podižite se prstima
* Drugu nogu podižite tek kada vam je noga kojom stojite potpuno na tlu
* Probajte opustiti cijelo tijelo, gledajte naprijed i dišite ujednačeno
* Ne zaboravite na ruke – držite ih pod kutom od 90 stupnjeva, radite ujednačene ritmičke pokrete i pazite da ne mašete dalje od grudnog koša.
Kako biste poboljšali učinak vježbe, postepeno ubrzavajte korak, ali samo ako vam to ne predstavlja napor. Za početak bilo bi dobro da hodate 1,5 kilometar i to brzinom koja vama najviše odgovara.
Zagrijavanje
Kao i prije svakog treninga, neophodno se je dobro zagrijati i istegnuti kako biste izbjegli bolove, razne upale i povrede. Naravno, istezanje je obavezno uraditi i poslije ture dnevnog hodanja.
Patike koje su vam potrebne za brzo hodanje nisu iste kao i one za trčanje. One moraju biti fleksibilne, da prate pokrete vaših stopala, a posebno je važno odabrati one čiji se zadnji kraj ne zabija u Ahilovu tetivu. Patike moraju imate dovoljno mjesta za prste, a to je posebno značajno za veliki prst kome treba najviše mjesta. U kupovinu novih patika najbolje je ići poslijepodne, kada su vam noge malo natečene i obavezno ponesite i odgovarajuće čarape.
Brzo hodanje jedan je od rijetkih oblika vježbanja koji odgovara većini ljudi, a boravak u prirodi i osjećaj zadovoljstva koji pružaju minimalni troškovi dovoljni su razlozi za to da se, ukoliko već niste, odlučite za brzo hodanje koje će vam pomoći da održite kondiciju i tjelesnu težinu, na koju su svi, posebno pred ljeto osjetljivi.
Bez primjerene, svakodnevne fizičke aktivnosti, ne može biti dobrog zdravlja.
Bez svakodnevnog brzog hodanja, životne materije koje ne mogu dospjeti do svakog kuta našega tijela, što doprinosi nastanku bolesti i skraćenju života.
Bez svakodnevne fizičke aktivnosti naše tijelo trpi, ono je neishranjeno. Radi vlastitog dobra i što primjerenije vlastite budućnosti, kao i generacija nakon nas, ishranjujmo naše tijelo uz pomoć svakodnevne primjerene brze šetnje.

Literatura:
1. http://www.sportal.rs/news.php? news=29225
2. http://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%91%D1%80%D0%B7%D0%BE_%D1%85%D0%BE
%D0%B4%D0%B0%D1%9A%D0%B5
3. http://www.realx3mforum.com/smf/index.php?topic=11328.0
4. http://www.exyu-fitness.com/forum/cardio/cardio-hodanje/
5. http://zena.blic.rs/Zdravlje/839/Brzo_hodanje_sjajna_letnja_rekreacija
6. http://www.duhitelo


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:04:22
Message:

Dražen Simić
promotor ishrane budućnosti
Novi Sad, Republika Srbija

ODBOJKA – ČLAN PORODICE SPORTOVA U SLUŽBI ZDRAVLJA (ZDRAVLJE, HOMEOSTAZA, SPORT, REKREACIJA)

Zdravlje, po negativnoj definiciji, predstavlja odsustvo bolesti. Zdravlje podrazumijeva tjelesno, psihičko i društveno (socijalno) blagostanje. Kod svih organizama, zdravlje je vid homeostaze.
Po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji zdravlje nije samo odsustvo bolesti već i potpuno fizičko, psihičko i društveno blagostanje, a posljednjih godina definicija je proširena da bi uključila sposobnost da se vodi društveno i ekonomski produktivan život.
Kod svih organizama, zdravlje je vid homeostaze.
Homeostaza je ravnoteža, često samo regulacijski povratak organizma u stanje prije no što je došlo do nekih promjena u njegovom sastavu ili funkcioniranju. Pošto je sastavni dio životnih procesa, homeostaza nastoji uspostaviti narušeni sklad mehanizmom povratne veze (engl. feed back), automatski, bez svjesne namjere reguliraju se svi veći poremećaji ravnoteže u unutar somatskim, socijalnim ili psihičkim procesima.
Sportom nazivamo fizičke aktivnosti koje čovjek izvodi iz raznoraznih razloga. Neki od razloga mogu biti razonoda, razvijanje tijela, poboljšanje sposobnosti, takmičarski duh i tako dalje.

Sportove dijelimo u dvije grupe:
Timske (ekipne, grupne): koji se izvode u grupi, a najveće mjesto zauzimaju sportske igre, kao na primjer nogomet, košarka, odbojka, rukomet, vaterpolo, hokej i drugi, ali tu spadaju i sportovi kao što su splavarenje, povlačenje konopa i tako dalje.
Pojedinačne (individualne, samostalne): gdje se pojedinac sam zalaže za svoje uspjehe.
U ovu grupu sportova spadaju atletika, gimnastika, plivanje, borilačke vještine i tako dalje.
Mora se napomenuti da u mnogim pojedinačnim disciplinama, na takmičenjima, zbir bodova pojedinačnih učesnika se zbraja da bi se dobio ekipni pobjednik, odnosno klub ili reprezentacija koji ima najbolje učesnike.
Neki sportovi mogu se izvoditi i pojedinačno i grupno, to su tenis, stolni tenis, umjetničko klizanje, badminton, skokovi u vodu i drugi.
Sport može biti takmičarskog ili slobodnog karaktera.
U takmičarskom vidu bavljenja sportom sportaši se pripremaju (treniraju) i nadmeću (takmiče) u želji za postizanjem vrhunskih rezultata.
U slobodnom vidu bavljenja sportom sportaši se bave sportom iz sebi poznatih razloga, a to su najčešće zdravstveni i estetski razlozi.
Rekreacija je korištenje vremena na neprofitabilan način, a na mnogo načina predstavlja i terapeutsko psihološko jačanje za tijelo i duh. Rekreacija se često razlikuje od dokolice. Dok se za dokolicu smatra, ili bi trebala biti, odmarajuća, rekreacija je osvježavajuća i zabavna. Kako sve više i više vodimo „sjedeći” način života potreba za rekreacijom se povećava. To pokazuje i rast popularnosti takozvanih aktivnih odmora, ali nažalost i povećanje popuštanju i deformiteta izazvanih akinezijom („ne kretanjem“).
Rekreacija, igra i zabava nisu svojstvene samo ljudima, već gotovo svim bićima. Igra je neophodna za razvoj raznih sposobnosti, uključujući one najosnovnije, kao što su motoričke sposobnosti kod mladih.
Vikend i praznici su tipično vrijeme za bavljenje rekreacijskim aktivnostima (odnosno onda kada ne idemo u školu ili ne radimo ili kada su i drugi slobodni da nam se pridruže).
Tradicionalno, glazba i ples su sredstvo rekreacije u mnogim kulturama, kao sto su i sportovi, hobiji, igre i turizam. Gledanje televizije i slušanje glazbe su česti oblici rekreacije, ili prije dokolice.
Mnoge aktivnosti mogu biti i funkcionalne i rekreacijske: jedenje i pijenje, kupovina, lov i ribolov, putovanje, seksualni odnosi, korištenje interneta i telefona kao i razgovor sa ljudima lice u lice, čitanje knjige.
U novije vrijeme, neki uzbudljivi oblici rekreacije uključuju: skijanje, skijanje na dasci, vožnja rolerima, bandži džamping, skakanje padobranom, rekreativno ronjenje, zmajarstvo, peint bol, planinarenje, rafting, kanjoning, orijentiring.
Neki ljudi uživaju u oblicima rekreacije koje drugi smatraju nemoralnim, kao što su: upotreba narkotika, kockanje, nudizam i drugo. Dok neki ljudi iz slobodnih ili vjerskih uvjerenja ne upražnjavaju određene oblike rekreacije, na primjer, nedjeljom ili u vrijeme trajanje vjerskih praznika.
Pošto se u velikoj mjeri ocjenjuje kao neproduktivna, ili čak trivijalna aktivnost, pretjerana rekreacija se ne smatra zdravom i može biti označena kao bjekstvo od stvarnosti.

Suvremeni sport i zdravlje
Suvremeni, moderni, vrhunski sport sve više uzima svoj danak, od velikih odricanja i fizičkih napora, do sve češćih tragičnih slučajeva. Treba postići što više i što bolje rezultate za što kraće vrijeme.
Poznato je da su sportaši do tridesete godine zdraviji, a da nakon toga imaju više zdravstvenih problema u odnosu na prosječnu populaciju, jer vrhunski sportaši tokom procesa treninga i takmičenja ulažu veliki napor i više se „troše”. Naravno briga o vlastitom zdravlju je individualna, i to važi i za sportaše: ima pojedinaca koji o zdravlju izrazito vode računa, ali ima i neodgovornih. Do sportskih povreda, koje presudno utiču na karijeru, dolazi uglavnom zbog podcjenjivanja neke naizgled bezazlene povrede.
Često se nakon sportske karijere naglo prekida fizička aktivnost, što nije dobro, potrebno je u određenom vremenskom periodu postepeno je smanjivati. Na primjer, vaterpolisti su tokom treninga pod ogromnim naporima, jer je to jedan od najtežih sportova. Oni jedu veliko količine hrane i u stanju su da za 15 dana dobiju 15 kilograma tjelesne mase ukoliko odsustvuju sa treninga. Također mnogi sportaši vjeruju i u svakakve rituale konzumiranja hrane i pića, što je veoma slično dopingu.
Doping sredstva se sve više istražuju i tehnologija na tom polju suvremenog sporta je sve naprednija. Postoje takve laboratorije i ispitivanja koja mogu otkriti ako netko koristi nedozvoljena sredstva i do šest mjeseci unazad. S druge strane u mnogo čemu što danas konzumiramo ima zabranjenih supstanci – najpoznatiji primjer su kapi za nos, koje su dostupne svakome, a u sebi imaju sastojak koji je na međunarodnoj listi dopinga. Usprkos tome koliko tehnologija napreduje oni koji se dopingiraju su uvijek korak ispred i pronalaze nove supstance. Postoje sportaši koji su u stanju da daju život za osvajanje zlatne medalje, pa svoj organizam, koristeći dopinge, guraju preko granica njegovih mogućnosti i rezervi.
Steroidi se koriste za brzo i ekstremno izgrađivanje tijela. Najčešće se koriste supstance koje mijenjaju ulogu hormona iz organizma kao što su hormon rasta i spolni hormoni i izazivaju uvećanje mišićne mase ili tjelesni rast.
Nažalost, dopinzi i steroidi su postali neodvojivi od suvremenog sporta.
Postoje ljudi kojima uslijed oboljenja, tjelesnih nedostataka ili invaliditeta ne godi ili može štetiti bavljenje sportom ili fizičkom aktivnošću. Pojedine sportske grane i rekreativne aktivnosti prilagođene njihovim potrebama i sve više se razvijaju. Najpoznatije takmičenje za sportaše sa invaliditetom su Paraolimpijske igre.

Fizička aktivnost kroz faze ljudskog života

Fizička aktivnost za djecu predškolskog uzrasta

Prvi bebin plač, svaki pokret rukama i nogama, podizanje glave, sjedenje, puzanje, stajanje, jesu oblici fizičke aktivnosti koje beba u početku izvodi sa velikim naporom, a vježbom postaje sve sigurnija i pokrete izvodi sve lakše, sve češće i sa većim zadovoljstvom. Kasnije uči osnovne oblike kretanja kao što su hodanje, trčanje, skakanje, penjanje, kotrljanje i kolutanje.
U ovom uzrastu fizička aktivnost mora biti svakodnevna, a djeca trebaju provoditi najviše vremena u igri i učenju kroz igru. Organizirana fizička aktivnost u vrtiću ili školici sporta treba da se usmjeri na razvoj svih motoričkih sposobnosti i usavršavanje osnovnih oblika kretanja. Uz vježbe oblikovanja, jačanja i istezanja muskulature, treba insistirati i na pravilnom držanju tijela u stojećem stavu i sjedećem položaju.

Fizička aktivnost za djecu školskog uzrasta

U ovom periodu rast i razvoj djece je veoma izražen, ali ga obilježava veliki broj psihofizičkih i socijalnih promjena i nekoliko faza i senzitivnih perioda u rastu i razvoju. Zbog toga organizirani vid fizičke aktivnosti treba prilagoditi mogućnostima svakog djeteta ponaosob.
Skoro svako dijete u ovom periodu upražnjava nekoliko sportova, a preporuka stručnjaka je da to traje barem 18-20 godine, odnosno do kraja srednje škole.
Praksa je pokazala da djeca najčešće prvo nauče plivati, kližu se, zatim se bave nekim od bazičnih sportova kao što su atletika i gimnastika ili borilačkim vještinama, a sa ulaskom u pubertet i stvaranjem potrebe za pripadnošću grupi, sve više se zanimaju za kolektivne sportove, posebno za sportove sa loptom. Bavljenje kolektivnim sportom ima veliku ulogu u socijalizaciji djece. Tako se smanjuje pojava rizičnog i devijantnog ponašanja kod djece, usmjerenjem viška energije u prave svrhe i korisnost i kreativnost. Smanjuje se pojava društveno neprihvatljivog ekstremnog ponašanja kao što je agresija, destrukcija, kriminal, ubojstvo, silovanje i drugo.

Fizička aktivnost u periodu rada i privređivanja

Po zaposlenju uglavnom naglo opadne fizička aktivnost uz izgovor: Nemam vremena. A sve više to dragocjeno slobodno vrijeme trošimo u dokolici i pasivnom odmoru, gledajući televiziju i spavajući. Ovakvo smanjeno kretanje, a uz to često ide i nezdrav način života, pa se svakodnevnog stresa oslobađamo uz pomoć cigareta, alkohola ili brze hrane, dovodi vrlo brzo do niza poremećaja u organizmu. A to su: loše držanje, pad imuniteta, gojaznost, problemi sa kardiovaskularnim sistemom, dijabetes, prijevremeno starenje organizma (kada biološka starost pretekne kronološku). Fizička aktivnost u ovom periodu donosi sljedeće benefite:
- Biološka starost je manja nego kronološka
- Održava mladenački duh
- Lijep fizički izgled privlači partnera
- Produžava seksualnu aktivnost
- Oslobađa od posljedica stresa
- Usporava degenerativne bolesti
- Kod žena ublažava neprijatne simptome menstruacije i menopauze

Fizička aktivnost u trećem dobu

U ovom periodu života treba nastaviti sa fizičkom aktivnošću, ali treba biti svjestan svojih mogućnosti i zdravstvenog stanja. Obavezno treba konzultirati liječnike koje vrste fizičke aktivnosti bi bile dobre za vas, a lakše vidove aktivnosti, kao što je šetnja, upražnjavati onoliko koliko vam prija.
Odlike suvremene odbojke

Današnja vrhunska odbojka je privilegija visokih djevojaka i momaka. Igra se na relativno malom terenu 9x18 metara, na tri dobivena seta do 25 poena uz dva poena razlike. Cilj igre je da se lopta, poslije najviše tri pravilna odbijanja, uputi preko mreže u protivničko polje. Poeni se osvajaju „napadom” na protivničko polje ili greškom protivnika. Igra se u zatvorenim, obavezno čistim dvoranama, sa relativno mekom loptom. Karakteristična je i po tome da je to kolektivni sport sa loptom u kojem igrači suparničkog tima ne dolaze u fizički kontakt.
To je sport veoma dinamičan, brz, zahtjeva odlične refleksa i koordinaciju cijelog tijela, brze reakcije i visoke inteligencije i iziskuje neprestanu pažnju i suradnju svih igrača u ekipi.
Tehnike odbojkaške igre su vrlo komplicirane i uče se relativno dugo u odnosu na druge sportove, ali su i veoma atraktivne pa ih djeca i odrasli rado uče.
Najveći broj poena traje od 3 do 10 sekundi, u muškoj odbojci poeni traju kraće, a u ženskoj duže.
Mušku odbojku krase brze, snažne akcije kao što su smeč, servis (gdje se lopta na malom rastojanju kreće i preko 100km/h) i blok atraktivni potezi kao što su bacanja i visoki skokovi.
Žensku odbojku odlikuje visok nivo tehnike izvođenja elemenata, graciozni pokreti, požrtvovana i atraktivna bacanja taktičko nadmudrivanje protivnika.
Odbojku karakterizira veliki broj odigranih poena na jednoj utakmici, koji može da bude i preko 200, kao i česta smjena osjećanja radosti prilikom osvajanja poena, odnosno osjećanja tuge prilikom gubitka poena.
Iz odbojke je proistekla i odbojka na pijesku, koja je od 1996. godine i olimpijski sport i sedeća odbojka, prilagođena mogućnostima lica sa invaliditetom.

Rekreativni aspekti odbojke

Rekreativni aspekti odbojke su ogromni:
- Igra se u parku, na izletu, na plaži, na parkingu
- Popularno je i samo odbijanje lopte tako što igrači formiraju krug unutar kojeg se dodaju loptom i trude se da održe loptu što duže u igri, a da im lopta ne padne na tlo.
- U vrhunskoj odbojci utakmica se igra na tri dobivena seta do 25 poena uz dva poene razlike, u rekreativne svrhe može se igrali na manje setova i skratiti setove na 11,15 ili 21 poen.
- Mreža je u ženskoj odbojci visoka 224 cm, a u muškoj odbojci 243 cm, za potrebe rekreacije može da bude na bilo kojoj visini.
- Dimenzije terena su 18x9 metara, mi ih možemo prilagoditi kako želimo
- Ne mora se izgraditi sa isključivo šest igrača u polju.
- Veoma često u istoj ekipi igraju i muškarci i žene i mlađi i stariji zajedno.
- Odigravanja loptom se ne moraju izvoditi pravilno.
- Ne moraju se mijenjati mjesta igrača u terenu
- Može se igrati bilo kojom loptom koja ne stvara bol i neprijatan osjećaj prilikom odigravanja.
Varijante rekreativne odbojke su: odbojka na travi, na asfaltnim podlogama i odbojka u blatu.

Zdravstveni aspekt odbojke

Odbojka je izrazito tehnički sport pa zato i ne opterećuje organizam velikim intenzitetom na treningu i takmičenju. Ne izaziva umor brzo umor i može se relativno dugo uživati u njoj.
Bavljenje odbojkom utiče na pravilan razvoj svih fizioloških kapaciteta (funkcionalnih sposobnosti), stabilnost i raspon kardiovaskularnog, respiratornog i gastrointestinalnog sistema. Također povoljno utječe na rast kostiju u dužinu i utječe na njihovu gustinu i čvrstinu, a zglobne strukture čini jakim i gipkim. Kroz odbojku razvijaju se motoričke sposobnosti: eksplozivna snaga, koordinacija, agilnost, gipkost, preciznost, a sa psihološkog aspekta kognitivne sposobnosti i konativne osobine. Sa sociološkog aspekta izgrađuje takmičarski duh, pozitivan odnos prema radu i radne navike, disciplinu, samostalnost, osjećaj pripadnosti, autoritete, pravilne stavove i vrijednosti i drugo.
Odbojka je prema fizičkom opterećenju sport srednjeg intenziteta i izrazito anaerobnog karaktera, ali u rekreativnoj varijanti, ukoliko izuzmemo skokove, bacanja i snažne udarce po lopti može biti aktivnost niskog intenziteta i više aerobnog karaktera što je mnogo prihvatljivije za sve.

Literatura:

1. Horvat, V. i Mraković, M. (1978). Osnove teorije kinezioloških sistema, Kineziologija,
8 (1-2), 5-15.
2. Hošek, A. (2004). Elementi sociologije sporta II-socijalni status i sport. Priština: Fa- kultet za fizičku kulturu.
3. Malacko, J. i Popović, D. (1997). Metodologija kineziološko antropoloških istražiba- nja. Priština: Fakultet za fizičku kulturu.
4. Gustav Bala. Antropološki statut u kineziološkim istraživanjima. Novi Sad: Fakultet za sport i fizičko vaspitanje
5. Krosingem, DŽ. i Dan, S. (1999). Volleyball in Action, Crabtree Publising Company, USA
6. Slajmejker, T. i Braun, H.V. (1983). Power volleyball, Philadelphia, Pa.: Saunderrs
College Publishing.
7. Genadij Petrovič Malahov. (2007) Osnovna znanja o životu i zdravlju. Prevod sa ru- skog, Prometej, Beograd

__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:05:41
Message:

Vlado Balog
promotor ishrane budućnosti
Titel, Republika Srbija

PRIRODNA ISHRANA ZA SPORTAŠE

Mnogi govore da je Zdravlje najveće bogatstvo, ali mnogi ništa ne čine da tako i bude. Danas ljudi umiru prerano, obolijevaju i uskraćuju svoje zdravlje zbog neznanja ili krivih uvjerenja nametnutih u društvu, u kojem se prirodna hrana termički i industrijski obrađuje i prerađuje. Bez obzira na to, koliko ova istina može nekima izgledati čudnom, radi se o apsolutnoj činjenici, koju bi svi trebali/morali prihvatiti, ako nam je zdravlje i dugoročno u interesu.
Na prvi pogled ljudima može biti teško shvatiti svu veličinu koristi, koju će čovječanstvo ostvariti, kada počne živjeti u skladu s prirodom, i kada počne jesti prirodno.
Skoro na samom početku, sve će bolesti biti zbrisane zauvijek, a svaka zavisnost i kriminal će nestati sa zemlje.
Sve dok nije otkrio vatru, čovjek je zajedno s ostalim životinjskim carstvom slijedio razvojni put jedući prirodnu (sirovu) hranu. Međutim, nakon otkrića vatre ljudi su, bez mnogo razmišljanja, počeli stavljati prirodnu hranu na vatru uništavajući njene bitne sastojke. Sa tom hranom, upropaštenom hranom, počeli su hraniti svoja tijela. Kao direktna posljedica uništavanja prirodne hrane, nastale su sve bolesti koje danas muče čovječanstvo.
Suvremena farmakologija, protiv tisuće bolesti proizvodi lijekove. U stvarnosti međutim, postoji samo jedna bolest i samo jedan lijek. Ni jedno liječenje, ni jedna terapija, ni jedan lijek, ne može otkloniti uzrok neke bolesti. Budući da lijekovi ne uklanjaju uzrok, znači da ni ne liječe.
Uzrok bolesti je samo jedan, a to je zatrovanost tijela. Postoji samo jedan način liječenja – odstranjivanje otrova.
Trovanje ljudi dobivaju termičkom i industrijskom obradom hrane, što na razne načine šteti organizmu.
Danas se čitava plemena u nekim narodima prehranjuju prirodnom biljnom hranom. Bolesne ljude među njima nećete pronaći, već u industrijskim, zapadnjačkim, razvijenim zemljama, s prehranom bogatom bjelančevinama i mliječnim proizvodima sa prepuno kalcija.
Danas ljudi masovno jedu mesna pečenja, masne kolače, preko 100 vrsta kruha premazanog maslacem, margarinom, obloženog mesnim nareskom, šunkom, sirom, medom, marmeladom i drugim. Svu tu hranu posipaju kavom, crnim čajem, pivom, vinom, ili rakijom. Nakon toga još čokolada, praline i cigarete.
Danas se 99% ljudi hrani nezdravo, na ovaj ili onaj način.
Raw food (sirova-prirodna hrana) je jedan od sigurnih putova ka izlječenju, koju prihvaća sve više i više ljudi, te ona postaje sve učestalija tema mnogih autora knjiga te prehrambenih stručnjaka.
Mnogi će vjerovati da čovjek, budući da vjekovima jede kuhanu hranu, na kraju tome se i prilagodio, te bi sada imao poteškoća ako bi počeo opet jesti prirodno.
Istina je, da se naš organizam po zakonu evolucije nastoji prilagoditi hrani koju prima, ali ne na način kako to ljudi zamišljaju.
Termička obrada ubrzo uništi hranjive sastojke što su bitni za zamršene i specijalizirane funkcije ćelija.
Prema tome jelo koje se smatra hranjivim, ukoliko je termički (i industrijski) obrađeno, nema tih sastojaka, nego je umjesto njih puno bjelančevina, masnoća i ugljenih hidrata, a i nekoliko puta više od onoga što je organizmu potrebno.
Zbog toga, danas je čovjek žrtva raznih bolesti, češće nego bilo koja druga životinja, a bolesti kao skleroza, dijabetes, srčani udari i rak rastu uznemirujućom brzinom. Ćelije raka su direktna posljedica degenerirane hrane.
Termička i industrijska obrada hrane, kao i hrana životinjskog porekla dovode do gomilanja bjelančevina i masnoće u tijelu, dok istovremeno uništavaju materije velikih hranjivih vrijednosti.
Nauka je do sada uspjela prepoznati samo zanemariv broj životnih materija koje su nazvane vitaminima, i bez kojih život ne može opstati.
Međutim bolest nastaje krajnje polako i potajno, i sve dok ne pređe u završnu fazu, bolesna osoba sebe smatra zdravom.
Budući da današnjem čovjeku trajno nedostaju hranjivi elementi koji su bitni za pokretanje njihovih viših funkcija, ćelije ili ne dostignu puni razvoj i specijalnost, ili ako to i postignu, s vremenom gube sposobnost obavljanja tih funkcija.
Nakon više godina uskraćivanja i naprezanja dođe dan, kada neke od više milijardi ćelija bivaju lišene preostalih sposobnosti i konačno se oslobode mehanizma koji ograničuje rast ćelija. Te se ćelije odvoje od zajedničkog života, postanu nezavisne i lakomo jedu građu tkiva što pluta među ćelijskim tekućinama u velikim količinama, budući da tu građu odrađuju normalne ćelije, jer je ima daleko više nego što je potrebno, a ta građa sadrži materije što ih sladokusci biolozi hvale: bjelančevine (posebno one životinjskog porijekla), masnoće i svi spojevi kisika.
Neposlušne i prkosne ćelije potom rastu zastrašujućom brzinom i umnožavanjem stvaraju nekakvu užasnu masu, novo živo biće što rastući osvaja i uništava sve oko sebe, te konačno jednoga dana obori prekrasnu građevinu – ljudsko tijelo.
To novo stvorenje zove se bolest (danas često rak), stvarni potomak kuhane hrane, živi dokaz čovjekove ne prilagođenosti građi hrane koju on danas konzumira.
Ljudski je organizam remek djelo prirode. Čovjek je najzamršenija građevina izgrađena tokom milijardu i pol godina. Istovremeno, priroda mu je podarila na korištenje sunčevu svjetlost za stvaranje sirovina, koje su potrebne za usklađivanje tisuće zamršenih djelovanja u njegovom organizmu kako bi se osigurala odgovarajuća proizvodnja.
Kada je životni oblik nastao na našoj planeti, prirodi je dat na raspolaganje samo osnovni građevinski materijal (bjelančevine, ugljeni hidrati i masnoće), kojim je uspela stvoriti prve jednostanične organizme. Kao što dodajući razne materijale, inženjer osposobljava svoju tvornicu za neku novu proizvodnju, tako i priroda naknadnim dodavanjem novih sastojaka (iz biljnih organizama) svome građevnom materijalu dodaje nove funkcije životinjskog organizma.
Ovom postupkom, priroda je tokom milijardu i pol godina proizvodila svoje sirovine, od obične bakterije do voća kojeg danas poznajemo, te njihovom evolucijom stvorila je i jednoćelijske životinjske organizme, iz kojih su nakon toga nastala čuda.

Na nesreću, nakon otkrića vatre, prestala je čovjekova priroda evolucija, i danas ona ide unazad divovskim koracima.
Sve te vrhunske hranjive odlike što ih je priroda tokom razdoblja od milijardu i po godina skladištila u prirodnu hranu i skladno tome u ćelije živih bića, vatra i druga nakaradna sredstva degeneracije što ih je izmislio „civilizirani” čovjek razaraju ih i svode na njihov primitivni oblik, omogućujući tako materijal za nerazmjeran rast opasnih ćelija.
Ćelije raka su prvi predstavnici takvih primitivnih ćelija.
Kratkovidni biolozi smatraju da su građevni materijal tijela bjelančevine, koje su samo obično kamenje i opeka za obične građevine. Njih ne zanimaju razne vrste materijala i brojne pojedinosti, bez kojih se ne može graditi složena fabrika, a kojih nema u odresku s roštilja.
Mnogi ne shvaćaju da je jedenje kuhanog loš porok, zapravo najopasniji od svih poroka. To nije samo zavisnost za samo jednom materijom, nego konačan zbir proždrljivih zahtjeva za tisućama nezdravih materija.
Osim toga, bogatstvo i raznovrsnost na koji se danas hrana priprema umnožava njenu štetnost.
Kuhana hrana proizvodi velik broj raznih otrova, koji se s vremenom talože u zidovima krvnih žilama i kapilara, između zglobova, u središtima masnih ćelija i crijevima.
Uzroci oboljenja od najobičnije prehlade, gripe, tuberkuloze pa na dalje, jeste sluzna supstanca, koja se stvara na zidovima našeg želudca. Dobiva se kuhanjem krumpira, jela od žitarica, životinjskom mesa, itd. Tako nastaje želatinozni škrob(sluz)ili pasta kakvu koriste stolari i knjigovezači za lijepljenje.
Te otpadne sluzne materije se nagomilavaju u našem organizmu godinama. Ljudsko tijelo nije u mogućnosti svariti tešku građu mesa, te se i ono također taloži u crijevima gotovo cio život.
Svatko tko se odluči na detoksikaciju ili klistiranje, sam će uvjeriti o ogromnim količinama nečistoća i sluzi koje mogu izaći iz tijela u obliku gnoja.
Naravno da svaki organizam već sadrži sluz, npr. limfu, sluzavu materiju u crijevima, no ova toksična sluz nastala od hrane, jest problem s kojime se organi za izlučivanje ne mogu nositi i potom ona ulazi u krv, uzrokuje pregrijavanje, upale, bolove, temperaturu, prejako hlađenje (prehladu) itd.
Prirodna hrana, je prevencija da se takva sluz, i takve štetne materije, nikada ponovo ne stvore u vašem sistemu za varenje.
Upravo ova sluz, i toksini koje tokom dugog niza godina unosimo u tijelo stvaraju opasnost po zdravlje.
I kao što žudnja ovisnika za heroinom ne izvire iz normalnih fizioloških potreba njegovog tijela, tako ni želja potrošača kuhane hrane, njegov osjećaj gladi, nije normalni zahtjev njegovog organizma. Radi se o zahtjevu njegove zavisnosti, o očitovanju poriva koji su podređeni otrovima, nataloženima u ljudskom organizmu.
Čovjek bi se mogao osloboditi svih bolesti, ukoliko se na to odluči, uzdržavajući se potpuno od kuhane hrane.
Tada bi se mogao posvetiti samo proučavanju problema dugovječnosti. Pod uvjetom da su sve potrebe zadovoljene po zakonima prirode, ljudski organizam može živjeti u izvrsnom zdravlju od najmanje 150 do najviše 200 – 250 godina!
Kuhana i pečena hrana prisiljava ljudske organe da rade daleko preko svog normalnog kapaciteta, prerano ih zamara, uzrokuje razne bolesti i skraćuje ljudski život na samo dio njegova normalnog vijeka.
Uz prirodnu hranu čovjek mora istovremeno biti siguran da su zadovoljeni i ostali prirodni zahtjevi: rano spavanje, rano ustajanje, fizički rad, izbjegavanje umjetnog zagrijavanja, čistoća, itd.
Brigu o svom zdravlju (životu), bitno je da vodi svako ponaosob, a posebno sportaši. Pojedinac koji se bavi sportom, bilo da je u pitanju individualni sport ili sport kolektivnih igara, a koji misli na vrhunske rezultate prvo što treba uraditi, je da revitalizira, rekonstruira, regenerira i pomladi vlastito tijelo i imuni sistem.
Da bi to postigao, treba pod prvo izvršiti detoksikaciju organizma od slobodnih radikala, mliječne kiseline, stresa, kolesterola i drugih masnoća i zaostalih trombona u krvi, preležanih povreda i drugog raznog ćelijskog otpada do koga dolazi starenjem i odumiranjem ćelija, sagorijevanjem energije u organizmu, unošenjem raznih aero i drugih zagađivača, konzumiranja kemijskih supstanci za jačanje mišićnog tkiva. Smisao zdravog imunog sistema je u filozofiji dobivanja čiste krvi. Stara istina je „koliko ti je mlada i čista krv toliko si zdrav mlad”. Čovjek može unijeti u organizam čistu energiju, samo preko prirodne ishrane, u kojoj jedino postoje u neporemećenom prirodnom obliku vitamini, minerali, esencijalne i sve druge aminokiseline, hormoni i sve ono što prirodna hrana posjeduje. Sve što se događa u organizmu čovjeka vezano je isključivo za samo tri uzroka:
1. Lošoj i nepravilnoj ishrani. Hipokrat, otac medicine, još prije nove ere je preporučio Neka ti hrana bude lijek i neka ti lijek bude hrana;
2. Dehidraciji organizma;
3. Stresu.
Trening i utakmica za organizam ništa nije drugo do stres, pri kojem se svake sekunde stvaraju slobodni radikali, kao i mliječna kiselina – tvorevina stresa.
Sportaš treba naći pravi odgovor, što za vrijeme i poslije treninga, utakmice, najsvrhovitije treba uraditi, da ne dođe do povrede, kako i u kojoj mjeri koristiti masažu i zagrijevanje kao pomoćno sredstvo da do povrede ne dođe. I u ovom važnom pitanju odgovori se nalaze u dehidraciji i stresu. Ako toga ima u organizmu, masaže i zagrijevanja su mučne a trening utakmice su sa lošim ili fatalnim ishodom.
Izlaz je u ishrani sa prirodnom hranom, a svakodnevna upotreba prirodnih sokova je nezamjenjiv doprinos održavanju dobrog općeg zdravlja, kao i povećanju kapaciteta mentalne i fizičke kondicije.
Moj prijatelj Sergej Botuenko, svakodnevno sam sebi priprema i koristi zeleni sok. Njegov video zapis, upućuje i druge da krenu njegovim putem.
„Pozdrav svima.
Moje ime je Sergej Botuenko, i tema ovog priloga su zeleni sokovi za sportaše. Pokazat ću vam kako ćete napraviti raznovrsnije sokove za sportaše. Ja ne govorim o dodavanju proteina ili neke super hrane ili bilo koje vrste oraha, sjemena ili ulja. Zadržat ćemo jednostavan koncept: zeleno lisnato povrće, sveže voće i par dodataka, koji su kao varijanta, ako želite dodatnu energiju.
Pošto je ovo za sportaše, trebamo staviti malo više ugljičnih hidrata, malo više masti i proteina. To će nam omogućiti da zadržimo visok nivo izdržljivosti, tokom dužeg vremenskom razdoblja, tako da naše tijelo bude jako i zdravo, da li mi izabrali trčati 20 milja, vozimo bicikl ili plivamo. Što god želite. Koristiti ću puno tamno zelenog lisnatog u ovom prilogu, zato što oni pomažu u oplemenjivanju mineralima naših tijela.
Staviti ćemo natrij u naše tijelo, zadržati naše tijelo hidratnim, ublažiti bol u našim mišićima i spriječiti da se povrijedimo od onog što vježbamo.
Također ću koristiti sveže voće i malo urmi, jer sve ove namirnice imaju puno dobrih ugljenih hidrata, i dat će nam energiju koja treba, da bi se nastavili kretati.
U ovom prilogu, koristiti ćemo četiri različite vrste tamno zelenog lisnatog povrća: jednu šalicu špinata, jednu šalicu blitve, jednu šalicu kelja i jednu stabljiku celera sa tamno zelenim lišćem.
Također, treba nam jedna banana, pola avokada, jedna breskva i jedna kruška, četiri urme, jednu šalicu svježih ili smrznutih borovnica i uvjetno je dvije žlice pčelinjeg polena.
Sve ovo voće i povrće ubacimo u blender. Sipati ćemo najmanje jednu čašu vode, tako da se sve samelje lijepo i lagano.
Po tom ćemo sipati dobiveni gusti sok u čašu i ukrasiti ga malo, tako da nam se sok dopadne, da bude ukusniji i još bolji.
U ovom primjeru, izabrao sam koristiti najtamnije zeleno povrće, jer je bogati vitaminima i mineralima, koji su apsolutno presudni za sportaše, posebno izdržljivije sportaše, ako ste jedan od takvih.
Znači, špinat, blitva, kelj i celer su bogati mineralima, kao što su kalcij, vitamin D i magnezij, kalij, selen i natrij.
Ovaj zeleniš će vam pomoći spriječiti dehidrataciju i ojačati će vaše kosti. Zaštiti će vaše mišiće od kidanja i spriječiti oštećenje ćelija dok vježbate, tako da nam tamnozeleno povrće daje minerale, kao i proteine koji nam trebaju da bi bili jaki u bilo kojoj fizičkoj aktivnosti.
Povrh toga, koristimo sveže voće avokado, bananu i breskvu. Sve to voće je puno ugljičnih hidrata i masti koje nam daju ekstra energiju, koja nam treba da bi nastavili dalje.
Borovnice će ubrzati upijanje šećera u našem tijelu, zato nam daju jak stabilan protok energije.
Urme su jako slatke i daju nam još više energije.
Ako želite dodati pčelinji polen u ovaj mix, imati ćete još više minerala, vitamina B i proteina u ovom soku. Od nedavno i ja jedem prirodnu hranu i pijem prirodne sokove. Volio bih da sam ovo znanje imao ranije“.
Danas ljudi umiru prerano, obolijevaju i uskraćuju svoje zdravlje zbog neznanja ili krivih uvjerenja nametnutih u društvu u kojem se prirodna hrana termički i industrijski obrađuje, a potom upotrebljava za ishranu.
Bez obzira na to koliko ova ideja može nekima izgledati čudnom, radi se o apsolutnoj istini koju bi svi trebali prihvatiti i vratiti se prirodi.
Na prvi pogled ljudima može biti teško shvatiti svu veličinu koristi što će je čovječanstvo ostvariti jedenjem prirodnog.
Skoro na samom početku, sve će bolesti biti izbrisane zauvijek, i svaka zavisnost i kriminal će nestati sa lica zemlje. Vjerujem, da će u svemu tome sportaši dati svoj lični neprocjenjivi doprinos.

Literatura:

1. http://ishrana-buducnosti.com/index.php?option=com_content&view=article&id=29& Itemid=92
2. http://www.youtube.com/watch?v=IPpYENUHde0
3. http://www.ishranasportistaidetoksikacija.com/index.php?option=com_content&view=
article&id=55&Itemid=68
4. http://vesnamihajlovicblog.wordpress.com/2012/07/09/sirova-hrana-kao-spas/
5. http://www.youtube.com/watch?v=weAEmnr_sqI


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:07:07
Message:

Milan Babić
promotur ishrane budućnosti
Tenja, Republika Hrvatska

TAJNA VEČNE MLADOSTI

Kako ostati mlad je pitanje, koje zaokuplja čovjeka odrasle i poodmakle dobi. Cilj, koji rezultira što duži mladalački žar, može se realizirati i putem redovne, svakodnevne fizičke aktivnosti. Istražujući stručno naučne pokazatelje, dostupnu literaturu, a imajući i praktični uvid u vitalnost osoba, koje su svakodnevno primjereno fizički aktivne, dobiveni su značajni rezultati. Rezultati potvrđuju da je primjerena fizička aktivnost, jedan od nezaobilaznih principa stjecanja dobrog zdravlje i vječite mladosti. Pet tibetanaca je sistem jednostavnih vježbi koje ne zahtijevaju posebne uvjete ni posebnu fizičku spremu. Njihova djelotvornost se ogleda u povećanoj energiji, boljoj kondiciji kao i obnavljanju sveukupne prirodne vitalnosti organizma, bez obzira na spol, godine ili fizičko stanje onoga koji upražnjava ove vježbe.
Ono što je karakteristično za ove vježbe je činjenica da ih mogu raditi svi, kako oni najmlađi tako i najstariji. Ove vježbe su nastale na Himalajima, a poznate su i kao dio Pet obreda pomlađivanja. Na teritoriju Evrope su stigle početkom 20. stoljeća, a tek posljednjih godina su doživjele pravi bum na ovim prostorima. Pet tibetanaca oduzimaju minimum vremena i truda u toku dana, a mogu maksimalno povećati fizičku snagu i gipkost, kao i psihičku oštrinu, vraćajući vitalnost, dobru fizičku kondiciju i osjećaj zadovoljstva.
Vježbe imaju oslobađajuće djelovanje na urođenu energetske snage ljudskog tijela i uma. Redovno upražnjavane ovih vježbi ublažava mišićnu napetost i nervni stres, poboljšava disanje i varenje, koristi kardiovaskularnom sistemu i dovodi do dubokog opuštanja i sveukupno dobrog stanja. Vježbe je najbolje raditi ujutro, prije doručka. Prvog tjedna, ukoliko ste zdravi i u relativno dobroj formi, radite svaku vježbu po 3 puta. Svakog tjedna povećavajte broj ponavljanja za jedan, najviše do 21 ponavljanja svake Vježbe. To je ujedno i maksimalan broj puta koliko možete izvesti jednu vježbu. Ako želite unaprediti program vježbanja, radite Vježbe brže, ali ne povećavajte broj ponavljanja.
Prva vježba je jednostavna i njen cilj je da poveća brzinu poticanja energije u organizmu svakog čovjeka.
Stanite uspravno sa rukama ispruženim sa strane. Prste držite zajedno, dlanovi su otvoreni i okrenuti prema dolje, stopala su u ravnini ramena.

U ovakvom položaju okrenite se za puni krug u smjeru kazaljki na satu (sa lijeve na desnu stranu). Dok se okrećete duboko udišite i izdišite. Kad ste završili sa okretanjem, stanite sa spojenim stopalima i stavite ruke na kukove. Duboko udahnite na nos i izdahnite kroz usta.
Većina odraslih će se u početku moći okrenuti samo pet – šest puta, a da im se ne zavrti u glavi. Kao početnik radite ovu vježbu samo dok ne osjetite vrtoglavicu. S vremenom, kada budete radili svih pet vježbi, moći ćete se sve više okretati, a osjećaj vrtoglavice će se smanjivati.
Da biste smanjili osjećaj vrtoglavice, fokusirajte pogled na neku točku ispred sebe, pred početak vježbe. Kada se počnete okrećetati, zadržite pogled koliko možete na toj točki. Na kraju ćete morati pustiti da nestane iz vašeg vidokruga kako biste mogli okrenuti glavu zajedno s tijelom. Kada se to dogodi, okrenite brzo glavu i čim budete mogli, ponovno vratite pogled na svoju točku. Ta referentna točka će vam pomoći da budete manje dezorijentirani i da vam se manje vrti.
Kada već budete uvježbani okrećite se oko svoje ose oko dvanaest puta, a najviše dvadeset i jedan put. To je sasvim dovoljno da bi se energetski vrtlozi pokrenuli.
Druga vježba još više pokreće energiju sedam čakri. Ona je još jednostavnija nego prva.
Ispružite se na podu, licem okrenutim prema gore.
Ovu vježbu je najbolje raditi na debljoj prostirki. Dok ležite na podu, ispružite ruke pored tijela i
položite dlanove na pod sa sastavljenim prstima.

Zatim podignite glavu s poda i privucite bradu na grudi.

U isto vrijeme podignite noge u uspravan položaj. Leđa ostaju potpuno na podu. Ako možete, povucite noge iznad tijela što više prema glavi. Koljena moraju ostati ispružena.


Zatim polako spustite glavu kao i noge na pod, u prvobitni položaj. Opustite sve mišiće i ponovite vježbu – bez suvišnog naprezanja.
Kod svakog ponavljanja veoma je bitno da održavate ritam disanja. Kada podižete glavu i noge, duboko udahnite, a zatim potpuno izdahnite u momentu kada ih spuštate. Između ponavljanja, dok vam se mišići opuštaju, dišite i dalje u istom ritmu. Ako imate dobro izvježbane trbušne i leđne mišiće, možete raditi ovu vježbu sa ispruženim koljenima. Ukoliko ste početnik i ne možete da skroz ispravite noge, možete kod dizanja i spuštanja nogu da ostavite koljena savijena. Za početak je dovoljno uraditi tri ponavljanja, a kasnije povećavajte broj ponavljanja iz tjedna u tjedan. Vježbu možete raditi sa najviše dvadeset i jednim ponavljanjem. Treću vježbu treba raditi neposredno nakon druge. i ova vježba je također jednostavna. Kleknite na pod sa uspravnim tijelom, dok su vam nožni prsti istegnuti .

Neka vam koljena budu malo razmaknuta. Ruke stavite sa strane, pozadi, na mišiće bedara. Zatim sagnite glavu i potiljak prema naprijed i povucite bradu na prsa.

Potom povucite glavu i potiljak oprezno prema nazad – samo toliko koliko vam je ugodno – i istovremeno se izvijte prema nazad lagano savijajući karlicu. Dok se savijate prema nazad, oduprite se rukama o bedra.

Nakon toga se vratite u prvobitni položaj i ponovite vježbu. Kao i kod druge vježbe i ovdje morate održavati određeni ritam disanja. Udahnite duboko kada se savijate prema nazad. U trenutku kada ste potpuno savijeni ka nazad, zadržite malo dah. Nakon toga, izdahnite dok se vraćate u uspravni položaj. Duboko disanje je neobično korisno zato napunite pluća koliko god možete,.
Kao što je slučaj i kod prethodne vježbe i ovu vježbu za početak je dovoljno uraditi tri puta. Postepeno povećavajte broj ponavljanja. Svake nedjelje uradite po jedno ponavljanje više. Na kraju ćete doći do maksimalnog dvadeset i jednog ponavljanja i na tom broju se zaustavite. Veoma je bitno da ne prekoračujete ovaj broj, jer se u tom slučaju mogu pojaviti sasvim suprotni efekti. Naime, ukoliko pretjerujete može doći i do potpunog blokiranja protoka energije. Zato je jako bitno da se strogo pridržavate uputa. Kod četvrte vježbe najprije sjednite na pod s nogama ispruženim ravno prema naprijed, sa stopalima razmaknutim oko 30 cm. Tijelo neka vam bude uspravno, a dlanove položite na tlo pored stražnjice.

Tada privucite bradu na prsa, a nakon toga spustite glavu prema nazad.


U isto vrijeme podignite tijelo tako da se koljena saviju, dok vam ruke ostaju ispružene. Trup treba sa natkoljenicama praviti ravnu liniju, paralelnu s tlom. Ruke i potkoljenice su u normalnom položaju u odnosu na tlo.

U tom trenutku – bez zaustavljanja daha – napnite svaki mišić u tijelu. Nakon toga vratite se u početni sjedeći položaj. Tada opustite mišiće i odmorite se prije nego što ponovite postupak.
Kod ove vježbe disanje je također važno. Udahnite duboko kad podižete tijelo. Ne morate zadržati dah dok napinjete mišiće. Potpuno izdahnite kada se vratite u sjedeći položaj i nastavite u istom ritmu dalje ako se (što je za mnoge poželjno) odmarate. Ono što je karakteristično, ne samo za ovu, već i za ostale vježbe je da nema bojazni da će efekti izostati ako od samog početka ne budete mogli vježbati radite savršeno. Nemojte se obeshrabrivati.
Dovoljno je radite najbolje što možete, a kako vrijeme bude odmicalo, moći ćete raditi sve bolje i bolje. I ovdje je potrebno poštivati maksimum od dvadeset i jednog ponavljanja.
Kod pete vježbe položaj tijela je takav da ste licem okrenuti prema tlu. Rukama treba se osloniti na tlo, a nožni prsti trebaju biti savijeni. Razdaljina između stopala i šaka treba da bude oko 60 cm. Ruke i noge su ispružene.

Ruke su u normalnom položaju u odnosu na tlo, karlica je savijena tako da tijelo visi. Zatim nagnite glavu koliko možete prema nazad, pa savijte tijelo u bokovima i podignite ga tako da čini okrenuto V. U isto vrijeme pomaknite bradu prema naprijed i privucite je na grudi.


To je čitava vježba. Vratite se u početni položaj i započnite ponovno.
Već na kraju prvog tjedna vježbanja, primijeti ćete koliko je ova vježba korisna. Kada već budete dovoljno istrenirani, pustite tijelo iz uzdignutog položaja da se sa lakoćom spusti do točke u kojoj gotovo dodiruje tlo. i kod ove vježbe je neophodno da primjenjujete način disanja kao i kod prethodnih vježbi. U trenutku kada podižete tijelo, duboko udahnite. Potpun izdisaj uradite prilikom spuštanja tijela.
Prvog tjedna vježbanja uradite tri ponavljanja ove vježbe. Svake sljedećeg tjedna povećavajte broj ponavljanja za jedan, dok ne dođete do dvadeset i jednog ponavljanja i na tom broju se zaustavite.
Sve navedene vježbe su korisne za istezanje krutih zglobova i mišića i za popravljanje mišićnog tonusa, ali to nije njihova osnovna svrha. Njihov glavni učinak se ogleda u normalizaciji brzine protoka energije kroz čovjekov organizam. Redovnim vježbanjem dostiže se brzina protoka energije koja je normalna za zdravog i snažnog čovjeka od dvadeset pet godina. Zaključiti se može, da svakodnevno vježbanje pet tibetanaca, čovjeku u prvom redu daje dobro zdravlje i vječitu mladost.

Literatura:
1. Fontana mladosti” – Peter Kelder i „The Five Tibetans” – Christopher S. Kilham.
2. http://www.nina.strane.com/index.php?option=content&task=view&id=162&Itemid=
3. http://www.b92.net/zivot/vesti.php?nav_id=372602
4. http://forum.krstarica.com/showthread.php/442883-Pet-Tibetanaca-tajna- ve%C4%8Dne-
mladosti
5. http://www.alternativa-forum.com/yoga/87-pet-tibetanaca.html
6. http://www.youtube.com/watch?v=1_jSnv1gjyk


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:08:25
Message:

Nenad Barić
promotor ishrane budućnosti
Valjevo, Republika Srbija

NAJPLEMENITIJI PODVIG

Ja Vam neću pričati o bioenergetskoj vrijednosti hrane, njenim ljekovitim učinkovitostima, bogatijoj ili skromnijoj trpezi.
Pričati ću vam o hrani koju ne vidimo, ali koja je itekako primarna našem organizmu, ma koliko nekada, mislimo da nije!
Hrana budućnosti, pored ove zdrave, je i zdrava misao. Tu sam kompetentan da zborim, jer sam običan i prosječank, ali opet, naviknut magijom nevidljivog, postao senzualniji magnet, koji ljude mjeri isključivo po intenzitetu dobrote i pravičnosti.
Svi smo rođeni u blatu. Ali, neki od nas gledaju u zvijezde! Kako ih možemo gledati oslobođeni, bez pritiska i straha?
Prvo moramo znati, što je sloboda? Sloboda je kad možeš mirno zaspati noću, znajući da nikom nisi nanio zlo! Sloboda i dobrota su isto!
Pričati ću o najplemenitijem podvigu svakog čovjeka, kao Mesija na gori, koga pažljivo slušaju ali, možda ga i zaborave!
Ja ću se potruditi, da ova slova ostanu iza nas, za neke nove duše. Kao viteški ugovor, između onoga što jesmo, i što bi u stvari trebali biti!
Postoji mnogo plemenitih na svijetu, ali neki se izdvajaju, i postaju sveci. Jedan od njih je i sveti Ivan Šangajski.
Izabrao sam ga, jer je bio zaštitnik napuštene djece. Ruski svetac, u masi drugih pravoslavnih, ali jedinstven i nevjerojatno uporan u zaštiti djece.
Posljednje četiri decenije svoga života, nije imao san kao ostali, pa se odlučio na podvig noćnog bdijenja. Ali to nije najveći podvig koji je učinio. Pravoslavni episkop u Šangaju, rođen 4. lipnja 1896, preminuo 2. srpnja 1966. godine. Također je bio i arhiepiskop u zapadnoj Europi i San Francisku. Proglašen je za sveca 1994 godine.
Molio se za duševno oboljele, i pomagao na svakom koraku. Za njega se govorilo da je dječji anđeo čuvar, uvijek nasmijan, i nikad se ne ljuti. Djeci je stalno davao pakete, koje je Crkva dobivala kao pomoć. I nikada ih nije otvarao, želeći osjetiti oduševljenje djece kada ih ona otvore. Noću je obilazio spavaonice djece, pokrivao ih, namještao jastuke, i osjenjivao znakom krsta.
U Bitolju su ga svi voljeli, jer se odmah pročuo kao dobrotvor. Posebno je poštovao svetog Nauma Ohridskog, jer je imao moć iscjelitelja duševno oboljelih. Sa ikonom svetog Nauma Ohridskog, obilazio je bolnice, moleći se za zdravlje bolesnika.
Postoje i svjedočanstva o njegovim iscjeliteljskim moćima, a postoji i molitva svetog Ivana.
Na dan smrti, pratio je Ikonu Čudotvorne Presvete Bogorodice, i pred njom je i umro. Jedan veliki duhovnik, koji je jeo samo jednom dnevno, malo spavao podvig za podvigom, uči nas, koliko svaka duša vrijedi, koliko vrijedi dječja radost, osmjeh, budućnost.
Ako otkrijemo svoju Božansku prirodu, u sebi shvatit ćemo tajne sebe i svog organizma i napraviti balans i harmoniju između duhovnog i fizičkog, ne opterećujući se više, koliko smo kalorija unijeli danas, i da li smo dovoljno zdravi od zdrave hrane koju jedemo.
Ali, budućnost leži u neotkrivenom, jer mi smo ipak, Božanska bića koja tek trebaju polagati test svrsishodnosti i opstanka na planeti.

Literatura:

1. http://www.crkvasvvasilije.org.rs/index.php?option=com_content&task=view&id=160
&Itemid=1
2. http://www.crkva.se/srbi_jov_sangajski.htm
3. http://belovrelo.wordpress.com/tag/%D1%81%D0%B2%D0%B5%D1%82%D0%B8-
%D1%98%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D0%BD-%D1%88%D0%B0%D0%BD%D0%B
3%D0%B0%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%B8/
4. http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%88%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D0%BD_%D0%A8%
D0%B0%D0%BD%D0%B3%D0%B0%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%B8
5. http://www.prijateljboziji.com/index.php?p=Svedo%25C4%258Danstva%252F%25C4%
258Cuda&id=33


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:09:35
Message:

Nedeljko Milovac
promotor ishrane budućnosti
Subotica, Republika Srbija

OTROVANE LJUDSKE DUŠE

Čovjek je rođen da bi bio sretan. A tko je danas sretan? Mnogi danas i ne znaju što je sreća, nisu je osjetili. Svakodnevno su u neizvjesnosti, napetosti, bez ideja, ciljeva. I da li je to život?
Cilj svakoga jeste da nečemu teži, da se nečemu nada, da nešto voli, da za nešto živi. Bez vjerovanja i želje za promjenama za bolje, ljepše, životnije, ispunjenje, za više ljubavi, zahvalnosti život gubi smisao, i teško je biti sretan i zdrav.
Naučno stručna literatura potvrđuje da se ljudi sve manje raduju, da su se zaboravili smijati. Rezultati istraživanja pokazuju da je čovjek zadovoljan, kada vidi nekoga da se smije, da je raspoložen, bezbrižan, neopterećen, da mu oči isijaju srećom. Kada čovjek ima sretne oko sebe i on postaje sretan. Ujedinimo se u potrazi za srećom, jer.
Žao mi je, ali, ja ne želim biti car. To nije moja stvar. Ne želim vladati ili pokoravati ikoga. Htio bih pomoći svima, ako je to moguće; Židovima, Poganima, Crncima, Bijelcima.
Svi želimo pomoći jedni drugima. Ljudska bića su takva. Želimo živjeti kroz međusobnu radost, a ne kroz međusobnu patnju. Ne želimo mrziti i prezirati jedni druge.
U ovom svijetu ima mjesta za sve, a Dobra Majka Zemlja je bogata i može se brinuti za svakog. Način života može biti slobodan i predivan, ali ipak, izgubili smo put. Pohlepa je otrovala ljudske duše, ograničila je svijet mržnjom, navela nas je na jad i krvoproliće.
Razvili smo brzinu, ali smo se zatvorili iznutra. Strojevi koji pružaju izobilje, ostavili su nas u neimaštini.
Naše znanje nas je učinilo ciničnima, a pamet tvrdima i neljubaznima. Previše mislimo, a osjećamo premalo. Više od strojeva, potrebna nam je ljudskost. Više od pameti, potrebna nam je ljubaznost i nježnost. Bez ovih vrijednosti život će biti nasilan, i sve će biti izgubljeno.
Avion i radio su nas zbližili. Sama priroda ovih izuma poziva na dobrotu u ljudima. Poziva na univerzalno bratstvo i jedinstvo svih nas.
Čak i sad moj glas dopire do miliona ljudi širom svijeta. Miliona očajnih muškaraca, žena i djece, žrtava sistema koji čini da ljudi maltretiraju i zatvaraju nevine ljude.
Za one koji ne čuju, kažem: Ne očajavajte!
Bijeda nad nama je prolazeća pohlepa, gorčina ljudi koji se boje Puta ljudskoga napretka, mržnja ljudi koja će proći, a diktatori umiru, a moć koju su oduzeli od ljudi će se vratiti ljudima, i dok god ljudi umiru, sloboda neće iščeznuti.
Vojnici, ne dajte sebe okrutnima ljudima koji vas preziru i zarobljavaju, koji gospodare vašim životima, koji vam govore što raditi, što mislite i što da osjećate koji vas programiraju, tretiraju kao stoku koriste, kao topovsko meso. Ne dajte sebe ovim neprirodnim ljudima, mehaničkim ljudima, s mehaničkim umovima i mehaničkim srcima. Vi niste strojevi, vi niste stoka, Vi ste ljudi!
Vi imate ljubav čovječanstva u svojim srcima. Vi ne mrzite, samo nevoljeni mrze, nevoljeni i neprirodni.
Vojnici, ne borite se za ropstvo, borite se za slobodu! U XVII poglavlju evanđelja po Luki piše: Kraljevstvo Božje je u Čovjeku! Ne u jednom čovjeku, niti u grupi ljudi, nego u svim ljudima, u tebi. Vi ljudi imate moć. Moć da stvarate strojeve, moć da stvarate radost.
Vi ljudi imate moć, da učinite ovaj život slobodnim i predivnim, da učinite ovaj život čudesnom avanturom. I zato u ime demokracije iskoristite tu moć, ujedinimo se svi!
Borimo se za NOVI SVIJET, dostojan svijet, koji će dati priliku da radi, koji će Tebi dati budućnost i sigurnost u starijoj dobi.
Obećanjima da će vam sve to pružiti, diktatori su došli na vlast. Ali lagali su, ne ispunjavaju to obećanje i nikada neće!
Diktatori oslobađaju sebe, ali porobljavaju narod.
A sada si dozvolimo borbu za ostvarenje tih obećanja, borimo se za slobodan svijet, za uklanjanje nacionalnih granica, za uklanjanje pohlepe, mržnje i netolerancije.
Borimo se za razuman svijet, svijet u kojem će nauka i napredak voditi do radosti svih ljudi. Vojnici!
U ime demokracije ujedinimo se svi!
Zaključimo, da je potrebno sad i odmah, zauvijek očistiti zatrovane ljudske duše. Tako će se sreća vratiti u naša srca, i čovjek će postati čovjek.

Literatura:
1.http://www.youtube.com/watch?v=sSSFgo6o1_s
2.http://www.svetosavlje.org/bibliotekA/Knjige/Lat_Rafail.htm
3.http://forum.krstarica.com/showthread.php/297496-lovci-na-ljudske-du%C5%A1e/pa- ge9
4.http://www.manastir-lepavina.org/novosti/index. php/weblog/detaljnije/o_molitvi1/
5.http://dokumentarnifilmovi.net/ljudi/tri-minute-predivne-istine/


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:10:53
Message:

Sonja Jović
dr med. akupunkturolog
Niš, Republika Srbija

TIJELO NIKADA NE LAŽE

Možete promijeniti svijet oko sebe načinom na koji odlučite da živite svoj život
Tijelo zaista nikada ne laže, kao što priroda i univerzum nikada ne laže samo daje odgovor na postojeće stanje. Pitanje da li smo spremni na istinu.
Kakva je budućnost čovjeka bez kontakta i razumijevanja vlastitog tijela?
Kako možemo razumjeti bilo što ako ne razumijemo što nam govori i poručuje vlastito tijelo. Mi nemamo svoje tijelo, mi SMO svoje tijelo.
Da bi uspostavili čist, ispravan kontakt sa prirodom neophodno je uspostaviti kontakt sa sobom.
Većina ljudi misli kako obući tijelo ili ga hraniti kroz zadovoljavanje nepca ili tzv. gladne oči, a tako počinje i tako se počinje gubiti bit.
Kako će čovjek poštivati drvo, plod, livadu, rijeku, planetu, univerzum ako ne osvijesti poštovanje prema vlastitom tijelu koje je zapravo čovjekovo drvo, plod, polje, rijeka. čovjekov univerzum u malom - odraz postojanosti, svijesti, stave, misli, emocija, ishrane, uživanja u životu.
Fizičko tijelo je prvi odgovor naše unutrašnjosti, sklada ili ne sklada, sa sobom i sa prirodom. Manifestira naš stav, misao, osjećanje, zdravlje.
Tijelo nam pokazuje i ono što često ne želimo primijetiti, a nije u skladu sa prirodom, prirodnim, i univerzumom.
Tijelo nam govori i ako, i kad, ne želimo znati, kada pokušavamo pobjeći ili ne želimo, ne možemo se suočiti sa istinom i činjenicom koja nije sklad, ravnoteža.
Tijelo nam daje mogućnost da brže i jednostavnije dođemo do rješenja kada postoji prepreka, izazov ili stranputica na putu sazrijevanja, jačanja svijesti.
Ako promatramo izvana izgled, stav, pokrete imat ćemo dojam i saznanje o trenutnim ili definiranim mislima i to je govor tijela koju promatra druga osoba da lakše upozna osobu ispred sebe.
A ono na što želim ukazati ovog puta je, da najprije svatko, za sebe, sazna, razotkrije i prepozna svoje unutarnje, vrlo često nesvjesno, a definitivno i uvijek točno, pouzdano, nepogrešivo manifestiranje naše misli i osjećanja na tijelo, i kroz to ubrzamo odgovor za čuvanje zdravlja i vitalnosti.
Moj zadatak i zadovoljstvo je da praktično približim svakome kako pratiti svoje tijelo, koje nam pomaže lakše osvijestiti što se u stvarnosti događa u nama samima.
Sa jedne strane je hrana a sa druge strane su misli i emocije, koje određuju fizički sklop i funkciju tijela i uvijek jedno – drugo uvjetuje i stvara disbalans ili balans.
Misli i emocije konstantno reorganiziraju i obnavljaju tijelo.
Mislima i emocijama možemo naučiti kontrolirati i upravljati svojim zdravljem jer smo predodređeni za samo izlječenje i samo očuvanje. Kontrolom unosa hrane, tekućine, težine, jačanjem fizičke mase, čuvamo vitalnost organa.
Često nam se događa da, signal koji nam tijelo šalje, ne primijetimo, ne prepoznamo, ne vrednujemo, ne uvažavamo, ne shvaćamo, ne vjerujemo da je to moguće. Poricanje, obezvređivanje, podsmjeh, su samo faze neznanja ili razvoja znanja do stjecanja svijesti o zdravlju i samospoznaji.
Sada se već zna, nauka potvrđuje, da misao koja prođe kroz glavu može stroj pročitati, zašto se smatra da tu istu misao može pročitati i tijelo, organ, tkivo, ćelija.
Sve istočne tradicionalne tehnike dijagnostike i liječenja imaju povezanost emocije, psihičkog stanja a samim tim i misli, na funkciju našeg tijela. Zapadna medicina kasni, ali ipak je dostupno objašnjenje.
Godinama pratim ovu oblast i veoma je zanimljiva i treba je tako doživljavati i usvojiti za lakše razumijevanje, povezivanje svih dijelova sebe kroz ove znake kao igru, jer život jeste igra i pravila su ista za svemir, planetu, tijelo.
Upoznati svoje tijelo i ostvariti, uspostaviti kontakt je neophodno zbog zdravog poštovanja sebe. Naizgled je najlakše ne znati, zanemariti ili imati stav da to nema veze. A sve se događa sa razlogom i kada bi naučili da sa više pažnje pratimo, svim čulima što nam tijelo poručuje (a to je naše odijelo, dom, hram, svemir u malom) sve bi lakše funkcioniralo, cjelokupno zdravlje.
To praktično izgleda ovako:
Kada kažemo uživati – znači biti u životu, biti prisutan u svom životu.
Kada neko kaže – Ne mogu disati! – da li je uopće živ? Ili samo život prolazi pored njega, što tijelo poručuje?
Dah je veza između fizičkog i mentalnog tijela.
I ako pretpostavimo da čovjek neće bolest ili simptom koji se javio, ko vlada zdravljem te osobe, ili svakog od nas? Ko odlučuje hoćemo li biti zdravi ili bolesni i što odlučuje?
Naravno, mi sami.
Pratite svoje misli i disanje – mislite na nešto pozitivno i prijatno za vas, i obratite pažnju na disanje, i obrnuto.
Rastrzan, nemiran um iza sebe uvijek ima neujednačeno, površno disanje.
Promatrajte bebu dok spava, disanje je duboko, sporo i ravnomjerno, iz stomaka. To je mir, i spokoj. Takvo disanje treba i nama ponovo da bude ako smo ga izmijenili negdje na životnom putu kroz prepreke, stres, neravnotežu.
Prirodno stanje čovjekovo je kada tijelo, um, duh rade u međusobnoj harmoniji, to je stanje u kome se energija neprestano obnavlja.
Tijelo nam često govori kroz bol i tako uključuje alarm (hej, obrati pažnju!)
Primjer: Žena koja je već naučila da prati odgovore koje joj tijelo šalje, komentira – Boli me koljeno, a onda slijedi pitanje – Što si radila?, sledio je odgovor – Ne znam što sam radila ali znam što sam mislila.
Ko odlučuje da li ćemo živjeti zdravo, sretno, spokojno? Misao se kondenzira u materiju i tako je vidimo i osjećamo!
Evo još nekih najčešćih stanja:
KRV – predstavlja radost u tijelu, teče slobodno
KRVARENJE – nedostatak radosti, otjecanje životne radosti, ljutnja
STVARANJE UGRUŠAKA – zaustavljanje toka radosti
KOŽA – štiti našu osobnost, organ preko koga osjećamo
PROBLEMI SA KOŽOM – anksioznost, strah, stari zakopani emocionalni otpad

OTEKLINE – zastoj u mišljenju, vezanost za stalno iste ideje, bolne ideje
PLUĆA – sposobnost da se prigrli život
SRCE (problemi) – središte ljubavi, dugotrajno potisnuti problemi, nedostatak radosti, prepuštanje stresu i naporima
VISOK KRVNI TLAK – dugotrajni, neurešeni emocionalni problemi
NIZAK KRVNI TLAK – nedostatak ljubavi u djetinjstvu
KOSTI – predstavljaju gradnju Univerzuma
SKELET – urušavanje gradnje i organizacije života
OSTEOPOROZA – osoba osjeća da u životu nema više nikakvu podršku
KANCER – dugotrajna ozlojeđenost, tuga koja izjeda, mržnja.
ZUBI – predstavljaju odluke

Ova lista je jako duga i ima mnogo pojedinosti, potječe iz dugogodišnje prakse i daje mogućnost da promjenom stava i jačanjem svijesti se vrati vitalnost. Jer ne postoji neizlječiva bolest ali postoji neizlječiv čovjek.
Rečenice koje se često i nekontrolirano koriste i pogubno odražavaju na fizičko tijelo:
Puca mi glava – šlog, aneurizma, bolesti hipofize.
Živa se pojedoh – mršavost, hipertireoza, kandidijaza, sistemske, kronične bolesti.
Srce mi se cijepa – infarkt srca.
Pojede mi dušu – bol i bolesti grudnog koša i želuca, autoimune bolesti.
Ne mogu svariti tu osobu – čir na želucu, dvanaesterac, kamen u žuči, gastritis. Možda je neka prepoznatljiva. Neophodno je promijeniti i izbaciti ako nije kreativna, pozitivna time se budi svijest i ljubav prema sebi.
A što ćemo poduzeti kao jedinka i dio cjeline za danas, za budućnost. Hranimo svoju svijest vedrim mislima, hranimo svoje tijelo
Koliko dugo možemo živjeti zdravo?
Zaključak: Čovjek postaje ono o čemu razmišlja. Uklonite stres iz tijela i tijelo će raditi ono za što je napravljeno – samo očuvanje i samo izlječenje.
Sretnije misli vode do sretnije biokemije, zdravijeg i sretnijeg tijela, organa, ćelije. To je način da služimo sebi, ljudima oko sebe, čovječanstvu, evoluciji.

__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:12:20
Message:

Branislava Oljača Georgijević
promotorica ishrane budućnosti
Bobota, Republika Hrvatska

UŽIVAJMO U ŽIVOTU

Svako živo biće se raduje životu i uživa u njemu. Zbog brzog i suvremenog načina života, čovjek, kao najsavršenije živo biće, sve više i više, iz godine u godinu, gubi osjećaj uživanja i sreće, kao najvažnijih elementa postojanja.
Istražujući naučno stručnu literaturu o ovoj oblasti, dobiveni su zabrinjavajući podaci. Rezultati govore, da čovjek sve manje i manje uživa u životu. da čovjek sve više i više gubi osjećaj sreće i zadovoljstva.
Koliko stvarno uživamo u svom životu? Koliko vjerujemo da je to moguće? Možda znamo da bi voljeli imati i mogli imati više radosti u životu, ali nekako se to stalno odgađa.
Možda imamo osjećaj da je život kojim živimo sada najbolje što možemo postići? Negdje duboko, svi osjećamo da je moguć mnogo ljepši život. Naši osjećaji nas vuku ka tome, ali često želje i ciljeve odgađamo ili gušimo iz straha.
Kako bi zaboravili neispunjenost i nezadovoljstvo, koristimo različite načine da sebi
odvratimo pažnju od neispunjenosti životnog zadovoljstva.
Potrebno je da se čovjek okrene sebi i pronikne u sebe. Analizirajte što radite kad imate malo slobodnog vremena ili kada počnete osjećati blagu dosadu?
Možda sjedate uz kompjutor mada znate da nemate u njemu nešto stvarno, bitno ili
zanimljivo raditi? Možda automatski počinjete u sebi nabrajati obaveze i planirati sljedeće dane? Možda sjedate pred televiziju i gledate program, i ne udubljujući se u njega?
Takve beznačajne aktivnosti u početku mogu biti način opuštanja od stresa, ali s vremenom se pretvore u naviku toliko automatsku, da jedva i primetnimo kako smo se našli pred televizijom ili kompjutorom, a to smo učinili bez razmišljanja i gotovo nesvjesno. Svaka
navika rezultat je nastojanja našeg mozga, da se što više ponavljanih aktivnosti pretvori u rutinu i automatizam, kako bi više kapaciteta svesti i pamćenja ostalo slobodno za učenje novog i primjećivanje što se događa oko nas.
Što se neko ponašanje češće ponavlja, to se jače neuronske veze stvaraju u mozgu, koje omogućavaju da to ponašanje postane automatizirano. Radi toga naviku nije lako odmah promijeniti, čak i ako nema emocionalne vezanosti. Potrebno je određeno vrijeme ulaganja svjesnog truda da se ostvari promjena.
Za navike kojima odvraćamo pažnju, obično jesmo bar donekle emocionalno vezani – one su privremeno bježanje od unutrašnje napetosti, prilika da na trenutak zaboravimo svoj život. To su aktivnosti koje nas prenose u neki drugi svijet – televizija, opojne droge, čitanje. Te aktivnosti nam omogućuju da zaposlimo um i suzimo fokus na emocionalno neutralne ili ugodne stvari koje nas ne opterećuju (rad na kompjutoru, čišćenje kuće i slično).
Ponekad se i u vezi takvih navika zavaravamo slično kao i kad se radi o zavisnostima:
mislimo nešto kao Još danas ću malo, a od sutra posvećujem više vremena važnijim stvarima! Ali, to je obično zavaravanje i nije ni izdaleka tako lako sprovesti. Što bi se dogodilo kad bi umesto korištenja takvih aktivnosti ostali sa svojim osjećajima? Možda bi postali svjesni nervoze, straha, a možda i emocionalne tuposti i praznine. Biti sami sa sobom, stvarno osjećati sada- šnji trenutak, dovodi nas u vezu s osjećajima koje potiskujemo. Zbog toga mnogi ljudi imaju potrebu stalno imati uključenu televiziju ili radio koji zapošljavaju svaki slobodni trenutak koji bi njihova svijest inače uhvatila, ili živjeti u budućnosti, planirajući buduća zadovoljstva.
Česti su savjeti o tome da budemo prisutni u sadašnjem trenutku, no njih nije ni izda- leka tako lako primijeniti kako nam se na riječima čini. Kad to pokušaju, mnogi ljudi vrlo brzo osjete nelagodu i potrebu da si nastave odvraćati pažnju.
Odvojenost od emocija može biti ne samo posljedica, nego i uzrok bježanja od sadašnjosti. Ako potiskujemo neugodne osjećaje, nećemo biti sposobni niti uistinu uživati u onim ugodnima. Emocije ili teku ili su blokirane; nemoguće je potpuno osjećati pojedine emocije, a druge potiskivati. Tako, što više vježbate prihvaćati i voljeti i svoje neugodne osjećaje, to ste više sposobni stvarno uživati i u onima ugodnima, i tek onda možete stvarno uživati u bilo čemu što doživljavate.
Što smo više prisutni u svim svojim osjećajima, manje nam je potrebno da bi bili sretni. Možemo osjećati puninu i užitak i kad se izvana ne događa ništa ili vrlo malo. Nasuprot to- me, osobe koje potiskuju svoje osjećaje mogu ih snažno doživjeti jedino pomoću intenzivnih izvanjskih situacija. Zato mnogi takvi ljudi i teže intenzivnim podražajima: horor filmovima, riskantnim aktivnostima (kockanje na velike uloge, ekstremni sportovi), pa i sadizmu ili
mazohizmu. Nakon što se na te podražaje naviknu, oni im postaju nedovoljni te moraju tražiti još snažnije. U takvim aktivnostima mnogi ljudi pronalaze osjećaj prisutnosti u trenutku, punine emocionalnog iskustva, osjećaj protoka energije i stvarne svijesti o tome da su živi. Zbog toga i te aktivnosti često postaju zamjenska potreba i izazivaju određenu ovisnost.
Prirodno je da nam nove stvari i iskustva snažnije zaokupljaju pažnju, izazivaju emocije i posvećivanje pune pažnje sadašnjem trenutku, pa je dobro što češće ići na izlete,
putovanja, iskušavati nove stvari kako bismo razbili rutinu.
No, nije prirodno da se jedino u takvim situacijama osjećamo istinski živi i usredotočeni. Kako najčešće nismo svjesni koliko dubine nedostaje u našem svakodnevnom životu, počinjemo je tražiti u različitim zamjenama, obično planiranjem budućeg zadovoljstva ili kupovanju stvari. Sigurno ste već primijetili koliko se često događa da željeni predmet gotovo odmah nakon kupnje gubi svoju emocionalnu vrijednost, jer nam nije donio zadovoljstvo kojem smo se nadali. U šoping centrima nije lako pronaći sretnu, nasmiješenu osobu! Što više netko žudi za gomilanjem stvari, to je vjerojatnije da žudi za vlastitim osjećajima, koje potiskuje.
Nije lako prepoznati što se događa i izaći iz tog kruga.
Što više radite na prihvaćanju svojih osjećaja i integraciji potisnutih dijelova sebe, to vam je dostupniji, puniji i bogatiji raspon emocionalnog doživljaja u svakom trenutku života. Uz to može biti potrebno uložiti malo svjesnog truda i vremena u rastvaranju starih navika i stvaranju novih – primjerice navike da se umirimo i oslušnemo što se događa u nama u trenucima kad bi inače pribjegli nekom od načina odvraćanja pažnje.
S vremenom, uživanje u sadašnjem trenutku postaje sve prirodnije i lakše, bez da se
moramo boriti protiv niza osjećaja koje potiskujemo. Usput možemo uštedjeti na stvarima koje bi inače gomilali i skupim zamjenama za ljubav i radost, za kojima više nemamo potrebu. Uživanje je osnovna ljudska potreba. Život bez uživanja je puko preživljavanje, odrađivanje života.

Kako se prepustiti svojim osjećajima i uživati?
Smisao nije samo duhovna, već i biološka potreba. Dok nešto smisleno povezujemo, u
mozgu se stvara dopamin koji je u našem nervnom sistemu povezan sa centrima za nagrađivanje.
Dakle, kada nešto otkrijemo, povežemo ili spoznamo, pa zatim osjetimo mješavinu uživanja i euforije, za taj dobar osjećaj odgovoran je dopamine.
Prihvaćajući odgovornost za kreiranje životnog smisla preuzimamo i odgovornost za osjećaj vlastite sreće i uživanja. A kad smo sretni i kad uživamo u životu, na to možemo inspirirati i druge. Kako god tumačili to ushićenje, motiviranost i osjećaj svrhe, važno je njegovati ga kao jednog od glavnih životnih prioriteta. Kreiranje smisla je ključ sreće.
Četiri savjeta za život ispunjen užitkom.
1. Raščistite svoju prošlost da biste mogli da vidite svjetliju budućnost.
Svoju prošlost možemo usporediti sa korenjem, a budućnost sa krošnjom drveta. Ako je korenje trulo, onda će i krošnja dati bolestan ili nikakav plod. Isto tako, ako prošlost vidimo kao niz neuspjeha i razočarenja, odakle nam ideja da bi budućnost mogla biti drugačija? Ljudi koji pate od anhedonije često uopće ne mogu se prisjetiti da im se u životu dogodilo išta lijepo. S druge strane, ljudi koji uživaju u životu se lako prisjećaju prijatnih iskustava i imaju sasvim drugačiju, smislenu i povezanu priču o svojoj prošlosti, što predstavlja kvalitetan korijen za viziju svetile budućnosti. Njihov osobni mit, priča o životu, skrojena je tako da bolnim događajima i životnim teškoća- ma pridaje smisao koji im pomaže da nastave dalje.
Dakle, ovdje čak nije ni u pitanju to koliko ste u životu imali pozitivnih, a koliko negativnih iskustava, već kako na njih gledate. Naravno, način na koji gledate svoja iskustva veoma često dolazi od vaših roditelja, od načina na koji ste odgojeni i poruka koje su vam oni slali. I, mada promijeniti poglede na svet često djeluje kao jako teško ili čak nemoguće, ovo ipak nije slučaj. Nažalost, ovakvo mijenjanje sebe zahtjeva veliki trud i vrijeme.
Znači, raščistite svoju prošlost da biste mogli vidjeti svjetliju budućnost.
2. Moram i treba zamijenite sa hoću i želim. Jedite namirnice koje podižu razinu dopamina. Doživite sinesteziju i osvijestite povezanost sa svijetom.
Bilo da je riječ o razgovoru s drugima ili o unutrašnjem govoru, znajte da sebi riječima kao što su moram i treba stvarate teret prisile i očekivanja. Takvo izražavanje povećava strah od neuspjeha: Moram da obavim ovo, jer će inače. ili Treba da počnem ranije ustajati, jer ću u suprotnom. Kada nešto baš morate ili treba da, negdje u pozadini uma automatski iskrsava pitanje što ako ne uspem?
Bilo to dobro ili loše, sve što radimo trenutno predstavlja naš najbolji izbor, tvrdi američki psihijatar Vilijam Glaser.
Ako počnete svoju trenutnu životnu situaciju promatrati kao skup svojih najboljih izbora, početi ćete sve češće upotrebljavati riječi hoću i želim. Ako imate naporan i dosadan posao, vi zapravo ne morate sutra otići na svoje radno mjesto. Možete ostati kući i dobijete otkaz. Međutim, ako vam se ustajanje i odlazak na posao ipak čini boljim izborom, znajte da je to zato što to izabirete (hoćete ili želite), a ne zato što to morate ili trebate. Vaš najbolji trenutni izbor, koliko god vam se lošim činio, je i dalje vaš.
Ovaj, temeljni nivo odgovornosti za svoje izbore je nužan za kreiranje vlastite, smislene životne priče. Sasvim je jasno da u životu ne možemo uvijek raditi stvari koje hoćemo i želimo, ali ukoliko uspemo sebi objasniti da su čak i stvari koje ne želimo svim srcem, ipak stvari koje sami biramo uraditi, i da izbor uvijek postoji, samo je druga opcija mnogo gora od one koja nam je mrska, ali je ipak odaberemo,biti će nam mnogo, mnogo lakše. Važno je da upamtite kako izbor uvijek postoji, i da je situacija u kojoj ste vaš izbor.
3. Jedite namirnice koje podižu razinu dopamina.
Dopamin je neurotransmiter koji je usko povezan sa osjećajem životnog smisla, euforije i uživanja. Kako bi na dnevnoj razini počeli se dobro osjećati, počnite jesti više namirnica koje potiču sintezu dopamina.
Dopamin se sintetizira uz pomoć: aminokiseline tirozina, vitamina B9 i B12, kao i minerala magnezija. Tirozin možete dobiti iz banana, avokada, svježeg kravljeg sira, kikirikija, badema, kao i bundevinih i suncokretovih sjemenki. Vitamina B9 ima u zelenom lisnatom povrću, smeđoj riži, jajima i brokuli. Vitamina B12 ima u mliječnim proizvodima i ribi, a magnezija u zelenom lisnatom povrću, soji, smeđoj riži, koštunjavim plodovima i sjemenkama.
Kada jedete, ograničite sebi količine. Hedonizam je suprotnost anhedoniji, ali ne vodi ka sve većem uživanju, već ka otupljivanju čula. Gladan čovjek, kada jede, uživa u hrani cijelim svojim tijelom. Naročito ako je ukusnom ručku ili večeri prethodila tjelesna aktivnost. Ne zaboravite da svaki put kada birate nezdravu hranu i sjedenje pred televizorom (umjesto zdrave hrane i vježbanja), birate život sa manje uživanja. Kratkotrajno uživanje jedenja čokolade i gledanja neke serije je samo varka koja, dugoročno gledano, vodi u čulno i emocionalno mrtvilo. Neka vaši izbori budu usmjereni ka stvaranju i održavanju trajnog, dugoročnog uživanja.
4. Doživite sinesteziju i osvijestite povezanost sa svijetom.
Kada dodirujete, gledate, slušate, mirišete ili jedete, unesite se u svoja čula. Dopustite sinesteziju, ujedinjenje čula.
Kada nešto probate ili dodirujete, zatvorite oči i pustite da vam ukus i dodir stvaraju oblike i boje. Kada slušate muziku, zamislite teksturu zvuka. Ako vam to ne ide tako lako, uključite maštu. Idite korak po korak, lagano. Ujedinjavanje čula podiže kvalitetu uživanja.
Osim sinestetičke povezanosti čula, osjetite i svoju povezanost sa svijetom.
Dok grickate bademe ili jedete bananu, zapitajte se kako je ta hrana nastala i kako je stigla do vas. Možda je upijala sunce iz dalekih egzotičnih krajeva i proputovala pola svijeta da bi na kraju postala dio vašeg tijela.

Mi smo u stalnoj povezanosti sa cijelim svijetom. Postoji jedna kineska poslovica koja kaže: Ako otkineš struk trave, potresti ćeš cijeli svemir.
Ne zaboravite: osjećaj izolacije i odvojenosti vodi u anhedoniju, a osećaj povezanosti i bliskosti vodi ka otvorenom, opuštajućem životnom uživanju. Nemojte se plašiti povezivanja. Bilo da je to povezivanje sa svijetom, sa drugima, sa nekim predmetom, kao što su umjetnička djela, ili da je u pitanju glazba, možda neka vrsta hrane, bilo što.
Promatrate li zrelo i odraslo, prosto je nemoguće da ne postoji baš ništa dobro na ovom svijetu sa čime biste se mogli povezati. Ukoliko imate problem sa povezivanjem krenite od malih stvari. Utopite se u nekoliko tonova glazbe, ili u ukus omiljene hrane, u miris cvijeta ili parfema, u osmjeh vašeg djeteta.
Nije tako teško kako se čini na prvi pogled.
Zaključak nameće potrebu da naučimo sebe kako uživati. To je vjerojatno najlakši način kako pobjeći od beznađa.
Ukoliko ne znamo puno o tome, počnimo od malih stvari. Polako i s vremenom, naučiti ćemo da takva iskustva proširimo, naučiti da svijet ima i boju, i miris, i ukus, i dodir, i sliku, i naravno smisao. i naš je osobni izbor da li ćemo i u čemu uživati.
Dozvolite sebi potpuno prepuštanje i naravno, uživanje. Uživajmo u životu, jer je kasno, da kasnije ne može biti. Što je nebo tamnije to će zvijezde biti sjajnije.
Samo u mirnom jezeru, ogleda se svjetlo zvijezda. Žaba u bunaru ne zna koliko je daleko more.
Ako pčela ima pruge na leđima... to još uvijek ne znači da je tigar. Cijeni svog neprijatelja, ali budi brži od njega.
Ko samo iza sebe gleda, izgubi cilj pred sobom. Samo onaj ko zna svoj cilj, može pronaći svoj put. Pronađemo uvijek ono što tražimo.
Ko istinu traži, ne smije se uplašiti kada je pronađe. Ko uvijek misli samo u jednom pravcu, vrti se u krug.
Kada život poželi nešto da ti pokloni, zapakuje to u jedan problem. Predvidi poteškoće, prije nego što se pojave!
Sve teško počinje dok je još lako. Sve veliko počinje dok je još malo. Napravi veliko, dok je još malo!
Kada vidiš nekog velikog ko želi da te ugrozi, pogledaj prvo u pravcu Sunca. Tada ćeš vidjeti da je to veliko, možda samo sjenka patuljka.
Oči su ogledalo duše.
Voli svoje misli kao djetelinu sa 4 lista. Duša će ti biti laka... kao pjesma.
Voli svaki dan koji ti donosi sretne sate, tako će oni ostati uz tebe cijele godine. Imam samo jednu želju za tebe: Da te sreća uvijek prati! To ti želim od sveg srca! Ako želiš, pošalji ovaj rad onome, tko ti nešto znači...
Onome, ko te zna nasmijati i razveseliti... Onome, ko Ti pokazuje dobro i kada loše vidiš... Onome, do koga ti je stalo...
Ako je i pošalješ nikome, ne uznemiravaj se, ništa loše se neće dogoditi. Gubiš samo priliku, da nekome uljepšaš dan...
Uživajmo!
Život je magija.
Mijenjajući sebe-mijenjamo svijet!

Literatura:
1. http: //duborez. 5forum. net/t828-uzivati-u-zivotu
2. http: //www. zaliv. co/forums/showthread. php? 389-HEDONIZAM-Luksuz-ili-uzi- vanje-
u-zivotu
3. http: //www. smedia. rs/ona/vest/2726/psiha-uzivanje-Put-uzivanja. html
4. http: //www. centar-angel. hr/HR/articles/Uzivati_u_zivotu. php
5. http: //www. smedia. rs/ona/vest/12697/Zdravlje-Psiha-Zene-Mrznja-Jedne-drugima- su-
najveci-neprijatelji-Evo-zasto-se-zene-medjusobno-mrze. html
6. http: //www. smedia. rs/ona/vest/12677/Zdravlje-Psiha-Fejsbuk-Depresivni-Mracne-
komentare-niko-ne-voli-zato-depresivci-bezite-sa-Fejsbuka. html
7. http: //www. smedia. rs/ona/vest/12667/Psiha-Snovi-Ostvarenje-Ciljevi-Kako-da- svoje-
snove-pretvorite-u-stvarnost. html


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:13:23
Message:

Rada Šikman
promotor ishrane budućnosti
Zmajevo, Republika Srbija

KAO SEBE SAMOG – VOLI BLIŽNJEG SVOG

Voljeti sebe i sve oko sebe, jedna je od najčovječnijih vrijednosti. Tu vrijednost je blagodarno njegovati u životu svaki dan. Istina je, da je sretan čovjek koji ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.
Cilj svakoga čovjeka je životna sreća.
Metodološka istraživanja stručno naučne literature i rezultati potvrđuju da je suvremeni čovjek sve udaljeniji od svoga osnovnog cilja.
Bog se javio kao Ljubav, Otac i Sin i Duh Sveti. A za poimanje i stvaranje toga je neophodna dublja i šira vjera i beskrajna ljubav.
Radi toga, Novi zavjet je savršeniji od Staroga, jer su u Starome Jevreji za bližnjega svoga smatrali samo sunarodnjake Jevreje i obraćenike. Vjernici Novog zavjeta za bližnje svoje smatraju sve ljude bez obzira na njihovu boju kože, veru ili narodnost.
Novi zavjet je savršeniji od Staroga zavjeta ne samo po širini ljubavi prema svima ljudima nego i po jačini ljubavi: Kršćanin voli svoga bližnjega ne samo kao samoga sebe nego i više od sebe samoga. On voli bližnjega kao što je Isus Krist volio nas, a Krist je žrtvovao Samoga Sebe radi nas i za naše spasenje. Gospodin je rekao učenicima svojim ne samo da vole svoje bližnje kao same sebe nego da ih vole, kao što On voli nas (Evanđelje po Ivanu, glava 13, stih 34).
Gospodin Krist je, dakle, volio nas više nego Samoga Sebe. On je radi nas ponizio Sebe do smrti na križu. Tu božanski nesebičnu, požrtvovnu ljubav Gospoda Krista mi znamo po tome što je On za nas dušu svoju položio. Zbog toga, po Njegovoj zapovijedi, i mi smo dužni polagati dušu svoju za braću (Prva poslanica Ivanova, glava 3, stih 16). To je ona prava savršena ljubav: ljubav koja ne traži svoje.
Sveta tajna koju je Krist ustanovio na Tajnoj večeri, zove se Sveta tajna Pričesti ili Euharistija. Kroz sveto Pričest mi stalno obnavljamo svoj savez sa Gospodom Kristom i kao pojedinci i kao „Narod Božji”. Sveta Misa na kojoj se pričešćujemo, produžetak je ove prve Tajne večere. Za Sv. Pričest kršćani se pripremaju postom duše i tijela, kroz Sv Ispovijed i svesrdna pokajanja, moleći se uvijek prisutnom Bogu.
Posljednje riječi Raspetoga Krista na Križu, bile su riječi ljubavi i oproštaja čak i onima koji su Ga razapeli: Bože, oprosti im jer ne znaju što čine. Oče, u ruke Tvoje predajem duh moj!
O našoj grešnosti i nedostatku ljubavi prema bližnjem svom, govori i sljedeća ispovijest:
“ Rođen sam u hladnom predjelu jedne manje kućice, koju je moj djeda sagradio, malo prije nego što je izgubio život u jednom velikom i nepravednom ratu.
U našem gradiću, od vazda je bilo malo muške djece, pa je tako bilo i u mojoj obitelji. Moj se otac nakon četvrtog djeteta napokon mogao pohvaliti nasljednikom. Na žalost nije dugo uživao u svojoj sreći. Nakon svega par tjedana mojih prvih riječi i uspravnog hoda, poginuo je zbog eksplozije plina u rudniku u kom je radio. Slabo se sjećam svog djetinjstva.
Prisjećam se moje osme godine,moje dvije starije sestre se već udale, al i nesreće u kojoj je moja majka doživjela izgubivši jedno oko. Taj njen nedostatak me je često dovodio u nezgodne prilike.
Način na koji su je ljudi gledali i sažalijevali me je jako bolio, i sa tim osjećajem nikad nisam učio da se borim.
Moja majka je radila kao kuharica u osnovnoj školi koju sam pohađao. Rijetko kad sam silazio na užinu na odjel u kom je ona radila, i nikom nisam govorio da je ona moja majka, a sve iz bojazni da bi me mogli ismijavati zbog njenog nedostatka.
Ipak, jednoga dana moja majka prekide sat matematike i zamoli učiteljicu da me pusti vani na par minuta. Htjela mi je samo kazati da je ručak u pećnici, da su ključevi od kuće kod prvog susjeda, i da prvo tamo odem kad se budem vraćao doma.
Dok me je ljubila za rastanak, u glavi mi je zvonila misao kako nas je svako dijete iz odjeljenja vidjelo, kako će svi sad znati da je ona moja majka, ona sa jednim okom.
Sutradan me u školi jedan dječak podrugljivo pitao: Da li je ona ćorava moja majka?
Istrčao sam vani sa rukama na licu, naslonio se na drvo i trpio koja me razdirala. Plakao sam kao nikada do tad, i kao nikada više. Kada sam došao kući zamolio sam majku da prestane raditi u školi .
Upitala me je zašto joj to tražim, a ja nisam mogao izbjeći pravi razlog. Rekao sam joj da me sramoti, da ne mogu da podnesem to što mi se svi smiju kad nas vide zajedno, da ne želim imati majku bogalja.
A ona je plakala dok sam ja praznio svoj bijes nad njom, i nije me prekidala. Kada me je saslušala, tiho je obrisala suze sa onog jedinog oka i kutke nastavila spremati večeru.
Jako sam želio napustiti kuću grad. Želio sam otići negdje, gdje nitko neće znati ništa o meni, gdje ću moći otpočeti svoj život iz početka.
Zbog toga sam marljivo učio i trudio se da na svakom takmičenju budem najbolji. Na dodjelama mojih diploma, moja majka nije prisustvovala, i na dodjeli stipendije. Ja joj ni sam dopustio.
Nije bila ni na aerodromu onoga dana kada sam putovao u Švedsku. S jecajem je pakirala torbe za taj moj put u novi život.
U Švedskoj sam dobro radio, oženio se i dobio dvoje zdrave i prelijepe djece.
Za tih deset godina, sa majkom sam se čuo svega dva puta. Nisam je pozvao na svoje vjenčanje, niti na prvi rođendan svoje djece.
Ali onda se jednoga dana moja majka odluči da dođe meni u posjet u Švedsku. Preko mojih prijatelja je saznala gdje živim.
Vrata moje kuće joj je otvorila moja žena, a djeca su joj se ubrzo uvila oko nogu da dočekaju goste.
Čitao sam novine u sobi, kada me je prekinuo jak plač moje mlađe kćerke. Istrčao sam dolje i vidio čitavu svoju porodicu. Majka je krenula ka meni da me zagrli, a ja sam joj jasno na našem jeziku odbrusio, da ne dolazi više u moj dom i da mi ne plaši djecu.
Dok sam je izbacivao napolje, rekla je Izvinite, mora da sam pogriješila adresu. Kada me
je žena upitala: Koje to bio?, rekao sam: Od kud znam, možda neki prosjak!
Nakon pet godina mi je stiglo pismo iz domovine. Slavilo se 15 godina od završetka gimnazije i pozvan sam na okupljanje. Odlučio sam se da odem, a ženi sam rekao da idem na poslovni put. Kada sam stigao u svoju gradić, upravo me je radoznalost natjerala otići do svoje stare kuće. Stigao sam, stao pred kuću, koja je još više bila propala. Spuštenih zavjesa i obrasle trave, izgledala je kao napušteno. Nisam se usuđivao da uđem neko vrijeme, a onda mi je prvi susjed prišao i rekao da mi je majka umrla. Ništa nisam rekao. Nisam suzu pustio. Samo sam šutke u džep stavio pismo koje mi je on predao, majčino. Sjeo na panj, i otvorio ga.
Dragi sine. Koliko sam samo o tebi razmišljala. Koliko si mi samo nedostajao. Drago mi je što
si uspeo da pronađeš sreću, i što imaš dvoje zdrave djece i dobru ženu. Znam da sam te zbog svoga nedostatka često dovodila u neprijatne prilike tokom svoga života. Oprosti mi zbog toga. Oprosti mi što sam prije nekoliko godina došla nenajavljena u tvoju kuću i uplašila tvoju djecu, moje unuke.
Znaš, kad si bio mali, ti se toga sigurno ne sjećaš, doživio si jaku saobraćajnu nesreću, u kojoj si izgubio oko. A ja, kao svaka druga majka, nisam mogla dopustiti da moje dijete odrasta sa jednim okom. Zato sam ti poklonila svoje. Bila sam presretna i ponosna što moje dijete može vidjeti svijet tim okom. S ljubavlju, tvoja majka“.
Zaključiti se da, da su danas mnogi grješni, jer ne čine Ljubi bližnjeg svog, ali kad tad dođe kajanje i spoznaja pravih vrijednosti. Neophodno je svakodnevno govoriti i živjeti istinu, jer ko tako ne čini, ne može biti ni zdrav, ni sretan.
Krista, u njegovom rodnom gradu Nazaretu, primili su ispočetka lijepo, ali kad im je rekao istinu razljutili su se na njega i htjeli Ga baciti u provaliju. Oni nisu imali vjere, a duše bez vjere su mrtve duše, nesposobne da vide istinu.
Zato treba vjerovati u dobro, biti zahvalan i voljeti.
Krist je u svojoj Besjedi na Gori izrekao blaženstva. Besjeda na Gori je najuzvišeniji proglas u povijesti roda ljudskog. Zapovijesti Blaženstava su stepenice kojima se čovjek uzdiže do Boga i postaje, kao svetitelj, nebeski čovjek i zemaljski anđeo. Blaženstva su put u božansko savršenstvo.
U blaženstvima, data su čovjeku nova pravila života, nova pravila mišljenja, nova pravila osjećanja i ponašanja. Svakom stečenom novom vrlinom stiče se i novo blaženstvo i novi dar, a ona su:

1. Blaženi siromašni u Duhu jer je njihovo kraljevstvo nebesko.
2. Blaženi žalosni, jer će se utješiti.
3. Blaženi krotki, jer će baštiniti zemlju.
4. Blaženi koji gladuju i žeđaju pravde jer će se nasititi (pravde)
5. Blaženi milosrdni, jer će milosrđe postići.
6. Blaženi koji su čista srca, jer će gledati Boga.
7. Blaženi miroljubivi, jer će se zvati sinovi Božji.
8. Blaženi koji su prognani radi pravednosti, jer je njihovo kraljevstvo nebesko ( Mt 5,3-10)

Literatura:
1. http://www.spcoluzern.ch/index.php?pg=1421&lang=srl
2. http://www.kabbalah.info/sr/kabalisti%C4%8Dka-biblioteka/izvorni-%C4%8Dlanci/
otkrivanje-bo%C5%BEanstvenosti-matan-torah
3. http://www.svetosavlje.org/biblioteka/DuhovnoUzdizanje/UzvisenostSvestenosluze-
njaTihon/UzvisenostSvestenosluzenjaTihon09.htm
4. http://www.youtube.com/watch?v=LCmzGqWEyjM


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:14:35
Message:

Katarina Alavanja (12 godina)
promotorica ishrane budućnosti
Zrenjanin, Republika Srbija

BORBA ZA OPSTANAK

Ja vjerujem da su moji roditelji odlučili, da ja dođem na svet da bih se radovala i bila sretna. Oni su mene vidjeli kako ja dišem svjež i nezagađen zrak, kako pijem prirodnu i zdravu vodu do mile volje, kako jedem voće i povrće koje miriše na prirodu, i od koga ću biti rumena, da trčim po livadama koje su u cvatu, da se družim sa prijateljima i kupam u obližnjoj rijeci.
Ali, na žalost, toga ničega nema. To je njihova želja i njihov san.
Ja sam možda za vas samo mala djevojčica, koja po vama nema pravo kritizirati i tražiti promjene na bolje, od onoga su odrasli učinili.
Ali ja sam uplašena, kako će mi biti kad odrastem, kada budem imala godina kao vi. Sada sam u petom razredu, a već brinem za moju budućnost i budućnost moje djece.
Ništa nije onako kao što je bilo. Sve je drugačije, nego što bi trebalo biti. Trebamo se svi mijenjati , kako bi nam bilo bolje.
Ja sam za vas mlada i mala, ali sam shvatila da ste vi odrasli odavno trebali raditi da nama bude bolje.
Bili ste upozoreni, ali niste htjeli.
Mislili ste samo na sebe, a govorili kako mislite na nas. Ja volim sve ljude, volim indijance, kauboje, crnce, kineze i bijelce.
Bila sam na jednom predavanju o zdravlju, kada sam čula što je davno pričao jedan indijanski poglavica. To mi se jako dopalo, jer je govorio istinu. Gledao je daleko. Niko ga nije slušao. Ja ću ga poslušati, a trebali ste ga poslušati i vi. To je indijanski poglavica Svjetla. On se je još 1854. godine sam pitao:
„Kako se može kupiti nebo i toplina zemlje? Ta ideja nam je sasvim strana. Mi nismo vlasnici svježine zraka i bistrine vode. Pa kako ih vi onda možete kupiti? Svaki je djelić ove Zemlje svet mome narodu, svaka blistava borova iglica. Svako zrno pijeska na riječnom sprudu. Svaki pramen izmaglice u tami šume. Sve je to sveto u mislima i u životu moga naroda. Dio smo Zemlje i ona je dio nas. Mirisne trave su nam sestre. Jelen pastuh, veliki orao, braća su. Stjenoviti vrhovi, sočni pašnjaci, toplo mustangovo tijelo i čovjek. Sve pripada istoj porodici. Razmotrit ćemo tu ponudu da kupite našu Zemlju. Ali, to neće biti lako. Ova Zemlja nam je sveta. Ova blistava voda što teče rijekama i brzacima nije samo voda već i krv naših predaka. Ako vam prodamo Zemlju, morate znati da je ova voda sveta. Morate reći svojoj djeci da je sveta. Da svaki odraz u bistrom jezeru kazuje događaje i uspomene života moga naroda. Žubor vode, glas je oca, moga oca. Rijeke su naša braća, ublažuju nam žeđ. Rijeke nose naše kanue, hrane nam djecu.
Prodamo li Vam ovu Zemlju, morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su rijeke naša, a i Vaša braća. Zato rijekama morate pružiti dobrotu, kako biste pružili svome bratu. Prodamo li Vam Zemlju, morate se sjetiti da Vam je zrak dragocjen, da zrak dijeli svoj dah sa svim životom koji održava. Vjetar što je mome djedi dao prvi dah, prihvatite i njegov posljednji izdah. Ako Vam prodamo zemlju, morate je čuvati kao svetu. Što je čovjek bez životinja? Kad bi životinje nestale, čovjek bi umro od velike usamljenosti. Što god se dogodi životinji, ubrzo snađe čovjeka. Sve je u svijetu povezano. Morate učiti svoju djecu da im je pod nogama pepeo naših djedova. Da bi poštovali Zemlju reći ćete im da je Zemlja bogata životom naših predaka. Morati ćete učiti Vašu djecu isto kao što i mi učimo našu, da nam je zemlja majka. Što snađe zemlju, snađe i njenu djecu. Pljuje li čovjek na zemlju, pljuje na samoga sebe. Zemlja ne pripada čovjeku. Čovjek pripada Zemlji. To dobro znaj. Sve je u međusobnoj vezi. Kao što je porodica krvlju sjedinjena. Sve je povezano. Nije čovjek tvorac razboja života, već je samo vlakno u njemu. Što učini sa razbojem, učini sa sobom. Čak ni bijeli čovjek čiji Bog istupi i govori s njime kao prijatelj s prijateljem, neće izbjeći zajedničku sudbinu. Možda smo ipak braća. Vidjeti ćemo. Jedno znam sigurno, a to je da će beli čovjek jednom morati da shvati: Naš Bog je isti Bog. Možete misliti, da Njega možete posjedovati, kao što se spremate da uzmete cijelu našu Zemlju. Ali, nećete. On je Bog ljudi i Njegova je milost jednaka i za crvenog i za bijelog čovjeka. Ova je Zemlja njemu sve. Oskvrnete li je isto je kao kad prezrete njegovog stvoritelja. Bijelog će čovjeka nestati i možda i prije ostalih plemena. Prljate sami svoj ležaj. Jedne noći, udaviti ćete se u vlastitom izmetu. Ne razumijem zašto se ubija bizon? Zašto se krote divlji konji? Zašto je u dubini šume toliko ljudskog smrada? Zašto je pogled na zelene bregove pocijepan žicama što govore? Gdje su jeleni? Nema ih više. Gdje je orao? Odletio je. Pravom životu je došao kraj. Počinje borba za opstanak“.

Ja idem u peti razred osnovne škole, a već sam zabrinuta za svoju budućnost. Ali, ja sam hrabra, i gledam život sa vedrije strane. Ja vjerujem, da će stariji učiniti da nama, svoj njihovoj deci sutra bude bolje. Moji prijatelji misle isto što i ja.
Mi, sva djeca sveta, molimo naše mame i tate da nam nabave čist i zdrav zrak, da nam vrate zdravu i pitku vodu, da ne prskaju i ne truju naše voće i povrće, da nam vrate šume i bistre rijeke, da nam vrate zečeve u polja i ptice na granama drveća.
Ako volite svoju djecu, činite i učinite to. Ja i moji vršnjaci vas molimo.
Ako vi to ne uradite, možda svega toga neće biti kada mi odrastemo. Možda mi nećemo uspjeti ispraviti vašu sporost i pogreške.
Vjerujem u budućnost i vjerujem da će biti bolje. U svoje ime i ime mojih prijatelja,molimo vas da se odlučite, mijenjajući sebe promijenite svijet, nama za ljubav meni,Katarini Alavanja iz Zrenjanina.


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:15:34
Message:

Olivera Vujasin
promotorica ishrane budućnosti
Titel, Republika Srbija

RADITE ONO ŠTO GOVORITE

U uvodu moga rada, odmah bi zaključila da Ono si što radiš, ne ono što govoriš da jesi! Međutim, literatura, dokumenti i praktično iskustvo, često demantiraju moje potrebe i želje.
Cilj nas mladih, jeste vjerovati iskusnijima, starijima, svojoj generaciji, da su riječi proizvod dijela. Da naši preci i roditelji čine samo dobro za nas, kao što i mi trebamo činiti samo dobro za nas, za našu djecu i sve koji će doći nakon nas.
Metodološkim istraživanjima mnogih dokumenata, dugogodišnjim praktičnim iskustvom u lokalnoj i široj zajednici, rezultati nisu ohrabrujući. Rezultati mojih saznanja, potvrđuju da su često riječi jedno, a dijela drugo, da ne idu usporedo, da se ne spajaju već razilaze.
Jedinstven primjer, koji odražava našu stvarnost, jeste obraćanje trinaestogodišnje djevojčice, Severn Suzuku, u ime Dječje Ekološke Organizacije u Ujedinjenim Nacijama 1992. godine, koje prenosim u cijelosti:
„Zdravo.
Ja sam Severn Suzuki i govorim ispred ECO-a, Dječje Ekološke Organizacije.
Mi smo grupa 12-13 – godišnjaka koja namjerava napraviti promjene. Sami smo sakupili novac da bi došli ovdje, da bi prešli 5000 milja i rekli vama odraslima Morate promijeniti svoje navike!
Dolazeći ovdje nemam skrivenih motiva.
Ja se borim za svoju budućnost. Gubitak moje budućnosti, nije kao gubitak na izborima, ili gubitak par poena na burzi. Ovdje sam, da bih govorila u ime svih generacija koje dolaze.
Ovdje sam da bi govorila u ime djece koja gladuju i čiji plač prolazi neprimijećeno. Ovdje sam, da bih govorila u ime bezbrojnih životinja koje izumiru svuda po planeti, jer više nemaju kuda poći.
Bojim se izaći napolje na sunce zbog rupa u ozonu. Bojim se disati zrak, jer ne znam kakve su kemikalije u njemu.
Išla sam sa ocem na pecanje u Vankuver, sve do prije par godina, kada smo ulovili ribu punu izraslina.
I sada slušamo o životinjama i biljkama koje svakim danom – nestaju zauvijek. Tokom života, sanjala sam da ću vidjeti velika stada divljih životinja, džungle i prašume pune ptica i leptira, ali sada se pitam da li će oni postojati da ih moja djeca mogu vidjeti.
Da li ste vi trebali brinuti o ovakvim stvarima, kada ste bili mojih godina?
Sve ovo događa se pred našim očima, a ipak se ponašamo, kao da imamo vremena koliko hoćemo i da imamo sva rešenja.
Ja sam samo dijete i ne znam rješenje, ali želim da shvatite kako ni vi nemate rješenja.! Vi ne znate kako popraviti rupe u ozonskom omotaču. Ne znate kako vratiti lososu potok. Ne znate kako povratiti životinju koja izumire. I ne možete povratiti šumu koja je nekada rasla tamo gdje je sada pustinja. Ako ne znate kako popraviti, molim vas prestanite kvariti, remetiti prirodne tokove!
Ovdje, vi ste možda predstavnici vaših vlada, poslovni ljudi, voditelji, izvjestioci ili političari, ali u zbilji vi ste majke i očevi, braća i sestre, ujaci i ujne – i svi vi ste nečije dijete.
Ja sam samo dijete, ali ipak znam da smo svi dio porodice od 7 milijardi ljudi, u stvari 30 miliona vrsta.
Granice i vlade to nikada neće promijeniti. Ja sam samo dijete, pa ipak znam da smo svi u ovome zajedno, i da bi trebali raditi kao jedan svijet prema jednom jedinom cilju.
U svojoj ljutnji nisam slijepa, a svom strahu, ne bojim se reći svijetu kako se osjećam. U mojoj zemlji Kanadi, stvaramo toliki otpad, kupujemo i bacamo, kupujemo i bacamo. a ipak sjeverne zemlje ne žele dijeliti sa onima kojima treba. Čak i kada imamo više nego što nam treba, bojimo se dijeliti, bojimo se izgubiti ponešto od svoga bogatstva.
U Kanadi imamo povlašten život, s obiljem hrane, vode i domova – imamo satove, bicikle i televizore. Mogla bih nabrajati dva dana.
Prije dva dana, ovdje u Brazilu, lipnja 1992. godine, ostali smo zapanjeni kada smo proveli dva dana sa djecom koja žive na ulici.
A ovo nam je jedno dijete reklo: „Želio bih da sam bogat, i kad bih bio bogat, dao bih svoj deci s ulice hranu, odjeću, lijekove, smještaj i ljubav i naklonost“.
Ako je dijete sa ulice koje nema ništa spremno dijeliti, zašto mi koji imamo sve, postajemo još pohlepniji?
Ne mogu prestati misliti da su ta djeca moji vršnjaci, da je velika razlika gdje se rodiš, da sam ja mogla biti jedno od te djece živeći u Riju na ulici, mogla sam biti dijete koje umire od gladi u Somaliji, žrtva rata na Bliskom Istoku ili prosjak u Indiji.
Ja sam samo dijete, ali ipak znam da je sav novac potrošen za rat potrošen za pronalaženje ekoloških rešenja, zaustavljanje siromaštva, kakvo prekrasno mjesto bi ova zemlja bila.
U školi, u vrtiću čak, učite nas ponašanju.
Učite nas: da se ne svađamo s drugima, sredimo nesporazume, da poštujemo druge,počistimo za sobom, da ne povrijedimo druga stvorenja, dijelimo, da ne budemo pohlepni.
Pa zašto onda izlazite i radite sve stvari koje nama govorite da ne radimo?
Ne zaboravite zašto prisustvujete ovim konferencijama, za koga sve ovo radite- mi smo vaša djeca.
Vi odlučujete u kakvom ćemo svetu mi odrasti.
Roditelji bi trebali moći utješiti svoju djecu govoreći: Sve će biti u redu. Radimo najbolje što možemo. i Nije kraj sveta.
Ali, mislim da nam vi to ne možete reći više. Da li smo mi uopće na vašoj listi prioriteta?
Moj otac uvijek govori: Ono si što radiš, ne ono što govoriš da jesi!
Pa, zbog onog što vi radite, ja plačem noću. Vi odrasli govorite da nas volite.
Izazivam vas. Djelujte!.
Radite ono što govorite. Hvala na pažnji!“

Zaključiti možemo, da Suzuki, ja i moji vršnjaci svakodnevno uviđamo, da mnogi jedno govore, a drugo rade.
Davne 1992. godine, djevojčica čije je ime Severn Suzuki na velikoj konferenciji za zaštitu Zemlje održanoj u Rio de Žaneiru obratila se brojnim političarima, poslovnim ljudima, novinarima i predstavnicima mnogih organizacija. Govorila je šest minuta. Nakon njenog govora mnogi su istovremeno aplaudirali i plakali. Suzuki je tada imala samo trinaest godina.
Na konferenciji je predstavljala svoju generaciju, i govorila o potrebi mijenjanja životnih navika odraslih.
Danas, dvadeset godina kasnije, ništa se u svijetu odraslih nije promijenilo! Sa svijetom nešto zaista nije u redu!?
Ja stvarno mislim da svaki čovjek vrijedi, i da svako u srcu nosi dobrotu. Naš zadatak je da tu dobrotu izmamimo i pokrenemo je da djeluje protiv svih loših stvari koje nam se događaju. Da li je to teško?
Neće biti lako, ali svi ćete biti ponosni na ono što ste stvorili. Da li možemo...? Svakako da možemo...!
Svakom riječi, svakim potezom, svojim primjerom, svake sekunde ovaj svet može postati sve bolje mjesto za život!
I na kraju krajeva, moramo da ostvarimo human svijet, nasuprot današnjim vidovima tiranije.
Ljudi trebaju bozo odlučni i na vrijeme kažu kad vide da nešto nije u redu.
I treba da nesebično pristupe ostvarivanju humanih ciljeva koji će svima donijeti samo dobro.
Krajnje je vrijeme da se promijeni svjetsko društvo i izgradi svijet bez rata, siromaštva, kriminala, društvenog raslojavanja i korupcije!
Da li u ovome vidite nešto loše? Promjene nam tek predstoje.
Stvarajmo svoju bolju budućnost i ne dozvolimo da nam se ponovi Djevojčica koja je ušutkala svijet na 6 minuta.
Mijenjajući sebe-mijenjamo svijet.
Mislim da je vrijeme da svetom vladaju dobri ljudi!

Literatura:
1. http://www.diskusije.net/priroda-i-ekologija/devojcica-koja-je-ucutala-svet-na-6-minuta-20699/
2. http://ekopedia.rs/vesti/35-vesti/65-devojica-koja-je-uutala-svet.html
3. http://zeitgeistsrbija.org/zajednica/gradovi/a-k/kikinda/141-z-dan-u-kikindi


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:17:05
Message:

Heidi Stoya Kalinich
promotorica ishrane budućnosti
Toronto, Kanada

HUMANI KALGONAT

Biti zdrav, biti sretan, biti mlad je vječita tema, koja zaokuplja svaku osobu na planeti zemlji.
Zbog siline zatrovanosti životnog okruženja i ljudskoga tIJela, danas su sve prisutnije bolesti i patnje čovjeka, koje nekada čovJek nije mogao ni zamisliti. Zbog velikog materijalnog raslojavanja, sve većeg siromaštva, suvremene metode su za mnoge nedostižne.
Cilj koji je human, istinit i naučno potkovan, jeste omogućiti svakoj osobi na svetu, ka- ko da poboljša, stekne i održi svoje zdravlje, sa postupcima koji su svakom dostupni, bez obzira na materijalni status, i u kom dijelu planete živi i radi.
Metodološkim istraživanjima naučno stručne literature, dobivena su saznanja, koja svatko može primijeni i primjenjuje, kako bi u životu bio zdraviji, mlađi, sretniji.
Rezultati potvrđuju da je tijelo čovjeka preko 85% tekućine, i u cijelosti slabo bazna sredina. Suvremena ishrana i suvremeni način života, koji su suprotni potrebi prirode, osnova
ljudskoga tijela umanjuju i kiselost, što doprinosi nastanku i najtežih bolesti.
Danas, na početku XXI vijeka, suvremen čovjek, zbog svoga neznanja i htjenja, upotrebljava hranu, koja tokom metaboličkih procesa u ljudskom organizmu daje kisele produkte, koji su otrov za ljudski organizam.
Krajem XX i početkom XXI vijeka, 95% svjetskog stanovništva pati od kiselosti organizma.
Krv čovjeka se sastoji od 80% baznih i 20% kiselih materija. Tako ljudsko tijelo održava homeostazu sa Ph tjelesne sredine od 7,4. Opseg Ph tjelesne tekućine se kreće od 7,36-7,46, a život je moguć i u Ph opsegu od 6,8-7,8.
Za optimalno zdravlje i održavanje homeostaze ljudskoga tijela,ishrana treba biti 80% bazna.
Kiselina je kiselina, bila ona voćna ili mliječna. Svaka kiselina ili vrenje imaju svoje štetne posljedice. Zato i sama Biblija, sve što je prevrelo naziva nečistim i Jevrejima, i u Starom zavjetu zabranjuje da ga upotrebljavaju.
Suvremena hrana tokom metabolizma tjelesnu sredinu čini kiselom, tijelu oduzima kalcij i druge bazne materije.
Zbog kiselosti tijela kalcij se oduzima zubima, kostima, kičmi, zglobovima, nervima. Radi toga opada imunitet, tijelo truli i nastaju tumori, jer im pogoduje kiselost.
Kisele materije čovječje tijelo teži izbaciti, pa najviše trpe organi koji obavljaju tu funkciju, naročito jetra i bubrezi.
Otpadne materije se talože svugdje u ljudskom tijelu, te oblažu, pune nakupinom, zakrče, začepljuju, zamašćuju i opterećuju ljudske organe. Kiseline u zglobovima i mišićima formiraju male kristale.
Paraziti, bakterije, virusi, gljivice napadaju ljudsko tijelo zbog kisele (trule) sredine, koja im pogoduje kao stanište, dok alkalna sredina čini suprotno.
Kiselost razara organizam. Zamor je njena početna, a rak završna manifestacija. Suvremena civilizacija je dovela do toga, da je skoro svaki današnji čovjek prihvatio i primjenjuje zapadno-evropsku, materijalističku filozofiju življenja, gdje je profit osnovno mjerilo.
Samo na defektnoj ekonomiji se može ostvariti profit. Kada bi svaki čovjek ili svaka porodica posjedovali nezavisan izvor svoje ishrane moćnici bi uskoro ostali bez profita, a to je nešto što oni ne žele.
Radi toga je za profitere od vitalnog interesa, da se skrivaju i sakriju, neprofitne mogućnosti u poboljšanju zdravlja i svekolike sreće.
Svakodnevno preventivno (i terapijsko) konzumiranje sode bi karbone predstavlja
neprocjenjiv doprinos, za održavanje cjelokupne vitalnosti organizma i dobrog zdravlja.
Terapija sodom bi karbonom može se provoditi oralno (preko usta), preko aerosola,
intravenski ili preko katetera, da bi se moglo direktno djelovati na rak. Takva terapija može biti efikasna u liječenju mnogih tumora.
Uzrok raka nije genetski, već gljivica Candida Albicans. Prof. dr sci. med. Tulio Simoncini.
Većina tumora je bijela. Ovo je jetra preplavljena rakom. Bijeli mjehurići su sve tumori. Ako uđete u tijelo i dođete do organa zahvaćenog rakom, možete vidjeti da su sve kvržice uvijek bijele. Ponekad su prekrivene krvlju ili obrambenom reakcijom. U svakom posmrtnom pregledu naučnici pronalaze bijele kvržice, bijele nakupine koje su gljivice. Ovo je plućna maramica. Ulazimo s kamerom i pogledajte. Pleura bi trebala biti crvena, ali pogledajte sve kvržice, sve tumore koji su bijeli. Ovo je rak bronha. Pogledajte, ulazimo u bronhe i sve kvržice su bijele. A onda, kod raka debelog crijeva. Ovdje je malo crveno, jer ima krvi. Isprao sam i sad je bijelo. Uvijek je bijelo. Belo kao CANDIDA ALICANS.

Candida Albicans na latinskom znači „Svjetleće bijelo”. Trebalo bi naglasiti da postojanost gljivice u tumorima nije ništa novo u medicinskom svijetu. Službena onkologija smatra da je razlog te postojanosti oportunistička priroda gljivice, koja ih vodi graditi kolonije, gdje god nađu pogodnu sredinu, i gide god se uspiju naseliti.
Primer: Spore gljivice cordiceps su infiltrirale tijelo i um ovoga mrava. Čim su ga osjetili radnici otkrili, mrav se odbacuje i odnosi vrlo daleko, što dalje od kolonije. To se čini
ekstremnim, ali ovo je razlog što je to učinjeno. Nakon izvjesnog vremena nabujalo tijelo gljivice Cordicepsa izrasta iz glave mrava. Može proći tri tjedna da izraste, i tada će smrtonosne spore Cordicepsa prsnuti iz vrška. Tada bi svaki mrav u blizini bio u ozbiljnoj smrtnoj opasnosti. Gljivica je tako viruletna, da može izbrisati čitave kolonije mrava, i mravi nisu jedine žrtve ovog ubojice. Vidljivo je da je prisutnost gljivice uzrokovala smrt mrava, a nije smrt mrava uzrokovala prisutnost gljivice.
Gljivica jeste opasni ubojica. Kod smanjenog imuniteta i zagađenosti organizma, candida prožima organizam, a u vrijeme bolesti organizma, ona ima svoju najveću ekspanziju.
Candida ulazi u organizam, uzrokuje rak, uništava organizam i onda explodira svuda. Candida Albicans je poznata gljivica, pogotovu ženama koje ponekad doživljavaju infekciju u njihovim spolnim organima.
Vagina je mišićni kanal koji vodi do materice. Toplina i vlaga ovog organa stvaraju idealnu okolinu za razvoj mikroorganizama.
Obično imuni sistem drži pod kontrolom gljivice i ne dopuštaju im da obrazuju kolonije bilo gdje u tijelu. Kad god bijelo krvno zrnce prepozna gljivicu u krvotoku, smjesta je napada i odmah uništava.
Kada obrambeni sistem tijela oslabi, što se može dogoditi iz raznih razloga, Candida može zaobići imuni sistem i formirati trajnu koloniju bilo gdje u tijelu.
Imamo površne kandidioze, koje se gljivice hvataju na epitel, kao uobičajene kandidioze u orofaringealnoj šupljini, u vagini i td.
Postoje i duboke kandidioze, kod koga je kandida mimo imunog sistema uspela pustiti korijen unutar organizma, u jednom organu.
U trenutku kada gljivica uđe u kolektivno tkivo, u unutrašnji dio organizma, što se zove intimna kandidioza, provocira imunu reakciju ćelijskog tipa, koja rezultira formacijom tumora.
Znači, tumor je rezultat gljivične infekcije u rivalstvu sa staničnom imunom reakcijom koju pokreće organizam.
Rast tumora je očajnička reakcija organizma u posljednjem pokušaju da odbaci uljeza. Metastaze nisu kancerogene ćelije, kojima primarni tumor započinje tumore negdje drugdje, nego male kolonije gljivica koje neopaženo upadaju u krvotok nakon biopsije ili operacije primarnog tumora.
Ove odbjegle gljivice se smještaju u novoj okolini i spremaju iskoristiti oslabljeni organizam, kako bi što prije osnovale svoju vlastitu koloniju.
Jednom kad započne ova propagacija, postaje neophodno povratiti imuni sistem čovjeka, do najveće moguće snage.
NaHCO3, tj soda bi karbona je najsnažnije sredstvo protiv gljivica. One se ne mogu prilagoditi sodi, jer soda nije kompleksna supstanca. Zato su danas lijekovi protiv gljivica nedjelotvorni, jer se gljivice mogu prilagoditi za 3-4 dana.
Kad se propiše lijek protiv gljivica, on može ubiti prvi sloj gljivica, ali drugi, treći sloj se privikne i on konzumira lijek, kemoterapiju, sve.
Drevne hinduističke, egipatske knjige medicine prepisivale su sodu bi karbonu protiv raka.
Alkali snažne snage bi trebali biti korišteni kod bolesti koje dolaze od anile, slesme, medasa, kanceroznog rasta i drugih bolesti koje je vrlo teško liječiti. Ova je knjiga starija od
1000 godina.
Soda bi karbona je efikasna, ako možete staviti sodu bi karbonu u dodir sa rakom. Koristi se 5% rastvor sode bi karbone.
Soda bi karbona uvelike povećava maznost organizma, što dostavlja ćelijama raka više kisika, nego što one mogu podnijeti. Činjenica je, da ćelije raka ne mogu preživjeti u uvjetima visoke koncentracije kisika u krvi.
Organ, kome se je lako pristupiti sa sodom bi karbonom je maternica.
U listopadu 2007. godine su mi dijagnosticirali cervikalnu displaziju grlića maternice. Oko 27-28 prosinca sam saznala da imam mikroinvazivni karcinom grlića maternice, koji se mogao proširiti u drugim dijelovima moga tijela.
Silviji su kazali da smjesta mora ukloniti maternicu, prije nego što se rak proširi na druge dijelove tijela.
Nakon užurbane potrage po literaturi i svih dobronamjernih salveta, odlučila sam se za terapiju dr Simoncinija. Odmah sam otišla kupiti sode bi karbone i počela sam s ispiranjima. Trajali su sat vremena, 15 minuta za svaki položaj tijela, rotiranje tijela na jednu stranu i onda licem prema tlu, i td. i nakon manje od dva mjeseca, recimo 7 tjedana otišla sam na pregled, koji je bio potpuno negativan.
Od tada Silvija je otišla na još 5 pregleda, koji su svi bili negativni.
Ne mogu se svi tumori izliječiti s jednakim uspjehom. Kosti recimo ne dobivaju skoro ništa krvi, i tekućine im je dopremiti tražene količine sode bi karbone. No u nekim slučajevima se mogu primijeniti različite tehnike.
Candida albicans je gljivica, koja je u određenim količinama prisutna u svakome od nas. Candida raste u crijevnoj flori svih ljudi i njen je sastavni dio. Ova gljivica također živi u
ustima, grlu i spolnim organima većine ljudi.
Organizam zdravog čovjeka drži količinu candide pod kontrolom, ali ako zbog nekih razloga imunitet padne i gljivica se razmnoži, može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme.
Na žalost, mnoštvo uzroka u našem modernom životu pogoduje rastu candide.
Stres, prekomjerna upotreba antibiotika, nezdrava ishrana, sredstva protiv kontracepcije sve to utiče na rast candide u organizmu, koja uzrokuje brojne probleme.
Gljivice, posebno candida, žive i razmnožavaju se na takav način, da se hrane tijelom svog domaćina. Zbog toga osobe, koje boluju od kroničnog umora, koji u većini slučajevima nastaje zbog rasta candide, užasno se osjećaju, kako fizički, tako i psihički.(dr. Mike Lambert).
Dr Tulio Simoncini je shvatio, da mora postojati povezanost između svih vrsta raka, bez obzira na to, gdje se u tijelu nalazi. Zaključio je da formiranje ćelija raka nije greška u radu organizma, nego zaštitna reakcija organizma na invaziju candide.
U zdravom organizmu, imuni sistem drži nivo candide pod kontrolom. Kada je rad imuniteta oslabljen ili poremećen, candida dobiva priliku da se širi i stvara svoje „kolonije”.
Na kraju, candida počinje napadati unutarnje organe, i imuni sistem je prisiljen reagirati na ovu opasnost na drukčiji način.
Način obrane podrazumijeva izgradnju obrambene zaštite uz pomoć vlastitith ćelija, koje zovemo rak, kako bi se spriječila dalja invazija candide na organ.
Dalje širenje raka je također uzrokovano pravim uzročnikom tumora, to jest candidom. Pravi uzročnik raka, kao i drugih bolesti, je oslabljeni imunitet. Kada imunitet funkcionira pravilno, odmah rješava problem, prije nego li situacija izađe izvan kontrole.
U ovom slučaju, zdravi imunitet drži nivo candide u organizmu pod kontrolom, sprečavajući njeno dalje širenje.
Obični lijekovi protiv gljivica ne funkcioniraju, jer candida brzo mutira, da bi se obranila, čak se i počinje hraniti lijekom, koji je bio namijenjen da je ubije.
Za razliku od drugih lijekova, candida se ne može prilagoditi sodi bi karboni.

Drevni Egipćani također su znali za djelovanje anti gljivičnih lijekova, a u Indijskoj literaturi za liječenje raka preporučuju se lijekovi sa snažnim baznim svojstvima, poput sode bi karbone.
Simptomi prekomjernog rasta candide u organizmu: Kronične gljivične infekcije sa simptomima svraba, pečenja i pojačanog iscjetka iz spolnih organa. Stomačni simptomi kao što su sindrom iritabilnog kolona, nadutost i plinovi, grčevi, dijareja, opstipacija i žgaravica. Alergija, kihanje, začepljenje nosa, kronični iscjedak iz nosne šupljine, čest kašalj, grlobolja, prehlada, astma, alergija na hranu, kronični umor, simptomi nervnog sistema kao što su anksioznost, depresija, iritabilnost, slabo pamćenje i slaba koncentracija. Problemi sa menstrualnim ciklusom, kožni osipi. mogu biti simptomi prekomjernog rasta candide u organizmu.
Rastu candide pogoduje: Liječenje antibioticima, oslabljeni imunološki sistem, upotreba kontracepcije ili hormonske dopunske terapije, ishrana bogata rafiniranim šećerom,
trudnoća, dijabetes.
Konvencionalne metode liječenja raka okvirno koštaju 100 000 $. Uspešnost je često upitna.
Alternativa je znak mudrosti. Mudre metode koštaju puno manje, dok je njihova uspješnost neprocjenjivo veća.
Kod karcinoma želuca, crijeva, rektuma i usne šupljine: Uzimati jednu čajnu žlicu sode bi karbone ujutro i jednu uvečer sa čašom vode, tokom jednog mjeseca.
Nakon toga rak bi trebao nestati.
U većini slučajeva, terapija Dr Simoncinija zahtjeva liječničku pomoć, u obliku injekcija ili intravenske terapija.
Dr. Jim Kelmun je liječnik konvencionalne medicine. Međutim, imao je svoj poseban recept za liječenje raka, koji je dijelio ljudima, oboljelim od raka, puštenim kući na umiranje.
Za čudo, većina njih su ozdravili od raka i živjeli još dugi niz godina.
Sama ideja o miješanju sode bi karbone sa javorovim sirupom može se činiti smiješnom i paradoksalnom, pošto se ćelije raka hrane šećerom. Međutim, u ovom slučaju, šećer djeluje na drugačiji način. Ćelije raka ne uspijevaju iskoristiti šećer za rast, pošto ih soda bi karbona odmah ubije. U ovom slučaju, javorovi sirup djeluje na takav način, da povećava nivo šećera u krvi, da bi ubrizgao sodu direktno u ćelije. Pretpostavlja se, da terapija sa sodom bi
karbonom i javorovim sirupom djeluje poput kemoterapije, ubijajući ćelije raka, ali bez ikakve štete za organizam.
Prema svjedočanstvima brojnih izliječenih, alternativne terapije su jednostavne, efikasne i mogu se kombinirati sa drugim prirodnim načinima liječenja.
Terapija bi se trebala primjenjivati pod nadzorom alternativnog liječnika.
Postupak: Promiješati jedan dio sode bi karbone sa tri dijela javorovog sirupa, zagrijavati i miješati na vrlo laganoj vatri 10 minuta, uzimati 3 čajne žlice dnevno tokom 1-2 mjeseca. Tokom ove terapije (i kasnije, to jest stalno) izbjegavati meso, šećer i bijelo brašno.
Sodu bi karbonu možemo iskoristiti i na sljedeći način: Ako povrće i voće operemo vodom u kojoj smo rastvorili malo sode bi karbone, bolje će se oprati, a isperu se običnom vodom. Ako na dno kante za smeće sipamo malo sode bi karbone, pa onda stavimo vrećicu, ona će upiti neugodne mirise. Bijeli veš će se bolje dokuhati ako ga prije ubacivanja u mašinu
potopite u rastvor sode bi karbone. Ako u frižideru držimo posudicu sa sodom bi karbonom, i povremeno je promiješamo, neće biti neugodnih mirisa, a sodu mijenjati na svaka dva mjeseca. Soda odlično uklanja mirise mačaka, kada na dno kutije stavimo sodu bi karbonu pa preko sipamo pijesak za mačke (posip) u tri puta većoj količini. Kada se jednom mjesečno sipa soda bi karbona u mašinu za veš i pustite je da odradi jedan ciklus, ukloniti će se kamenac. Soda bi karbona je najbolji prirodni izbjeljivač zuba, uklanja neugodan miris iz cipela i patika tako što se pospe sodom bi karbonom iznutra. Umjesto soli za kupanje, u vodu dodajmo pola šalice sode bi karbone i koža će nam biti meka. Da bi izliječili osip od dječjih pelena, u vodu u kojoj kupate bebu dodajte malo sode bi karbone. kiselinu u želucu otkloniti će malo sode i vode, ispiranje usta vodom sa umiješanom sodom bi karbonom je odlično kod afti, otvorenih ranica i čireva.
Soda bi karbona pomaže kod urinarne infekcije. Jedna četvrtina vrećice sode bi karbone pomiješa se otprilike sa dvije litre vode i pije svakodnevno, kroz nekoliko dana. Soda bi karbona čini sredinu u mokraćnom mjehuru više baznom, što bakterijama smanjuje mogućnost širenja.
Soda bi karbona je poznata od davnina kao lijek za osobe koje imaju problem sa pretjeranim lučenjem želudčane kiseline. Tijelu pomaže na taj način što smanjuje višak kiseline koja uzrokuje bol u želucu. Također, taj višak kiseline u mišićima uzrokuje osjećaj umora. Soda bi karbona korisna je i za čišćenje zuba i piling lica.
Soda bi karbona je calgon. Calgon sprečava kvar na veš mašini. On ne samo da neutralizira kamenac u vodi već sprečava njegovo taloženje u startu. Preporučuje se njegovo korištenje pri svakom pranju jer se time eliminira mogućnost njegovog stvaranja i taloženja u perilici.
Tvrda voda znači da ona sadrži visoku razinu kalcija, magnezija i drugih rastvorivih minerala.
Tvrda voda ima moć da umanjuje sposobnost čišćenja organizma i uzrokuje stvaranje mineralnih ostataka, što je poznato kao kamenac.
Veoma je važno imati u vidu da proces stvaranja kamenca u perilicama (i našem tijelu), počinje prvom upotrebom tvrde vode.
Zaključiti možemo, da su čovjeku u 95% slučajeva mnogo važnije materijalne stvari i druge osobe, nego on sebi sam. Ukoliko čovjek ne promijeni odnos, prema sebi samome, postavlja se pitanje: Da li će ga biti?
Ako soda bi karbona djeluje tako, što štiti sve vitalne organe perilica rublja od taloženja
kamenca, zašto je onda i Ja ne bih svakodnevno koristio, da bi zaštitila moje vitalne organe od taloženja kamenca, od narušavanja moje tjelesne homeostaze, od Candie Albicans, od bilo kog oblika tumora.
Soda bi karbona, uistinu jeste humani kalgonat.
Ja sam po svim kriterijima službene medicine zdrava, ali svakodnevno, već godinama, iz preventivno-terapijskih razloga, popijem oko 3 litre zdrave tekućine (voda i čaj), a od toga
1,5 litara vode (Nobel) sa 1kk rastvorene sode bi karbone.

Literatura:
1. http://www.beating-cancer-gently.com/nl118.html
2. http://www. fourwinds10.com/siterun_data/health/holistic_alternative_medicine/news.
php?q=1205699951
3. http://www.alkalizeforhealth.net/Lbakingsoda.htm
4. Video: „Fungus Causing Cancer -- A Novel Approach to the Most Common
Form of Death”-- http://clipmarks.com/clipmark/F08E8DA8-B0D8-4807-80BD-
784A3399D7DF/
5. http://esoterickat.wordpress.com/2008/05/20/home-treatment-cures-cancer/
6. http://www.amazon.com/BobRed-Mill-Aluminum-Free-Baking-Soda/dp/ B0019GVYR2/
7. http://cgi.ebay.com/Baking-Bicarbonate-Soda-Aluminium-and-Gluten- Free-
/280535008634
8. http://www.amazon.com/BobRed-Mill-Aluminum-Free-Baking-Soda/dp/ B0019GVYR2/
9. http://cgi.ebay.com/Baking-Bicarbonate-Soda-Aluminium-and-Gluten- Free-
/280535008634
10. http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/terapija-sodom-
bikarbonom/#ixzz1bcxkPiS6
11. http://www.curenaturalicancro.com/therapy-simoncini.html
12. http://www.curenaturalicancro.com/
13. http://www.davidicke.com/articles/medicalhealth-mainmenu-37/29121
14. www.tulliosimoncini.com

__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:18:21
Message:

Ljubica Gudovski
promotorica ishrane budućnosti
Titel, Republika Srbija

PRESLICA I NJENA MOĆ

U uvodu, povodom ove teme, neophodno je reći da, da u životu, kao i u medicini treba se pridržavati principa Primum non nocere, koji treba garantirati neškodljivost svake metode u liječenju i ozdravljenju čovjeka. Naučna činjenica jest, da je svaki medikament ksenobiotik za naše tijelo i da ima blaža ili teža neželjena djelovanja na ljudski organizam. Radi toga je neophodno usmjeriti sve snage, ka pronalaženju mogućnosti da upotrijebimo naša saznanja samo u blagotvorne svrhe, a takvu moć ima priroda i njen dar preslica.
Cilj svake osobe, koja ima zdravstvene poteškoće sa mokraćnim organima, je da na što prirodniji, jednostavniji, sigurniji, najekonomičniji i najblagotvorniji način riješi sv je probleme, uz već postojeću moć i dar prirode.
Metodološkim istraživanjem stručno naučne literature, preslica se pokazala, kako u teoriji, tako i u praksi, da je dar koji ni u kom slučaju ne treba zaobići.
Rezultati istraživanja potvrđuju da je preslica trajna višegodišnja biljka iz porodice korova. Preslica (konjski rep, konjorep, rastavić, vrtenika, štukavac, gajdica, kreš, vošće), lat. Equisetum arvense, pripada razdjelu preslice (Equisetophyta) koji su danas zastupljeni samo jednim rodom Equisetum.
Preslica (rastavić) je potomak prapovijesnih biljaka, koje su rasle kao drveće visine do
40 m. Višestruka ljekovitost preslice bila je poznata još u starom vijeku. Stari Grci koristili su preslicu u liječenju rana, a Rimljani su ju koristili kao povrće, stočnu hranu i lijek. Kinezi koriste preslicu protiv groznice, upala kao što su konjunktivitis, poremećaji rožnjače, dizenterija, gripe, otekline i hemoroida.
Porijeklom je iz Evrope, Sjeverne Afrike, Sjeverne Azija i Amerike.
Preslica raste na močvarnom zemljištu, na pjeskovitim livadama i poljima te uzduž željezničkih nasipa.
Cijela biljka je ljekovita. Jedna je od najboljih biljaka za liječenje bolesti pluća (plućna krvarenja i tuberkuloza), mnogobrojnih bolesti mokraćnih organa (grčeva u mokraćnom mjehuru, maternici, bolnog mokrenja, zadržavanja mokraće, upale bubrega s pojavom bjelančevina u mokraći, upale bubrežne čašice, krvarenja bubrega, kod kroničnog nadražaja mjehura s pritiskom na mokrenje (kod žena), kod početne tuberkuloze bubrega i mjehura).
Preslica je veoma dobra u liječenju svih oblika anemije, jer pospješuje stvaranje crvenih krvnih zrnaca. Nezamjenljivo je sredstvo u liječenju čira na želucu, fistula na debelom crijevu i drugih oblika čireva. Mikroelement silicija, kojim je bogata preslica, zaista pomaže u proizvodnji kolagena. U nekoliko evropskih kliničkih studija rezultati istraživanja su potvrdila da slomljene kosti zarastaju brže upotrebom ove ljekovite biljke. Učestalost osteoporoze se, također, smanjuje kada se preslica dodaje ishrani. Osim toga, ova biljke je djelotvorna kod uganuća, dislokacije zglobova, poderanih ligamenata.
Narodni nazivi su: konjski rep, koseterka, preslica, poljska preslica, rastavić, od rogoza, šutkavac, vošce.
Preslica je dosadan žilav korov, vrlo otporan. Danas raste po vlažnim, podvodnim kiselim livadama, njivama i ritovima. Biljčica je visoka 20-40 cm i svojim izgledom podsjeća na mali bor ili jelku.
Igličasti dugački listići poredani su u višekatnim pršljenovima oko stabljike.
Za razliku od drugih sličnih vrsta preslica koje su otrovne, škodljive i ne upotrebljavaju se u medicini i čiji su listići vodoravni ili vise, poljska preslica ima listiće vrhom okrenute nagore. Bere se preko cijelog ljeta do listopada i suši pod krovom na propuhu. Ima vrlo razvijene razgranate rizome. Stabljika je vitka i šuplja. Šupljina se vidi golim okom i lupom na poprečnom presjeku.
Preslica ima kremene kiseline koje se u vodi rastvaraju, također sadrži i oksalne i jabučne kiseline, smole, tanin, pektin, vitamin C. Kao i većina drugih samoniklih biljaka i preslica dužim stajanjem gubi aktivnost. U narodu se od davnina upotrebljava kao diuretik, i sredstvo protiv plućnih bolesti. Od preslice se pripremaju čajevi za upalu mokraćnih putova, kronično zapaljenje bubrega, za bolje varenje, protiv plinova, za arteriosklerozu, protiv gihta i hipertonije.
Dakle, ako ste na livadi i prepoznate preslicu, slobodno ju ponesite sa sobom kući, dobro će vam doći. A ako niste ljubitelj branja ljekovitog bilja, nabavite preslicu u nekoj od ljekarni ili prodavaonica ljekovitim biljem i uživajte u njenoj ljekovitosti.
Botaničke karakteristike su da je višegodišnja biljka sa tankim horizontalnim korijenom. Trajna podzemna stabljika crne je boje, i poput niti rasprostranjuje se u dubinu i širinu. Jako je otporna. Stabljika je uspravna s tankim i brojnim listovima u pršljenu pa je zbog toga zovu konjskim repom.
Upotrebljivi dijelovi biljke. Za lijek se skuplja cijela biljka.
Kemijski sastav. Sadrži alkaloide, flavonoide, glikozide, karotin, vitamin C, organske kiseline, tanine, smole, makro i mikroelemente.
Primena: Preslica sadrži silicijevu kiselinu koja liječi oštećena mjesta u tkivima (npr. u plućima i zidovima krvnih sudova) i zbog toga se preporučuje kod tuberkuloze. Kod kirurške operacije pluća i kod arterioskleroze. Štiti tkivo mokraćnog sistema od oblaganja raspadnim produktima iz urina (sprečava nastanak kamenaca). Primjenjuje se kod upale mokraćnih putova i protiv krvarenja. Pospješuje stvaranje crvenih krvnih zrnaca.
Preslica ima više načina upotrebe.
Čaj: jednu punu malu žlicu popariti sa četvrt litre vode. Parni (vrući) oblog: punu pregršt preslice staviti u sito koje se okači nad posudu sa kipućom vodom. Kada zelje omekša, još vruće ga umotati u pamučnu tkaninu i oblog staviti na bolno mjesto. Obavezno je toplo pakiranje! Ostaviti da djeluje nekoliko sati tokom noći.
Sjedeća kupka: 100 g preslice ostaviti preko noći u hladnoj vodi, slijedećeg dana ugrijati i
dodati vodi za kupanje koje traje 20 minuta. Ne brisati se; na vlažno tijelo obući kućni ogrtač i u krevetu se pariti još jedan sat. Voda pri kupanju treba da je iznad bubrega.
Tinktura: 10g svježe preslice potopiti u 50g domaće rakije od žita i 14 dana držati na
suncu ili na toplom mjestu. Svakoga dana promućkati!
Oblog od kaše: svježu preslicu dobro oprati i gnječiti na dasci sve dok se ne pretvori u kašu. Zaključiti možemo da se danas preslica širom sveta koristi za liječenje mnogih bolesti. U Americi važi za biljku kojom se liječi rak kostiju, u Španjolskoj se koristi za liječenje raznih tumora, u Turskoj za hemoroide, a u Švedskoj za izbacivanje bjelančevina iz mokraće i kamena u žuči, kao i za dijareju i kod otežanog mokrenja.
Osim alkaloida, flavonoida, glikozida, karotina, vitamina C, smole, makro i mikro- elemenata, preslica sadrži silicijsku kiselinu. Ova kiselina, osim silicija, sadrži i kalcij, pa je zato preslica odličan lijek za prelome i povrede ligamenata. Pošto razina silicija u kostima i vezivnom tkivu s godinama opada, čaj od ove biljke prirodna je zamjena za ovaj mineral.
Preslica se koristi za izbacivanje pijeska iz mokraćnih kanala i bubrega, a zahvaljujući kiselini koju sadrži može smanji kamen u bubregu i pospješi njegovo izbacivanje.
Osim toga, liječi i sve oblike malokrvnosti jer pospješuje stvaranje crvenih krvnih zrnaca. Nezamjenjivo je sredstvo u liječenju čira na želucu i bolesti mokraćnih kanala.
Preslica olakšava i bolno mokrenje, sprečava zadržavanja mokraće, upale bubrega… Prema nekim tvrdnjama, čaj od preslice može da pomladi kožu i pomogne u borbi protiv bora.
Preslicu ili rastavić možete spremati na razne načine. Uobičajeni način je da ga prelijemo proključalom vodom, poklopimo i ostavimo bar dva sata da se ekstrahira. Neki preporučuju mnogo kraće vrijeme (nekoliko minuta) te ekstrakcije, neki ga samo potope u hladnu vodu itd.
Može se kombinirati sa svim diuretičkim biljkama.
Uljekarnama se rijetko može naći 100 % Uvin čaj. Najčešće je to kombinacija koja se sastoji od preslice (Equisetum arvense), koprive (Urtica dioica), brezova lista (Betula sp.) i Uve ili medvjeđeg grožđa (Arctostaphylos uva ursi), nekada i od sitnice ili kilavice (Herniaria glabra). U svakom slučaju je to odlična kombinacija, pogotovu sa plodovima crvene brusnice. Slobodno se može piti tri puta dnevno po šalicu čaja i pozitivni rezultati će brzo biti uočljivi.
Preslica se pije i kada se žele uništiti bakterije u organizmu i kada se želi pojačati diureza, to jest izlučivanje mokraće. Treba ju piti petnaestak dana pa napraviti kraću pauzu od 2-3 dana pa opet tako do prestanka zdravstvenih tegoba. Preporučljiv je tokom trudnoće, kao i kod osoba preosjetljivim na antibiotike.
Neki od preporučenih recepata sa preslicom:
Čaj za izbacivanje tekućine: Žlicu usitnjenih suhi listova preslice prelijte šalicom hladne vode i zagrijte do ključanja. Sud poklopite i ostavite da stoji pola sata, a zatim procijedite. Pijte dva do tri puta dnevno po šalicu čaja poslije jela.
Obloga protiv bolova: Stavite dvije žlice usitnjenih suhi listova preslice u cjediljku, pa je držite iznad posude s kipućom vodom. Kada preslica omekša, umotajte ju u pamučnu tkaninu i oblog stavite na bolno mjesto.
Sok za jake kosti: Iscijedite 10 žlica svježih listova preslice dok ne dobijete sok. Svako jutro, prije jela, uzimajte po pola žlice soka.
Prašak za imunitet: Tri žlice suhi listova preslice sitno istucanih u avanu da dobijete fini prašak. Uzimajte po pola žlice praška svako jutro i večer, prije jela.
Umjesto zaključka, potvrditi ću da je eksperimentalna studija prof. dr sci pharm. i farmakologinje Sibirskog Državnog Medicinskog Fakulteta, Kalkine GI, pokazala, da ekstrakti preslica pokazuje diuretski efekt, ali ovaj efekt nije praćen izlučivanjem iz tijela kalijevih i natrijevih soli, što je njegova velika prednost u odnosu na lijekove, kao što su furosemid, lasix, hidrohlorotiazid, diakarbom.

Literatura:
1. http://www.herbalia.org/index.php?id=equisetum-arvense
2. http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%A0%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B2%D
0%B8%D1%9B
3. http://www.topvita.info/clanak.asp?id=1093
4. http://zacini.wordpress.com/2011/01/20/preslica-ili-rastavic-equisetum-arvense-l/
5. http://zena.blic.rs/Zdravlje/5328/Rastavic_za_zdrave_bubrege
6. http://www.herbateka.eu/node/4973


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:20:02
Message:

Grozdana Paunović, Vladimir Paunović
promotori ishrane budućnosti
Zrernjanin, Republika Srbija

DOPUNA ISHRANE U 21 STOLJEĆU

Cilj svakog čovjeka je da svoj životni vijek provede što zdravije i kvalitetnije. Za takav život način ishrane je veoma bitan.
Obzirom da se način proizvodnje hrane usmjerio na količinu hrane izgubilo se mnogo u kvalitetI.
Metodološka istraživanja mnogih naučnih timova i odgovornih institucija su dokazala da se bio-aktivne materije, potrebne za normalno funkcioniranje organizma, sve manje nalaze u hrani koju koristimo. Veoma mali dIo čovječanstva može sebi priuštiti pravilnu i kvalitetnu ishranu. Onaj mnogo veći broj je prinuđen koristiti industrijsku hranu, brzu hranu, jednoličnu i na taj način ugrožava svoj život i omogućuje razvoj mnogih bolesti kojih ranije nije bilo. Zbog svega ovoga dopuna ishrane je veoma bitna jer omogućava unos komponenti koje osiguravaju zdrav sistem organa za varenje, jačanje imunog sistema i održavanje prirodne razine energije.
U svjetskoj ponudi postoji bezbroj proizvoda dopune ishrani mnogih proizvođača.
Kompanija FOREVER LIVING PRODUCTS je sa svojim proizvodima prisutna u preko 150 zemalja svijeta već 34 godine. Vlasnik kompanije je želio i uspio pružiti čovječanstvu
najkvalitetniju paletu proizvoda dopune ishrani. Kompanija FLP je organizirala proizvodnju bilja na područjima njihovog prirodnog staništa, bez primjene herbicida, pesticida i vještačkog prehranjivanja. U svojim pogonima prerađuje bilje bez primjene konzervansa, ima svoju tehnologiju konzerviranja C vitaminom iz papaje i pokožice crne ribize. Svojom
distributivnom mrežom širom svijeta ima potpunu kontrolu od proizvodnje do potrošnje proizvoda i garanciju kvalitete što potvrđuju mnogi svjetski certifikati.
Na osnovu dugogodišnjeg korištenja proizvoda i naučnih saznanja odlučila sam predstaviti tri veoma značajna proizvoda: FOREVER stabilizirani ALOE VERA GEL, FOREVER ROYAL JELLY (matičnu mliječ) i FOREVER ALOE BLOSSOMHERBAL TEA (čaj). ZAŠTO? Zato što ova tri proizvoda sadrže sve bio aktivne komponente koje se mogu unijeti kompletnom najkvalitetnijom hranom biljnog i životinjskog porijekla i više od toga.
FOREVER stabilizirani ALOE VERA GEL je sok od centralnog dijela zrelog lista aloje. Zahvaljujući procesu stabilizacije u ovom soku su sačuvane sve bio-aktivne materije: vita- mini, aminokiseline (sadrži čak sedsam aminokiselina koje su odgovorne za regeneraciju ćelija), minerali i oligoelementi, enzimi, saponini, biljni steroli. Uzajamnim djelovanjem ovih materija, sinergizmom, postiže se daleko veći efekt u organizmu od konzumirana bezbroj drugog bilja. Promatrajući ALOE VERU kroz cvekove, na osnovu zapisa koji datiraju još od
6000 godina prije Krista pa sve do danas, aloja je prava medicinska riznica o čijim su se
moćima iskustva prenosila vjekovima.



FOREVER ROYAL JELLY – matična mliječ – proizvod iz košnice.
Smatra se da su pčele nastale prije 50 miliona godina čiji se život odvija u kolonijama gdje postoji određena podjela funkcija između pojedinih članova društva. takav način života odrazio se i na proizvode iz košnice koji su prava mala remek-djela prirode.
Pčelinji proizvodi su organske supstance koje vjekovima i milenijima ostaju ispravne i biološki punovrijedna hrana. Pčelinjih proizvoda ima šest a posebno mjesto među njima zauzima matična mliječ za koji se odavno zna, ali najmanje poznaje, supstanca koja se smatra vrhuncem prirodne biosinteze. Kvaliteta matične mliječi zavisi od: sezone, fizičkog stanja pčela, snage pčelinjeg društva i uvjeta pod kojima se čuva. Tabela sastava matične mliječi je skoro identična tabeli potrebama ljudskog organizma za pojedinim materijama. Iako je suvremena analitika uspjela otkriti preko 380 supstanci, još nije otkrivena presudna supstanca pod čijim djelovanjem iz obične larve razvije matica. Promatrajući pčele čovjek je shvatio da su efekti mliječi mnogo veći od obične hrane. Matična mliječ, pored visoke nutritivne vrijednosti, ima i biološko-regenerativno svojstvo. Biološko i regenerativno svojstvo se gubi za 24-48 sati zbog postojanosti vode. Bilo je potrebno rješenje koje strukturno neće uticati na biološku aktivnost mliječi, a omogućiti će da supstanca ostane stabilna duže vrijeme. Problem je riješen u drugoj polovini 20. vijeka primjenom postupka liofilizacije, najsa- vremešnijom tehnologijom tog vremena. Liofilizacijom se uklanja voda bez podvrgavanja povišenim temperaturama. Na taj način se supstanca oslobađa vode a ne dolazi do termičkog oštećenja. Ovako pripremljenom matičnom mliječi je produženo regenerativno i biološko svojstvo te ga može koristiti veliki broj ljudi duže vremensko razdoblje. Zahvaljujući svom sastavu mliječ pomaže ćeliji da se regenerira, oporavi, uspostavi normalan metabolički rad i podsviče je na diobu. Samim tim, tkiva bolje funkcioniraju, a organizam kao cjelina uspostavlja svoje normalne tokove.
Ispravna i biološki punovrijedna hrana je za čovjeka veoma važna. Zato je Hipokrat i
povezao hranu i lijek. Mliječ tu opravdano nalazi svoje mjesto kao dodatak hrani. Matična mliječ nije lijek, nije ni pomoćno ljekovito sredstvo. Njega treba koristiti da bismo ostali zdravi. Uradimo sve što možemo da spriječimo bolest, tu nam matična mliječ itekako može pomoći.
FOREVER ALOE BLOSSOM HERBAL TEA – čaj od pupoljka aloje i 11 vrsta probranog bilja. Neophodno je svakodnevno eliminirati ksenobiotske materije iz organizma putem tekućina. Uz Aloe Vera gel, matičnu mliječ i ovaj čaj ,proces detoksikacije je četiri puta brži i bolji od bilo kog načina. Ovaj čaj egzotičnog ukusa možemo slobodno nazvati detoksikacijska bomba. Dnevne potrebe za ovim čajem su 1,5-2.0 l. Kako bi efekt bio potpun. Vrijednost i kvaliteta ovog čaja je u tome što je probrano bilje uzeto sa njihovog prirodnog staništa gdje postiže najbolju kvalitetu.
Možemo zaključiti da je svakodnevni unos proizvoda za dopunu ishrane kao i dovoljna količina tečnosti odavno postala potreba i veoma je značajna za očuvanje zdravlja.
U odabiru proizvoda neophodno je voditi računa o kvaliteti i čistoći proizvoda i garancija.
Kompanija koja je sve uložila u ciljeve koji su isti kao naši, to jest očuvanje zdravlja,
kvalitetniji život, čuvanje i njegovanje prirodnih resursa, zdravo potomstvo. je Forever Living Products.


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:22:04
Message:

Jelena Vujasin
dr med. akupunturolog
Novi Sad, Republika Srbija

ANTITUMORSKA DJELOVANJA ALOE VERA BARBADENSIS MILLER

U cIJelom živom svIJetu postoji samo jedna ćelija koja u svom genetskom kodu nema točno zabilježen broj dioba kao sve ostale ćelije, koja se može beskonačno dijeliti. To je maligna ćelija. U biološkom svetu, može se reći, jedino ona ima karakter besmrtnosti. Teorijski, ona bi se dijelila beskonačno da je domaćin živ. Tako u stvari stižemo do filozofskog apsurda malignih oboljenja ubija nas upravo ono što je jedino u živom svijetu besmrtno. PRIRODA je ponudila pomoć, a na nama je koliko ćemo to prihvatiti.
Postoje razine kojima imuni sistem prepoznaje tumorsku ćeliju. Težište naučnih istraživanja je ispitivanje na razini imunog odgovora i pronalaženje agensa koji bi potaknuo organizam da se odbrani od maligne bolesti.
U tom kontekstu ispitivana su djelovanja Aloe Vera na rast i razvoj tumora, a dobiveni rezultati su više nego ohrabrujući.
Multidisciplinarna oblast kao što je onkologija, farmacija i molekularna biologija doprinose nevjerojatnom razvoju u oblasti biologije tumora poboljšavajući kvalitetu života bolesnika koji se liječe lijekovima, povećavajući preživljavanje onih ranije neizlječivih, no i dalje, iako se kombiniraju sve noviji i selektivniji citostatici, medikalna onkologija i dalje nema impozantnih rezultata. Dva ili tri posto izlječenja djeluje kao mali napredak, ali ako npr. kao kod kolorektalnog karcinoma, imate preko milion oboljelih na godišnjoj razini u svijetu, a efekt izlječenja od 2%, postavlja se pitanje koji je to broj ljudi spašen?
Istraživanje stručno naučne literature, potvrđuje da je priroda ta koja inspirira život. Koristeći naučna saznanja, pogledajmo na kratko iz drugog ugla tumačenja efekata biljke Aloe Vera, klinički detektabilna, da osvijetlimo one učinke njenog djelovanja, koji imaju za posljedicu pokretanje čitavih kaskada imunih procesa, nekroze tumorskog tkiva i poticanje rasta zdravih ćelija.
Ispitivanja djelovanja Aloe Vera Barbadensis Miller, naučno publicirana u raznim stručnim časopisima, potaknula su sve veću zainteresiranost imunologa i onkologa svijeta i danas zaista imamo briljantna istraživanja u domeni imunomodulatornog, antitumorskog i antialergijskog djelovanja pojedinih komponenti ove biljke.
Jedana razina naučnih dokaza odnosi se na to, da u in vitro uvjetima, Aloe Vera suprimira rast tumorskih ćelija, stimulira imuni odgovor, pojačava nekrozu tumora i pomaže rast zdravih ćelija. Druga razina ispitivanja u in vivo sistemu na kancerima životinja također daje impresivne rezultate. Na žalost, podaci o efektima na humane tumore su deficitarni.
Naučne publikacije su brojne, no prostor i vrijeme mi ne omogućavaju prikaz svih, te sam se potrudila da prikažem neke najznačajnije, kronološkim redom, imajući u vidu da je oko
2000-te g. bilo poznato oko 75 komponenti ove biljke, a danas se taj broj penje na čak 270 aktivnih sastojaka.
Danas znamo da u gelu ove biljke ima 20 aminokiselina, 8 esencijalnih, 20-tak minerala i oligo elemenata, dvanaest vitamina a među njima čak i B12, brojnih enzima, lignina, saponina, salicilne kiseline, biljnih sterola, polisaharida i antrakinona.
Prvi rad suvremene medicine objavio je u Americi Dr C.E. Collins 1934. g. u liječenju radijacijskog dermatitisa.
Godinama potom objavljivani su brojni radovi efikasne primjene gela kod raznih oboljenja.
Dr G.R. Waller, Univerzitet države Oklahoma, US, 1978. Godine objavljuje da aloja sadrži širok spektar aminokiselina, polisaharida, sterola i da B-sitosterol ima snažno antiinflamatoran učinak, a Lupeol snažno analgetski i antibakterijski učinak.
1985. godine dr Bill Mc Anally izdvojio je polisaharid Carrysin koji sadrži molekulu Acemannan koja je antiviralnog učinka. Carrysin povećava imunitet, a proteinski omotač virusa trajno uništava, pa tako ne može napasti T4 ćelije.
1987. godine -Clinical Research-, FDA je dozvolio Carrington laboratoriji da u tu svrhu može ispitati učinak aloje na ljudima.
1989. godine ispitivanja iz Okinave, Japan, potvrđuju da aloja sadrži najmanje 3 antitumorska sastojka: emodin, manoza, lecitin, kao i da kontrolira razvoj karcinoma pluća, sarkoma, da sprečava razvoj tumora, te da sprečava razvoj leukemijskih ćelija.
Stuart RW et al, feb. 1997-acemanan povećava sposobnost uništavanja bakterija i gljivica i do 98%.
Ro JY et al jan. 2000. alprogen-glikoprotein izoliran iz gela aloe vere, na više razina onemogućava alergijsku reakciju, mehanički sprečava vezivanje alergena za mastocit i na taj način sprečava pražnjenje granula histamina i sintezu leukotrijena.
Lee KH et al, kolovoz 2000. DEHP-diethylheksilphtalat-ubija leukemijske ćelije u visokom postotku, 75-85%, a da pri tom ne remeti rast zdravih ćelija.
Pecere T. et al, lipnja 2000; Lee HZ et al, studenoga, 2001. Aloe-emodin, pripada antrakinonima, vrlo uspješno uništava neuroektodermalne tumore i tumore crijeva tjerajući ćelije u samoubilačku akciju indukcijom programirane ćelijske smrti, a da pri tom ne remeti rast i diobu normalnih ćelija. Selektivni učinak ove komponente se vezuje za način njenog unosa u ćeliju i smatra se lijekom budućnosti kada je u pitanju kancer. Lee JK et al, lipnja, 2001. acemanan potiče sazrijevanje dendritičnih ćelija koje se nalaze u limfnim čvorovima i ključne su za aktivaciju T limfocita.
Pough N. et al, veljače, 2001. izoliran polisaharid aloeride-do sada najjači aktivator makrofaga.
2001. izolirana je supstanca G1G1M1DI2, glikoprotein, koji potiče migraciju i diobu zdravih ćelija i odgovorna je za regenerativno svojstvo aloe vere.
I da budemo ponosni na istraživanja naših imunologa u Beogradu, 2003-2005 g. Dr Sanje Mijatović i suradnika. na polju djelovanja aloe emodina na programiranu tumorsku ćelijsku smrt. Pod fluorescentnim mikroskopom snimljen je ulazak aloe-emodina u tumorsku ćeliju astrocitoma i njenu programiranu ćelijsku smrt, te da za 24 h drastično smanjuje broj ćelija u kulturi za gotovo 80%. Aloe emodin je pokazao sposobnost da zaštiti zdrave ćelije od kancerogenih supstanci aktivirajući njene obrambene sisteme. Ćelije raka umiru kad se tretiraju citostatikom. Isto se događa kad se djeluje emodinom. Međutim, neke kombinacije citostatika i emodina čine tretman snažnijim i efikasnijim. Emodin pored toga djeluje i tako što štiti zdravo tkivo od štetnih efekata kemioterapije.

Danas, širom svijeta, više od 1 800 000 naučnih profila i preko 2700 akademskih institucija se bavi samo aloe emodinom, a mnogobrojna iskustva ljudi koji su samoinicijativnom upotrebom aloe vera gela uspijevali pomoći sebi u situacijama kada u službenoj medicini za njih nije bilo pomoći, su poticali svima nama da shvatimo činjenicu da je PRIRODA dala, a NAUKA pomaže da RAZUMEMO.
Postoji 400 vrsta ALOE širom svijeta, ali samo jedna je najbogatija sastojcima koji imaju imunomodulatoriski, antioksidacijski, antibakterijski, antivirusni, detoksikacijski, UV zaštitni, antiflogistični, antikancerogeni, fungicidni, laksativni, antidijabetski i prebiotski učinak, a to je ALOE VERA BARBADENSIS MILLER.
Teško ga je izgovoriti, ali vrijedi znati ime ove biljke, o kojoj postoje zapisi još na glinenim tablicama Sumerske civilizacije.
Nijedna hranjiva materija, bez obzira, potiče li iz hrane ili nedostataka u ishrani, sunca, vode, zraka, neće biti pomoć vašem zdravlju, ukoliko se djelotvornost ne prenese na ćelijsku razinu. Drugim riječima, možete unijeti vagon medicinskih i naturopatskih čudesnih stvari, a one neće proizvesti čudo. Jednostavno će proći kroz vas i izići. U ovom mileniju u kom se više ne borimo toliko sa uzročnicima bolesti već sa kroničnim bolestima zbog konzumiranja mrtve, industrijski prerađene hrane, vaše tijelo mora biti spremno upiti materiju za kojom čezne godinama, a u tom će vam sigurno pomoći aloe vera.
Mahatma Gandhi je napisao u pismu svom prijatelju Rolandu Romajnu: Pitaš me o toj
tajnoj snazi koja mi je pomogla izdržati te silne golgote? To su moja snažna vera u Boga,
jednostavan život koji sam vodio i biljka aloe koju sam kao mladić upoznao na svom putovanju u Africi.
Ključne riječi
Onkološke bolesti, antitumorska učinkovitost aloe, pomoć suvremenoj medicinskoj terapiji

Literatura:

1. Kupchan S.M., Karin A.; Tumor inhibitors, aloe emodin; antileucemic principle
2. Shimpo M., Kameyama S., Takita F., Antiinflamatory compositions conteining Aloe
3. Suzaki I., anticancer substances from Aloe


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:23:12
Message:

Ljubica Medić Mijačević,dr med. spec.,
Zdenka Nikolić Dragutinović,dr med. spec.
Zemun, Republika Srbija

ß-GLUKANI U PROMOCIJI ZDRAVLJA

Cilj svakog čovJeka je da sebi osigura sretniji, kvalitetniji, zdraviji i duži život.
Naučno je dokazano da više od 80% bolesti nastaje uslijed nepravilne ishrane. Zdrava hrana je najdivniji dar prirode u kome treba uživati i pametno ga koristiti. Međutim, više od 50 god konzumiramo praznu, rafiniranu hranu, prerađenu tako da je lišena svih neophodnih elemenata. Zahvaljujući razvoju tehnologije, rafiniranoj hrani vještački se dodaju neophodni sastojci.
U novije vrijeme čovječanstvo je postalo svjesno posljedica nepravilne ishrane. Donošeni su propisi i standardi o kvalitetu hrane. Širom svijeta ulažu se ogromna sredstva za proizvodnju zdrave, organske hrane. Polako, ali sigurno se vraćamo prirodnoj ishrani. Također, neprekidno se istražuju i prirodni izvori za proizvodnju lijekova i dijetetskih suplemenata.
Zapažanje da ishrana bogata voćem, povrćem, integralnim žitaricama i gljivama reduciraju rizik nastanka kroničnih oboljenja, dovodi do istraživanja brojnih biljnih vrsta. U njima je pronađen i identificiran veliki broj biološki aktivnih spojeva, više od 12 klasa, koja imaju utjecaj na zdravlje ljudi.
Jednu od klasa ovih aktivnih spojeva čine i polisaharidi među kojima su najznačajniji b-glukani. Prirodni izvori b-glukana su žitarice (posebno zob), kvasci, bakterije, a najviše ih ima u gljivama. Ipak, postotak ovih, veoma korisnih spojeva u namirnicama je relativno nizak, te je potrebno konzumirati velike količine ovih artikala, kako bi se unijela dovoljna količina b-glukana. Zbog toga se ovi spojevi izoliraju, koncentriraju i kao takva koriste kao dijetetski dodaci hrani
Naučnim istraživanjima i brojnim kliničkim studijama dokazano je da b-glukani značajno povećavaju imunitet, povoljno djeluju na GIT, snižavaju lipide i normaliziraju glikemiju, a samim tim smanjuju rizik nastanka kardiovaskularnih oboljenja. Zbog ovih osobina b-glukana FDA (Američka Administracija za hranu i lijekove) je 1997. odobrila prvu zdravstvenu tvrdnju koja se odnosi na
b-glukane.
Može se zaključiti da je naučno dokazan i nepobitno potvrđen pozitivan utjecaj b-gluka- na zdravlje te je potrebno populaciju upoznati o značaju svakodnevnog konzumiranje hrane bogate b-glukanima (zob, gljive) ili pak dijetetskim suplementima koji sadrže ove spojeve.


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:24:54
Message:

Marko Radović
dr med. spec.
Beograd, Republika Srbija

STRES I ŽEN ŠEN

Krajem 20 i početkom 21 stoljeća, rijetko se može naći osoba, koja nije svakodnevno izložena stresu. Stres u svojoj prirodi jeste fizička i psihička reakcija organizma na svaki potencijalno štetan faktor.
Akutni stres brzo prolazi i ne ostavlja posljedice. Opasno je kada stres postane kroničan i djeluje na naše tijelo, a da mi to ne osjećamo, sve dok naše zdravlje nije ozbiljno narušeno. Posljedice kroničnog stresa su: bolesti srca i krvnih sudova; stres dovodi do povišenog nivoa LDL i triglicerida, depresija, apatija, poremećen san, moždani udar, nepravilnosti u djelovanju imunog sistema, hipertenzija, čir na želucu i dvanaestercu, bronhijalna astma, neke kožne bolesti.
Cilj čovjeka jeste da pronađe najbolje i najprihvatljivije rješenje, kako da ublaži ili ukloni stres iz svakodnevnog života, radi poboljšanja kvaliteta svoga zdravlja i života.
Upoznavanjem sa literaturom, koja obrađuje uzroke i Posljedice stresa, kao i rešenja za njegovu eliminaciju, pronađena su zadovoljavajuća saznanja.
Rezultati naučnih istraživanja potvrđuju, da kao odgovor na stres, naše tijelo pokreće prirodan mehanizam zaštite. Međutim, ako mehanizam zaštite radi stalno, može naškoditi zdravlju. Radi toga je neophodno poduzeti korake, da se stres izbaci iz života.
Pri stresu, nadbubrežne žlijezde sintetiziraju hormone stresa, to jest kortizol i adrenalin, što im je i glavna funkcija. Kada nervni sistem osjeća psihičku ili fizičku opasnost, nadbubrežne žlijezde, koje se nalaze odmah iznad bubrega, a sastoje se od kore i srži, počinju ispuštati u krv adrenalin i noradrenalin. Pokreće se mehanizam „bori se ili bježi” (“fight or flight”).Hormoni stresa odmah stežu krvne sudove i podižu krvni pritisak.
Kontrahiraju, tj stežu se istovremeni i krvni sudovi u crijevima, što dovodi do naprezanja stomačnih mišića i zaustavljaju se svi procesi varenja. Ovo djelomično objašnjava zašto se hrana tako teško vari, ako se jede pod stresom.
Današnji, suvremeni i gradski način života, dovodi do toga, da se svakodnevno u krvotok pomalo ispuštaju hormoni stresa. Svakodnevni zastoji u saobraćaju, stresne situacije na poslu i u kući, užurbani ritam života, čak i gledanje TV-a – sve to doprinosi stalnom stanju uzbune i pretjeranoj stimulaciji organizma. Međutim, naše tijelo nije stvoreno da se nalazi u stalnom stresu. Našim nadbubrežnim žlijezdama potreban je period odmora nakon perioda sinteze stresnih hormona.
Pretjerani rad nadbubrežnih žlijezda može uzrokovati visoki krvni pritisak, anksioznost, depresiju, promjene raspoloženja i druge psihičke probleme.
Ako nadbubrežne žlijezde rade u takvom ritmu duže vremena, mogu se istrošiti i prestati raditi. To može uzrokovati kronični umor, nesanicu, alergije, hipoglikemiju, debljanje i druge probleme.

Stres izaziva debljanje, jer se tokom stresa u krv ispuštaju velike količine kortizola. Kortizol stvara inzulinsku rezistenciju, koja uzrokuje debljanje, jer se šećer i ugljični hidrati iz hrane ne sagorijevaju, nego se spremaju u masne ćelije. Posljedica toga je taloženje sala u području struka i bokova.
Kod takve situacije ne pomaže samo izbacivanje šećera i nezdravih ugljičnih hidrata iz ishrane. Najvažnije je smanjiti stres, koji izaziva višak kortizola i uzrokuje inzulinsku rezistenciju. Potvrđeno je da tokom stresa većina ljudi posegne za grickalicama ili slatkišima.
Samo mali postotak ljudi u stresnoj situaciji gubi apetit. Međutim, takvi ljudi navaljuju na nezdravu hranu kasnije, kada stresna situacija prođe, i u kratkom roku nadoknade manjak kalorija. Adrenalni umor je naziv za bolest, koja nastaje uslijed preopterećenosti nadbubrežnih žlijezda, a danas poprima razmjere epidemije u svijetu.
Simptomi bolesti su kronični umor, loše raspoloženje, česte prehlade, nesanica i sniženi libido. Puno puta bolest prolazi neprimijećena od strane liječnika, jer još uvijek se ne zna puno o njoj i teško ju je dijagnosticirati.
Adrenalni umor nastaje nakon dugotrajnog ozbiljnog stresa.
Nakon nekog vremena adrenalni umor može preći u adrenalnu iscrpljenost. U ovom stanju nadbubrežne žlijezde više uopće ne reagiraju na stres. Stanje se karakterizira niskom razinom kortizola i DHEA u organizmu.
Kada adrenalne žlijezde prestaju raditi, nastaje kompletan poremećaj svih hormonskih procesa u organizmu. Ništa više ne radi kako treba.
Ljudi sa adrenalnim umorom ne smiju preskakati doručak, moraju unositi protein sa svakim obrokom i izbjegavati namirnice sa visokim glikemičkim indeksom.
Adrenalni umor – test
Jednostavan test da provjerite zdravlje nadbubrežnih žlijezda:
Legnite i odmarajte se 5 minuta. Nakon 5 minuta, izmjerite pritisak (u ležećem položaju). Ustanite i odmah ponovno izmjerite krvni pritisak.
Ako je Vaš krvni pritisak nakon ustajanja niži nego u ležećem položaju, postoji mogućnost da Vaše nadbubrežne žlijezde ne rade dobro.
Adrenalni umor: kviz
Prema ovom kvizu, veći rezultat označava veću razinu adrenalnog umora: Često imam vrtoglavicu ili nesvjesticu. Osjećam se kao da se nisam produbio i živim u snu. Kada ustanem iz ležećeg ili sjedećeg položaja, osjećam vrtoglavicu ili nesvjesticu. Imam crne krugove oko očiju. Moji nokti su krti i tanki, moja kosa je suha i tanka, moja koža brzo stari. Imam učestale infekcije (gripa, prehlada, sinusitis, gljivične infekcije, upale mokraćnog mjehura itd). Većinu vremena osjećam se emocionalno ili fizički iscrpljeno. Debljam se oko struka. Imam strašnu želju za slatkim i/ili slanim jelima. Osjećam se pod pritiskom zbog posla, porodice ili drugih obaveza. Često sam uznemiren, pesimističan ili nestrpljiv. Teško mi se probuditi ujutro, čak iako legnem na vrijeme. Nakon vježbe, osjećam se iscrpljeno.
Imam jednu ili više od ovih bolesti: alergija, astma, polenska groznica, probleme sa kožom (koprivnjača, ekcem, psorijaza, akne itd), artritis, autoimune bolesti, druge upalne bolesti.
Moja tjelesna temperatura nije uravnotežena (hladne ruke i noge, toplo lice, valovi vrućine)
Svaki dan pijem više nego jednu šalicu kave, koka kole ili drugog napitka sa kofeinom. Previše sam umoran da bi u slobodno vrijeme izlazio van.
Ako imate većinu opisanih simptoma, vrijeme je da nešto poduzmete. Promjena načina života, zajedno sa pravilno odabranim biljnim lijekovima, vraćanju zdravlje i ravnotežu nadbubrežnih žlijezda.
Kako eliminirati stres? Postoji mnogo načina da se opustite i lakše podnesete stres. Odmarajte se. Ranije odlazite na spavanje. Možda će Vam trebati 9 sati sna, čak i više – nema veze. San nije trošenje vremena. Ništa ne može zamijeniti kvalitetan odmor.
Smijte se! Smijeh je najbolji lijek. Gledajte komedije – ako treba, svaki dan! Birajte društvo optimističnih osoba. Smanjite na minimum gledanje uznemiravajućeg sadržaja na TV- u i Internetu.
Lagano vježbajte. Hodanje, yoga, tai chi, rastezanje, vježbe disanja povoljno djeluju na rad nadbubrežnih žlijezda. Izbjegavajte iscrpljujuće vježbe.
Uzmite godišnji odmor. Ako je to moguće, nemojte sa sobom nositi mobilni telefon. Provedite odmor uživajući u lijepoj prirodi sa svojim bliskima.
Pijte dovoljno zdrave vode. Zamijenite vodu iz česme sa filtriranom ili izvorskom vodom. Pripazite da unosite dovoljno kalija. Kalij je od izuzetne važnosti za rad adrenalnih žlijezda. Voće i povrće su dobar izvor kalija. Uključite u svoju ishranu mrkvu, kukuruz, avokado, paradajz, šparoge, špinat, jabuke, višnje, trešnje, banane, naranče, kruške, jagode, alge.
Vitamin B5 (pantotenska kiselina) je također važan za rad nadbubrežnih žlijezda, a sadrže ga kompletne žitarice, leća, grah, brokula, paradajz, kikiriki. Obratite pažnju na unos ostalih vitamina i minerala poput vitamina A, C i E, cinka, kroma, magnezija, mangana, esencijalnih masnih kiselina i aminokiselina. U borbi protiv stresa, vraćanju zdravlja i ravnoteže nadbubrežnih žlijezda, ne procjenjiv doprinos daju darovi prirode – biljke.
Ginseng (Žen šen) je korijen života ili kako ga još zovu čovječji korijen jer oblikom podsjeća na čovjeka.
Ginseng je drevna biljka čija je pradomovina Istočna Azija, Sibir i Sjeverna Amerika. U ljudskoj prehrani i liječenju primjenjuje se više od 5000 godina. Zbog njegovih brojnih lekovitih svojstava, Kinezi ga smatraju čudotvornim, iscijeljiteljskim lijekom. Razne vrste ginsenga, koje se danas mogu naći u širokoj prodaji, potiču iz Koreje, Kine, Amerike i Sibira, a sve su porijeklom iz porodice Araliacea. Ginseng, kao dodatak prehrani, koristi vrlo širok krug ljudi širom sveta. Cjelokupno iskustvo vezano uz tu biljku govori da ona potiče mentalnu i fizičku snagu i sposobnost. Prema zapisima kineske medicine, ginseng djelotvorno liječi, između ostalog, impotenciju i poremećaje krvnog pritiska i to na poseban način: snižava pritisak osobama koje pate od povišenog krvnog pritiska, a povisuje onima koji imaju problema sa niskim pritiskom. Isto tako, povoljno djeluje na slabokrvnost, upalne bolesti zglobova, probavne smetnje, otklanja nesanicu, umor i cirkulacijske smetnje te sprečava hipoglikemiju (pomanjkanje šećera u krvi). Pored navedenog, utjecajem na žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem (endokrine žlijezde), ginseng posebno pomaže u potpunom iskorištavanju vitamina i mineralnih materija u organizmu. Ova uloga posebno je značajna kod ljudi koji u prehrani iz raznih razloga nemaju dovoljnu količinu nužnih vitamina i minerala. Bez enzima, vitamina i minerala organizam ne može preraditi i pretvoriti u energiju šećera i masti, odnosno bjelančevine u nužne gradivne materije.
Što je koren ginsenga stariji to je kvalitetniji, jer sadrži više djelotvornih materija.
Prava kvaliteta korejskog ginsenga označava podatak da je ekstrakt potekao iz korijena starog najmanje 5 – 7 godina. Drugi nazivi ginsenga su i Zen sen, Žen šen. Latinski naziv: Araliacea.
Opis biljke: Ginseng-korijen života ili kako ga još zovu čovječji korijen jer oblikom podsjeća na čovjeka.Nije slučajno da se ginseng u Kini naziva još i koren života, jer su stari Kinezi uočili da usporava proces starenja i omogućava očuvanje životne snage i mentalne svježine.
Kineski i korejski ginseng (Panax ginseng) već je davno proučen i o njemu postoje zapisi stari nekoliko tisuća godina. U medicini Dalekog istoka, posebno kineskoj, ginseng se primjenjivao kao lek i melem za sve kao neka vrsta panaceje Leka koji bi liječio sve bolesti.
Mogućnost primjene ginsenga sportu i kod sportaša danas je predmet intenzivnih istraživanja. Za sad je sigurno utvrđeno da je za dobre učinke važno uzimati dovoljno velike doze. U ginsengu se, naime, nalazi 12-13 različitih djelotvornih materija, tzv. gin senozida, koji se čak i u korenju najkvalitetnijih biljaka nalaze u veoma niskim koncentracijama (čine svega oko 1-2 % sadržaja ekstrakta).
Klinička ispitivanja pokazala su da ginseng pojačava moždanu aktivnost i, što se može kvantitativno dokazati, pojačava izlučivanje adrenalina.
Jedno od njegovih značajnih djelovanja je podizanje efektnosti moždanih funkcija na viša razina i tim odgađanje psihofizičkog umora.
Tijekom treninga i takmičenja ginseng štedi razinu šercera u krvi na taj način što potiče intenzivnije iskorištavanje masnih kiselina (kao i izgaranje rezervnih masti koje su izvor ovih oslobođenih masnih kiselina) u procesu stvaranja energije za rad mišica.
Rezultati istraživanja pokazali su da ginseng pojačava funkciju pluća tako što povećava koncentraciju kisika u tkivima, čime se kontrolira stvaranje mliječne kiseline i značajno smanjuje proces anaerobne glikolize. Time se štede mišici, mišićni umor nastupa znatno kasnije i manje je izražen, a oporavak je puno brži.
Ginseng i njegovi preparati zauzimaju značajno mjesto u tradicionalnom liječenju koje se u istočnoj Aziji primjenjuje više od 2000 godina.
Ime ovoj biljci je dao Rus Majer 1843. godine. Na latinskom pan znači – sve, a axos – liječi, što bi u slobodnom prijevodu značilo da Panax liječi sve.
A reč ginseng je kineskog porekla i znači čovjekoliki korijen, zbog njegove sličnosti ljudskom obličju.
Vrsta Panax ginseng vodi porijeklo od Azijskog ginsenga. Potiče iz Koreje i Kine i samonikla uspijeva na nadmorskoj visini od oko 1000m, ali u današnje vrijeme zbog nerazumne
eksploatacije ove droge, samonikli ginseng je veoma rijedak. Zbog toga je ova biljka kultivirana još prije 800 godina u Kini, a danas se uzgaja i u Koreji, istočnom Sibiru i širom Američkog kontinenta.
Ljekovit preparat čini oguljen i osušen koren (bijeli žen-šen) ili prvo poparen pa osušen korijen (crveni žen-šen) samoniklih ili gajenih biljaka iz roda Panax.
Koren je cilindričan, ali često i granat, tako da oblikom podsjeća na tij elo čovjeka. Sastojci ginsenga kemijski sastojci korena žen-šena su dobro proučeni. Prema posljednjim istraživanjima, dokazano je da adaptogeni i imunomodulatorni efekt zbog čega se ova droga najviše i koristi, potiče od ginsenozida, polisaharida i poliacetilena.
Ginsenozidi ističu prije svega antioksidativni i imunostimulirajući efekt. Visokomolekularni polisaharidi (glikani) pokazuju hipoglikemična, antiulcerozna i imunološka svojstva.
Pošto se žen-šen već vjekovima koristi u tradicionalnoj istočnjačkoj medicini, podaci o njegovim ljekovitim svojstvima su često pomiješani sa legendama.
Međutim, od 1960. godine rad mnogih istraživača doveo je do saznanja da je najviše proučeno djelovanje ove droge na psihičku i fizičku radnu sposobnost čovjeka.
Prema monografiji korijena ginsenga Komisije E (ekspertna grupa formirana 1978. godine od strane Njemačke nacionalne agencije za zdravlje, a sa ciljem procjene efikasnosti i djelotvornosti fitopreparata) iz 1991. godine je navedeno da se biljka koristi kao tonik za sprečavanje slabosti i umora, za povećanje izdržljivosti i oslabljene koncentracije, i kao potpora pri oporavljanju.
Također, zapaženo je da ekstrakti korijena ginsenga smanjuju napade banalnih infekcija, što se objašnjava indukcijom paraimuniteta (stečena specifična imuna zaštita tijela protiv antigena i toksina, koja nastaje aktiviranjem imunog sistema stranim materijama, Lukić i Gorunović, 2001). Ako se samo daje ginseng, preporučuje se njegovo ograničavanje trajanja na 3 mjeseca, a nakon pauze od mjesec dana nastaviti.
Nijedna od studija nije pokazala da postoji povećan rizik pri primjeni preparata sa korijenom žen-šena, tj. ovim je testovima potvrđeno da su preparati sa korijenom žen-šena primenjeni u terapijskim dozama u toku dužeg vremenskog perioda, netoksični
Zbog malog broja kliničkih istraživanja o utjecaju ginsenga na trudnice, dojenčad i malu djecu, ne preporučuje se njegova upotreba kod istih.
Zaključiti se da, da je ginseng nezamjenjiva biljka, kada je riječ o stresu i kroničnom umoru.
Ginseng je jedna od biljaka koje pomažu rad nadbubrežnih žlijezda, i potrebna je osobama, koje su izložene stresu, jer je odavno poznata kao energetik i tonik za svaku životnu dob. Posebno je korisna kod oporavka od bolesti i operacija zbog svojih regeneracijskih i anti upalnih osobina.
Ginseng ima jedinstveni sastav, zahvaljujući kojem pomaže kod mnogih zdravstvenih problema. Ginseng može olakšati umor, manjak energije, probleme sa pamćenjem i poremećaj sna. Osim toga, ova biljka je najjači afrodizijak, tonik i podmlađivač organizma.
Postoji nekoliko vrsta ginsenga, tj žen-šena (Eleuthrococcus senticosis, Panax Ginseng i P Quinquefolium), ali sve vrste su efikasne za jačanje imuniteta, uslijed fizičkog napora ili stresa.
Germanij je materija, koja je posljednjih godina interesent naučnih istraživanja. Nalazi se u povrću, sjemenkama, cijelim žitaricama. ali je njegova količina toliko neznačajna, da nema terapeutski učinak. Međutim, značajni udio germanija imaju shiitake gljive, češnjak, aloe vera, gavez, gingseng.
Sibirski ginseng, orijentalni ginseng i chia, u proizvodu GIN CHIA imaju sinergetsku učinkovitost.
Ova izuzetna kombinacija imaju blagotvorno učinkovitost na zdravlje.
Kombinacija svojstava ovih fantastičnih biljaka daju slijedeće rezultate: Potiču fizičku i mentalnu aktivnost, potiču spolnu potenciju, popunjavaju depoe energije, sprečavaju nastajanje bolest ili ih znatno ublažavaju.
Kombinacija ovih biljaka regulira krvni pritisak i to tako što osobama sa visokim krvnim pritiskom snižava (uzimati 1 tabletu), a osobama sa niskim povisuje (uzimati 4 tablete), a osobe sa normalnim krvnim pritiskom trebaju uzimati po 2 tablete odjednom.
Gin Chia povoljno djeluje na zapaljenje zglobova.
Gin chia djeluje umirujuće na glatku muskulaturu, te otklanja smetnje u varenju, osigurava dobar rad kostiju i ligamenata, otklanja nesanicu i zamor, povoljno djeluje na malokrvnost i cirkulacijske smetnje, sprečava nastanak niske razine šećera u krvi (hipoglikemiju).
Kombinacija ginsenga i zlatne chie utječe na rad žlijezda sa unutrašnjim lučenjem, utječe da se vitamini i mineralne materije cjelovitije iskoriste, jača srčani mišić.
Sportaši koji koriste GIN-CHIU postižu bolje rezultate, jer imaju veću izdržljivost, bolje podnose napore i brži je oporavak poslije napora i treninga.
Gin chia predstavlja blagotvornog saveznika za svakog u XXI vijeku

Literatura:

1. http://www.mentalnozdravlje.com/poremecaji/stres.html
2. http://en.wikipedia.org/wiki/Stress_(biology)
3. http://webmedicina.org/bolesti-sindromi/bolesti/alternativnamedicina/243-panax-gins-
eng-fam-araliaceae-en-en
4. http://www.herbateka.eu/ginseng
5. http://www.lekovito.com/ginseng2.html
6. http://www.lekovito.com/ginseng.html
7. http://www. alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/adrenalni-umor/#test
8. http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/menopauza/
9. http://www.alternativa-za-vas.com/index. php/clanak/article/stres/


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:29:01
Message:

Svetlana Pasarić
promotorica ishrane budućnosti
Virovitica, Republika Hrvatska

KAKO IZLIJEČITI VISOK TLAKI NA PRIRODAN NAČIN?

Visok tlak je pošast modernog doba. Danas ova bolest pogađa 80% starijeg stanovništva i 40% ljudi starijih od 35 godina. Ako imate visoki tlak, nemojte ga zanemariti. Visoki tlak je tihi ubojica jer može dovesti do bolesti srca, infarkta, zatajenja bubrega i prerane smrti.
Ako imate hipertenziju, ne morate doživotno piti tablete.
Na sreću, postoje prirodne metode koje će Vam pomoći da uspješno kontrolirate, čak i u potpunosti izliječite ovu bolest.

Ishrana
Nije lako promIJeniti svoje prehrambene navike, ali to je jedini i najbolji način prevencije i lIJečenja kardiovaskularnih bolesti, uključujući i visoki tlak.
Vaša ishrana trebala bi sadržati što više svIJežeg voća i povrća. Po mogućnosti, jedite ga u sirovom obliku. Unosite samo integralne žitarice i mahunarke.
Dodajte u vašu ishranu sJemenke i koštunjavo voće. Izbjegavajte rafinirana ulja – koristite samo hladno prešana ulja jer ona sadrže dobre masnoće korisne za zdravlje kardiovaskularnog sustava.
Alkohol, duhan, masna i slana hrana povećavaju rizik od kardiovaskularnih bolesti – izbegavajte ih!
Morate se riješiti i viška kilograma jer pretilost značajno povećava rizik od nastanka hipertenzije.

Vježba
Redovita vježba sprečava nastanak kardiovaskularnih bolesti, uključujući visoki tlak, za 50% To ne znači da sada morate požuriti u teretanu. Vežbati možete i kod kuće.
Ako već imate povećan krvni tlak, s vježbom započnite polako i postupno povećavajte intenzitet. Yoga je jedan od najboljih načina liječenja i prevencije hipertenzije. Za smanjenje visokog tlaka koriste se poze Sukhasana, Bidalasana, Ardha Matsyendrasana, Pavanamuktasana, Ustrasana i Anuloma Viloma. Za pravilno izvođenje vježbi yoge obratite se kvalificiranom instruktoru joge.

Stres
Oslobađanje od stresa. Stres je jedan od skrivenih uzroka mnogih bolesti.
Dugoročna izloženost stresu može dovesti do emocionalnih, psihičkih i fizičkih problema poput visokog krvnog tlaka i bolesti srca. Oslobodite se stresa uz pomoć meditacije, posebnih tehnika disanja, vježbi, šetnje u prirodi. Više vremena provodite s vašim bližnjima, pišite dnevnik i ne zaboravite raditi ono što volite.

San
Priuštite si dovoljno sna. Nedostatak sna izravno je povezan s povećanim krvnim tla- kom.

Smijte se!
Smijeh je najbolji lijek.

Koenzim Q10
Koenzim Q10 je prirodna tvar koja se nalazi u našem tijelu i pomaže pretvarati hranu u energiju. Od trenutka svog otkrića, CoQ10 se uspješno koristi kao dodatak liječenju mnogih kardiovaskularnih bolesti, poput aritmije, angine pektoris i visokog krvnog tlaka. Koenzim Q10 povećava elastičnost krvnih žila i sprečava oksidaciju lošeg kolesterola, koja uzrokuje nakupljanje plaka na stjenkama krvnih žila i njihovu nepropusnost. Znanje o utjecaju koenzima q10 na srce aktivno primjenjuju Japanci. U Japanu milijuni ljudi koriste koenzim q10 kao osnovni lijek za liječenje bolesti srca i krvnih žila.

Omega 3
Berlinski istraživač Peter Zinger smatra da su omega 3 masne kiseline glavni lijek za hipertenziju. Znanstveno je dokazano da omega-3 masne kiseline smanjuju rizik od nastanka koronarne bolesti srca, ukupnog mortaliteta, kongestivnog zatajenja srca, infarkta miokarda i moždanog udara.
Američko kardiološko društvo izdalo je preporuku o primjeni omega 3 masnih kiselina u prevenciji bolesti srca i krvnih žila.
Preporučeni dnevni unos omega 3 masnih kiselina je 1000-2000 mg.

Češnjak
Brojna istraživanja potvrđuju da češnjak igra važnu ulogu u zdravlju našeg kardiovaskularnog sistema.
Najveća dobrobit češnjaka se sastoji u tome da on štiti krvne stanice i žile od upalnih i oksidacijskih procesa. Oštećenje krvnih žila visoko reaktivnim molekulama kisika je ključni faktor koji povećava rizik od kardiovaskularnih bolesti, uključujući infarkt i arterosklerozu. Jedinstveni sastav češnjaka koji sadrži čitav niz sumpornih spojeva, štiti nas od oksidacijskog stresa i upala.

Magnezij
Tijelu je magnezij kao i drugi minerali, potreban svakoga dana. Magnezij sudjeluje u više od 300 biokemijskih procesa u organizmu. Magnezij igra važnu ulogu i u regulaciji krvnog tlaka. Dokazano je da redoviti unos magnezija sprečava hipertenziju, srčane bolesti i dijabetes.

Resveratrol
Resveratrol je prirodni spoj koji se nalazi u koži crnog grožđa, bobičastim plodovima, šljivama, kikirikiju, japanskom troskotu i drugim biljkama.
To je prirodni antioksidans koji u organizmu djeluje tako što utiče na smanjenje agregacije crvenih krvnih zrnaca i poboljšava prohodnost i fleksibilnost krvnih žila, a to je od velikog značaja za zdravo funkcioniranje kardiovaskularnog sustava.

Voda
Vaše tijelo vapi za vodom, tvrde mnogi alternativni liječnici. Mnoge bolesti i poremećaje povezuju upravo s nedovoljnim unosom vode. Svi znamo koliko je voda neophodna našem organizmu, a zaboravimo unositi je u dovoljnim količinama. Nedavno je potvrđena i povezanost smanjenog unosa vode i visokog krvnog tlaka. Zbog toga, ne zaboravite piti dovoljno vode.
Svakog jutra na prazan želudac popijte 1-2 čaše mlake vode ili vode s limunom. Ne zaboravite piti vodu i tijekom cijelog dana. Najbolje je piti čistu, izvorsku ili pročišćenu vodu. Ionizirana i alkalizirana voda ima dodatno ljekovito djelovanje na organizam.

Vitamin D
Lista povoljnih učinaka vitamina D svakim danom postaje sve veća. Istraživanja su pokazala da vitamin D igra važnu ulogu u prevenciji i liječenju bolesti koštanog i vezivnog tkiva, nekolikih vrsta raka, srčanih tegoba i Parkinsonove bolesti.
Nedostatak vitamina D se povezuje i s povećanim rizikom od nastanka hipertenzije – prema istraživanju objavljenom u časopisu Hypertension. Vitamin D je bitan čimbenik u regulaciji metaboličkih procesa i krvnog tlaka. Većini ljudi nedostaje vitamin D, pogotovo u zimskim mjesecima. Redovito se izlažite jutarnjem suncu da biste povećali razinu vitamina D u organizmu. Vitamin D možete unositi i u obliku dodataka prehrani.

Namirnice koje pozitivno utiču na visoki tlak
Ove namirnice imaju pozitivan učinak na regulaciju krvnog tlaka. Ne zaboravite ih dodati u vašu ishranu! To su češnjak i kapula, datulje, tamna čokolada, cikla, laneno ulje, maslinovo ulje, jabučni ocat, krastavac, zob, celer, crveno bobičasto voće, namirnice bogate kalijem (na primjer, banane).
Ljekovite biljke, čajevi i začini
Ako imate visoki tlak, pomoći vam mogu: glog, lavanda, miloduh, crni i zeleni čaj, čaj lista masline, kopriva, valerijana, ginseng, gotu kola, arjuna, kardamom, cimet, đumbir, muškatni oraščić, kajenski papar, poznajete još neku metodu koja pomaže snižavanju krvnog tlaka?
Zaključiti se da, da se visok krvni tlak može regulirati i izliječiti na prirodan način na dobrobit cjelokupnog organizma, uz mnoštvo blagotvornih efekata.

Literatura:

1. http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/visoki-tlak/
2. http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/
3. http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/article/stres/
4. http://www.alternativa-za-vas.com/index.php/clanak/category/cat/zdrava_prehrana/


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:30:48
Message:

Branka Vujasin
promotorica ishrane budućnosti
Toronto, Kanada

HRANA – IZVOR ZDRAVLJA ILI BOLESTI

U uvodu ću potvrditi istinu da Čovjek je ono što jede. On može biti bistra rijeka, ili ugašena bara, mirisno voće ili trulo mjesto, divno uređen vrt ili deponija smeća.
Cilj svakoga živoga bića je da izgradi svoje tijelo sa što prirodnijim Bogom danim materijama, koje je priroda dala u svom izvornom obliku, kao garant zdravog i sretnog života.
Metodološkim istraživanjem dostupne stručno naučne literature, kao i na osnovu praktičnog uvida u suvremeni način življenja, došli smo do poražavajućih rezultata.
Rezultati govore da krajem XX i početkom XXI vijeka, pomfrit, pržene krafne, viršle, sendviči i hamburgeri, mnogima predstavljaju osnovnu hranu. Tako je činio i moj prijatelj. On nije jeo ništa drugo! Ni povrće, ni meso, ni svežu juhu. Bio je težak 108 kg, a imao je samo 20 godina i 2005 godine, prije Božića, njegovo srce je stalo.
Mladić je umro od brze hrane. Umro je od ciroze! Njegov imuni sistem nije izdržao i napao je vlastite ćelije.
Njegova smrt bila je preuranjena, ali ne i iznenađujuća. Odbijajući jesti normalnu hranu, on je veoma brzo bio u invalidskim kolicima. Kod njega su strunuli zubi, imao je problema sa venama, ugruške u krvi.
Mi dobro znamo da dobar automobil ne smijemo puniti lošim benzinom. U suprotnom će stati. A mi veoma malo znamo što možemo upotrebljavati za sebe kao prirodnu hranu za sprečavanje bolesti. Ne možemo biti zdravi hraneći se vještačkom brzom hranom. Apsolutno je neophodno da čitamo i znamo, o tome što jedemo! Hrana je u cjelini veoma važan faktor za razvoj mnogih oboljenja, uključujući i zloćudne tumore.
Prema međunarodnoj organizaciji za zdravu hranu, danas 60% -90% smrtnosti u svijetu je povezano sa lošom ishranom i proizvodima opasnim po zdravlje. Oni nisu otrovni, ali stalnom upotrebom polako uništavaju čovjeka iznutra.
Stalna hladnoća, nervoza, alergije, impotencija, neplodnost, infarkt, moždani udar. sve češći uzrok tih bolesti postaje naša ishrana.
Ruski naučnici su uradili eksperiment. Tokom dva tjedna, dobrovoljac je morao jesti samo proizvode brze hrane: hamburgere, pomfrit, čips, gazirana pića. a iskusna ekipa liječnika je svakodnevno pratila reakcije tijela, čak i najsitnije promjene su bile zabilježene u medicinskom kartonu. Dva tjedna je malo vremena, ali stručnjaci kažu da je dovoljno da se procijeni utjecaj na ljudsko zdravlje, a istovremeno neće nanijeti veliku štetu zdravlju dobrovoljca.
Dobrovoljac je bio Aleksej. On je imao 33 godine, akter, radnik u firmi za organizaciju praznika. Ne pije alkohol, ne puši, periodično posjećuje teretane. Aleksej nije oženjen i izbjegava konzumirati brzu hranu.
Aleksej se sam prijavio za ovaj eksperiment, ali on ne vjeruje da brzom hranom može otjerati sebe u grob, a dva tjedna ne smatra za ozbiljno vrijeme.
Što se tiče hamburgera, čizburgera, sve te vrste hrane, za to se ne gubi vrijeme i najvažnije – kalorično je, kaže Aleksej.
Aleksejem je potpisao ugovor, prema kojem se obavezuje, da će se u toku 14 dana, strogo pridržavati određenih porcija. To je standardni asortiman proizvoda brze hrane: hamburgeri, pomfrit, piroške, kobasice, hot-dog, slatki gazirani napici, također čips, suhariki, špagete, bistre juhe, piletina na žaru, razne kobasice i mliječni proizvodi.
Naučnici su se obavezali da vrše medicinsku kontrolu u svim fazama eksperimenta, i također u slučaju izvanredne situacije.
Prvi dan: Prvo medicinsko ispitivanje. Krvni pritisak 120:80, težina 82 kilograma, opće stanje normalno, vidljivih zdravstvenih problema nema. Ostaje da vidimo analizu krvi i uradimo mikroskopiju krvi.
Informacija: Mikroskopija krvi je vrsta dijagnostike, gdje se ispituje živa kap krvi, što omogućava otkrivanje uzroka raznih vrsta bolesti. Također treba se potvrditi prisutnost parazita, utvrditi stanje metabolizma u tijelu eritrocita, leukocita i trombocita. Utvrđivanje funkcionalne procjene stanja krvi, sprovodi se na svijetloj podlozi mikroskopa sa uvećanjem od 1800 puta.
Liječnik smatra da je za stanovnika metropole, Aleksejevo stanje iznad prosjeka. Očigledno se vidi bavljenje sportom i odsustvo loših navika. Po zdravstvenim standardima, u ovom momentu – ti si zdrav.
Zdrav je bio i američki novinar Morgan Sperlok. Svojim iskustvom je dokazao da je fast fud opasan po zdravlje. Tokom mjesec dana Morgan se tri puta dnevno hranio u jednom njujorškom restoranu. Za trideset dana nije dotakao ni jednu drugu hranu. Mr Sperlok je uvijek naručivao duple obroke hamburgera sa pomfritom, koje je zalijevao sa omiljenim američkim pićem- koka kolom.
Rezultat eksperimenta, bio je porast težine za 14 kg, u uvjetima da se nije prejedao, već samo gasio svoju glad! Analizi su pokazali, da se razina njegovog kolesterola u krvi povećao nekoliko puta, njegova jetra se povećala kao kod alkoholizma, pojavio se konstantan bol u glavi. Pao je u duboku depresiju, a kao vrhunac dobio je pad seksualne želje.
Godine 1918, nakon istjerivanja Napoleona iz Rusije, kozaci su stigli u Pariz. Bistro!, bistro!, vikali su ruski Kozaci konobarima u pariškim restoranima.
Poslije godinu dana, lukavi Francuzi, preinačili su Ruske riječi, i nazvali prvi Evropski restoran brze hrane „Bistro”.
Iako se u cijelom svijetu smatra, da je brza hrana američki proizvod, prvi put se brza hrana pojavila u antička vremena, i bila ništa manje popularna nego sada. Drevni Rimljani su izbjegavali kuhanje kao posao, a mnogim kućama, čak nije bilo ni kuhinja. Zato je u svakom gradu bilo puno restorana. Omiljeno jelo je bilo kolač od dizanog tijesta, namazan sa maslinovim uljem. Služili su ih na tanjuru, gdje su bili razni proizvodi: povrće i meso. Mnoga stolječa kasnije, ovu poslasticu će prekriti sa sirom, početi peći i nazvati „Talijanska pica”. Postojao je i drevni rimski hamburger, pečeno goveđe kosano meso (ćufta), koju su jeli s kruhom.
Fast fud su poštivali i u drugom zemljama. Na kineskim pijacama se trgovalo sa brzo spremljenim makaronima. U Indiji je bio veoma popularna riža u ljutom umaku i sjeckanom piletinom. A u Rusiji su se sladili sa piroškama i đevrecima.
Prof. A.F. Armesto u svojoj knjizi Povijest hrane tvrdi da je drevni čovjek jeo više fast-fuda nego suvremeni stanovnik Njujorka. Međutim, kvaliteta tadašnjeg fast fuda, veoma se razlikovala od sadašnje. Tada još nisu čuli o kemijskoj proizvodnji, genetskim modifikacijama.
Na početku eksperimenta Aleksejev život se ne mijenja. On nastavlja raditi, zabavlja se, sastaje se sa prijateljima i svojom djevojkom, kao i ranije bavi se sportom. Obično nakon fizičke aktivnosti Aleksej ima potrebu da jede, ali on to ne čini, tako što gubi efekt treninga.
Sada za vrijeme eksperimenta, riješio je to promijeniti. Tokom dana Aleksej ruča hamburgere i sada na putu kući jede čips. Ja uopće nisam protiv čipsa. To je normalna hrana. Krumpir?,što nije u redu s njim? pita Aleksej.
Čips je genijalan proizvod. Tu se jedan krumpir prodaje po cijeni od 1 kg. To je odličan poslovni potez, i odličan je izbor za obrok u pokretu. Ukusno i brzo, kao i mnogi drugi proizvodi brze hrane.
Čips je prvi put proizveden u SAD 1853. godine. Vrlo brzo čips postaje popularan u američkim Beau Monde i brzo se našao na meniju ribljih restorana u Americi. Poslije 40 godina, čips je izašao iz restorana na ulicu. Tada su čips prodavali u papirnom pakiranju. A 1926, godine čips se počinju pakirati u plastifciranom papiru. Kao rezultat toga, postaje moguće duže skladištiti čips i prenosi se na velike razdaljine.
Danas prosječan amerikanac pojede 3 kg čipsa godišnje. Za njegovo spremanje potrošče 11% svjetskog krumpira proizvedenog u zemlji.
Ali kada se hrskavi čips pojavio u asortimanu američkih prodavaonica, njegova kvaliteta postala je sasvim drugačija.
Trenutni ukus čipsa najmanje podsjeća na početni proizvod – krumpir. U stvari, da krumpir postane hrskav i da se ne kvari, da bude ukusan, dodaju mu se velike količine kemijskih supstanci, među kojima je natrij glutamat, tj pojačivač ukusa. Specifičan ukus čipsa, kao i mnogih namirnica, zbog dodataka ima efekt zavisnosti.
Opis sastava proizvoda na etiketi počinje sa opće poznatim riječima, šećer, voda, ulje, ocat, a završava se sa jednim ili više slova E i nizom brojeva.
O tome, što slova E znače, većina čak i ne misli, ali bez toga E, mi ne jedemo čak ni najatraktivniju vrstu hrane! Pod indeksom E- skraćenica od riječi Europa se kriju aditivi.
Informacija: Prehrambeni aditivi su kemijske supstance, koje se dodaju prehrambenim proizvodima, sa ciljem da poboljšaju ukus, povećaju hranjivu vrijednost, ili zaustave kvarenje proizvoda.
Uzgred, ovi prehrambeni dodaci nisu ništa novo. Još u davna vremena, čovjek je otkrio na primjer, da prirodni natrijev klorid ili obična sol, ako se dodaju mesu, ribi ili povrću, daje savršeno drugi ukus.
Danas, širom svijeta su strogo zabranjena tri kemiska aditiva, a to su E 121- Orcein za bojenje hrane u crveno, E 123- Amarat, E 240- koji je konzervans Formal dehid.
Samo do prije nekoliko godina, ovi aditivi su se legalno koristili, a posebno E 240 koji se nalazio u pakiranjima popularnih čokoladnih deserta, pri čemu je proizvođač formalno apsolutno pravilno postupao po pravilima u tom trenutku. Ruskim zakonom, zabrane za taj dodatak nije bilo.
Danas je dokazano da konzervans E240 u sastavu bilo kog proizvoda može prouzročiti nepopravljivu štetu zdravlju. Na listi prehrambenih aditiva, nalazi se klasa spojeva, koji su štetni za naš organizam. To se odnosi na kategorije koje su karcinogene, ili koje prouzrokuju alergijske reakcije, koje prouzrokuju zapaljenje abdominalnog trakta. poremećaj rada fermentativnog aparata… Lista je velika.
Još jedan vid aditiva su aromatizatori. Ima ih dvije vrste, vještački ili prirodni, i sintetički i naturalni. Razlike između njih praktično nema. Aromatizatori su vještački proizvedeni aditivi, koji daju ukus određenoj hrani, identičan ukus. Kada je napisano: Identično sa prirodom, taj proizvod je kemijski proizvod. Prema takvom proizvodu, treba se pažljivo odnositi.
Jedanaesti dan eksperimenta: Pojavio se bol u stomaku. Aleksej se žali na nesanicu. Kaže da se počeo često buditi noću. Također je prijetio zaboravnost, dekoncentriranost nemir. U posljednja dva dana Aleksejevo stanje vidno se pogoršalo. Izgleda umorno i depresivno. Priznaje da ga stalno boli glava. Počeli su problemi i sa varenjem. Pojavio se stari problem sa pankreasom, sa kojim je imao problema kad je bio mali. Pankreas ga nije bolio oko 15 godina. Zdravstveno stanje junaka, počelo nam je ozbiljno smetati. Stoga je odlučeno da se hitno prekine eksperiment.
Aleksej je insistirao da se nastavi eksperiment. Predloženo mu je da u ishranu uključi i mliječne proizvode.
Suvremena tehnologija ne omogućava, da se neki mliječni proizvod smatra 100% korisnim. Sviježe mlijeko sa sela u hladnjaku, može trajati 3-4 dana maksimalno. Poslije toga se ukiseli. Zašto kravlje mlijeko, koje zovemo prirodno kupljeno u supermarketu može trajati 6 mjeseci na sobnoj temperaturi!
Tajna je u konzervansu i pakiranju! Što je aseptično pakiranje? To je pakiranje koje je natopljeno ili antibioticima ili jakim detoksikacijskim sredstvima. Ali mlijeko u ovom pakiranju će, naravno, poprimiti svojstva kemije, jer homeopatiju niko nije zabranio i razlagane otrova niko nije zabranio. Dakle, sva aseptična pakiranja su veoma opasna.
Još dvije tajne prirode, jogurt i kefir sa dugim vijekom trajanja?! Na temperaturi od (0) - (-1) maksimalno mogu trajati 7 dana, jer više živi mikroorganizmi ne mogu preživjeti!
Kada piše da je trajnost 3 mjeseca, to više nije jogurt, nego njegov štetni surogat. Informacija: Jogurt-kiselo mliječni proizvod. Proizvodi se od nemasnog ili polu masnog mlijeka kiseljenjem sa posebnim kulturama Lactobacillusa Bulgaricusa i Streptococcus
Thermophylus. Važno je da su u proizvodu te kulture žive.
Što proizvod traje duže, to je neprirodniji. To je u principu pravilo! Ako ima u kefiru samo dvije žive bakterije, sljedećeg tjedna će biti oko 2 milijarde, i naravno pakiranje kefira ne može izdržati, pakiranje će se naduti i pući.
Kako možemo sačuvati kefir? Samo ako dodamo konzervanse! Stabilizatore! Antibiotike, ili ako ga obradimo radijacijom!
Na koji način se kefiru mogu dodati sveže borovnice? Upotrebom takve hrane, vi uništavate svoja crijeva i svoje enzime, ubijate bakterije. Drugim riječima lišavate sebe šanse za dug život bez bolesti.
Pre izvjesnog vremena u Švicarskoj su objavljeni šokantni podaci! Ljudska tijela sahranjena posljednjih 30 godina izgledaju tako, kao da su stavljena u grob prije tjedan dana. Da bi se pretvorilo u prah, tijelu trebaju 3-4 godine, a po sanitarnim normama EU za kopanje novog groba na mjesto starog groba može tek posle 17 godina! Ali i poslije ovog vremena organi se nisu razložili. U proučavanju fenomena krenuli su naučnici. Dokazali su da su razlog za čudo prehrambeni konzervansi, koji se u velikim količinama nalaze u gaziranim
sokovima, slatkišima i fast fudu.
Tijekom života konzervansi se akumuliraju u tijelu i onda usporavaju proces razlaganja. Konzervansi su namijenjeni da ubiju štetne mikroorganizme i sprečavaju njihov razvoj. Njihov cilj je da suzbiju život i razlaganje. Normalno i u našem organizmu, oni će djelovati na isti način!
Pri dostavi voća i povrća iz inozemstva, naravno, oni su podvrgnuti obradi, uglavnom kemijskoj da kod nas sazriju, i da se ne pokvare.
Neće strunuti grožđe. Ostati će mjesecima. Neće strunuti bugarska paprika. Kako je to moguće? Tj, to je bez sumnje obrađeno povrće!
Jabuke obrađuju sa tankim slojem parafina ili voska. Ono ne pravi od voća samo ukusne sjajne vrste, već omogućava skladištenje skoro dvije godine! Da operete parafinski sloj samom vodom je nemoguće! Potrebno je najmanje nekoliko minuta skidati sa četkom i vodom!
Svi ste na tržištu vidjeli divne suhe breskve. Upozoravam ljude koji obraćaju pažnju na svoje zdravlje – one se ne mogu tako osušiti. Postoji određena vrsta trkućeg dima, kemijski spoj kojim se obrađuje suho voće. Ako se breskva osuši sama, imati će vrlo običan izgled, ali zato su u njoj sačuvane sve aminokiseline, svi antioksidanti i vitamini.
Pomfrit je popularan širom svijeta. Kod braće Mek Donalds, krumpir je još uvijek bio glavni sastojak, imajući ne manju potražnju od hamburgera, tako je već dugo vremena. Tada su uspješni uzgajivači krumpira J.R. Simplot i njegovi kemičari usavršili tehnologiju za brzo zamrzavanje.
Suvremena tvornica krumpira je vrhunac progresa. Potpuna automatizacija procesa. Krumpir peru u posudama pod parom tako da uklone ljusku, a zatim automatski režu i stavljaju u ogromne posude sa vrelim uljem. Peku ga do hrskavog ukusa i zamrzavaju. Poslije toga pakiraju i nose u restorane.
Uzmite najbolji krumpir. Poslije 40 minuta krumpir će pocrniti.
Što čine proizvođači fast fuda da krumpir ne crni uopće? To su sve kemijske reakcije dodavanja konzervansa, antioksidanta, kemijskih reagenasa.
Evo jednostavni eksperiment. Gotovi pomfrit iz fast fud proizvodnje, i krumpir uzgojen u vlastitom vrtu i pripremljen u kućnim uvjetima. Oba jela, stavili smo u staklene tegle, numerirali ih i ostavili dugo vremena.
Poslije 3 dana, krumpir pripremljen kod kuće, počela je prekrivati plijesanj. Krumpir iz fast- fud proizvodnje, skoro se nije promijenio. Nakon 7 dana: Evo što se dogodilo sa krumpirom koji je pripremljen kod kuće, a evo kako izgleda krumpir pripremljen u fast fud ustanovama. Poslije 14 dana, krumpir N1 (iz kuće) potpuno je prekriven sa plijesni, a krumpir N2 samo je malo suši. Vlaga je isparila. Takvi su zakoni prirode.
Nakon 21 dan: Fast fud krumpiru se ništa nije dogodilo, on praktično izgleda, kao da je upravo kupljen, a kupljen je pre 3 tjedna. Krumpir koji je bio pripremljen svojeručno, ne može se prepoznati.
Posle 6 tjedana (42 dana): ovo je uzorak N1, a ovo je uzorak N2! Krumpir N2 se ništa nije promijenio. Prošlo je mjesec i po dana. Komentari eksperimenta su suvišni.
Najbolje je jesti pečeni krumpir sa korom, jer se ispod kore nalaze mineralne materije i vitamini, kao i u samoj kori, koji doprinose boljem upijanju u organizmu, čega nema u fast fud krumpiru. Uđite u bilo koji super market. Oko 90 svih proizvoda kojima su popunjene police, prošli su prethodnu obradu. Već 50 godina jedemo hranu koja je vlasništvo kemijske industrije.
U prirodi ne postoje čuda. Uzmite malo osoljenu haringu, kako je očuvati?
I kemičari su izmislili nešto originalno. Oni su malo osoljenu haringu da se ne pokvari potopili u urotropin, koji sam po sebi za organizam nije smrtonosan, ali on će čuvati haringu dugo vremena.
Što su kuhari smislili? Oni su smislili dodavanje i malo octa. Samo su dodali malo octa da poboljšaju ukus i kvalitetu, ali na žalost urotropin u reakciji sa kiselinom se pretvara u veoma opasnu materiju-FORMAL DEHID! On je zabranjen jer je smrtonosan za živu ćeliju.
Informacija: Formaldehid – bezbojan plin sa jakim mirisom. Unesen je u spisak kancerogenih supstanci. Ima toksično djelovanje. Negativno djeluje na genetski materijal, reproduktivne organe, disajni trakt, oči, kožu. Ima jako djelovanje na centralni nervni sistem. Vodeni rastvor formaldehida, formalin, koristi se za tamnjenje želatina filmske trake, odnosno za očuvanje biološkog materijala tj balzamiranje.
Eto zašto direktori groblja u parizu, Milanu, Hamburgu, Koelnu. jednoglasno se žale da nemaju dovoljno prostora za nove sahrane.
Dvanaesti dan eksperimenta
Aleksejevo zdravstveno stanje se pogoršava svakodnevno. Njegov izgled također može biti bolji i on željno čeka kraj eksperimenta, poslije čega u potpunosti namjerava napustiti fast fud proizvode.
Postoje podaci Oksfordskog Univerziteta, da ako budući otac jede 20 hamburgera i čizburgera, velika je vjerojatnost, da će se njegovo dijete roditi sa leukemijom.
Ako učenik pojede oko 12 hamburgera, čizburgera, onda nakon nekog vremena može nastati leukemija, odnosno povećava se nekoliko puta vjerojatnoća bolesti.
Nedavno je sprovedena ekspertiza proizvodnje poznatih proizvoda brze hrane. U rezultatima sastava hamburgera i mliječnih koktela je pronađena velika količina transgenih komponenti i GMO (Genetski Modificiranih Organizama).
Japan je zemlja koja propagira zdrav način života. Ali sada dolaskom fast fuda u Japanu, japanci su se počeli drastično gojiti. U velikoj Britaniji ima više debelih ljudi nego u bilo kojoj drugoj europskoj zemlji. Ali najdeblja nacija svijeta je američka. Njih 54 miliona Amerikanaca pate od gojaznosti, a to su 2 od 3 osobe. Odrasli amerikanac teži sada u prosjeku 100 kg. Svake godine u svijetu od gojaznosti umre 400 000 ljudi.
U Rusiji službene statistike o gojaznosti nema, samo procjena da oko 40% ruskih građana ima prekomjernu težinu, a 20% su gojazni.
Dokazano je da preference za ukus, kao i osobenost, formiraju u prvim godinama života, a ako malo dijete hranite fast fudom, onda to može postati jedina hrana koju će koristiti. Navika da sve vrijeme žvaću se pojavljuje kod američke djece od rođenja. Oni su rođeni, naviknuti na brzu hranu.
Amerikanci danas troše na fast fudu 110 milijardi dolara godišnje. To je više nego za visoko obrazovanje, kompjutere, automobile, knjige, časopise, novine, video i glazbu zajedno. Praktično svaki dan 25% stanovništva amerike jede fast fud. U SAD u školama vjerojatno 40-50% djece ima prekomjernu težinu. Oni nisu samo debeli, nego su potpuno ravnodušni.
U Rusiji fast fud se pojavio masovno prije 15 godina, i odmah je postao veoma popularan. Kampanja je urađena za djecu, glavnog korisnika fast fuda. Dječje igračke, klaunovi, pokloni, sve to jarkih boja i poželjno! Sve to djecu privlači kao magnet! Hamburger se počeo smatrati idealnom dječjom hranom. Ukusno, pogodno, jeftino, djeca ih rado jedu.
Nikad se niste zamislili, zašto su naša djeca odjednom postala tako nevaljala?
U Americi vidimo mnogo ljudi i djece sa antidepresivima. To je prosto epidemija. Daju posebne lijekove djeci da budu pažljivija, da se koncentriraju i slušaju učitelja. Dijete dolazi u školu, medicinska sestra mu daje pilule da bi sjedilo i slušalo nastavnika. To je nevjerojatno. To se smatra normalnim.
Upotrebom fast fud kuhinje, pilećih bataka, kože, krila, pečenih ili slično, dolazi do toga, da ovi hormoni, koji se koriste u proizvodnji „Brojlera” ne utiču samo na roditelje, koji su jeli sve ovo spokojno. Utiču i na djecu, kada dođu u reproduktivno doba. Nastaju hormonski poremećaji, narušen je rad imunogenog sistema.
Roditelji uvode djecu u sistem brze hrane, hrane ih čizburgerima, hamburgerima, i dru- gim proizvodima brze hrane, zbog jednostavno banalnog razloga, prosto-previše su lijeni da se bave svojom djecom. Mnogo je jednostavnije da ih odvedu negdje da proslave rođendan na neko mjesto poznato svima, nego da sami spreme hranu.
Na problemima sa viškom kilograma sada završavaju svi oni koji vole flaše i pakiranja sa šarenim napicima Lajt, Bez šećera, Obrano, Nula kalorija. Plašeći se kilograma ljudi kupuju pića ili proizvode sa zamjenom šećera i sebi stvaraju još veće i ozbiljnije probleme.
Mi obmanjujemo naš organizam previše okrutno. Organizmu je potreban šećer zbog energije. Prirodna glukoza, fruktoza i drugi ugljikovodici. Mi mu dajemo zamjene za šećer. Sama zamjena za šećer nije rješenje problema. Većina zamjena je opasna, kao što je Ciklamat, koji je veoma štetna supstanca za ljudski organizam i to što se sada koristi u hrani za djecu u proizvodnji kukuruznih pahuljica. U tom smislu se koristi Aspartam.
Aspartam je zamjena za šećer, koja nam omogućava da ne akumuliramo nepotrebne kalorije. Taj je šećer veoma štetan i nekoristan.
Informacija: Aspartam je vještački zaslađivač. On je oko 200 x slađi od šećera. Obično se može naći u obliku tableta koje zovemo Nutra-Sweet. On je bez mirisa, slatkog okusa, dobro rastopljiv u vodi. Aspartam u organizmu se raspada na dvije aminokiseline i Metanol. Aminokiseline su osnovni dijelovi proteina, one nisu opasne, ali je metanol toksična supstanca. Bolje je da čovjek koristi prirodni šećer. To može biti med, fruktoza, sušeno kandirano voće, ali ne zamjena za šećer.
Četrnaesti dan eksperimenta je posljednji dan eksperimenta, i Aleksej će ga provesti na klinici. Za 14 dama eksperimenta, Aleksej je imao mnogo pritužbi. Došlo je do problema sa probavnim traktom. Pogođen je kardiovaskularni sistem, pojavila se tahikardija, bol u grudima, povišen krvni pritisak. Također je imao alergijsku reakciju. Stradao je i centralni nervni sistem. Od nepravilne ishrane pojavio se poremećaj spavanja, noćni košmari, smanjenje memorije. Sve ove pojave su opasne po zdravlje, a ako Aleksej nastavi da se hrani na sličan način, onda ova priča može završiti sa reanimacijom.
Dr Lebedova sprovodi kemoskeniranje. Izražena je hipoksija, nedostatak kisika. Došlo je do adhezije krvnih zrnaca, do hipoksije, a ćelije nemaju energije. Situacija je veoma ozbiljna. Da je eksperiment bio duži, takve promjene u radu organizma mogle bi dovesti do ozbiljnih bolesti. Pri tome, Aleksej je mlad i zdrava osoba. Zamislite što se događa sa djecom i starijima, i sa ne sasvim zdravim ljubiteljima fast fuda.
Aleksej mora promijeniti način ishrane, inače će se pojaviti teške bolesti kao što je hipertenzija, dijabetes, arterioskleroza, smanjenje imuniteta već je sad prisutno.
Zaključiti možemo, da se tokom eksperimenta za 14 dana, sa kompletnom ishranom sa fast fudom dogodilo slijedeće: Aleksej se ugojio 6 kg, njegova jetra se povećala, počeli su problemi sa varenjem. Pojavili su se bolovi pankreasa, razina kolesterola u krvi povećao se za 150%, i skoro se 200% povećao rizik od hipertenzije i kardiovaskularnih bolesti. Aleksej se osjećao tromo, raspoloženje mu se mijenjalo nekoliko puta dnevno, sa čestim glavoboljama. Razina kiselosti u organizmu je porasla. Završni test krvi pokazuje da je na ćelijskoj razini kod Alekseja izražena agregacija eritrocita, pojavila se hipoksija.
Da bi sa vašim organizmom sve bilo u redu, liječnici preporučuju da jedete prirodne proizvode. Što se jednostavnije čovjek hrani, to je bolje.
Dok Aleksej nije narušio svoje zdravlje, nije ni pretpostavljao koliko suvremena brza hrana može biti opasna. Danas fast fud jedu milioni ljudi, različitih nacionalnosti, uzrasta, čak i socijalnog statusa.
Oni samo vide prednosti – brzo i ukusno, ali nitko ko je zaradio glavobolju, artritis, tešku depresiju, dijabetes, karcinom. neće ni pomisliti da poveže to sa onim što jede.
Ukoliko Aleksej nastavi živjeti što primjerenije u skladu sa prirodom, njegov organizam će se potpuno oporaviti poslijee 6 mjeseci. Tako kažu iječnici.

Literatura:

htpp://www.youtube.com/bebimamurz


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:32:10
Message:

Mirjana Nedić
dr med. spec.
Novi Sad, Republika Srbija

ZAŠTITA BILJAKA BEZ KEMIJE

Primjenom kemijskih sredstava za zaštitu biljaka poremetila se prirodna ravnoteža, što je uzrokovalo smanjenje broja prirodnih neprijatelja i povećanjem broja štetočina.
Jedan od osnovnih uzroka pojave štetočina je poremećena prirodna otpornost biljaka. Uzrok tome najčešće je nedostatak hranjivih materija za biljke, ali i višak dušičnih materija iz umjetnih gnojiva, čiji višak dovodi do povećane proizvodnje zelene mase, a zbog čega je biljka slabija kao takva i pravi mamac za štetočine. Radi toga ne treba ni pretjerivati s prehranom.
Da bismo u vrtu mogli primijeniti biološku zaštitu, važno je da zadržimo korisne životinje jer one pomažu u borbi protiv štetočina
Tako par sjenica dok hrani mlade prikupi i do 30 kg gusjenica i drugih štetočina. Da biste ih zadržali, ali i privukli druge ptice, postavite im kućice s otvorima prema jugoistoku. Ubrzo će ih naseliti kosovi, zebe, crvenperke. Zimi im vani ostavljajte hranu, a ljeti vodu u plitkim posudama.
Osim ptica korisni su: ježevi i žabe koji jedu puževe, ali i neki kukci kao što su bubamare, uholaže, mrežokrilke, bogomoljke, koji su prirodni neprijatelji lisnih ušiju.
Bubamare, ali i njezine ličinke pojedu dnevno i do 400 lisnih ušiju. Zato da bi imale što jesti ne treba uništavati prve lisne uši koje se pojave u proljeće, jer će se tako povećati broj bubamara.
U vrtu nalazimo i pauke koji su prirodni neprijatelji muva i komaraca, postoje i grabežljive grinje koje su prirodni neprijatelji crvenog pauka, ali i nekih drugih štetnih grinja.
U trenucima kada zakažu prirodni neprijatelji, odnosno kada se poremeti prirodna ravnoteža, biljke možemo zaštititi preparatima koji nisu otrovni za čovjeka a služe za zaštitu bilja.
Takva sredstva pripravljaju se od biljaka koje smatramo korovima kao što su kopriva, gavez, preslica, pelin.
Poznato je da na mjestima gdje rastu kadifice (Tagetes sp.) i neven (Calendula officinalis) u tlu nema zemljišnih štetočina, ni gljivica. Koren kadifice izlučuje fitotoksine koji su otrovni za parazitske gljivice, ali i za crve koji uništavaju korijen.
Neven koji je poznat po svojim ljekovitim svojstvima, izlučuje sok koji pomaže tlu pri oslobađanju od štetnih materija.
Te biljke treba saditi u proljeće na mjestima gdje se primijeti da je korijen izgrižen ili raspucao. Osim sitnih štetočina jedva vidljivih ljudskom oku, postoje i one veće, kao što su puževi, rovci i krtice.
Puževi su česti neželjeni gosti u našem vrtu, a njihovih prirodnih neprijatelja ježeva i žaba sve je manje. Puževi se uvijek okome na najljepše zelene lisnate biljke kao ili one tek presađene. Hrane se noću, i tada ih treba skupljati uz pomoć lampi i stavljati u posude s pepelom kako ne bi pobjegli. Postoje još neke metode za suzbijanje puževa.
Metoda s pivom: čaše od jogurta ukopaju se u zemlju i do 1/3 visine naliju pivom, iznad čaše napravi se zaštita od kiše pomoću drvenih daščica. Miris piva privlači puževe, koji se nakraju udave u čaši. Čaše treba prazniti svaki drugi dan i ponovno nadolijevati pivo.
Metoda s daščicama: na kritična mjesta u vrtu stave se daščice ispod kojih se puževi zavuku tijekom dana, kada ih treba pokupiti i ubaciti u posudu s vrelom vodom. S tom vodom, kada se ohladi, valja pošpricati ostale biljke jer taj miris odbija puževe.
Zemlja oko biljaka koje puževi napadaju treba posuti pepelom ili kamenim brašnom, a ove postupke treba ponavljati nakon svake kiše.
Puževe odbijaju i neke biljke kao što su dragoljub (Tropeolum majus), kadulja (Salvia officinalis), timijan (Timus serpilum), ricinus (Ricinus communis) pa te biljke valja saditi uz rub gredice.
Rovac je jedan od učestalih zemnih štetočina. Omiljena poslastica su mu gomolji i korenje. Njegov rov nije duboko u zemlji, pa ga je najlakše uhvatiti ako u zemlju ukopamo posudu s vodom, a sa strane postavimo daščice koje ga usmjeravaju u posudu.
Krtica je korisna životinja jer uništava rovce i druge gusjenice i crve, ali istodobno radi krtičnjake koji narušavaju estetski izgled vrta, najlakše ćemo ga otjerati ako u tlo ukopamo praznu bocu, a zvukove koje proizvodi vjetar krtice ne mogu dugo podnositi pa odlaze.
Lisne uši najlakše ćemo odbiti od biljaka ako u blizini posadimo lavandu (Lavandula angustifolia) ili čubar (Saturea hortensis). Možemo ih odstraniti s biljaka mlazom vode. To treba raditi ujutro kako bi se biljke što prije osušile. Ako to ne pomogne, može se upotrijebiti neko od prirodnih sredstava.
Za suzbijanje gljivičnih bolesti, kao što je hrđa u blizini nasada, može se zasaditi pelin, a za ostale mogu se primijeniti neka od prirodnih sredstava.
Da bismo pripremili neki od biljnih preparata za suzbijanje bolesti, trebamo biljke koje možemo zasaditi u vrtu kao ukras ili ih jednostavno naći na zapuštenim parcelama. Ako biljke koje trebamo nemamo u svježem stanju, poslužit će i osušene.
Važno je da biljke koje ćemo sušiti, a trebamo njihove listove, poberemo prije cvatnje. Za pripremu ovih sredstava koriste se: kopriva (Urtica dioica), preslica (Equisetum arven- se), gavez (Sympgytum officinale), pelin (Artemisia absintium) i druge.

Sredstvo za prskanje od koprive

Koristi se za suzbijanje lisnih ušiju, ali i kao lisno gnojivo (prehrana preko lista). Kilogram svježih kopriva se usitni i prelije s 10 litara vode (po mogućnosti kišnice) i ostavi se da odstoji 24 sata, ne duže jer se smanjuje efikasnost preparata. U nedostatku svježih kopriva stavi se 100-200 grama suhi. Nakon 24 sata rastvor se procijedi, a tim se rastvorom poprskaju zaražene biljke sa svih strana.
Gnojivo od kopriva

Radi se na sličan način kao i sredstvo za prskanje. Plastičnu ili drvenu posudu (nikako metalnu) napunimo do pola s koprivom, a do vrha nalijemo vodu. Posudu prekrijemo mrežicom i dva puta dnevno promiješamo. Kada se tekućina počne pjeniti, dodamo šaku kamenog brašna kako bismo neutralizirali neugodan miris. Kada rastvor prestane pjeniti, gnojivo je gotovo. Koristi se za polijevanje u razmjeri 1:10 (1 litra gnojiva razredi se s 10 litara vode).

Sredstvo od pelina

Koristi se protiv lisnih ušiju, grinja i hrđa. Sredstvo se priprema na slijedeći način: 300 grama svježih listova (30 grama suhi) potopi se u 10 litara vode i ostavi da stoji 2-3 dana, tada se procijedi i ne razrijeđenim sredstvom prskamo biljke.

Sredstvo za prskanje od rastavića (preslice)

Rastavić je biljka koja raste na vlažnim staništima pa je možete naći u blizini reka i potoka.
Koristi se protiv hrđa i pepelnica, grinja i crvenog pauka. Kilogram svježih preslica (150 grama suhe) potopiti u 10 litara vode i ostaviti da odstoji 24 sata, zatim kuhati 30 minuta, a kada se ohladi, razredi se u omjeru 1:5 i takvo koristi. Može se pomiješati sa sredstvom od koprive u omjeru 1:1 i takvo koristiti za prskanje biljaka.

Tečno gnojivo od listova gaveza

Gavez je biljka bogata mineralima. Sadrži željezo, kalcij, kalij, fosfor i mangan, sve su to mikro elementi potrebni biljkama za normalan rast i razvoj. Gnojivo od gaveza jača biljke i obogaćuje ih mineralima. Priprema se na isti način kao i gnojivo koprive.
Nakon nekoliko dana stajanja, kada se prestane pjeniti, smeđe je boje i neugodna mirisa na stajski gnoj. Koristi se u omjeru:10. Kvalitetno gnojivo dobit ćete miješanjem gnojiva od koprive i gaveza u omjeru 1:1. Dobivenu smjesu tečnosti potrebno je razrijediti vodom u omjeru 1:10.
Možda prirodna zaštita neće svaki put imati jednako dobre rezultate kao kemijska zaštita, možda će postupak koji puta trebati ponoviti, ali sjetite se da je to vaš ogromni dopri- nos očuvanju životne okoline.
Zaključiti možemo, da je davno poznata izreka Neće grom u koprive, a na koprivu neće ni bolesti i štetočine. Stručnjaci preporučuju da to treba iskoristiti u proizvodnji voća i povrća. Tkanina napravljena od koprive nađena je na lokacijama na kojima su ljudi živjeli još u brončanom dobu. Koprivu su koristili stari Rimljani i Grci kao hranu i lek.
U germanskoj mitologiji, kopriva je bila simbol boga munje.
Prema narodnom vjerovanju, munja nikada neće udariti u koprivu. Postoji mit da kad kokoši jedu sušene koprive, poveća se broj izlegnutih jaja.
Nekad siromašni, a danas svjesni i samosvjesni pojedinci, je često jedu u proljeće. Kopriva je bogata vitamina i mineralnih materija.
Kada sve to znamo, potpuno je neopravdano to što koprivu ne koristimo više. Pionir ekološke proizvodnje kod nas profesorica Branka Lazić kaže da se, osim u ishrani, kopriva može koristiti za suzbijanje biljnih bolesti i štetočina, kao bezopasno sredstvo.
Koristi se protiv svih lisnih ušiju folijarnim zalijevanjem ili prihranjivanjem. Najviše se koristi protiv lisnih ušiju koje napadaju povrće i voće.
Stvarajući otpornost biljke postiže se još nešto. Biljka postaje otporna i na druge insekte koji bi se mogli javiti. Što je najvažnije, ona stvara neutralnu sredinu i ne dozvoljava razvoj gljivičnih oboljenja a sama otpornost biljke je usmjerena na borbu protiv bakterijskih oboljenja.
Profesorica Lazić ima i recept za pripremu rastvora kojim ćemo, na našim okućnicama, ali i u ozbiljnijoj ekološkoj proizvodnji, zaštititi voće i povrće.
Isitnite koprivu, i jedan kilogram tako isitnjene koprive prelijte sa 10 litara hladne vode. Kopriva u vodi treba odstajati 24 sata. Tekućinu treba odvoji od čvrstog dijela. Usjev prskati jednom tjedno. Ako su biljke slabe, postupak treba ponoviti 2-3 puta tjedno.
Čvrsti ostatak nakon pripremanja rastvora može se iskoristiti za kompost, ili za prekrivanje zemljišta između biljaka u povrtnjaku. Nakon tretmana biljka postaje otpornija na bolesti i štetočine.
Tekuće gnojivo od koprive izvrsno je dušično gnojivo za pri hranu raznih biljnih vrsta. Ono djeluje ljekovito, uravnotežujuće i potiče razvoj klorofila i time proces fotosinteze.
Za pripremu nam je potrebno:
• Svježa ili sušena kopriva – ubire se sviježe biljke koje se mogu rezati od proljeća do ljeta,
• plastična posuda ili bačva od cca 15 litara. Najbolje je koristiti plastiku jer drvo pušta tanine, a metalno posuđe ni u kom slučaju ne dolaze u obzir zbog neželjenih kemijskih reakcija,
• odstajala voda (ukoliko nismo u mogućnosti pribaviti kišnicu),
• mreža koju koristimo umjesto poklopca (metalnu ili već po izboru) da omogućimo cirkulaciju zraka.
Na dno bureta stavljamo jako usitnjenu koprivu, a zatim posudu ispunimo vodom. Omjer bi trebao biti 1 kg koprive na 10 l vode ili ukoliko se koristi suha 150 – 200 g suhe koprive na 10 l vode.
Smjesa se tokom vrenja pjeni tako da valja ostaviti dvadesetak cm mjesta od ruba bureta, a sve promiješamo barem jednom dnevno da bi omogućili kisiku da sudjeluje u procesu razgradnje. Bure smjestimo na osunčano mjesto. Miris koji se razvija tokom fermentacije moguće je ublažiti šakom kamenog brašna posutom po površini.
Gmpkovp je spremno za upotrebu nakon 1,5 do 3 tjedna zrenja odnosno kada poprimi tamnu boju i prestane pjeniti. Bure sada možemo poklopiti.
Gnojivo se naravno mora razrijediti najčešće u omjeru 1:10, a ukoliko se radi o osjetljivijim biljkama ili ste napravili jaki ekstrakt, gnojivo razrijedite na 1:20.
Gnojivo se koristi za prehranu u području korijena, ali moguće ga je upotrebljavati i za prskanje nadzemnih dijelova. Tada je potrebno razrijediti u omjeru 1:50.
Jedine kulture koje ne podnose ovo gnojivo su grah, grašak, luk i češnjak.
Ukoliko se gnojivo ne potroši odjednom, potrebno ga je uskladištiti u nekoj hladnijoj prostoriji da ne bi došlo do ponovne fermentacije. Tako uskladišteno može izdržati do kraja godine.
Ukoliko imate dovoljno koprive, možete ju samo malo usitniti i prekriti zemljište oko biljaka, to povoljno utječe na pojačani rad biljnih organizama kao i na povećanu mineralnu vrijednost zemljišta i biljaka.
Ako se odlučite za ovo gnojivo (veoma je dobro, pogotovo za organsku proizvodnju povrća, vodite računa da ne koristite koprivu koja ima sjeme, jer se može dogoditi da je rasijete.
Bio vrtlarstvo za mnoge je izlaz iz vrtloga sumnji izazvanih upotrebom kemijskih sredstava. Vrtlarstvo bez upotrebe otrova pruža potpuno moguće rješenja.
Potpunim prestankom upotrebe kemijskih sredstava poboljšava se zemljište i plodovi. Sredstva potrebna za zaštitu ugroženih biljaka u vrtu možete sami pripremiti od bilja koje većinom sami uzgajate ili se nađu u prirodi.
Kopriva je u tom izboru jedna od najdragocjenijih darova prirode.
Vratimo se prirodi, jer to je jedini pravi put!

Literatura:

1. http://www.poljopartner.rs/VestDetaljno.aspx?id=23741&grupa=5
2. http://mojcvijet.hr/content/view/175/73/
3. http://durmitor.wordpress.com/2011/03/25/zastita-biljaka-bez-hemije/
4. http://www.srbel.net/2012/04/17/zastita-biljaka-bez-hemije/?lang=lat
5. http://www.bastovanstvo.rs/index.php?topic=17.0
6. http://horti-kultura.hr/index.php/component/k2/item/40-teku%C4%87e-
gnojivo-od-ko- prive.html


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:34:43
Message:

Branislav Rajić
promotor ishrane budućnosti
Beograd, Republika Srbija

HRANA BUDUĆNOSTI – LYCIJUM BARBARUM

U uvodu je potrebno istaći, da je Lycijum Barbarum (kineski slatki koren, gan cao, goji bobice.) ključna biljka, koja se u medicini koristi duže od pet tisuća godina. Tradicionalni liječnici vjeruju da njegova upotreba omogućava postizanje dugovječnosti jer podmlađuje ljudski organizam. Cilj ljudske vrste u XXI vijeku, jeste da im životni vijek bude iznad 150 godina, jer Svaka smrt prije 150 godine života jeste nasilna smrt. To je naučna i praktična činjenica, te je od izuzetne važnosti imati pravovaljanu informaciju, koja doprinosi zacrtanom cilju.
Metodološkim istraživanjem stručno naučne literature, kao i vlastitim uvidom u blagotvorna učinkovitost Lycijum barbaruma, dobivena su neprocjenjiva saznanja.
Rezultati potvrđuju da Lycijum barbarum ima izvanredne terapeutske osobine, što su potvrdila i suvremena naučna istraživanja.
Lycijum Barbarum, to jest goji bobica je jedna od najmoćnijih biljaka u svetu. Lycium je drvenasta grmolika biljka koja daje visokoenergetski plod bobičasto–čokoladnog okusa. Lycium barbarum je grm koji prirodno raste u sjevernoj Aziji, distribuira se kroz Kinu i ekstenzivno uzgaja u provinciji Ningxia.
Lycium Chinese je malo manji grm koji prirodno raste u istočnoj Kini.
Gaji se u cijeloj Kini, zatim u dijelovima SAD-a, te u drugim zemljama gdje se prerađuje. Plod grma licijum je svijetlo crvene boje, mek skoro kao guma za žvakanje, a ima ugodan ukus. Koriste se bobe sa uzgajanih i sa divljih biljaka. Beru se zrele, zatim suše, dok se koža ne smježura, a plod ostane mekan.
Kineski narod je od davnina govorio o tri biljke života. To su ginseng, vrijesak i goji bobice (Lycium Barbarum i Lycium Chinese). U nekoliko pokrajina Kine i područja u Tibetu, ova biljka raste u prirodi kao samonikla i taj dio se zovu Goji pojas i tu je smatraju svetom biljkom. Godinama unazad ova biljka osvaja Ameriku i Evropu i koristi se kako u ishrani tako i u medicini zbog svojih nevjerojatnih sastojaka.
Goji može narasti od 1 do 3 metra u visinu i najviše mu odgovara alkalno zemljište. Postoji L. chinense koja se najviše gaji na jugu Kine i nešto je niža, a Lycium barbarum na sjeveru i nešto je viša i ima krupniji list. Podnosi visoke temperature ljeti kao i hladne zime sa velikim minusom. Plod je duguljast narančast veličine od jedan do dva cm. Bobice su prepune sjemenki. Bobice zriju od srpnja do listopada i ne beru se, već se tresu zbog brze oksidacije. Sušene su slatke mada se mogu jesti i sirove.
Daje rod od treće godine. Nisu potrebna nikakva ulaganja nakon sadnje, ne traži zalijevanje, niti ga napadaju štetočine. Vrhove treba zakidati tako da se biljka razvije u grm, a ne da ode u visinu. Ako se pusti da ode u visinu prije rodi ali je neotporna na vjetar.
Goji jako lijepo izgleda i kao ukrasna biljka u vrtu. U tijeku jedne godine žbun se može i utrostručiti. Odgovara mu i balkansko klimatsko područje te se uspješno gaji. Prskanje Lycium barbaruma nije potrebno jer su goji bobice – eko voće.

Nalazi se na prvom mjestu biljaka po količini antioksidanata koje posjeduje u uništavanju slobodnih radikala.
U 100 grama goji bobica ima fantastičnih 25 300 jedinica, četiri puta više od trećeplasirane šljive i drugoplasiranog nara.
100 grama goji bobica sadrži: *370 kalorija* 7 vitamina (B1, B2, B6, C, A, D, K) * 21 mineral = cink, selen, kalcij, kalij. * kalcija 112 mg što čini 10 % preporučene dnevne doze (pdd), kalija 1.132 mg što čini 24 % pdd, željeza 11 mg što čini 80 % pdd, cinka
2 mg što čini 18 % pdd, selena 50 #956;g što čini 91 % pdd, vitamina B2 1.3 mg što čini 100 % pdd, vitamina C oko 75 mg što čini 100 % pdd * 18 amino kiselina od ukupno 20 * 8 polisaharida i 6 monosaharida * linolnu i alfalinolensku kiselinu, betasitosterol (dobar za ho- lesterol) * 5 karotenoida uključujući beta karoten, zeksantin, lutein, likopen i kriptoksantin.
Zbog veoma dobrog izvora željeza, kao i vitamina C, upotreba licija u prevenciji sideropenijske anemije, kao i liječenja blažih oblika anemije, ne smije biti izostavljena.
Visoka koncentracija selena, vitamina C i karotenoida mu daje fantastična antioksidacijska svojstva.
Polisaharidi omogućavaju pravilan rad i prevenciju bolesti debelog crijeva, pospješuju razgradnju minerala, stabiliziraju razinu šećera u krvi, stimuliraju funkcije imunog aparata.
Dobar je za vid, štiti oči od odumiranja žute pjege izazvane djelovanjem slobodnih radikala, smiruje nervozu, a pospješuje i pamćenje, pomaže u zaštiti od različitih oblika raka, dobar je za srce i kod povišenog krvnog pritiska, a koristi se i u borbi s rakom grlića
maternice, za liječenje impotencije i uvećane prostate, kod mršavljenja, jača metabolizam i daje prirodnu slatkoću, koja savršeno zamjenjuje šećer.
Neko ih zove i sretnim bobicama zato što se čovjek dobro osjeća kada ih redovno konzumira, utječu na dobro raspoloženje, daju tijelu snagu, izdržljivost, vitalnost i utječu na dug i zdrav život, dnevno ih je potrebno 10 do 30 g, da bi se postigao željeni rezultat.
Kao i većina jestivog voća goji ne pokazuje toksičnost. Dnevna doza može varirati od 10 do 100 grama sušenog voća u zavisnosti od potreba. Doze preko 100 grama dnevno nisu preporučljive.
Lycijum Barbarum se u medicini tisućama godina koristi u borbi protiv raznih bolesti. Stimulira nastajanje interferona i povećava imunitet. Djeluje antimikrobno i antialergijski, efikasan je protiv raznih bolesti respiratornih organa i odličan stimulans za rad najveće laboratorije čovječjeg tijela. Efikasan je i u liječenju grupe degenerativnih oboljenja kao što je artritis zahvaljujući svojim antiinflamatornim osobinama. Tradicionalno se u kineskoj medicini upotrebljava kao yin tonik, njeguje jetra, bubrege i jača vitalnu energiju.
Vitamini i sastojci kao zeaxantin, sitosterol i LBP-X imaju antitumorski učinak. Betakaroten sam jača otpornost organizma, odnosno djeluje kao imunostimulator, a pri tome mu pomažu i brojni polisaharidi i glikoproteini Licium-a, kao LBP (3p), LBP-X, LbGp2, te vitamini
Poboljšava vid. Zeaxantini uz lutein imaju značajnu ulogu u zaštiti od staračke makularne degeneracije i slabovidosti, a poznato je dobro djelovanje na vid beta karotena.
Zeaxantin ima sljedeća osobine: antikancerogeno – antitumorsko, hepatoprotektivno, djeluje kao inducer quinone-reduktaze i smanjuje rizik makularne degeneracije kod starijih.
Arginin djeluje kao afrodizijak, pojačava oplodnu moć muškarca, pa se upotrebljava kod jačanja spolne moći i protiv impotencije, te erektivne disfunkcije. (LBP) polisaharidi boba licija štite sjemeni epitel od djelovanja starenja i toplote. Navodi se studija koja je pokazala da su muškarci preko 59 godina, koji su uzimali 2 unce (1 unca = 30 gr) bobica Licija dnevno, nakon deset dana testiranja imali značajan porast razine testosterona (muškog spolnog hormona) u odnosu na ostale.
Sprečava mutacije genetskog materijala i pojavu malignih oboljenja. Vitamini i sastojci kao zeaxantin, sitosterol i LBP-X imaju antitumorsku učinkovitost.
Betakaroten sam jača otpornost organizma, odnosno djeluje kao imunostimulator, a pri tome mu pomažu i brojni polisaharidi i glikoproteini Licija, kao LBP (3p), LBP-X, LbGp2, te vitamini.
Poboljšava vid. Zeaxantini uz lutein imaju značajnu ulogu u zaštiti od staračke makularne degeneracije i slabovidosti, a poznato je dobro djelovanje na vid beta karotena.
Zeaxantin ima sljedeće osobine: antikancerogeno – antitumorsko, hepatoprotektivno, djeluje kao inducer quinone-reduktaze i smanjuje rizik makularne degeneracije kod starijih.
Arginin djeluje kao afrodizijak, pojačava oplodnu moć muškarca, pa se upotrebljava kod jačanja spolne moći i protiv impotencije, te erektilne disfunkcije.
(LBP) polisaharidi boba licija štite sjemeni epitel od utjecaj na starenje i toplotu. Navodi se studija koja je pokazala da su muškarci preko 59 godina, koji su uzimali 2 unce (1 unca= 30 gr) bobica licija dnevno, nakon deset dana testiranja imali značajan porast razine testosterona (muškog spolnog hormona) u odnosu na ostale.
Dizajnirana je i provedena studija u namjeri da provjeri efekt jednog od sastojaka lycija barbarum-a, polisaharid-protein kompleksa LBP (3p), na imuni sistem miša kome je induciran prijenosni sarkom S180. U navedenoj studiji Gan i suradnici sa Huazhong Univerziteta nauke i tehnologije Wuhan, Kina, su pokazali da polisaharid-protein kompleksa LBP (3p) može značajno usporiti rast sarkoma S180, a pojačati: fagocitozu makrofaga, zatim formiranje antitijela, proliferaciju limfocita, te aktivnost citotoksičnih T limfocita (CTL), razina ekspresije interleukin-2 (IL2) gena i na kraju reducirati lipidnu peroksidaciju oboljelog organizma.
Zaključci studije ukazuju da LBP (3p) može inducirati imuni odgovor i imati potencijalni terapeutski efekt kod karcinoma. Optimalna doza je bila 10 mg/kg i pokazala se efektnijom od doza od 5 mg/kg ili 20 mg/kg.
Kineski naučnici u studenome 2003. godine pokazuju da polisaharid licium barbarum (LBP) ima protektivni efekt na testikularne ćelije, oštećene oksidaciojom hodrogen peroksidom (H2O2). Testikularne ćelije su 1 sat bile izložene različitim koncentracijama LBP-a prije nego što su tretirane sa 100mmol/L H2O2 u trajanju od 25 minuta. Prikazano je da LBP čisti slobodne radikale i zadržava oštećenje genetskog materijala DNA testikularnih ćelija uzrokovanog oksidacijskim stresom.
Kineski naučnici u objavljuju u Etnofarmakološkom žurnalu u listopadu 2002. godine rezultate svoje studije. Polazeći od toga da se u Kini od davnina plodovi L. barbarum koriste u tretmanu neplodnosti muškarca a da je mehanizam djelovanja ostao nepoznat. Do sada se znalo da oksidativni stres je najozbiljniji uzročnik strukturalne degradacije i apoptoze (odumiranja ćelija) u testisima izoloženim hipertermiji, tj. većoj vrućini i zagrijavanju na što su muške spolne žlijezde jako osjetljive. Pod pretpostavkom da lycium barbarum ima antioksidacijski efekt i štiti od oksidacijskog stresa uzrokovanog toplotom mjerena je lipidna peroksidacija uzrokovana ultraviolentnim zrakama i citohrom c redukcija od strane slobodnih radikala. Rezultati studije su pokazali da je polisaharid boba licijuma (LBP) moćan inhibitor obje spomenute reakcije.

Objedinjeni ovi rezultati pokazuju zaštitni efekt lycium barbarum na degeneraciju sjemenoga epitela uzrokovanog starenjem i toplotom, zatim ukazuje na mogući mehanizam ovoga protektvnoga djelovanja i daje naučnu podlogu tradicionalnoj upotrebi ove biljke.
Njemački naučnici sa Instituta za kemiju namirnica, pri Univerzitetu Hohenhaeim, iz Stuttgart-a su u svibnju 2004 objavili u Britanskom Journal of Nutrition, da je zaxantin dipalmitat (esterificirani zaksantin) iz Lycium barbarum, mnogo veće bio dostupnosti, odnosno da brže dospijeva u organizam i da je u njemu bolje iskorišten, nego njegova neesterificirana forma, nađena drugdje.
Inače se za zaxanthin i lutein navodi da mogu smanjiti rizik nastanka makularne degeneracije, koja je jedno od najčešćih očnih oboljenja starijih.
Suhe bobice Lycium Barbarum sadrže oko 0,5% prekursora aksorbinske kiseline vitamina C, što je uporedivo sa količinom C-vitamina u svježem limunu, navodi se u studijama japanskih naučnika.
Naučnici Odjeljenja interne medicine iz Ho-Ping bolnice u Taiwan-u u studenome 2003 prikazuju u „Phitomedicine” žurnalu, mogućnost regulacije aktivnosti MAO-B od strane Lycium chinese, što je od krucijalne važnosti u tretmanu neurodegenrativnih oboljenja. Inače Monoamin oksidaza – MAO, katalizira oksidacijsku deaminaciju biogenih amina, što je udruženo sa otpuštanjem H2O2. Postoje 2 podtipa, MAO-A i MAO-B. Zaključuje se da Lycium može biti koristan za odlaganje i prevenciju progresivnih degenracijskih procesa uzrokovanih neurološkim oboljenjima.
Glavna bolnica kineskih zračnih snaga u Pekingu, Kina, provela je 2002. godine ispitivanje antiupalnog djelovanja sastojaka koji se upotrebljavaju u kineskoj tradicijskoj medicini. Prikazan je značajan efekt koji bobe lycija imaju u smanjuju otoka i artritičnih upalnih promjene u zglobu.
Evropski žurnal farmakologije u lipnju 2003 objavljuje studiju Gan Lu i suradnika. Produkcija citokina je ključni moment u inicijaciji i regulaciji imunoga odgovora. Mnoge supstance se upotrebljavaju da moduliraju produkciju citokina, a time i imunoga odgovora kod mnogobrojnih oboljenja, na primjer kod raka.
Interleukin-2 i tumor necrosis factor-alfa su dva vrlo važna citokina u antitumorskom imunom odgovoru, tj pri odbrani organizma od tumora. Studija pokazuje da davanjem sastojka lycij barbarum-a, polisaharid-protein kompleksa LBP (3p), dolazi do pojačane ekspresije interleukin-2 i tumor necrosis factor-alfa i na razini mRNA i na proteinskoj razini. To se događa u direktnoj ovisnosti o dozi LBP (3p) i time se zaključuje da on može inducirati imuni odgovor i imati mogući terapeutski efekt u malignih oboljenja.
Pročišćena komponenta licij barbarum polisaharida LBP-X je testirana i prikazano je da inducira značajnu prilagodljivost na fizičke napore, pojačava otpornost na umor i ubrzava njegovu eliminaciju. LBP-X pojačava depoe glikogena u mišićima i jetra, pojačava aktivnost LDH i pojačava blod urea nitrogen (BUN) nakon krajnjih napora, ubrzavajući njegovu eliminaciju poslije toga. Doza od 10 mg/kg/dan bila je najoptimalnija u odnosu na pet testiranih doza na institutu za higijenu, medicinskog fakulteta Wuhan, Kina. Rezultati su objavljeni u ožujku 2000. godine.
Iz Lycium Barbarum su izolirani mnogi aktivni polisaharidi. Prsmatran je utjecaj četiri od njih LBP 1a-1, LBP 1a-2, LBP 3a-1, LBP 3a-2 na regulaciju imuniteta i zaključeno da polisaharidi sa glavnim lancima ad lafa- (1->4) D-poligalakturona pokazuju jači imuno-modulatorni efekt.
Iz Lycium Barbaruma izolirani glukokonjugat LbGp2 sa molekularnom masom 68,2 ku, satoji se od 90,7% karbohidrata i ima 18 različitih aminokiselina. U studiji provedenoj 2001. godine na Institutu za organsku kemiju u Šangaju pri kineskoj akademiji, dokazano je da LbGp2 povećava učestalost fagocitoze i, promovira limfocitnu translaciju i ubrzava produkciju serumskoga kemolizina. Efikasno djeluje kao antioksidant uništavajući slobodne radikale aniona superoksida koji su proizvedeni u studiji uz pomoć DMSO- NaOH. Ovaj homogeni glukokonjugat je pokazao značajnu aktivnost u imunitetu i kao antioksidans.
Slična studija koja je pokazivala efekt LbGp2 na imunitet je usporedo rađena, također u Kini, a objavljena je u časopisu Carbohydr Res, u ožujku 2001. godine.
Šangajski institut kineske akademije je objavio rezultate druge studije gdje je prikazan efekt glukokonjugata i njihovih glikana na inhibiranje peroksidacije low density lipopro- teina (LDH). Naime to je proces stvaranje „po organizam lošeg” lipoproteina kolesterola.
Zaključeno je da glikani nemaju nikakav efekt na ovaj proces, a da glukokonjugati inhibiraju proces peroksidacije LDH, a od njih najbolji efekt ima LbGp5.
Lycium Barbarum inhibira apoptozu – odumiranje ćelija jetra miša uzrokovane hidro- kortizonom, a efekt mu je u ovisnosti o dozi.
Ovo je dokazano na Fakultetu za farmakologiju, Guanzhou, Kina i objavljeno u svibnju 1999. godine. Apoptoza je programirana smrt ćelije u organizmu. Naime, nakon određenoga broja dioba, a uslijed još nerazjašnjenih procesa i signala iz nje same, ćelija u organizmu umire. Smatra se da je taj proces u nju genetski uprogramiran.
U studenom 2001 je objavljena studija kineskih naučnika koji su pokazali da polisharid licium balbarum LBP-X ima inhibitorni efekt na rast ćelija leukemije čovjeka (HL-60) i da je taj efekt direktno razmeran dozi. LBP-X smanjuje fluidnost membrane HL-60 ćelija, a time usporava rast ćelija kod leukemije.
Poznato razarajuće djelovanje slobodnih radikala u organizmu. Lycij kao antioksidant je predstavljen u više studija.
U posebno dizajniranoj studiji rađene na Odseku preventine medicine Medicinskoga fakulteta Yinchuan, Kina, a čiji su rezultati objavljeni u veljači 2002. godine, ispitivan je efekt Lycium barbaruma na slobodne radikale nastale hipoksijom (stanjem nedostatka kisika u tkivima).
Eksperimentalne životinje su hranjene ekstraktom licija 16 dana, a potom izložene uvjetima sa smanjenom količinom kisika. Pokazana je veća aktivnost superoksid dizmutaze (SOD), katalaze (CAT) i potpune antioksidantskog kapaciteta u uspoređenju sa kontrolnom grupom što pokazuje zaštitno djelovanje Lycium barbarum-a na oštećenja od strane slobodnih radikala nastalih usljed hipoksije.
Antioksidaciono djelovanje ukupnih flavonoida Lycij barbarum na slobodne radikale kreće se od 0-51% na O2-, dok se na OH- radikal, djelovanje 21-72%.
Nakon provocirane lipidne peroksidacije membrane crvenih krvni zrnaca uz pomoć H2O2 urađena je studija koja je proučavala antioksidantsko djelovanje komponenti Lici- um barbarum i betina. Utvrđeno je da najbolju inhibiciju lipodne peroksidacije membrane ćelija imaju suhe bobe licija < zatim polisaharidni flavonoidi liciuma > a najslabiju sam betain.
Posebno se navode studije u kojoj ekstrakt Lycium barbaruma imaju hepatoprotektivno delovanje odnosno štiti ćelije jetra:
U prvoj od njih, rađenoj od strane korejskih naučnika i objavljenoj u siječnju 2003. godine, tri nova pirolska derivata su izolirana i dokazano je njihovo izrazito zaštitno djelovanje na ćelije jetra.
U drugoj studiji, objavljenoj u rujnu 2000 u Phytotheapy Res., korejski naučnici sa Fakulteta za medicinu Istoka i Zapada, Kyunghe Univerziteta iz Seula su pokazali da cerebrozid iz Lycium Chinense štiti primarne kulture ćelija jetra koje su bile izložene galaktozaminu i ima izraženo hepatoprotektivno djelovajnje.
Sa istog fakulteta je 1999 u Biol Pharm Bull objavljena studija da novi cerebrozid iz boba licija čuva glutation redoks sistem ćelija jetra, najvjerovatnije putem očuvanja nivoa mi- tohondrijalnog fluatationa (GSH) uništavajući slobodne radikale, te na taj način smanjuje lipidnu peroksidaciju i oštećenje ćelije.
Antihepatotoksični efekt novoga cerebrozida je inače prvi put spomenut 1997. godine u J Nat Prod.
U četvrtoj studiji, objavljenoj u rujnu 1997 u Res Commun Mol Pathol Pharmacol, korejski naučnici sa seulskog Nacinolnog Univerziteta su pokazali hepatoproektivno djelovanje karotenoida, zeaxanthin dipalmitat-a – iz Lycium barbarum-a.
Prethodno spomenuti korejski naučnici, su još ranije uočili i objavili da karotenoid, zeaxanthin dipalmitat iz Lycium Barbarum, smanjuje proliferaciju miofibroblastima sličnih ćelija i sintezu kolagena in vitro. U ožujku 2002. su objavili članak u Biol Pharm Bull., u kom su pokazali na animalnom modelu da zeaxanthin dipalmitat smanjuje intenzitet fibroze jetra. Administritrana doza je bila 25 mg/kg.
Vojnomedicinski fakultet u Šangaju, Kina je u studenome 1994. godine objavio svoju studiju. Provedena su ispitivanja djelovanja LAK/IL-2 terapije kombinirane sa Lycium barbarum polisaharidima (LBP) kod tretmana malignih oboljenja.
U studiju je uključeno 75 oboljelih koji su imali neko od oboljenja: maligni melanom, karcionom bubrega (renal cell carcinoma), kolorektalni karcinom, karcinom pluća, nazofaringalni karcinom (nosa i ždrela). Odgovor na terapiju LAK/IL-2 u kombinaciji sa (LBP) je bio 40,9% u usporedbi sa 16,1% odgovora na tretman na sam LAK/IL-2. Istovremeno je kombinirani tretman imo dužu remisiju. Zaključuje se da Lycium barbarum polisaharidi (LBP) mogu biti upotrijebljeni kao adjuvantna (dodatna) bioterapija malignih oboljenja.
1991. je Institut za rak, Yinchuan, Kina objavio da postoji bolji efekt radioterapije kombiniraane sa Lycij barbarum polisaharidima (LBP) kod tretmana Lewis karcinoma pluća, nego kod same radioterapije.
Tipični i tradicionalni način upotrebe, bio je jedenje zrelih boba, obzirom na njihov ugodan ukus. Također bobičasti plodovi lycija mogu biti upotrijebljeni u hrani ili pripremljene kao čaj. Postoje i biološko aktivni proizvodi (BAP) koji se mogu nabaviti.
Prodaja ovih proizvoda je u stalnom porastu, zbog sve većih naučnih dokaza o spektru djelovanja i efikasnosti ove biljke u tretmanu određenih stanja.
Zaključiti možemo da lycij Barbarum sadrži 19 (18) amino kiselina (od kojih je 8 esencijalnih), 21 mineral u tragovima, uključujući i antikancerogeni germanij, više proteina nego cjelovito zrno pšenice (13%), više C vitamina od naranče, kompleks B vitamina neophodnih za pretvaranje hrane u energiju, vitamin E (rijetko se nalazi u voću, uglavnom u sjemenkama i žitaricama), ciperon, koji koristi srcu i krvnom pritisku a ublažava i ženske tegobe, solavetivon, snažan antigljivični i antibakterijski spoj, fizalin, aktivan spoj koji štiti od leukemije i hepatitisa B, betain, koji se koristi da bi jetra proizvodila holin, spoj koji smiruje nervozu, poboljšava memoriju i štiti od masne jetra.
Betain takođe smanjuje rizik od infarkta i štiti DNK, kompletan spektar antioksidanta karotenoida, uključujući i beta karotin (bolji izvor od mrkve) te zeaksantin (štiti oči).
Ovo čini licij najbogatijim izvorom beta karotina od svih poznatih namirnica, beta-sitosterol, antiupalni agens. Beta-sitosterol se također koristi za snižavanje kolesterola, liječenje spolne nemoći i kod povećane prostate, esencijalne masne kiseline, koje su potrebne za održavanje proizvodnje hormona, dobro funkcioniranje mozga i nervnog sistema.
Zbog bogatog sastava lycij Barbarum jača imunološki sistem, usporava proces starenja organizma, sprečava nastanak leukemije i raka, štiti od bolesti srca i krvnih sudova, regulira rad mokraćnog sistema, daje snagu i energiju, djeluju antibakterijski i anti upalno, poboljšava plodnost kod žena, štite vid i doprinosi ljepšem tenu, poboljšavaju cirkulaciju, štite od dijabetesa, poboljšava kvalitetu sperme.
Da bi uživali u zdravstvenim dobrobitima lycij barbaruma, potrebno je sasvim mala količina. Preporučena dnevna doza bobica je 10-30 g dnevno. Međutim ne postoji gornja granica u konzumiranju goji bobica. Na primjer u kineskoj medicini uobičajeno se primjenjuje doza od 150 g svježih bobica dnevno.
Kod nas nećete pronaći sveže bobice licija, jer se one brzo kvare.
Forever Living Products D.O.O. Beograd Srbija, ne koristi cijelu biljku, već njen ekstrakt, ali u sudjelovanju sa Licorisom, što je vrlo bitno.
Radi toga je Forever Lycium Plus, kao antioksidant 40 puta jači od C vitamina i 100 puta jači od E vitamina i moćna je dopuna arsenalu antioksidanta.
S obzirom na brojne vitamine, aminokiseline, enzime. kao i druge biološki aktivne materije, preparat Forever lycij Plus se koristi za: jačanje organizma nakon oboljenja i tokom rekonvalescencije, regeneraciju tkiva, dizanje niske razine vitalne energije, detoksikaciju organizma, tretmana opće malaksalosti i slabosti, poboljšanja vida, kod zujanja u ušima, tretmana bolova u zglobovima i leđima, dijabetesa, seksualne neadekvatnosti, impotencije, neplodnosti, protiv starenja organizma, protiv stvaranja naslaga kolesterola, za sprečavanje mutacije genetskog materijala i pojavu malignih oboljenja.
Jedna tableta Forever lycij Plus sadrži 300 mg extracta lycij Barbaruma i 37,5 Licorice.
Dnevna doza od 3x2 tablete simbioznog djelovanje lyciuma i licorice, predstavlja neprocjenjiv doprinos zdravstvenog blagostanja.

Literatura:

1. The efficiency of flavonoids in polar extracts of Lycium chinense Mill fruits as free radical
scavenger. By: Qian, Jian-Ya; Liu, Dong; Huang, A-Gen. Food Chemistry, Sep2004, Vol. 87 Issue 2, p283,6p; DOI: 10.1016/j. foodchem. 2003.11.008; (AN
12964026)
2. Use of Chinese herbal products in Oakland and San Francisco Chinatowns. By: Cheng,
Jennifer; Lee, Peggy; Li, Joycelyn; Dennehy, Cathi E.; Tsourounis, Candy. American Journal of Health-System Pharmacy, 4/1/2004, Vol. 61 Issue 7, p688,7p, 5 charts; (AN 12662899)
3. Identification and quantification of zeaxanthin esters in plants using liquid chromato- graphy-mass spectrometry. (eng; includes abstract) By Weller P, J Agric Food Chem,
2003 Nov 19; Vol. 51 (24), pp. 7044-9; PMID: 14611169
4. Lycium barbarum LBP3p upregulates IL-2, TNFalpha, known antitumor cytokines.
Immunotherapy Weekly, 9/10/2003, p12,1p; (AN 10771153)
5. [Protective action of Lycium barbarum L. (LbL) and betaine on lipid peroxidati- on of erythrocyte membrane induced by H2O2] (chi; includes abstract) By Ren B, Zhongguo Zhong Yao Za Zhi, 1995 May; Vol. 20 (5), pp. 303-4, inside cover; PMID:
7 492366

__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:35:55
Message:

Zdenka Nikolić Dragutinović, dr med. spec.,
Ljubica Medić Mijačević, dr med. spec.
Zemun, Republika Srbija

FUNKCIONALNA ISHRANA U OČUVANJU ZDRAVLJA

Pojam funkcionalne hrane prvi put uveden je u Japanu 1980, kada je japanska vlada ustanovila projekt ispitivanja potencijalnih pozitivnih efekata hrane u cilju reduciranja troškova liječenja. Danas se u svijetu funkcionalna hrana definira kao ona hrana, koja pored nutritivnih osobina, dužim konzumiranjem može uticati preventivno ili terapijski na različite aspekte zdravlja ljudi. Ta hrana mora biti u formi uobičajene ishrane, a da pritom ističe pozitivan efekt prilikom konzumiranja uobičajenih količina. Ona sadrži jednu ili više komponenata koje povoljno djeluju na zdravlje ili pak smanjuju rizik od bolesti. Funkcionalna hrana se temelji se na filozofiji koju je prije mnogo vjekova iznio grčki liječnik, odnosno naš učitelj Hipokrat: Neka ti hrana bude lijek, a lijek hrana.
Funkcionalnu ishranu dopunjavaju dijetetski suplementi odnosno koncentrirani izvori nutrijenata (vitamina, minerala) ili drugih supstanci koje imaju hranljivi ili fiziološki efekt, dozirani u farmaceutskim oblicima (kapsule. tablete, kapi)
Funkcionalna hrana je počela ulaziti na mala vrata u ordinacije službene medicine, veoma često podcjenjivana i omalovažavana, da bi danas imala mnogo pristalica među liječnicima svih specijalnosti. Sam naziv ovog načina ishrane ukazuje da naše kardinalne funkcije u cjelini odnosno integralnosti izuzetno stimuliraju određene grupe spojeva i čuvaju određene sisteme naših organa od bolesti i prijevremenog starenja.
Danas se izuzetno koristi termin anti age program. Zapažena su mnoga pretjerivanja u komercijalnom smislu, ali je definitivno jasno da funkcionalna ishrana uz dijetetske suplemente, dodatke hrani zauzima vodeće mjesto u okviru integralne medicine. U najprestižnijim svjetskim medicinskim ustanovama danas se u veliko koriste proizvodi izvorne fitofungo terapije tradicionalne istočne medicine.
Znači, funkcionalna hrana i dijetetski suplementi imaju za cilj da odlože ili uspore starenje, da unaprijede zdravlje. Nameće se zaključak da ovakav način ishrane direktno utječe na rađanje zdravog potomstva.

__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:37:21
Message:

Dragica Draganović
dr sci. med.
Banja Luka, Republika Srpska

PROBIOTIK U PREVENCIJI KARCINOMA

Cilj prevencije svih karcinoma je u održavanju digestivnog sistema zdravim, sa posebnim osvrtom na debelo crijevo, jer sve bolesti i svaki rak počinje u debelom crijevu.
Analizirajući dostupnu naučno – stručnu literaturu, došli smo do slijedećih rezultata.
Po Mišljenju Ilja Mečnjikova (1845-1916) ruskog mikrobiologa, prerano starenje i smrt uzrokuju začepljenje krvnih sudova, koji nastaju zbog štetnog djelovanja divljih bakterija koje izazivaju truljenje. Ilja Mečnjikov je do saznanja, da u Bugarskoj među planinskim pastirima živi veliki broj starih ljudi koji imaju preko sto godina. On je u svojim istraživanjima došao do zaključka da hrana koju oni jedu, sadrži materije koje uništavaju bakterije koje izazivaju truljenje. On je pronašao Lactobacillus Bulgaricus, i pripisao mu tu ulogu.
Suvremena nauka lactobacillus Bulgaricus svrstava u pro biotike.
Od 1970 godine naučnici se bave upotrebom pro biotika u ljudskoj ishrani. Pro biotici bukvalno označavaju bakterije koje žive u ljudskom organizmu, pogotovu u crijevima i imaju blagotvorno djelovanje. Danas, u širem kontekstu, pro bioticima nazivamo sve proizvode koji sadrže bakterije blagotvornog učinka.
Pro biotici su humane bakterije, a nastanjene su duž cijelog sistema organa za varenje, u ženskim spolnim organima, usnoj, nosnoj i ušnoj šupljini, pa čak i u konjuktivi oka.
Kada se govori o pro bio ticima, prvenstveno se misli na skup bakterija koje žive u debelom crijevu, a nazivamo ih crijevnom florom. Bakterije crijevne flore po sistematizaciji pripadaju biljnom svetu.
Pro biotici su vrsta dobroćudnih bakterija koje dospijevaju u organizam putem hrane i u stanju su se nastaniti i razmnožiti u crijevnom traktu, gdje i pokazuju blagotvorno djelovanje na zdravlje domaćina. Pošto su pro biotici u stvari bakterije, oni se dijele na nekoliko vrsta, na primjer bifidobakterije i laktobakcili.
Dok riječ pro biotik označava samu bakteriju, pre biotik označava molekule ugljičnih hidrata (tzv. oligosaharida) koji predstavljaju hranu za pro biotike.
Najvažnija blagotvorna osobina pro biotika je njihovo inhibitorno djelovanje na razmnožavanje štetnih mikroorganizama, čime oni aktiviraju i niz drugih efekata u organizmu, kao što je na primjer jačanje imunog sistema. Pored toga, pro biotici mogu imati i brojna druga pozitivna djelovanja, na primjer pomažu peristaltiku crijeva, potiču upijanje nekih hranljivih materija, a neki od njih proizvode i vitamine.
Pro biotici se obično unose u organizam putem redovne ishrane. Ipak, brojna štetna djelovanja mogu dovesti do smanjivanja njihovog broja. Takvo djelovanje mogu izazvati pogrešne navike u ishrani: konzumiranje masne hrane ili jače začinjene hrane i alkohola, proljevi različitog uzroka. Važno je napomenuti, da jedan od najagresivnijih faktora odgovornih za desetkovanje populacije pro biotika je liječenje antibioticima, koji ne biraju bakterije, i pored patogenih mikroorganizama uništavaju i korisnu mikrofloru.
Rezultati naučnih istraživanja potvrđuju da svaka bolest i svaki rak počinje u debelom crijevu, jer se tu razvijaju toksini. Nastanku bolesti i raka u debelom crijevu doprinosi nezdrava voda, nezdrava hrana, zaprljane crijevne resice, nedovoljna fizička aktivnost, neadekvatno pražnjenje crijevnog aparata.
Činjenično stanje jeste da intestinalni trakt hrani svaku ćeliju, tkivo i organ tijela. Kada je on kontaminiran ostatak tijela će odraziti to stanje. Toksična crijeva znače da imamo toksičnu krv i limfu. Ova toksična situacija pogađa i DNK. Reakcija imunog sistema na strane materije obično započinje na nekoj od unutarnjih ili vanjskih tjelesnih površina. Pošto putem hrane dospijevaju veće količine nepoznatih materija u organizam, nije slučajno da se u toku evolucije crijevni trakt razvio kao jedna od najvažnijih graničnih površina između organizma i stranih materija koje u njega dospijevaju iz vanjske sredine. Tako skoro 80% ljudskog imunog sistema obitava u crijevima, pa je tako njihovo zdravlje od naročite važnosti. Pro biotičke bakterije su u stanju da potisnu štetne bakterije iz crijeva, a sa druge strane vrše i stimulaciju imunih ćelija fagocita, koje su zadužene za čišćenje patogenih uljeza.
Do pro biotika možemo doći putem uzimanja pro biotičkih namirnica, ali i putem uzimanja Biološko Aktivnih Preparata (BAP), koji sadrže pro biotike. Način unošenja pro biotičkih namirnica se podudara sa uzimanjem normalne hrane. A dodaci ishrani (BAP) sa sadržajem pro biotika u jednoj svojoj jedinici (kapsule, perle, tablete) mogu da sadrže čak i više vrsta, sa vrlo velikim brojem klica. Njihova primjena je jednostavna, efikasna i može značiti rešenje i osobama koje iz nekog razloga ne uzimaju pro biotičke namirnice.
Suvremeni preparati danas sadrže pro humane vrste pro biotika, koje bilo tko, pa čak i djeca mogu uzimati potpuno i sigurno.
Ljudsko tijelo je domaćin raznim vrstama mikroba tj. mikroorganizama. Oni žive na našoj koži, u našim ustima i svim dijelovima našeg gastrointestinalnog trakta.
Na 400 kvadratnih metara površine crijeva, nalazi se 400-500 vrsta mikroorganizama (bakterije i gljive), koje nazivamo mikroflorom. Postoji samo 30-40 vrsta, koje čine 99% crijevne flore. Broj mikroorganizama raste na putu od želuca ka debelom crijevu. Za želudac i tanko crijevo je karakteristično enzimsko varenje, a u debelom crijevu bakterijsko varenje.
Ukupna masa crijevnih bakterija čini 1-1,5 kg, što čini 40-60% fekalne mase. 1 (jedan) gram fekalne mase sadrži 100 biliuna živih bakterija, što se poklapa sa brojem ćelija koje sadrži ljudski organizam, tj ljudski organizam sadrži oko 100 biliuna ćelija.
Crevni sistem djeteta u maternici ne sadrži bakterije i gljive. Nastanak crijevne flore zavisi od crijevne flore majke, kao i od ishrane. Njen nastanak počinje kada beba prolazi kroz porođajni kanal, jer bakterije iz vagine majke ulaze u organizam novorođenčeta, i počinje izgradnja normalne crijevne flore. Kod beba rođenih carskim rezom, ili koje su bile u inkubatoru, proces izgradnje normalne crijevne flore može kasniti nekoliko tjedana i ne odvija se na adekvatan način. Dojenje beba majčinim mlijekom pomaže pri nastanku i očuvanju normalne crijevne flore, jer se tako i jača imuni sistem bebe. Odstupanjem od prirodnih postulata, nastaje mješovita crijevna flora, koja sadrži veći broj patogenih mikroorganizama.
U toku prve dvije godine, sastav crijevnih bakterija je karakterističan za svaku bebu i određuje njen sastav u odraslo doba.
Između 2002-2003 analizirana je crijevna flora 3000 europljana i zaključeno da je prosjek normalne crijevne flore jedva dostiže 40%, što znači da svaki drugi stanovnik ima patološku crijevnu floru.
U debelom crijevu razlikujemo tri vrste bakterija: Pro biotike, Patogene bakterije koje su uvijek štetne (izazivaju truljenje), Patogene bakterije koje u nekim slučajevima postaju patogene bakterije.
Procijenjeno je da više od 400 različitih vrsta mikroba stanuje u ljudskom tijelu kao u svojoj kući – oni su čak mnogo brojniji nego ćelije u našem organizmu. Mikrobi igraju važnu ulogu u našem općem zdravlju i blagostanju. Neki mikrobi su loši, međutim većina mikroba je blagotvorna. Ove dobre bakterije su nazvane pro bioticima (od grčkih riječi za život). Organizacija za ishranu i poljoprivredu pri Ujedinjenim Nacijama (FAO) definirala je pro biotike kao žive mikroorganizme koji u određenim količinama, doprinose boljem zdravlju domaćina.
Pošto su pro biotici sami za sebe vrlo krhki (toplota i stomačna kiselina ih lako uništavaju), u farmakognoziji se koristi ekskluzivna tehnologija, koja osigurava da se jedinstvena kombinacija pro biotika oslobodi tek kada pro biotik dospije do željenog cilja: debelog crijeva.
Probiotici potiču iz roda Lactobacillus i Bifidobacterium:
Lactobacillus Acidopfilus – sprečavaju pojavu neželjenih mikroorganizama, sprečavaju njihovo umnožavanje i nastajanje. Blagotvorno djelovanje bakterije Lactobacillus acidophilus krije se u činjenici da proizvodi mliječnu kiselinu, čime sprečava širenje štetnih crijevnih bakterija, a stvaranjem enzima potpomaže procese varenja i iskorištavanja hranjivih materija.
Acidophilus smanjuje količini toksina u crijevima osiguravajući zdravu crijevnu floru koja je preduvjet sveukupnog zdravlja organizma.
Zahvaljujući još jednoj pozitivnoj osobini acidofilusa, a to je da sintetizira antibiotik kolicin, u njegovoj se neposrednoj i daljnjoj mikro okolini razvijaju uvjeti koji su izrazito nepovoljni za postojanost raznih uzročnika bolesti, poput mikro koka, klostridija, nekih koli bakterija i gljivica. Ovaj je antibiotik, u nekim blažim oblicima crijevnih infekcija, dovoljno efikasan protiv uzročnika infekcija, pa je u tim slučajevima liječenje antibioticima nepotrebno. Acidophilus pomaže u snižavanju količine kolesterola u krvi, sudjeluje u procesu prerade i asimilacije mliječnog šećera (laktoze), proteina, masti i aminokiselina iz mlijeka. Ima određenu ulogu i u procesu sinteze vitamina B-kompleksa. Kao povoljan sporedni učinak acidophilusa treba spomenuti i sprečavanje neugodnog zadaha iz usta, koji je čest pratilac disperzija uslijed poremećaja crijevne flore, kao i pozitivno djelovanje kod rješavanja akni i drugih kožnih poremećaja.
Bifidobacterij Longum izbacuju loše bakterije i smanjuju pojavu gastrointestinalnih (stomačno-crijevnih) oboljenja. Bifidobacterij
Lactis snižavaju nivo pH vrijednosti u tijelu i sprečavaju porast nepoželjnih bakterija.
Lactobacillus Rhamnosus – štite intestinalni (crijevni) trakt od nepoželjnih bakterija
Lactobacillus Bulgaricus-održavaju čistoću i balansiranost tankog crijeva zaštita od gljivica (candida albicans).
Lactobacillus Plantarum – čuvaju osnovne prirodne, vitamine i antioksidante u borbi protiv nepoželjnih supstanci u našoj hrani.
U pro biotike spadaju i Strekoke i Eubakterije (eu-dobro)
Forever Active Probiotic je mala perlica, laka za gutanje, koja pomaže da se savlada neravnoteža u organizmu do koje dolazi zbog našeg izbora hrane i stila života koji neopaženo dovodi do smanjenog broja prirodnih pro biotika. Probiotic djeluje prije svega u tankom i debelom crijevu gdje pomaže proces varenja hrane, tj. oslobađanje hranljivih sastojaka za upijanje i pozitivno doprinosi normalnom ljudskom razvoju tijela, pomažući da se održi balansiran i zdrav sistem.

Forever Active Probiotic je pro biotik stabilan na sobnoj temperaturi i nije ga potrebno čuvati u frižideru da bi sačuvao svoja svojstva.
Prebiotici su prirodne hranjive materije, koje pomažu razmnožavanje pro biotika i koje ih drže u potrebnim količinama. To su nesvarljivi sastojci u životnim namirnicama na koje enzimi varenja nemaju utjecaj, i zbog toga u ne promijenjenom obliku dolaze do debelog crijeva i hrane pro biotike. Takva su na primjer dijetalna vlakna, koja su najčešći takozvani ologosaharidi i sastoje se od 2-9 jednostavnih šećera. Voće, češnjak, ječmene mekinje i aloja sadrže ove šećere.
Prebiotici pospješuju proizvodnju i kolonizaciju pro biotika, sprečavaju nastajanje patogenih bakterija, pomažu proizvodnju štetnih materija u odnosu na patogene bakterije.
Prebiotici pospješuju peristaltiku debelog crijeva, pospješuju proizvodnju masnih kiselina sa kratkim ugljenim lancem koje služe za ishranu ćelija sluzokože. Smanjuju razinu kolesterola i triglicerida, efiasni su u prevenciji kardiovascularnih oboljenja. Vezuju karcinogene materije i zahvaljujući tome imaju preventivnu ulogu kod malignih oboljenja. Prebiotici pospješuju upijanje i biološku iskorištenost kalcija iz debelog crijeva i zahvaljujući tome smanjuju rizik od osteoporoze. Vezuju vodu i smanjuju opstipaciju i imaju ulogu u prevenciji alergije.
Aloja Verae Barbadensis Miller djeluje kao prebiotik koji hrani pro biotik i osigurava idealno okruženje za funkcioniranje dobrih bakterija. U cilju da pomoći zdravom digestivnim sistemu i povećanju skupljanje hranljivih sastojaka i jačanju imunološkog sistema, pro biotic treba dodati svom dnevnom programu dopunske ishrane.
Pro biotici se naročito preporučuju kod: osoba koje često putuju, kod dijareje (proljeva) kod djece i odraslih, u naseljima gdje je voda sumnjive kvalitete, kod dugotrajne upotrebe antibiotika, kod citostatske i zračne terapije, kod osoba sa oslabljenim imunitetom, kod osoba sa gljivičnim oboljenjima. Sintetski antibiotici, remete crijevnu floru, čija je posljedica bujanje nekih kvasnih gljivica, poput Candide albicans, koja često izaziva proljev, zatvor ili neke druge smetnje u radu crijevnih organa, kao i različite gljivične promjene na plućima, ustima, rukama, nogama, između prstiju, ispod noktiju i u vaginalnoj sluznici.
U posljednjih desetak godina znatno se povećala učestalost alergijskih reakcija na hranu. Razlog je u sve više novih namirnica, kao i činjenica da sve više jedemo industrijski obrađenu hranu. Istraživanja pokazuju obećavajući napredak u rješavanju ovih alergija primjenom acidofilnih bakterija i drugih pro biotika. Potrebno je podvući da mikroflora crijeva ima značajnu ulogu u zaštiti zdravlja. To postiže tako što sprečava umnožavanje bakterija, gljivica i virusa koji izazivaju bolest i proizvodi materije za ublažavanje upala. Pro biotici vrše i razgradnju određenih hranjivih materija, tj celuloze koja je nesvarljiva u našem organizmu. Pomažu upijanje željeza, magnezija i kalcija, a proizvode vitamin B i vitamin K.
Pro biotici poslije rođenja imaju ulogu u jačanju imunog sistema, a kasnije pomažu u prepoznavanju stranih materija i funkciju fagocita, kao i proizvodnju imunih materija koje nastaju na površini sluzokože crijeva.
Ishrana koja je siromašna vlaknima, a bogata crvenim mesom i mastima dovodi do smanjenja blagotvornih bakterija. Pokvarene i zaražene namirnice uzrokuju dijareju i razmnožavanje štetnih bakterija. Pušenje, alkohol, neredovno pražnjenje, proljevi. također doprinose razvoju patogenih bakterija.
Lijekovi također narušavaju crijevnu floru, među kojima su najznačajniji antibiotici, ali i antacidi, antiinflamatorni lijekovi, lijekovi koji sadrže steroide, kao i hormonski preparati.
Najčešći simptomi narušene crijevne flore i nedostatka probiotika su crijevni plinovi, dijareja, meteorizam, opstipacija, problemi sa varenjem, zamor i slabljenje imunog sistema, upala debelog crijeva, osjetljivost na mliječni šećer, alergija, iritabilni sindrom i upala pankreasa.
Naučnici su donijeli zaključak, da se tokom evolucije, u čovječjim organima za varenje nastanilo i prilagodilo do 1,5 kilograma dobrih bakterija. One imaju zadatak da razlažu trulež i štite ljudsko tijelo od štetnih materija, koje se putem izmeta izbacuju van organizma. Hrana koju jedemo, ne hrani samo nas već i naše bakterije u crijevima.
Prirodna ishrana u kolonu dovodi do stvaranja mliječne kiseline, koja blago jača kolon i korigiraju ravnotežu između korisnih i štetnih bakterija. Nezdrava voda, nezdrava hrana, lijekovi u crijevima nastanjuje patogene bakterije. Naučna je činjenica da pro biotici sintetiziraju vitamine (B12), minerale. predstavljaju prve borce u održavanju dobrog imuniteta. Pro biotici sprečavaju razvoj kancera debelog crijeva, a pri dobivenom usporavaju. Radi zdravog crijevnog aparata, neophodno je bar jednom u 6 mjeseci (optimalno u 3-4), u svoje digestivni sistem unijeti dobre bakterije. Prilikom upotrebe pro biotika ne postoje neželjene promjene.
Neophodni su kod akutnih dijareja, dijareja uzrokovanih antibioticima, kod upalnih bolesti (autoimune bolesti koje se mogu javiti u bilo kojem dijelu organizma), kod alergijskih bolesti (ekcemi, alergija na kravlje mlijeko), kod visoke razine kolesterola (sposobni su za direktno varenje kolesterola), kod bolesti jetra (stimuliraju razinu amonijaka u krvi), kod osjetljivosti na mliječni šećer (intolerancija na glukozu), kod opstipacije, pri prevenciji kancerogenih bolesti.
Na tržištu se mogu nabaviti pro biotici, sa jednom ili više vrsta pro biotskih bakterija, sa koncentracijama od 1 do 5,7 ili 20 milijardi fizioloških bakterija u jednoj kapsuli.
Do sada najblagotvorniji pro biotik ima 6 vrsta dobrih bakterija u jednoj kapsuli, u koncentraciji od 1 bilion dobrih bakterija u 1 kapsuli (što je za oko 150 puta više od uobičajenih).
To je Forever Active Probiotik gdje su kombinirane Lactobacillus Acidophillus, Bifi-dobacterium Longum, Lactobacillus Rhamnosus, Lactobacillus Bulgaricus, Lactobacillus Plantarum i Bifidobacterium Lactis.
Način upotrebe: Popiti 1 perlicu dnevno sa vodom (najbolje 0,75ml. Aloe Vera Gela) na prazan želudac ili minimum 2 sata poslije jela. Perlicu ne žvakati i gnječiti!
Radi stjecanja, održavanja i poboljšanja zdravlja, svakodnevno bi trebalo uklanjati štetne naslage sa zida crijeva, uz upotrebu FOREVER ALOE BITS N PEACHES (Forever Aloja sa Breskovom) sa bar 75 ml. ujutro, oko 30 minuta prije jela, i održavati crijevnu floru fiziološkom sa 1 Forever Active Probiotik kapsulom na svaki 3-4 dan. Za detoksikaciju je neophodno unositi 2 litre zdrave tekućine, tj vode ili čaja (preporučujem Aloae blossum herbat Tea, čaj koji za 400% jače detoksinira od drugih tekućina) svaki dan.
Literatura:
1 Naidu, A.S., Bidlack, W.R. et al. (1999) Probiotic spectra of laczik acid
bacteria (LAB).Crit rev Food Sci Nutr. 39 (1): 13-126
2. Roberfroid, M.B. (2000) Prebiotics and probiotics: are they functional foods? Am J Clin.
Nutr 71 (6 Suppl): 1682S-7S: discussion 1688S-90S.
3. Sandor Miles (2008), Čisto i jednostavno – o lekovitom bilju, mineralima i vitamini-
ma, Demax Muvek Ktf, Budimpešta
4. Endre Nemet (2010), Nature-Prirodna blaga IV-probiotici, Forever XV godina 4;20-22.
5. Probiotikumok es humanegeszseg, Vissza a tremeszethezl Dr. Szakaly Sandor szer-
keszteseben, Kiadja: Magyar Tejgazdasagi Kiserleti Intezet, 2004 Mosonmagyarovar


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:39:46
Message:

Pinter Otto
promotor ishrane budućnosti
Temerin, Republika Srbija

KAKO USPORITI PROCES STARENJA UZ KVALITETAN ŽIVOT PRIRODNIM PUTEM

Prije desetak godina, da mi je neko rekao da ću toliko vremena posvetiti zdravom životu, vjerojatno bih se nasmijao. Međutim, danas, životni pogledi su drastično promijenjeni. Rođen sam krajem II svjetskog rata 1945. godine. Već u ranoj mladosti postajem zaljubljenik elektrotehnike, posebno radova velikog genija Nikole Tesle. Posle Elektrotehničkog fakulteta radio sam kao asistent na fakultetu, potom u RO PTT Novi Sad, gdje mi je omogućeno da se specijaliziram u oblasti telefonskih komutacija. Zahvaljujući svojoj struci naučen sam da razmišljam uvijek po nekoj logici, što će mi omogućiti da brzo shvaćam i ono što ću kasnije zavoljeti toliko da mi je postala opsesija. To je borba za zdrav život.
Još dok sam služio u JRM, izložen raznim izuzetno teškim opterećenjima organizma kao i cijelog tijela, umislio sam da sam neuništiv jer sam sve ciljeve postizao uvijek i na vrijeme. Međutim, 1987. godine doživljavam prvi udar sudbine. Razbolio sam se od teške infektivne žutice, kada mi je doktorica na infektivnom odjeljenju izjavila da mi je jetra u očajnom stanju. Tada sam sa 42 godine života došao u situaciju da se borim za svoje zdravlje. Drugi udar se dogodio 2005. kada sam saznao da imam benigni prostatitis. Istovremeno sam na sebi primijetio nagle promjene znaka starosti. Kako vjerojatno imam i loše genetsko naslijeđe od svojih predaka, sve slobodno vrijeme sam trošio na čitanje materijala o zdravlju preko masovnog medija, interneta. Naravno, trebalo mi je više godina da dostignem nivo znanja da razlučim što je stvarno dobro a što je biznis.
Danas smatram da sam puno postigao, zbog čega sam izuzetno sretan. Od 2005. u domove zdravlja sam navraćao ne zbog svog zdravstvenog stanja, već zbog posla tj. telefonske centrale. Tako sam prošle godine morao da potpišem ugovor o izboru svog liječnika, kojeg i dalje ne poznajem, nikakve lijekove ne koristim, pritisak sam sveo na 118 do 128 bez lijekova, sa prostatom više nemam godinama noćnih problema, fizički sam izuzetno aktivan (za svoje godine), psihički rasterećen, sretan uživam u porodici, prirodi i društvu sa ljudima. Preci su mi u ovim godinama bili ili pokojnici ili teški bolesnici u krevetu. Čitam, odnosno učim dnevno oko sedam sati na više jezika, željan sam znanja i neću dozvoliti da mi mozak zarđa. Pored kineskih vježbi Chi Kung, svakodnevno prelazim oko 10 km i radim na porodičnoj okućnici veličine 14 ari.
U ovom radu sam želio da iznesem znanja i dostignuća koja koristim svakodnevno, godinama, a zahvaljujući njima sam dostigao ovu razinu zdravlja.
Radi lakšeg razumijevanja, podijelio sam u dva poglavlja sa četiri pod poglavlja :
1.Uzrok bolesti koje utiču na proces starenja.
2.Usporavanje procesa starenja i čišćenje organizma.
2.1 Ishrana
2.2 Fizičke aktivnosti.
2.3 Psihičke aktivnosti.
2.4 Tradicionalna kineska medicina (TKM)

1. Uzrok bolesti koje utječu na proces starenja

Nauka kaže da smo predviđeni za život preko 100 godina. Nažalost, u mladosti svi misle da do starosti ima još mnogo vremena, pa se takmiče ko će više iskoristiti po onoj narodnoj uzmi sve što ti život pruža. Dok trepneš prođe četrdeseta, a to je razdoblje kada je
organizam u silaznoj putanji. Moderna medicina i pored tolikog napretka primijenjene tehnike, već oko 100 godina bavi se samo otklanjanjem posljedica, dok na uzroke nitko da nešto pokrene. Narod se mora educirati jer javni mediji kao TV i internet bombardiraju pogotovu mlade svačim što u sebi ima jedino, a to je profit proizvođača i prodavatelja. Tradicionalna kineska medicina po podacima postoji već više od 5000 godina (doseže do paleolita – tj. kamenog doba) i od uvijek se bavila uzrokom bolesti i preventivom da do nje ne dođe. Ona se bazira na staroj kineskoj filozofiji Tao, a koja daje objašnjenja za sve što se oko nas u prirodi i svemiru događa odnosno događalo. Tao je put povratka prirodi što nitko normalan ne može pobiti. Više o TKM biti će riječi u poglavlju 2.4.
Ako prihvatimo učenje filozofije Tao, doći ćemo do zaključka da je u životu sve jednostavno, sve djeluje po prirodnim zakonima fizike i kemije. Još kao studenta elektrotehnike, učili su nas da probleme rješavamo logikom, a oblasti van elektrotehnike povezati
analogijom sa zakonima elektrotehnike. Tako se može razumjeti da i svi organi našeg tijela do ćelija djeluju kao sastavni dio kompjutorskog sistema koji ima svoj hardver kontroliran i upravljan softverom. Utvrđeno je da postoji i interni, unutarnji internet sa kojim se prenose podaci u oba smjera, od mozga do organa i obratno. To proučava najnovija nauka zvana Bioinformatika. Ona jeste nova, ali i stara jer se bazira na milenijumskom znanju o akupunkturi,
akupunkturnim točkama i meridijanima (kanalima), kojima se bavi TKM. Više godina proučavam dokumentaciju o uzrocima bolesti, vjerujući u Tao filozofiju da je sve jednostavno i po zakonima fizike i kemije. Ja smatram da je to pH faktor. pH vrijednost je mjera aktivnosti vodikovih iona (H+) u rastvoru i na taj način određuje da li je dani rastvor kiselog ili baznog karaktera. Znamo da je pH vrijednost broj bez jedinica, i za usporedbu koristi se pH skala koja obuhvaća vrijednosti od 0 do 14. Za kisele rastvore pH vrijednost je manja od 7 (pH < 7,0), a za bazne je veća od 7 (pH > 7,0). Za neutralan rastvor pH je 7,0 (destilirana voda). pH faktor krvi može biti u vrlo uskom intervalu 7.35-7.45. Za mokraću je to 5.5-7.5. Kada dođe i do vrlo malo zakiseljenosti, organizam se mora izboriti, da to poništi, ćelije ne mogu opstati u kiseloj sredini. To poništavanje kiselosti vrši se baznim elementima magnezijem, kalijem i kalcijem. Međutim, sad dolazimo do velikog problema koji je stvorio sam čovjek oko proizvodnje hrane. To je vještačko gnojivo. Pronalazač vještačkog gnojiva je mislio da će prehranom biljaka u intenzivnoj proizvodnji biljne hrane, dohranjivanjem biljaka dušikom, fosforom i kalijem iz jeftinog vještačkog gnojiva, riješiti problem gladi. Za svoj pronalazak je dobio Nobelovu nagradu, ali još za svog života je saznao da je napravio grešku. Intenzivnom proizvodnjom i masovnim korištenjem vještačkih gnojiva, nekada plodne zemlje su uništene i jako osiromašene mikro i makro elementima. Tako da u poljoprivrednim proizvodima ili nema ili ima u jako malim količinama minerala tzv. mikro i makro elemenata. Te elemente čovjekov organizam može da upije samo ako je organskog porekla, znači iz biljaka. Kemijska industrija nudi sa reklamama u svim vrstama javnih medija suplemente kao rešenje ovog problema. Bilo bi dobro da su biljnog porijekla, ali zbog skupe proizvodnje, prave se uglavnom od sintetiziranog materijala, potpuno beskorisnog za organizam, jer ga isti može upiti do 8%. Ostalo se izbacuje.
Organizam čovjeka se ne predaje. Ako nema minerala u hrani uzima iz unutrašnjih rezervi, zglobova, kostiju, vezivnog tkiva, zidova krvnih sudova itd. Poništena kiselina, baznim elementima, prelazi u soli, koje za organizam predstavljaju nepotrebnu šljaku. Ona se izbacuje preko bubrega, pluća i kože. Ali i ovi organi su ograničenog kapaciteta, pa se sav višak mora negdje skloniti do momenta kada oni budu u mogućnosti da ih izbace. To se vrši u ćelijama vezivnog tkiva kao i masti gdje zbog njihove veličine neće praviti velike probleme. Pametni softver sklanja ovu šljaku što dalje od mozga i vitalnih organa, ali samo dok se može. Vremenom se popune sva mjesta oko stomaka, zadnjice i butina i nastupa period kada se odlažu u ćelije vitalnih organa kada nastupaju bolesti koje moderna medicina rješava kirurškim zahvatom, uništavanjem sa zracima ili jakim dozama lijekova na bazi kemije.
Ova zakiseljenost organizma zove se acidoza. Uzroci acidoze su poznati:
• pretjerana težina i neaktivnost
• pretjeran unos alkohola, nikotina i kofeina
• pretjerano uživanje šećera
• kronične fermentacije u crijevima zbog nepravilne ishrane
• nedovoljni unos tekućine
• fizički ili fiziološki stres
• previše životinjskih bjelančevina
• nedostatak alkalija (bazne) u ishrani
• sporedne pojave nekih lijekova
• pretjerana ili nepravilna fizička aktivnost (upala mišića)
• zarazne bolesti sa visokom temperaturom
• slabe funkcije bubrega
• metaboličke bolesti
Samo jedan od parametara ove (nepotpune) liste dovoljan je da pokrene ravnotežu kiselina i alkalija (baza) prema kiselosti. Kiseline mogu napasti tijelo pa samo saznanje o povezanosti kiselina i bolesti može spriječiti mnoge pojave već u nastanku.
Ruski autor Boris Aranovič spominje njemačkog liječnika G.G. Rekevega koji je formulirao teoriju upijanja čovjeka. Osnovne postavke te teorije su: bolesti su isticanju zaštitnih snaga organizma, koje upravljaju imuno biološkim sistemom, protiv vanjskih i
unutarnjih otrova; bolesti su pokušaji organizma da se kompenzira šteta koja je nastala kao posljedica djelovanja otrova.
U svom radu G.G. Rekeveg je odredio 6 stupnjeva procesa koji se odvijaju u odgovarajućim oblicima tkiva.
1. Stupanj lučenja fiziološko izlučivanje svih vrsta otpadaka iz tkiva u procesu izmjene materije. To je stupanj izbacivanja otpadaka koji organizam sam regulira.
2. Stupanj reakcije ili odgovora na nakupljene otpatke-patološki pojačano izbacivanje svih otpadaka iz tkiva. Pri tome je moguća temperatura, kihavica, kašalj, znojenje, proljev, izbacivanje gnoja, bolovi i dr. A također i reakcije pri izbacivanju i pretvaranju otrova u neotrovne materije kroz zapaljenja (crvenilo, zgrušavanje, gnojenje, otvaranje rana).

3. Stupanj nagomilavanja i preraspodjele velike količine otpadaka u obliku masnoća i stupnja stvaranjem novih mjesta nagomilavanja: lipomi, fibromi, ateromi, polipi, šuljevi itd.
4. Stupanj zasićenosti – izražava se kroz subjektivne simptome. Objektivnih simptoma ima malo i zato se postavljaju opće dijagnoze: vaskularna distonija, migrena, rani klimakterij, poremećaj razmjene materija, osteohondroza kičme, „sindrom zamora”.
5. Stupanj degeneracije, razaranja i ovdje su objektivni znaci slabi, ali već postoje pozitivni rezultati laboratorijskih ispitivanja. Na ovom stadiju se javljaju recidivi: atrofični rinitis, pareze, atrofija očnog nerva, ciroze i dr.
6. Stupanj zloćudnosti – nastaju onkološke bolesti i svi otpaci djeluju kompleksno. Kako se vidi, na acidozu utiče način ishrane i stanje pH ravnoteže organa za varenje.
Pojedena hrana se prvo vari u želucu uz pomoć klorovodikove kiseline. Ta kisela svarena hrana prelazi u dvanaesterac gdje se vrši dotok žuči iz žučne kiseline odnosno izlučevina gušterače koji su jako alkalni (pH faktor između 8 i 8,5). Dalje ide u tanko crijevo kao alkalno na dalju obradu i skupljanje hranljivih materija. U debelom crijevu sredina mora biti blago kisela zbog crijevne flore (dobrih bakterija) koje opstaju samo u takvim sredinama. Poremećaj ravnoteže pH faktora u organima za varenje, u početku stvara samo smetnje: težina u želucu, podrigivanje, nadutost, proljev ili zatvor. Dugotrajno oštećenje sluzne zaštite zidova želuca i dvanaesterca stvara u početku gastritis da bi tokom dužeg razdoblja oštećenja od opekotina kiseline prešlo u ulkus (čir) a kasnije maligni tumor. Najzagađenija sredina je u debelom crijevu i ako se ne vrši redovno pražnjenje, kao prvo zagađuje se organizam, smanjuje se imunitet organizma jer crijevna flora treba da vrši razlaganje B vitamina neophodnih za imunitet. Na kraju dolazi do onkoloških bolesti debelog crijeva. Treba zapaziti da maligne ćelije preživljavaju samo u kiselim sredinama, npr. uvijek govorimo o raku debelog crijeva a ne tankog gdje je sredina alkalna.
Ovo su uglavnom poznate stvari, međutim o njima se ili malo ili nimalo ne vodi računa. Tokom traženja uzroka starenja i najčešćih bolesti u srednje poznom i poznom dobu, došao sam do podatka da se sve vrti oko organa za varenje, najviše debelog crijeva. Proučavajući pisana dokumenta, slučajno sam čitajući knjigu Borisa Aranoviča „ČIŠĆENJE ORGANIZMA” posebno obratio pažnju na dio o radu debelog crijeva. Tu sam prvi put i do sada i jedini, došao do podatka da su po debelom crijevu raspoređene točke tzv. refleksijske zone. Refleksijske zone inače postoje na dlanovima, tabanima i ušima. To su inače akupunkturne točke povezane sa svim unutarnjim organima, uglavnom poznate stvari iz TKM odnosno akupunkture, akupresure i kineske tuine (masaže).



Refleksijske zone debelog crijeva

1 – Žučni mjehur; 2 – Srce; 3 – Pluća; 4 – Želudac; 5 – Slezena; 6 – Pankreas;
7 – Nadbubrežne žlijezde; 8 – Bubrezi; 9 – Jajnici; 10 – Mokraćni mjehur; 11 – Prostata;
12 – Spolni organi; 13 – Timus; 14 – Štitna žlijezda; 15 – Jetra.
Svarena kaša od hrane prilikom prolaza kroz debelo crijevo vrši stimulaciju refleksijskih zona i preko njih stimulaciju organa. Uslijed poremećaja pH ravnoteže u debelom crijevu, dolazi do proljeva ili zatvora. U slučaju zatvora, ostaci hrane će se zadržavati u debelom crijevu. Ovaj usporavajući proces dovodi do truljenja i tada se u krv usisavaju toksične materije. Pored toga nema stimulacija refleksijskih točaka što dovodi kod dugotrajnih zastoja do upala organa.
Nepravilna ishrana (prvenstveno kuhana i bogata škrobom, bez minerala i vitamina), a naročito nedostatak celuloze, također štetno djeluje na mikrofloru, što izaziva usporavajuće procese zbog kojih se u džepovima (divertikulama) skuplja masa izmeta. Nakon izvlačenja vode iz ove mase, ona se pretvara u kamenje koje godinama leži u crijevu i šalje toksine u organizam. Vremenom dovodi do zapaljenja zidova debelog crijeva, a zbog pretjeranog pritiska izmeta na krvne sudove stvaraju se šuljevi. Kamenje koje je napunilo debelo crijevo, blokira neke refleksijske zone i narušava stimulativnu ulogu crijeva. Pogotovu su ugroženi organi čije su refleksne zone smještene na kraju debelog crijeva odnosno na rektumu.

2. Usporavanje procesa starenja i čišćenje organizma

2.1. Ishrana

O zdravoj ishrani se mnogo zna, piše i čuje u javnim medijima. Nisam pristalica vegetarijanizma, već samo kombinirane ishrane sa manjom količinom hrane animalnog porekla i to ne bilo koje vrste mesa i ne od bilo koje vrste životinja. Taj stav baziram na tome da čovjek tokom svog postojanja nikad nije bio čisti vegetarijanac (otkad je sišao sa drveta), niti mu je organ za varenje kao kod biljojeda već, nešto između jer ni zubi nisu kao kod biljoždera. Ako usporedimo ishranu najdugovječnijih nacija u zavisnosti od razvoja, to su Japanci, narodi oko Kavkaza i Hunze sa obronaka Himalaja, možemo zapaziti da nisu vegetarijanci. Japanci koriste uglavnom ribu kao hranu animalnog porijekla, što im omogućuje dug vijek kao i zdravo srce i krvne sudove. Kavkažani koriste posna mesa u manjim količinama ali zato mnogo mlijeka i mliječnih proizvoda. Hunze jedu svoje proizvode ali u jako ograničenim količinama, zbog nedostatka plodne zemlje i klime, ali bez masnoća.
Treba napomenuti da sve esencijalne amino kiseline postoje samo u hrani životinjskog porIjekla a soja ne može biti zamjena jer čovjekov organizam nije u stanju asimilirati sve vrste iz soje kao i problem sa ženskim hormonom estrogenom koji soja sadrži u velikim količinama. Isti je problem i sa vitaminom B12 koga nema u biljnim proizvodima. Dalje, tu je i vitamin D, koga najviše ima u mesu riba hladnih mora, pogotovu što se može koža manje izlagati sunčevim zracima zbog povećanog zračenja ultravioletnih zraka. Poznato je da stručnjaci zabranjuju deci do 20 godina da budu vegetarijanci zbog razvoja mozga.
Upotreba velike količine mesa pogotovu masnog mesa ne samo da nije zdrava, već je i opasna po zdravlje. Igrom slučaja, kada sam se 1987. godine razbolio od infektivne žutice, jetra sam izliječio dijetom i mesom kunića. U to vrijeme sam planirao da jednog dana kada budem u penziji napravim farmu kunića kako bih i drugima pomagao sa najzdravijim mesom. San mi se nije ostvario zbog poznatih događaja 90-tih godina i ekonomske situacije, ali sam za svoju porodicu zadržao mini proizvodnju kunića po najsuvremenijim metodama. Vrlo je bitno da se kunići kolju sa tri mjeseca života kada im je randman zadovoljavajući, tj. preko 60% a sastav mesa je najbolji što se tiče bjelančevina i masti. Od četvrtog mjeseca, kada im počinje pubertet, naglo se povećava količina masti u mesu (mada je i tada daleko manja nego u svinjskom ili goveđem mesu, otprilike na razini bijelog mesa sa grudi živine).
Vrsta mesa: Govedina Svinjetina Živinsko Kunić
Holesterin mg/100g: 125-140 105 90 50

Usporedna tabela holesterina u mesima različitih domaćih životinja

Meso kunića se posebno cijeni zbog visokog sadržaja proteina velike biološke vrijednosti i iskoristivosti za sintezu, odnosno stvaranje novih i regeneraciju, tj. obnavljanje istrošenih ćelija u organizmu onih koji ga upotrebljavaju u ishrani. Prosječna količina proteina u mesu kunića je 21%, mada kod intenzivnog tova bijelih novozelandskih i bijelih kalifornijskih kunića može dostići 24% pri 3 kg težine i 90 dana starosti, što je najveća količina koja se može naći u mesu životinja za klanje. Ukupna količina mineralnih sastojaka u 100 g mesa kunića iznosi 1080 mg. Od toga ima: natrija 47 mg, kalija 382 mg, kalcija 14 mg, fosfora 224 mg, magnezija 29 mg, željeza 3,5 mg dok su ostali drugi oligo i mikroelementi.

Vrsta mesa:
Vitamini Govedina Teletina Svinjetina Ovčetina Kunić
B1mg 0,07 0,10 1,00 0,01 0,03-0,10
B2mg 0,20 0,25 0,20 0,25 0,05-0,09
NiacinB3mg 5 7 5 5 5-13
Pantotenska kiselina B5mg 0,4 0,6 0,6 0,5 0,03-0,8
Folna kiselina B10 mik.gr 10 5 3 3 10
B6mg 0,3 0,3 0,5 0,4 0,07-0,45
B12mik.gr. 2 0 2 2 3,7-4,5
Usporedna tabela sadržaja vitamina B u mesima različitih domaćih životinja.

Meso kunića se preporučuje i zdravima i bolesnima i mladima i starima – svima sa izuzetkom bolesnika kojima se ograničava unos proteina.
Sa 100 g mesa kunića podmiruje se gotovo jedna trećina ukupnih dnevnih fizioloških potreba odraslog čovjeka, koje u prosjeku iznose oko 70 g proteina, od kojih 35 g treba da je biljnog i isto toliko životinjskog porijekla. Preostali dio potreba za proteinima životinjskog porekla u toku dana može se podmiriti sa 500 g mlijeka, jogurta ili kiselog mlijeka, što se, za pravilnu ishranu obavezno i preporučuje.
Pored mesa kunića, koristim meso riječne i morske ribe zbog sadržaja proteina, kalcija, vitamina D i masnih kiselina #974;3. Za promjenu ponekad upotrebljavamo ostala mesa, ali vrlo rijetko i to kada idemo u goste.
Sve ostalo je biljnog porijekla, voće i povrće u kuhanom ili prijesnom stanju. Za doručak je kombinacija žitarica i različitih sjemenki, za večeru sok od prijesnog povrća ili voća. Jedino za ručak se jede žlicom tj. kuhana odnosno dinstana hrana od raznog povrća i prethodno navedenog mesa (normalno u malim količinama oko 100 g po obroku) i miješane salate u velikim količinama. Dnevno se troši 1/2 l kravljeg mlijeka po glavi, kupovanog od poljoprivrednog proizvođača. Pije se kao mlijeko ili domaći jogurt kiseljen sa kupovnim pro biotik jogurtom, ili se pravi domaći bijeli sir kada ostaje izvanredna surutka.
Kako kupovno voće i povrće ne sadrži dovoljno oligo elemenata tako potrebnih organizmu, koristim bobičasti plod jedne izuzetne biljke koju gajim na našoj okućnici bez upotrebe vještačkog gnojiva i bez prskanja, znači bio proizvod. Ta biljka se zove ogrozd. Ona je u stvari hibrid crnog ribiza i američkog divljeg ogrozda. Poznato je da crni ribiza u svom plodu ima vitamina, makro i mikro elemenata najviše od svih srednjeeuropskih biljaka. Zbog problema sa neophodnim prskanjem, znači trovanjem, u Njemačkoj je 1922. godine dobiven ovaj hibrid zaboravljen ali ponovo obnovljen kao i riješen problem sa oprašivanjem. Od 1972. godine se masovno koristi u zemljama Srednje Evropa. Kod nas je dosta nepoznata, od prije par godina propagiram sa manjim uspjehom, najviše jer se mora brati ručno pa ne omogućava brzo bogaćenje. Bobice, pored toga što su ukusne, imaju izvanredan sastav. Konzumiramo u svežem stanju u sezoni branja, a van sezone bilo duboko smrznute ili sušene (posjedujem malu sušaru za voće, gdje godišnje sušim različito voće oko 200 kg u svežem stanju kao i 30 kg paradajza). Međutim, od prije 4 godine sa mojim prijateljem, vinarom Belom Nađ iz Temerina dobili smo jedinstveni proizvod vino od ogrozda prirodno fermentiran na podrumskoj temperaturi. Koristimo zimi pogotovu u sezoni epidemija gripe dnevno po jednu čašicu 0,3 dl.

U nastavku tabela PRAL vrijednosti za utjecaj kiselosti hrane na bubrege

PRAL – Potential Renal Acid Load (Moguće kiselinsko opterećenje bubrega) PRAL miliekvivalentne vrijednosti se odnose na količinu od 100 g.:

Mesa prosječno
Viršla (zemićka)
Posna svinjetina
Puretina
Mahunarke prosje.
Mahune
Grašak
Povrće prosječno
Rotkva
Sok rajčice
Voće prosječno
Grožđice
Breskva
Sok limuna .9,5
6.7
7.9
9.9
1.2
-3.1
1.2
2.8
-3.7
-2.8
-3.1
-21.0
-4.8
-2.5 Ribe prosječno
Šaran
Haringa
Pastrmka
Masti i ulja pros.
Margarin
Maslinovo ulje

Špinat
Karfiol (cvjetača)

Ogrozd
Kruška
Breskva 7.9
7.9
7.0
10.8
0.0
-0.5
0.0

-14.0
-4.0

-6.5
-2.9
-2.4 Mlijeko i jaja
Visoko proteinski sir
Svježe muženo mlijeko
Jaja
Žitarice prosječno
Bijeli kruh
Zobene pahuljice

Krumpir
Salata zelena

Banane
Naranče
Jabuka 1.0
23.6
1.1
8.2
1.8
3.7
10.7

-4.0
-2.5

-5.5
-2.7
-2.2

U tabeli su predstavljene vrijednosti koje su kiselog utjecaja kao pozitivni a alkalnog kao negativni brojevi. Kako postoji mnogo namirnica kiselog utjecaja, u svakodnevnoj prehrani, potrebno je unositi oko 80% one sa alkalnim utjecajem, odnosno 20% kiselog utjecaja.

2.2. Fizičke aktivnosti

O potrebama današnjeg čovjeka za fizičkim aktivnostima, mnogo se piše i govori, ali zbog komoditeta, jurnjave za poslom kao i novim navikama, sve manje se primjenjuju. Automobil je postao opsesija modernog čovjeka, pali se čak i za par stotina metara, da ne govorimo o parkiranju kada se mora parkirati ispred ulaza u trgovinu, makar izvan mjesta za parkiranje, na cesti, bez obzira što ima slobodnog mjesta na 50 m.
Od svih kretanja, najvažnije za organizam je pješačenje. i pračovjek se mnogo kretao, kada je išao u lov ili skupljao razne plodove. Trčao je samo kada ga je pojurila neka životinja i to do prvog drveta jer po prirodi, čovjek je jako spor (najbrži sprinteri na 100 m trče brzinom nešto manjom od 10 m/sec, što je u odnosu na brzinu grabljivaca jako malo).
Hodanje je čovjeku potrebno iz više razloga. Prilikom hodanja, trbušni mišići masiraju sve unutrašnje organe od želuca i jetra do debelog crijeva. Pored toga, zbog napora jače se diše čime se povećava dotok kisika u krv a istovremeno izbacuje ugljični dioksid jedan od uzroka zakiseljenosti. Ono što je možda najvažnije, vibracijama uslijed kretanja vibriraju i ćelije našeg tijela u među ćelijskoj tekućini i omogućuju lakše izbacivanje šljake nastale razmjenom materijala tj metabolizmom u ćelijama. To je još jedan način čišćenja organizma od šljake i kiselosti. Dnevno prelazim u prosjeku oko 8 km na čistom zraku temerinskog parka. Već godinu dana nisam izostao ni jedan dan sa mojim pješačenjem bez obzira na vremenske uvjete.
Proučavajući kinesku filozofiju Tao zbog boljeg razumijevanja korištenja akupunkture, naišao sam na podatke o Či Kung vježbama. Te vježbe su koristili taoistički kaluđeri u manastirima radi održavanja fizičkog i zdravstvenog stanja kao i mentalnog zdravlja koje oni smatraju za jedan od potrebnih uvjeta zdravlja i dugog života. Svako jutro sa izlaskom sunca vježbam dvije vrste Či Kung vježbi. Prva je metoda Yi Gin Ching koju je podučavao i osnovao Bodhidarma a druga Ba Dun Gin kineskog generala Jueh Fei. Obje metode pripadaju pravcu Wai Dan koja se oslanja na razvoj Či energije vježbama koncentracije uma na određenu točku tijela. U globalnom smislu Wei Dan su vježbe koje pospješuju cirkulaciju Čia. U isto vrijeme tim vježbama se pospješuju određene zone tijela tako da energija poteče kanalima (akupunkturnim meridijanima).
Kretanje Chia telom po TKM. Kinezi su zahvaljujući svom stalnom promatranju zaključili da Chi neprekidno kruži čovjekovim tijelom i to uvijek u istom smjeru. S tim u vezi promjene u organima mijenjaju se na sledeći način: 3 do 5 sati pluća 11 do 13 srce 19 do 21 sati krvotok
5 do 7 sati debelo crijevo 13 do 15 sati tanko crijevo 21 do 23 sati trostruk, grijač 7 do 9 sati želudac 15 do 17 sati mokraćni mjehur 23 do 1 sata žučna kesa 9 do 11 sati slezena i pankreas 17 do 19 sati bubrezi 1 do 3 sata jetra.
(Trostruki grijač: funkcije disanja, organa za varenje i genitalne)

Psihičke aktivnosti
Za fizičko zdravlje čovjeka vrlo važna je slika o sebi u svijesti i podsvijesti. Za samostalno čišćenje svijesti i podsvijesti najbolje su vježbe meditacije. Stari narodi sa Dalekog Istoka od davnina poznaju te vježbe (npr Yoga kod Budista). Ja koristim svakodnevno meditacije sa Chi Kung kuglama svakog jutra poslije navedenih Chi Kung vježbi u trajanju oko 15 minuta. U početku su to bile vježbe opuštanja prije nego krenem u pješačenje (1 sat).
Kasnije sam meditacije proširio na čišćenje svijesti kao i stvaranja slike o sebi i svom željenom zdravstvenom stanju. Tim vježbama se prvenstveno postiže unutarnji mir neophodan za svakodnevni zdrav život.
Predstava o funkcioniranju čovjekovog organizma ne bi bila potpuna bez razmatranja čovjeka kao električnog sistema. Ogromna količina materije koja cirkulira u čovjekovom organizmu nalazi se u ionima ili u naelektriziranom stanju. Sve životne aktivnosti organizma se osigurava električnim procesima, koji se stalno događaju kroz kretanje elektrona i iona putem energetskih meridijana (akupunkturni kanali, tj meridijani koji povezuju akupunkturne točke). A kretanje elektrona i iona izaziva struje ili bio struje. Kretanje bio struja stvara bio polje. Svaki organ stvara svoje bio polje koje u sebi nosi informaciju o stanju tog organa. Opće čovjekovo polje se obrazuje od bio polja svakog organa, svakog dijela tijela, svake ćelije. Bio polje koje obavija čovjeka i koje ponavlja konture fizičkog tijela, zove se etersko ili energo informacijsko tijelo. Kada se pojavi patologija ili poremećaj funkcije nekog organa mijenja se i energetsko tijelo tog organa i cijelog tijela.
Psihičko čišćenje vrši se putem izravnavanja obloge bio polja odnosno stvaranja idealnog lika samog sebe putem meditacije izbacivanjem negativnosti iz sebe. U početku, tokom prvih dana, za vrijeme vježbi ili poslije njih, zaoštravaju se negativnosti koje postoje u čovjeku, međutim, to je samo reakcija na čišćenje i prema njima se treba odnositi pozitivno. Poslije toga se ublažavaju mentalni problemi.

Tradicionalna kineska medicina TKM
TKM nastaje prije 5000 godina u neolitskoj Kini. Osnovni princip TKM je holistički princip. Zasniva se na prevenciji bolesti, jedinstvu čovjeka i prirode, jedinstvu tijela i duha i ravnoteži Yin-a i Yang-a.
U ranoj fazi razvoja TKM se također, prepliće sa magijom i šamanizmom. Šamanizam nastaje tokom kasnog paleolita (8000. god. p. n. e.) i traje do dinastije Zapadni Zhou 1600. god. p. n. e. – 771. god. p. n. e. Razdoblje proljeća i jeseni (770. god. p. n. e. – 476. god. p. n. e.) i razdoblje zaraćenih država (475. god. p. n. e. – 221. god. p. n. e.) je razdoblje procvata filozofije u Kini. U ovo vrijeme nastaje i najznačajniji drevni medicinski traktat – „Medicinski kanon Žutog cara“. Najveći doprinos ove knjige bio je da se u empirijsku medicinu integrira i filozofska teorija. Osiguravši filozofsku i teoretsku strukturu kliničkoj praksi medicine, ovaj kanon je postigao status osnovnog klasika TKM.
Mada ima sličnosti između zapadne anatomije i TKM, razlike su mnogo veće. Na primjer, u TKM srce, osim što pumpa krv, također kontrolira i um. Jetra kontrolira emocije kao što su depresija i ljutnja, kao i skupljanje krvi u mišićima i zglobovima. Slezena je odgovorna za varenje i raspodjelu hranljivih sastojaka i tjelesnih tekućina kroz tijelo, kao i za reguliranje cirkulacije krvi i sprečavanje krvarenja. Bubrezi, osim što služe za izbacivanje urina, reguliraju rast sazrijevanje i reprodukciju. Ovakvi koncepti TKM nemaju paralele u zapadnoj medicini.
Od TKM koristim za svoje potrebe noviju verziju akupunkture. To je tzv. elektro akupunktura bazirana na saznanju njemačkog stručnjaka u ovoj oblasti dr. Fola (Voll), koji je spojio milenijska znanja iz TKM (akupunkturne točke, meridijani, Či energija) i zakone elektrotehnike. Naime u akupunkturnim točkama električni otpor je jako mali, pa se jednostavnim skenerom može vlo lako i točno pronaći točka) i umjesto iglama točka se stimulira električnim impulsima niskog napona i niske frekvencije. Primjenom ove metode sam skinuo krvni pritisak na normalu, eliminirao probleme sa prostatom, artritis u zglobovima prstiju desne ruke kao i sve vrste bolova i to sve bez bilo kakvog lijeka kemijskog porijekla. To stanje održavam Či Kung vježbama. Za meditaciju koristim Či Kung kugle koje sam dobio od sina kada je učestvovao na jednom kongresu u Pekingu.
Zbog ograničenja, nisam u mogućnosti da materiju podrobnije opišem, već očekujem da u diskusijama dam više podataka.

Literatura:

1. THE NEW WALL MAP OF STANDARD MERIDIANS AND POINTS OF ACUPUNCTURE AND
TUINA The Jiangsu science & Tehnology publishing house
2. Jačanje organizma u starijem dobu – Genadij Petrovič Malahov
3. Čišćenje organizma – Sistem stvaranja i obnavljanja ćelija – Boris Aranovič
4. Čudesna energija Chi Kung – Namik Dizdarević
5. KÍNAI GYÓGYGOLYÓK – Yuang Xiang, Budapest
6. Tradicionalna Kineska medicina – Prevod Nataša Kostić


__________________
aa.k


Reply author: aa.k
Replied on: 15/10/2012 23:43:00
Message:

Ganchimeg Otgonbayer
promotor ishrane budućnosti
Ulaanbaator, Mongol Uls-Mongolija

MED I CIMET KAO LIJEK

Zdravlje predstavlja najveće blagostanje. Zdrav čovjek je sretniji od bolesnog kralja. Cilj svakog čovjeka je uživati u blagostanju, koje si on može priuštiti. Zato mu je potrebno dati informaciju, kako si to blagostanje može priuštiti na što jednostavniji, primjereniji i učinkovitiji način.
Istraživanja naučno stručne literature potvrđuju da kombinacija meda i cimeta, predstavljaju blagotvornu kombinaciju za zdravstveno blagostanje. Rezultati potvrđuju da med i cimet, čak i ukoliko se potpuno zasebno upotrebljavaju imaju svojih ljekovitih moći, a mješavina meda i cimeta nosi obilježje eliksira zdravlja i besmrtnosti. Ona je od davnina bila duhovna hrana mudraca i svetaca, blaženstvo duha i nebeski dar. Evo sto o tome misli nauka.
Nekada se vjerovalo da med i cimet upotrijebljeni kao mješavina mogu vratiti vid slijepima ili čak oživjeti mrtve. Ako ne to, ona zasigurno čuva zdravlje, daje krepkost, mladost i plodnost. Istočni narodi med i cimet smatraju najblagotvornijim darom prirode i ovaj eliksir vjekovima koriste za liječenje takoreći svih bolesti i psihičkih stanja. Postoji vjerovanje da čovjek koji bar nekoliko puta mjesečno uzima med, ne može se ni razboljeti.
Naučna istraživanja, koja su obavljana širom sveta između ostalog u Japanu, Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji, pokazuju da med i cimet u kombinaciji imaju fantastične ljekovite moći kao sto su regeneracija organizma, podizanje otpornosti organizma i slično. Svakako je utvrđeno da med i cimet primijenjen kao lijek ima blagotvoran utjecaj na cijelo tijelo čineći ga vitalnijim i snažnijim, a najnovije statistike potvrđuju da bitno produžava i ljudski vijek. Što je cimet? Cimet se dobiva od kore stabla cimetovca (Cinammomum zeylanicum), koje raste u Aziji, i najviše se upotrebljava kao začin. Kineska farmakopeja ne bi mogla ni da se zamisli bez ove ljekovite biljke. Kora cimetovca upotrebljava se za liječenje prehlade, kašlja, grčeva u želucu, problema sa varenjem, psihičkih problema i tonifikacije tijela, a eterična ulja od lista ove biljke koriste se za liječenje slabe cirkulacije i reumatizma, celulita, stomačnih problema, infekcija, kolitisa i sprečava sljepljivanje krvnih pločica.
Kineske legende kažu da je cimet koristio Peng Zua, za kojeg postoji vjerovanje da je doživio 888 godina. Zatim, da se od cimeta pravilo čudotvorno vino čija je samo jedna kap bila dovoljna da tijelo oboji u boju zlata i pomiješan sa mozgom od kornjače dobiva magičnu moć, pa onaj ko ga popije može hodati po vodi.
Danas je potvrđeno da mješavina meda i cimeta liječi mnoge bolesti. Med može biti korišten bez sporednih efekata za sve vrste bolesti kažu naučnici. Današnja nauka kaže da med iako je sladak, ako se uzme u pravoj dozi kao lijek ne šteti dijabetičarima. Poznati magazin po imenu Weekly World News koji je objavljen u Kanadi 17. siječnja 1995. godine dao je listu bolesti koje se mogu liječiti medom i cimetom u skladu sa istraživanjima zapadnih naučnika.

To su:

Artritis (upala zglobova)
Uzeti jedan dio meda na dva dijela mlake vode i dodati malu čajnu žlicu cimetovog praha, napraviti masu i polako masirati na bolne dijelove tijela. Primijećeno je da se bol smanjuje u roku od jedne do dvije minute. Osobe koje boluju od artritisa mogu ujutro i uvečer uzeti jednu šalicu vruće vode sa dvije žlice meda i jednom malom čajnom žlicom cimetovog praha. Ako se pije redovno, čak i kronični artritis može biti izliječen. U nedavnom istraživanju na Sveučilištu u Kopenhagenu, pronađeno je da doktori koji su liječili svoje pacijente sa mješavinom jedne žlice meda i pola male žlice cimetovog praha prije doručka, u roku tjedan dana od 200 ljudi koji su liječeni, njih 73 je bilo potpuno oslobođeno bola, a u roku jednog mjeseca skoro svi pacijenti koji nisu mogli hodati ili se kretati zbog artritisa počeli su hodati bez bola.

Gubitak kose
Oni koji pate od gubitka kose ili ćelavosti mogu primijeniti smjesu od vrućeg maslinovog ulja, jedne žlice meda i jedne male žlice cimetovog praha. Prije pranja kose smjesu je potrebno držati otprilike 15 minuta na glavi, a nakon toga je isprati.

Infekcije mokraćnog mjehura
Popiti dvije žlice cimetovog praha i jednu malu žlicu meda u čaši mlake vode. To uništava bakterije u mokraćnom mjehuru.

Zubobolja
Napraviti smjesu od jedne male žlice cimetovog praha i 5 malih žlica meda koju treba staviti na bolni zub.

Kolesterol
Ako se pacijentu koji ima povišen kolesterol daju 2 žlice meda i 3 male žlice cimetovog praha pomiješani sa 4,5 dcl čaja, to će smanjiti visinu kolesterola u krvi za 10% u roku 2 sata. Kao što je navedeno za pacijente koji boluju od artritisa, ako se uzima 3 puta dnevno, liječi se bilo koje kronično povišenje kolesterola.

Prehlade
Oni koji pate od uobičajenih ili ozbiljnih prehlada trebaju uzeti 3 dana po jednu žlicu mlakog meda sa #188; čajne žličice cimetovog praha dnevno. Ovaj proces će izliječiti većinu kroničnog kašlja, prehlada i pročistiti sinuse.
Nervoza i bolovi u želucu
Med uzet sa cimetovim prahom liječi bolove u želucu i otklanja želučane čireve u korijenu.

Nadutost
U skladu sa istraživanjem provedenim u Indiji i Japanu, otkriveno je da se, ukoliko se uzme
med sa cimetovim prahom, oslobađa plinova.

Bolesti srca
Smjesu od meda i cimetovog praha mazati na kruh i jesti redovno za doručak. To smanjuje kolesterol u arterijama i spašava pacijenta od srčanog udara. Također, oni koji su već preživjeli srčani udar daleko su od slijedećeg udara, ako koriste ovaj recept svakodnevno. Redovna upotreba navedenog smanjuje otežano disanje i jača otkucaje srca. U Americi i Kanadi različiti domovi za brigu liječili su svoje pacijente uspješno i pronašli da su arterije i vene koje gube svoju elastičnost i postanu začepljene starenjem bile revitalizirane.

Imunološki sustav
Dnevna upotreba meda i cimetovog praha jača imunološki sistem i štiti tijelo od bakterija i napada virusa. Naučnici su pronašli da med sadrži različite vitamine i željezo u velikim količinama. Konstantna upotreba meda jača bijela krvna zrnca u borbi sa bakterijama i virusnim bolestima.

Probava
Za lakšu probavu uzmite 2 žlice meda posute cimetovim prahom prije jela. To smanjuje kiselinu i probavlja čak i „najteža” jela.

Gripa
Naučnik iz Španjolske dokazao je da med sadrži prirodni sastojak koji ubija klice početka gripe i sprečava da pacijent dobije gripu.

Dugovječnost
Kada se redovno uzima čaj napravljen sa medom i cimetovim prahom to produžava dugovječnost. Uzeti 4 žlice meda, 1 žlicu cimetovog praha i 3 šalicu vode, to prokuhati i napraviti u obliku čaja. Popiti #188; šalicee, 3 do 4 puta dnevno. To održava kožu svježom i nježnom te sprečava starenje. Životni vijek se također povećava tako da čak i osoba stara 100 godina počne obavljati rutinske poslove nekoga ko je mlađi za 20 godina.

Bubuljice
Od 3 velike žlice meda i 1 male žlice cimetovog praha napravi se smjesa. Ovu smjesu namazati na bubuljice prije spavanja i oprati ujutro toplom vodom. Ako se to radi svaki dan, u roku dva tjedna bubuljice će nestati iz korena.

Infekcije kože
Ekcemi, lišajevi i sve vrste kožnih infekcija se liječe primjenom meda i cimetovog praha u jednakim dijelovima na oboljela mjesta.

Mršavljenje
Svako jutro, pola sata prije doručka, na prazan želudac i uvečer prije spavanja popiti med i cimetov prah prokuhan u jednoj šalici vode. Ako se uzima redovno, smanjuje težinu čak i najdeblje osobe. Također, uzimanje ove mješavine redovno ne dozvoljava masnoćama da se akumuliraju u tijelu čak i ako je osoba na visokokaloričnoj dijeti.

Rak
Nedavno istraživanja u Japanu i Australiji otkrilo je da se uspješno liječi uznapredovali rak želuca i kostiju. Pacijenti koji boluju od ovih oblika raka trebaju dnevno uzimati 1 veliku žlicu meda sa 1 malom žlicom cimetovog praha 3 puta dnevno u toku jednog mjeseca.

Umor
Nedavne studije su pokazale da je šećer sadržan u medu više koristan nego štetan za snagu tijela. Ljudi srednje dobi koji uzimaju med i cimetov prah u jednakim dijelovima su pokretljiviji i fleksibilniji. Dr Milton koji je radio istraživanje kaže da uzimanje pola žlice u jednoj čaši vode sa posutim cimetovim prahom, nakon jutarnje toalete i nakon tri sata popodne kada se vitalnost tijela počinje smanjivati, povećava vitalnost tijela u roku jednog tjedna.

Loš zadah
Ljudi u Južnoj Americi, ujutro prije svega isperu grlo jednom malom žlicom meda i cimetovog praha pomiješane u toploj vodi. Tako njihov dah ostaje svjež tokom čitavog dana.

Gubitak sluha
Svakog jutra i večeri uzimanje jednakih dijelova meda i cimeta vraća sluh.

Zaključiti možemo, da kombinacija meda i cimeta ima neprocjenjivo blagotvorno djelovanje u podizanju kvaliteta zdravlja i života uopće. Većina začinskih trava koje se koriste u kulinarstvu, mogu se koristiti i tokom trudnoće, ali u malim količinama, da ne bi izazvale grčeve i prijevremeni porođaj. Potreban je oprez sa začinima kao što su: celer, čili, cimet, komorač, oraščić, origano, peršin, nana, ružmarin, šafran, žalfija, majčina dušica.


Literatura:

1. Mr Pantelija pantelić, „Azbuka pčelarstva”, Beograd 2001.
2. http://www.priroda-leci-sve.com/med_i_cimet.htm.
3. http://www.dijeta.net/phpBB/viewtopic.php?t=484.
4. http://www.yumama.com/trudnoca/ishrana-u-trudnoci/1156-Zaini-koji-
preporuuju- trudnoi.html
5. http://www.pcelarstvoceman.com/?page_id=51
6. http://www.pcelarstvo.org/pcelarski-clanak/hemijski-sastav-meda-19


__________________
aa.k


Labin.info : http://www.labin.info/forum/

© 2000-2002 Snitz Communications

Close Window