Labin.info
Labin.info
Home | Profile | Active Topics | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
 All Forums
 Labin.info forum
 aktualnosti
 ishrana budućnosti
 New Topic  Reply to Topic
 Printer Friendly
Previous Page | Next Page
Author Previous Topic Topic Next Topic
Page: of 4

aa.k

6586 Posts

Posted - 15/10/2012 :  22:31:47  Show Profile  Visit aa.k's Homepage  Reply with Quote
Tibor Kovač
promotor ishrane budućnosti
Namešnadudvar, Republika Mađarska

FLAŠIRANA VODA ILI VODA IZ SLAVINE ILI...

Narodna mudrost kaže: „Ako ne piješ zdravu vodu, ne možeš biti zdrav“, a kineski doktori kažu „Ako ne piješ zdravu vodu, ne mogu te izliječiti ni od jedne bolesti.“ Znajući narodnu mudrost i stav medicine, od životne važnosti je imati točna saznanja o tome, koja je voda najprimjerenija za ljudsku upotrebu.
Cilj mi je dati vam informacije do kojih sam došao, kako bih omogućio i vama i sebi, skupa steći dobro zdravlje, naše najveće bogatstvo.
Istraživanjem dostupne stručno naučne literature, dobivena su, za naše zdravlje i našu budućnost, neophodna saznanja.
Rezultati potvrđuju da flaširana voda, danas sve više postaje dio životnog stila. Ipak, postavlja se pitanje da li je ona zaista zdravija od one iz slavine. Proizvodnja flaširane vode raste zapanjujućom brzinom.
Bočice vode su dostupne i praktične, a djeluju zdravije od umjetno obojenih gaziranih pića. Tržište flaširane vode je u posljednjih pet godina poraslo za oko 30 posto svjetskom razini. Diktiraju ga mladi potrošači koji sve više postaju svjesni pravilne ishrane u očuvanju zdravlja.
Vitamini u vodi, bilje bogato antioksidantima i ostali zdravi dodaci koji se stavljaju u flaširanu vodu da bi bila privlačnija najčešće su marketinški trik, kojim se služe proizvođači samo da bi privukli kupce, pokazuje nutricionističko istraživanje Univerziteta u New Yorku. Vitamina ima vrlo malo da bi oni imali bilo kakvo djelovanje na zdravlje, a ukusi se postižu dodavanjem zaslađivača i šećera, pa voda tako postaje namirnica koja goji.
Voda neće vratiti energiju nakon treninga.
Sportski nutricionista sa Floride Sintija Sas smatra da, što se tiče pozitivnog utjecaja na vježbanje i formu organizma, slobodno možete preskočiti flaširanu vodu. „Flaširana voda vam sigurno neće dati prednost ili veću izdržljivost”, kaže ona.
Stručnjaci ukazuju da postoji još jedan razlog da se pređe sa flaširane vode na onu iz slavine. Za transport flaširane vode se potroši mnogo goriva.
Službeni podaci govore da voda iz bočica stvara 1,5 miliona tona otpada godišnje, a veliki dio energije odlazi na proizvodnju i transport.
Stručnjaci kažu da je transport flaširane vode štetan proces, kojim se povećava efekt stakleničkog vrta.
Flaširana voda iz Francuske, na primjer, putuje više od 8000 kilometara da bi dospjela do prodavaonice u Čikagu.
Samo Amerikanci su prošle godine popili više od 30 milijardi flaša ove vode. Većina od oko 80 posto završi na deponijima.
Ako bi se poredale jedna do druge, to bi bilo dovoljno nerazgradive plastike da se planeta okruži više od 150 puta.

Čak 86 posto plastičnih flaša postaje smeće, a za razgradnju plastične flaše potrebno je između 400 i 1000 godina.
Rješenje nije ni spaljivanje PET ambalaže jer se njihovim sagorijevanjem stvara klor u plinovitom stanju a pepeo sadrži teške metale.
Da li je flaširana voda zagađena? Testovi provedeni na 1.000 flaša vode koje je nabavljene od 103 različita proizvođača flaširane vode, pokazali su da više od 22 posto ispitanih flaša sadrži kemikalije, bakterije i arsen.
Obična voda koju pijemo iz slavine također nije imuna na probleme kontaminacije, ali pravilnim filtriranjem ovi problemi mogu biti svedeni na minimum. Iako većina odraslih ljudi može podnijeti minimalnu izloženost ovim supstancijama, određene osobe kao što su oboljeli od raka, ljudi koji se oporavljaju od transplantacije organa ili velike operacije, kao i trudnice i djeca, mnogo teže podnesu postojanost štetnih materija unutar vode.
Neki ljudi se odlučuju flaširati vodu i zato, što voda iz slavine ponekad ima neugodan ukus klora. Ovaj problem lako možete ukloniti ako vodu ostavite preko noći u frižideru.
Vodu kod nas odobrava Ministarstvo zdravlja. Zato prilikom kupovine vode iz flaše ne morate strahovati da je štetna ako na deklaraciji piše da je odobrena. Međutim, to i dalje ne znači da je zdravija od vode iz slavine.
Nagli i ubrzani razvoj nauke, a sa njom i industrije uz malu ekološku svijest čovječanstva u posljednje vrijeme dovodi do dramatičnih ekoloških problema.
Malo računa se vodi o zagađenju vode, zraka i zemljišta. Upotreba pesticida i herbicida u poljoprivredi, ispuštanje štetnih plinova u atmosferu i izlijevanje otpadnih voda iz tvornica, termo i nuklearnih elektrana, raznih postrojenja za preradu nafte i teške i lake industrije značajno ugrožava prirodnu sredinu.
U proteklih 200 godina voda u rijekama koju su ljudi nepročišćenu koristili i za piće došla je do te razine da je u mnogim uglavnom većim rijekama ona jako zagađena.
Iz analiza brojnih izvora možemo vidjeti da danas čak ni neki izvori nisu potpuno ispravni u odnosu na razdoblja prvih analiza.
Problem zagađivanja pitkih voda to jest vode iz slavine muči čitav svijet.
U zapadnoj Evropi taj problem je evidentiran prije više godina a polako počinje zabrinjavati i nas. Flaširana voda počinje dobivati svoju neophodnost u svakodnevnoj upotrebi.
Flaširana voda se po načinu dobivanja dijeli na:
- prirodnu (izvorsku) i to stonu ili oligomineralnu, mineralnu i pročišćenu.
Flaširana voda se po sastavu ugljičnog dioksida (CO2) dijeli na:
- negaziranu, blago gaziranu i gaziranu.
Naše tijelo čini 50-70% vode? Ona je od vitalnog značaja za naše zdravlje, kao i zrak koji udišemo. Voda je osnovni rastvarač za sve metaboličke procese, odstranjuje toksine iz našeg organizma, podmazuje naše zglobove, regulira našu tjelesnu temperaturu i predstavlja najvitalniji dio ćelija svih živih bića.
Zagađenost pitkih voda odnosno vode iz vodovoda u posljednje vrijeme počinje sve više dobivati na značaju.

Svjedoci smo raznih problema sa vodom iz vodovoda koja ne zadovoljava potrebnu kvalitetu kako bakteriološki tako i kemijski.
Iz medija smo mogli čuti i vidjeti razne probleme gradova Srbije koji su usmjereni na kvalitetu vode iz vodovoda.
Ovo je jedan primjer saopćenja o stanju i ispravnosti snabdjevača vode:
Na području općine Vrbas od vodonosnih slojeva, koji se nalaze na području Vrbasa sa svojom mogućnošću izdvajaju se dva. Kada je u pitanju snabdijevanje vodom na području naše općine javljaju se slijedeći problemi:
• Nedovoljan kapacitet postrojenja za pripremu pitke vode u gradu Vrbasu.
• Nezadovoljavajuća kvaliteta vode za piće u Ravnom Selu i Savinom Selu.
• Nedovoljna količina vode za piće u Savinom Selu i Bačkom Dobrom Polju.
• Gubici u vodovodnoj mreži u cijeloj općini Vrbas.
• Nedovoljan kapacitet postrojenja za pripremu pitke vode u gradu Vrbasu.
• Nedovoljan kapacitet postrojenja za pripremu pitke vode u gradu Vrbas je problem koji je identificiran na osnovu toga što se snabdijevanje vodom vrši iz centralnog vodovoda iz plitkih i dubokih izvora.
Količina vode iz plitkih vodnih kapaciteta se prečišćava na postrojenju za pripremu pitke vode kapaciteta 50 l/s, a cjelokupna količina vode koju je potrebno tretirati je veća od one koja se prečišćava. Zbog toga se smatra da je neophodno tretirati cjelokupnu količinu vode za piće dodatkom još jednog postrojenja za pripremu pitke vode od 80 l/s.
Nezadovoljavajuća kvaliteta vode za piće u Ravnom Selu i Savinom Selu. Nezadovoljavajuća kvaliteta vode za piće u Ravnom Selu i Savinom Selu je problem koji je evidentiran uslijed nedovoljnog prečišćavanja pitke vode na ovom području i kao posljedica toga se javlja loša kvaliteta vode, koja se ogleda u izrazitoj zamućenosti vode, prisutnosti pijeska i povećane koncentracije željeza.
Aktivnosti oko nabavljanja kvalitetne pitke vode, sve je prisutniji iz dana u dan.
Pitka voda postaje i jedno od strateških pitanja većine država, što pokazuje i primjer Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Informacija od 09.03.2012. – 20:26:33, da su Ujedinjeni Arapski Emirati zabranili izvoz flaširane vode dovoljno govori.
ABU DABI – Rashid Ahmed bin Fahad, ministar životne sredine i vodoprivrede Ujedinjenih Arapskih Emirata donio je rješenje o zabrani izvoza flaširane vode, proizvedene iz podzemnih voda.
Rješenje je doneseno na osnovu preporuke Savjeta za vodoprivredu i „flaširanu vodu”, u cilju sprečavanja zaštite prirodnih resursa.
Zabrana stupa na snagu za šest mjeseci da bi se proizvođačima flaširane vode omogućila prilagodba ovoj odluci.
U Ujedinjenim Arapskim Emiratima postoji nekoliko kompanija koje se bave proizvodnjom flaširane vode. Dvije kompanije flaširaju vodu sa malih planinskih izvora, dok ostale pumpaju vodu iz dubina sistemom bunara. Stanovnici Ujedinjenih Arapskih Emirata troše najviše vode u svetu.
U odnosu na svjetski prosjek od 200 litara dnevno po glavi stanovnika, potrošnja u UAE
je 3 puta veća.
U Evropskim zemljama je dnevni prosjek od 300 do 400 litara po glavi stanovnika.

Za razliku od nafte, stanovnici Emirata vodu ne smatraju prirodnim resursom. Voda je za njih najdragocjeniji nebeski blagoslov.
Domaći ekolozi upozoravaju da su postojeće rezerve dovoljne samo za slijedećih 50 godina, zato su preporuke o racionalnoj potrošnji svakodnevne.
Međutim, u državi u kojoj živi oko 9 miliona ljudi, (od toga su dvije trećine radnici iz drugih zemalja na privremenom radu), to je prilično bezuspješno.
Da bi se smanjila potrošnja vode dobivena iz podzemnih izvora, oko 70 posto potrošnje pokriva se vodom koja se dobiva desalinizacijom, izuzetno skupim procesom koji mogu priuštiti samo tako bogate zemlje.
Primjera radi, UAE dnevno destilacijom proizvedu oko 9 miliona kubnih metara vode što ih košta 18 miliona dolara.
Poljoprivrednici vodu za navodnjavanje zemljišta kupuju po subvencioniranim cijenama. Ko zna, možda se u naftom bogatoj zemlji neko dosjeti da je jeftinije uvoziti flaširanu vodu, na primjer sa Balkana.
Postavlja se i pitanje – Da li je dobro piti flaširanu vodu?
1. Ukus ne određuje čistoća vode, već koncentracija minerala
U studiji objavljenoj 2010-te, u žurnalu „Sensory Studies“, istraživači su tražili od ljudi da ocjene ukus šest flaširanih mineralnih voda, i šest tipova vode iz slavine. Zaključili su da se flaširana voda, generalno, nije ništa bolje pokazala od one iz slavine. Razlog: Na ukus utječe koncentracija minerala, a ne njena čistoća.
Učesnicima ove studije više se sviđala po ukusu voda srednje mineralizacije, opisujući je kao bez ukusa, ali postoji izuzetno mala razlika oko toga da li je voda flaširana ili je potekla iz slavine.
Ono što je jasno je da pijući vodu prije obroka i tako popunjavajući stomak možete brže izgubiti suvišne kilograme. Ustvari, to je često jedna od navika koje imaju vitki ljudi.
2. Nije nužno ispravna
Vršeno je istraživanje u kojem je oprobano 1000 flaša vode, i ustanovljeno je da izvjestan broj brendova koristi kemijske zagađivače kojih ima postotno iznad razine koja je određena u zdravstvenoj organizaciji.
Tu su i velika istraživanja koja pokazuju da kada se određene plastične boce zagriju na visokoj temperaturi, dolazi do oslobađanja kemikalija iz plastike, koje mogu zagaditi vodu.
3. Porijeklo vode nije uvijek kako je predstavljeno na ambalaži
Na bocama su egzotični nazivi i slike na kojim su dočarani vodopadi i planinski potoci. Zapravo, izvjestan nezanemariv broj flaširanih voda dolazi iz općinskih izvora vode.
4. Plastične boce ugrožavaju našu planetu.
Većina boca u koje se flašira voda napravljeno je od polietilena (PET ambalaža). Postoji dva problema vezana za PET boce:
Za njihovu proizvodnju koristi se sirova nafta.
Istraživači sa Luisvil univerziteta procjenjuju da se svake godine koristi više miliona barela nafte za proizvodnju PET boca, što nije ekonomski povoljno.
PET boce se ne recikliraju, kako je propisano, već se bacaju u kante za smeće, postoji veliki ekološki problem jer velik broj plastičnih boca završi u prirodi, umjesto na reciklaži, i ugrožava našu životnu sredinu.
Poznato je da PET boci treba 400 do 1000 godina da se raspadne!

Preporučuje se upotreba filtara za vodu koji će vam donijeti uštedu kad je kupovina flaširane vode u pitanju, a tako i izbjegavate zagađenje životne sredine. Izbjeći ćete i rizik od upotrebe štetnih kemikalija koje se mogu nalaziti u flaširanim vodama.
U SAD jedna boca flaširane vode košta oko 1,5 dolara.
To je 1900 x više od vode iz vodovoda, ukoliko je dovoljno čista, da bi se mogla piti. To znači da:
1. Prosječan amerikanac godišnje potroši 400 dolara za flaširanu vodu.
2. Plastična ambalaža, u kojoj se prodaje flaširana voda, u dodiru sa vodom, otrovne kemikalije kao što je bisphenola (BPA), koje mogu imati kancerogena djelovanja.
3. Životna sredina je višestruko ugrožena, počevši od postupka flaširanja vode, transporta, pakiranja pa do odlaganja prazne ambalaže.
2004. godine, u SAD je prodano 26.000 000 000 litra flaširane vode
26 000 000 000 litara je skoro 28 000 000 000 flaša u jednoj godini samo u SAD. Od toga se 86% završi kao otpad, a 1500 plastičnih boca postane otpad svake sekunde.
26 000 000 000 litara vode, također i znači skoro 3 000 000 000 litara ulja, koje se potroši za izradu ovih plastičnih boca.
To je količina, koja bi bila dovoljna za 100 000 automobila u toku jedne godine.
26 000 000 000 litara vode, također i podrazumijeva 2 500 000 tona carbon dioxida, koji se emitira u zrak u toku proizvodnje plastičnih boca, koje su potrebne za flaširanje te vode.
A također i 100 000 000 000 dolara. To je količina novca, koju potrošači svake godine daju za vodu.
Istraživanja pokazuju, da se tom količinom novca može osigurati da svi na planeti imaju vodu za piće u vodovodu, kao i higijensku kanalizaciju. Što misliš, možeš li pomoći?
Ako piješ flaširanu vodu trošiš novac. Zagađuje se planeta Zemlja. Zagađuju se podzemni rezervoari čiste pitke vode.
Da li svoju flašu vode držiš u automobilu? Misliš li da je to praktično?
Da li si znao da temperatura u automobilu izaziva da plastična boca u dodiru sa vodom ispušta u vodu otrovne kemikalije, za koje se danas zna da su kancerogene.
Pa čak, iako ne držiš bocu s vodom u automobilu, pomisli koliko je bilo situacija, da ona, prije nego što je stigla do tebe, bude u okruženju čija je temperatura mogla dovesti toksične materije u nju.
U skladištu flaširana voda bude u okruženju oko 30 stupnjeva Celzija, u kamionima 65, pri pretovaru iz kamiona u kamion oko 40 stepeni, a pri prijevozu do lokalne prodavaonice 100 stupnjeva, i konačno do tebe.
Zbog svoje sebičnosti, trke za profitom i nebrige za generacije koje će doći nakon njega, čovjek je ugrozio prirodu, sebe, i danas se nalazi na litici svoga opstanka.
Voda je osnova života i prvi zakon zdravlja. Ima je sve manje i manje. Kako doći do zdrave i pitke vode?
Danas je bila nestašica vodovodne vode. Došla je nakon 3 sata. Kada sam odvrnula slavinu u kupatilu, kadu je ispunila mutna (crna) voda, sa puno mulja i neprijatnog mirisa. Imala sam utisak da se nalazim u zagađenoj baruštini.
Mi tu vodu pijemo, sa tom vodom spremamo hranu.
Na početku novog kršćanskog milenija, u prvim godinama XXI stoljeća, ono što je nekada bilo nemoguće, postalo je moguće.
Tko je nekada mogao pomisliti, da će mu prirodna, zdrava i pitka voda biti nedostupna.
Morat ću otići kod mog dobrog prijatelja.
On ima uređaj za proizvodnju pitke i zdrave vode.
Literatura:
1. http://www.planetazdravlja.com/4-iznenadujuce-tajne-flasirane-vode/
2. http://rs.seebiz.eu/ujedinjeni-arapski-emirati-zabranili-izvoz-flasirane-vode/ar-28881/
3. Boro Vujasin (2010), ”Zdrava voda – esencija života”, Kongres zdravstvenih radnika
Republike Srbije Zlatibor, Savez Zdravstvenih Radnika Republike Srbije, Beograd
4. http://www.stil-magazin.com/clanak/broj-89-8-septembar-2008/cesmovaca-ili-flasira- na-
voda
5. http://www.maturskiradovi.net/forum/Thread-ekologija-fla%C5%A1iranih-voda


__________________
aa.k
Go to Top of Page

aa.k

6586 Posts

Posted - 15/10/2012 :  22:34:08  Show Profile  Visit aa.k's Homepage  Reply with Quote
Julka Rakić
promotorica ishrane budućnosti
Šajkaš, Republika Srbija

FLUOR I PASTA ZA ZUBE

Cilj: Upotrebe fluora u stomatologiji jeste zaštita od nastanka zubnog kvara (prevencija karijesa). Zasniva se na (neosnovanoj) tvrdnji da se fluor u toku mineralizacije ugrađuje u zubno tkivo čineći kristale otpornim na nepovoljne kemijske reakcije u ustima.
Naučno stručna istraživanja su pokazala i dokazala da zubi danas, propadaju mnogo više nego ranije što je prilično neobično ako se u vidu ima brdo novih modela mehaničkih, poluautomatskih, automatskih, električnih, laserskih i drugih četkica. Uzmimo u obzir paste sa svim mogućim dodacima, žvakaće koje preporučuju zubarska udruženja, konci za čišćenje zuba pravljeni po skoro svemirskoj tehnologiji. Ulaganja sve veća, kvarova sve više!
Higijena usta i zuba jeste neizostavni dio čovjekove kulture. Paste za zube koje koristimo pravi su depoi različitih supstanci od kojih neke mogu biti i škodljive. Sadržaj paste često remeti osnovne patološke uvjete u usnoj šupljini.
Jedna od najopasnijih zamki navodne zaštite zuba jeste dodavanje fluora vodi za piće kao i njegova upotreba, kao obaveznog sastojka, u pastama za zube. Ovaj recept su izmislili naučnici koji su radili na izradi prve atomske bombe.
U publikaciji iz 1984. godine „klinička toksikologija komercijalnih proizvoda” navodi se da je, fluorid kao otrov opasniji od olova i samo manje otrovan od arsena. Koristi se kao pesticid, kao sastojak otrova za miševe, pacove, žohare, a sastojak anestetika, hipnotika, psihijatrijskih lijekova, nervnih bojnih otrova.
Natrijev fluorid je, inače, opasni otpadni nusprodukt prerade aluminija, rastopiv u vodi. Nezavisni naučni dokazi već više od pola stoljeća, potvrđuju da unošenje fluora u količini većoj od 2mg/l dovodi do patologije ljudskog tijela, koju potencira i njegov kumulativni efekt.
Posljedice toga su mentalni deficit, poremećaj funkcije štitne žlijezde, koagulacije krvi, metabolizma folne kiseline, vitamina B12, Fe, ugljikohidrata, P, Ca, mongoloidizam, teška imuna i metabolička oštećenja.
Također izaziva česte bronhitise, bljedilo kože, svilastu i tanku kosu, sklonost razvoju neurodermatitisa, motorički nemir, lošu koncentraciju i slab uspeh u školi, prerano ispadanje zuba, kao i povišenu incidencu multipleskleroze i raka svih oblika.
Fluoridi skraćuju životni vijek, izazivaju rak i razne mentalne poremećaje, ubrzavaju osteoporozu, povećavaju broj prijeloma kuka kod starijih osoba i čine ljudsku populaciju pokornom i poslušnom.
Fluor je danas proglašen za MOGUĆU kancerogenu materiju!
Sadržaj jedne tube zubne paste sa fluorom, dovoljan je da usmrti dijete.
28.06.1974. trogodišnji Vilijem Kenerli iz Njujorka umro je samo 3 sata pošto je imao tretman fluorom na četkici za zube, prilikom svog prvog i posljednjeg odlaska zubaru! Vilijem nije znao da nije trebalo progutati fluor i to je platio životom.

1991. regionalni toksikološki centar prijavio je smrtni slučaj kao posljedicu ingestije 16mg/ kg fluorida. Samo 2 g fluorida dovoljna su da ubiju odraslog čovjeka. Jedna zubna pasta (200g) sa fluorom sadrži 200 mg fluorida!
Zbog svoje nesigurnosti i nedjelotvornosti, fluor u bilo kom obliku nikada nije dobio dozvolu Uprave za hranu i lijekove SAD (FDA), što je inače od 1938. godine zakonska obaveza! (kao ni Nacionalnog instituta za stomatološkog istraživanja, niti Američke akademije za dječju stomatologiju). Službena klasifikacija koju FDA ima za fluor jeste neodobreni novi lijek!?
Tako, ako vas dijete pita što je to fluor iz zubne paste, možete slobodno odgovoriti: „To je samo jedan otrovni nusproizvod u proizvodnji aluminija; jedan od glavnih sastojaka ispirača, pesticida, insekticida, mišomora, anestetika, antidepresiva, nervnog plina, atomske bombe.
Dakle, draga djeco, slobodno fluoridom možete prati zubiće, sisati ga u tabletici i piti u vodici. Nema veze što je toksičan. Tako se to radi na zapadu, zašto ne bi i kod nas!?
Nema veze što i do 80% mladih u SAD danas ima fluorozu (bjeličaste točke na zubima), što izaziva i teška oštećenja kostiju i CNS-a, što utječe na smanjeni IQ kod djece (u Kini).
Moramo naučno i veoma ozbiljno ispitati neobičnu tvrdnju da se toksična materija dodaje u nešto što svi koriste svakodnevno! Moramo biti sigurni da je to za sve ne samo povoljno, već i sigurno. Sebi dugujemo nešto više nego da postanemo poslušne lutke proizvođača industrijskog otpada.
Fluor se prvenstveno koristi radi mentalne kontrole ljudi zbog svog utjecaja na kemijske procese u mozgu. Odnosno, njegovog štetnog djelovanja na epifizu kod koje uzrokuje kalcifikaciju. Epifiza omogućava potencijalnu vezu čovjeka sa duhovnim aspektom svega što jeste, tj. višim naravima postojanja. Bez nje, on može vidjeti samo materijalne aspekte kako samog sebe, tako i svega ostalog, pa se u skladu sa tim i ponaša.
Tako je fluor jedna od supstanci koje izazivaju i održavaju čovjekovo duhovno sljepilo!
U svakom slučaju, fluor nema nikakve veze sa zdravljem zuba, zato dobro razmislite prije nego što kupite zubnu pastu za Vas i Vašu porodicu!
Jedna od najboljih pasta koje možete naći na tržištu je Forever Bright Toothgel. Kombinacija stabiliziranog Aloe Vera gela i pčelinjeg propolisa umiruje desni i sluzokožu i istovremeno efikasno čisti, osvježava dah i daje bjelinu zubima bez agensa za izbjeljivanje.
U broju za svibanj-lipanj, 2009. Interne kliničke publikacije o općoj stomatologiji, u izdanju Akademije opće stomatologije (Čikago, SAD) navodi se da gel namijenjen njezi zuba na bazi aloe vere čisti zube i umiruje upale desni a jednako je efikasan i kao zubna pasta u borbi protiv karijesa!
Aloja gel koristi se u iste svrhe kao i zubna pasta za uklanjanje patogene oralne mikro flore-bakterija uzročnika bolesti, iz usne šupljine.
Svojstvo aloje da uspješno obavlja ovu funkciju bio je predmet stručne rasprave. Ipak, studija koja je uspoređivala stupanj efikasnosti AV gela u borbi protiv bakterija, u usporedbi sa dvije zubne paste popularne na tržištu, otkrila je da je aloja gel bio jednako efikasan, ako ne i efikasniji od komercijalnih zubnih pasti u kontroli prisutnosti mikroorganizama uzročnika karijesa.
Sok aloe sadrži antrakinone, kemijska spojeve koji se koriste u liječenju i terapiji bola zbog svojih protiv upalnih svojstava. AV gel je za zube blaži i ne sadrži abrazivne materije koje se obično nalaze u komercijalnim zubnim pastama, te predstavljaju sjajnu alternativu za ljude sa veoma osjetljivim zubima i desnima.
Koautor studije, Dr. Dilip Džordž, predlaže potrošačima da potraže informacije od neprofitnih organizacija kao što je Međunarodni naučni savjet za proučavanje aloe, da bi utvrdili da je proizvod potvrđen od strane veća pečatom kvaliteta!
Ako je vaš izbor Forever Bright Toothgel, čestitam na izboru!

Literatura:
1. Todor Jovanović, Mila Jovanović, Dejan Jovanović, (2001), „Fluor”, Beograd
2. “Dental tribune” Serbia&Montenegro Edition- decembar, 2009.
3. J. Zolotić, B.M. Vujasin, (2010), „Uticaj Fluora na zdravlje”, Kongres Zdravstvenih Radnika Republike Srbije Sa Međunarodnim Učešćem, Zlatibor, 23-28.10.2010, Gra- fos, Beograd, 197.
4. Istina o fluoru: Kako je otrov postao koristan za zube?


__________________
aa.k
Go to Top of Page

aa.k

6586 Posts

Posted - 15/10/2012 :  22:36:36  Show Profile  Visit aa.k's Homepage  Reply with Quote
Boba Vujinović
promotor ishrane budućnosti
Beograd, Republika Srbija

ALKALIZACIJA LJUDSKOG TIJELA

Većina osoba nikad nije čula za acido-baznu ravnotežu, ali nutricionisti smatraju da je ta ravnoteža važna za optimalno zdravlje i prevenciju raznih bolesti.
Koncept nebalansiranog unosa kiselih i alkalnih namirnica u prehrani po prvi puta se pojavljuje 1933. godine kada William Howard, inače tadašnji liječnik u New Yorku, objavljuje knjigu New Health Era koja izaziva veliku pažnju jer on tada tvrdi da su sve bolesti uzrokovane autointoksikacijom i to samo zbog nakupljanja kiselosti u tijelu. Svjedoci smo da je i danas njegov koncept ishrane koji preferira unos alkalnih namirnica i dalje popularan a i poznat kao koncept pravilnog kombiniranja hrane nazvan Hay diet. Onima kojima nije poznat naziv ovoga prehrambenoga programa, ukratko to je kada u prehrani nikada ne kombinirate unos zajedno ugljikohidrata i proteina, na primjer jedete ribu i povrće ali ne ribu i rižu ili pak krumpir.
Do izvrsnog zdravlja pomoću odgovarajuće kiselo – bazne ravnoteže.
Važna je činjenica da se sve bolesti razvijaju kao posljedica jednog jedinog uzroka – prevelike količine otpadnih kiselina koje nastaju u tkivima. Kako ćete saznati da li je vaš organizam zakiseljen. Moguće je izmjeriti alkalnost ili kiselost tjelesnih tekućina (krv, mokraća, pljuvačka), ali ne i stanje u tjelesnim tkivima (koži, organima, mišićima i venama.). Naš organizam funkcionira tako da otpadne kiseline koje ne može da izluči ponovo upija iz debelog crijeva odakle ih posredstvom jetra šalje nazad u krvotok i odlaže u tkivima. A upravo te, u tkivima odložene otpadne kiseline određuju hoće li naš organizam biti zdrav ili bolestan. Kada unesemo kiselu namirnicu odnosno nakon što takvu namirnicu probavimo ona ce ostaviti kiseli ostatak u tijelu te ako naša prehrana preferira prevelik unos kisele hrane dolazi do prevelikog nakupljanja ovih kiselih ostataka što uzrokuje stanje prekiselosti tijela poznato pod nazivom acidoza. Acidoza dugoročno usporava efikasan rad našega tijela uzrokujući manjak energije, lošiji zdravstveni profil i probleme sa prekomjernom težinom. Ono što je jako važno a to je gubitak esencijalnih minerala poput kalcija, magnezija, kalija i to zato što otpuštanjem baš ovih minerala tijelo pokušava neutralizirati višak kiselosti
odnosno da uspostavi zdravi pH balans koji iznosi oko 7. Naši važni unutarnji organi poput bubrega, pluća i adrenalnih žlijezda igraju važnu ulogu u održavanju zdrave razine pH tijela te stoga važno da bi i oni zdravo funkcionirali da preferiramo unos alkalne hrane (hrana koja sadrži ione kalcija, magnezija, natrija, kalija, željeza i mangana). Unoseći alkalne namirnice mi pak oslobađamo tijelo da se ‘nosi’ sa kiselim ostacima te umjesto da troši energiju u eliminaciji viška kiselih ostataka omogućavamo mu da balansira našu tjelesnu težinu i da nas čini zdravijim i energičnijim što duže.
Sva unesena hrana i svi doživljaji (fizički, emotivni ili duševni) koji utiču na događanja u tijelu, odražavaju se na alkalnost, odnosno kiselost urina. Neki ce pak zagovarati unos 20% acidne te 80% alkalne hrane, dok drugi smatraju da bi unos trebao biti 25% acidne, 75% alkalne hrane.
Preferirati unos alkalne hrane ne znači odmah da moramo prehranu prilagoditi principima kombiniranja namirnica nego pak da možemo istovremeno unositi i proteine i ugljikohidrate kao i dobre masti. Unos ovih triju vrsta hrane samo dokazuje da je naše tijelo i dizajnirano da ih simultano može probaviti i to zahvaljujući bas pankreasu koji i izlučuje tri različite vrste probavnih enzima istovremeno.
Kiseli okus namirnice ne znači da ona ima kiseli PH (poput limuna npr.), kako možemo znati i odrediti je li neka namirnica lužnata ili kisela. Kako stručnjaci određuju tu vrijednost? Probavlja se skoro sve što pojedemo pa se u ostacima hrane nakon probave mogu izmjeriti pH vrijednosti i tako odrediti kemijsku reakciju hrane koju smo pojeli, da li je bila kisela ili alkalna. Kao što sam spomenula naša su tijela po prirodi alkalna i tijelu ne godi previše kisele hrane. Nakon što smo neku vrstu hrane pojeli i nakon što ju je tijelo probavilo mjerimo pH tijela. Ph je kratica za ‘potential of hydrogen’ sto ce indicirati kiselost ili alkalnost određene namirnice i to na ljestvici od 0 do 14. kada je pH 7 to znači da nije niti acidno niti kiselo od- nosno da je vrijednost neutralna. Upravo sva hrana koja ima pH vrijednost ispod 7 je kisela dok ona iznad 7 je alkalna. Mnogi stručnjaci smatraju da za normalno funkcioniranje ljudskog tijela pH mokraće i pljuvačke treba da bude 6,4. Otpadne kiseline napadaju zglobove (artritis), mišiće (mišićna fibroza), unutrašnje organe i žlijezde i razvijaju se brojne bolesti.
Čini se da je presudno važno da informacije o pH vrijednosti svima budu dostupne i da bi sve namirnice koje se prodaju trebalo imati pH indeks ispisan na etiketi sa sadržajem. Poznavanje pH indeksa različitih namirnica može nam pomoći da uravnotežimo planove drevnih obroka. Znači, što niža pH vrijednost to je i hrana kiselija. Kao što smo i spomenuli limun kao i mnoge vrste voća i povrća prije nego smo ga pojeli bile su kisele ali nakon probave u tijelu njihova pH vrijednost poraste i to zahvaljujući kaliju kojim su bogati a koji je visoko alkalan. Nasuprot većina mesa i mliječnih proizvoda će prije nego uđu u tijelu biti alkalni ali nakon probave njihova pH vrijednost opada i to zahvaljujući njihovoj visokoj proteinskoj vrijednosti, a protein umanjuje vrijednost pH odnosno njihove aminokiseline od kojih su napravljene. Kalcij poboljšava alkalnost te stoga neki mliječni proizvodu će imati veću a neki manju kiselost nakon probave upravo zahvaljujući koliko kalcija sadrže. S druge strane će mjerenja pH tijela i to ponajprije urina, upotrebljavajući pH test stripove, kod osoba na visoko proteinskoj dijeti pokazivati alkalne vrijednosti i to samo zbog toga što će tijelo otpuštati kalcij da višak proteina neutralizira ali ce ovo čitanje pak biti lažno. Ono sto je u istinu od vitalnog značaja za nasu alkalnost tijela, odnosno izbalansiran pH je dovoljan unos vode. Zapamtite da je unos vode isto tako važan kao i unos hrane. Naše tijelo čini 70% vode a krv je 94% voda što je dovoljan pokazatelj koliko je važan unos vode. Pijte kvalitetnu čistu vodu a izbjegavajte unos aromatiziranih voda koje mogu sadržavati umjetna sladila koja ne samo da će pogoršati zdravi pH tijela već su dokazano kancerogena.
U simptome prekomjernog aciditeta mogu se ubrojiti: niska razina energije, kronični umor, prekomjerno stvaranje sluzi, učestale prehlade i infekcije, nervoza, iritabilnost, krhki nokti, suha kosa i koža, stvaranje cisti, glavobolje, bolni zglobovi i artritis, neuritis, mišićni bolovi i grčevi, gastritis.
Velike bazne zalihe zapravo su bogatstvo našeg tijela. Iz biokemijskog aspekta, bazne zalihe djeluju kao sistem za amortizaciju, koji održava odgovarajuću kiselo-baznu ravnotežu u krvi. Svaka promjena kiselo-bazne ravnoteže dovodi do nastanka procesa koji izazivaju bolest. Da bismo očuvali svoje zalihe baznih spojeva moramo uvažavati pravilo 75:25, treba da unesemo 75 posto namirnica koje stvaraju alkalnost i 25 posto onih koje stvaraju kiselost.

Folna kiselina odlično stvara alkalnost.
Folna kiselina je jedina kiselina koju naše tijelo samo proizvodi, sve ostale su sporedni proizvod metabolizma i moramo ih što prije izlučiti. Folna kiselina (HCl) igra važne uloge u našem tijelu. U želucu razgrađuje hranu koja bi inače ostala nepotpuno svarena smjesa različitih otpadnih kiselina; oksalne, mliječne, mokraćne, karbonske kao i žučne kiseline. Zato nedostatak folne kiseline može prouzrokovati nastanak brojnih oboljenja. HCl nas štiti time što održava pravu kiselo-baznu ravnotežu. Kada obavi svoj zadatak u procesu varenja postaje bazna. Folna kiselina je prva obrambena linija uništavajućim mikroorganizmima koje u tijelo unosimo hranom.
Ljestvica za reguliranje alkalnosti, odnosno kiselosti organizma.
Na kraju svakog dana trebalo bi da nam je organizam bazan, a ne kiseo. Zato je veoma važno da znamo da li je naše ponašanje bazno (zdravo) ili kiselo (nezdravo).
Mnogi se danas bave prehranom bez obzira na to koliko su educirani ili nisu, jer nekako nutricija, kao dio medicinske znanosti je interesantna za mnoge da njome eksperimentiraju, daju savjete, prave redukcijske programe pa tako nude i svoje tabele alkalne odnosno kisele hrane. Ljudi danas moraju znati kome vjerovati a i čije proizvode kupovati.
Kako kaže dr Lejla Kažinić u svojoj iz knjizi o ženi Prehrana 21. stoljeća za žene, navodeći krilaticu sa poznatog Rockefeller Medical Institute – ‘Ako današnji liječnici sutra ne postanu nutricionisti, današnji će nutricionisti sutra postati liječnici’.
Svakako da svi trebamo raznoliko jesti i to svakodnevno da bismo imali balansiran vitaminsko-mineralni status i da bismo minimizirali unos raznih pripravaka. Svjesni u kakvom vremenu živimo, puni stresa važno je znati da je vitamine najbolje uzeti ujutro jer nam osiguravaju vitalnost a minerale pred večer jer osiguravaju smirenost.
Nemoguće je zadržati povoljnu, alkalnu pH vrijednost bez konzumiranja većih količina tamnozelenog lisnatog povrća. Zato, pošto možemo da biramo u kojem ćemo obliku konzumirati zeleno povrće, zeleni kašasti sok je najbolja opcija jer je to potpuna, svježa hrana.
Danas generalno, prehrana u zapadnim razvijenim zemljama pa i kod nas je kisela, odnosno preferira unos namirnica koja u tijelu stvaraju kiselost. Ako pitate koje bi bile 5 top najgorih namirnica koja stvaraju kiselost u tijelu onda su to zasigurno rafinirani proizvodi poput brze junk hrane i rafinirane žitarice prebogate šećerom, prevelik unos kofeina, alkohola, umjetna sladila koja se dodaju danas raznim napicima i hrani samo da bi kupca natjerali da ih kupe jer kao ne sadrže šećer i na kraju neizbježno pušenje koje stvara kiselost tijela. O njima svima često čitamo i čujemo i zaslužuju naziv top super antinutrienti.
Hrana s kojom valja biti oprezan:
– Kiselu reakciju u tijelu najčešće izazivaju bjelančevine, i to ponajviše one životinjskog porijekla, te se smatra da za svakih suvišnih 10 g bjelančevina koje unesemo izgubimo 100 mg kalcija uriniranjem. Stoga ne pretjerujte s unosom bjelančevina.
– Gazirana pića jer su izrazito bogata fosforom, mineralom koji izaziva gubitak kalcija kada se uzima u većim količinama.
– Ne više od tri kave na dan jer kava izaziva kiselost u tijelu pa čak neke statistike govore da bi često pijenje kave, više od tri na dan, moglo povećati pojavu osteoporoze čak 82 posto.
– Rafinirane namirnice kao što su bijeli kruh, kolači i lisnata tijesta izazivaju kiselost.
– Oprez i s tamnim čajevima.
– Smanjite na minimum unos masne hrane.
Postoje li znanstvena istraživanja koja su pratila ispitanike na. tzv. alkalnoj dijeti i ako da, što su utvrdila?
Nažalost danas nema mnogo istraživanja koja su ekskluzivno rađena samo na alkalnim namirnicama ali istraživanja rađena o prehrani kod osteoporoze zasigurno potvrđuju kako preferiranje unosa alkalne hrane nad unosom kisele hrane čuva kosti a i pomaže kada je dijagnosticirana osteoporoza. Namirnice koji imaju antikancerogeno djelovanje te koja pomažu kada je karcinom dijagnosticiran poput đumbira, blitve, heljde, bobičastog voća su alkalne namirnice.
Karakteristike alkalne dijete
Slijedeća lista pokazuje namirnice svrstane od alkalnih prema kiselima.
Alkalna hrana – 75% hrane u prehrani.
Povrće: morske alge, leća, luk, koraba, gomoljike, češnjak, endivija, lišće gorušice, đumbir, brokula, krumpir, paprika, gljive, karfiol, patlidžan, bundeva, blitva, kelj pupčar, vlasac, korijander, bamija, salata.
Voće: limun, nektarina, pomikaki, malina, lubenica, mandarina, grejpfrut, dinja, maslina (crna sušena), mango, kruška, avokado, ananas, jabuka, kupina, trešnja, breskva, papaja, naranča, marelica, banana, borovnica, ribiz, suho grožđe, grožđe, jagoda.
Koštunjavo voće, sjemenke i ulja: sjeme bundeve, mak, kesten, ulje noćurka, sezam, badem, izdanci, ulje avokada, laneno ulje, kokosovo ulje, maslinovo ulje, druge sjemenke
Žitarice: zob, amarant, quinoa, proso.
Začini i ostalo: soda bikarbona, morska sol, mineralna voda, umeboši šljive, cimet, melasa, sojin umak, zeleni čaj, rižin sirup, jabučno ocat, čaj od đumbira, ocat od umeboši šljive.
Mliječni proizvodi: vrhnje svježe od sirovog mlijeka, kozje mlijeko i jogurt

Kisela hrana – 25% hrane u prehrani.
Mliječni proizvodi: topljeni sir, sladoled, sojino mlijeko, kravlje mlijeko, tvrdi sirevi.
Meso: sve meso, uključujući goveđe, peradarsko meso, divljač, jaja, ribe i rakove, školjkaše, glavonošce, kao i iznutrice i mesne prerađevine. Nijedna vrsta mesa ne stvara alkalnost već uvijek kiselost.
Žitarice: sve žitarice i prerađevine uključujući kruh, žitarice za doručak, tjesteninu i rižu.
Izbjegavati rafinirane žitarice i njihove prerađevine.
Leguminoze: sve leguminoze uključujući i proizvode (tofu).
Koštunjavo voće i sjemenke: sve koštunjavo voće (lješnjak, orah, brazilski orah, pistacija,
pekan orah, bademovo ulje, sezamovo ulje, ulje šafrana, suncokretovo ulje, pinija, kanola (ulje)
Voće: voće koje sadrži benzojevu kiselinu i oksalnu kiselinu – šljiva, brusnica, rabarbara,višnja

Sjemenke
Sjemenke su lako svarljive bjelančevinaste namirnice. Većina klijalog sjemena ima vrijednost 6,0. Neisklijalo sjeme (s izuzetkom sezama) stvara kiselost.
Začini i ostalo: džem, žele, kvasac, čokolada, šećer, kakao, ocat dobiven iz bijelog vina, kava, saharin, vanilija, crni čaj, alkohol, balzamični ocat, kari, med.
Izbjegavati čokoladno mlijeko, gazirana pića, vino i alkoholna pića.

Kako unositi više alkalnih namirnica?
• Konzumirati mnogo voća i povrća
• Piti vodu sa sveže iscijeđenim limunom
• Pokušati konzumirati jednu šalicu alkalnog povrća dnevno, kao što je lisnati kelj, lišće
slačice ili brokule
• U zamjenu za pšenicu koristiti proso ili quinou
• Koristiti ribu i janjeće meso umjesto govedine
• Koristiti maslinovo ulje umjesto drugih biljnih ulja
• Koristiti miso juhu
Sami kod kuće možete napraviti jednostavan test kako biste utvrdili da li je pH vrijednost vašeg organizma uravnotežena.
Prilikom određivanja stanja organizma testiraju se urin i slina.
Optimalan jutarnji PH faktor za urin i slinu iznosi 7,0. Sve ispod toga se smatra kiselošću organizma.
Ukoliko je urinarni pH faktor ispod 6,4 tada tijelo ne može asimilirati vitamine, minerale i ostale hranljive materije. Koristeći pH papiriće, provjerite pH Vaše mokraće i sline.
Ukoliko se pH vrijednost mokraće ujutro kreće u rasponu od 6,0-6,5, a uvečer od 6,5-7,0 vaše tijelo funkcionira unutar zdrave razine.
Ukoliko se pH Vaše sline tokom čitavog dana zadržava u vrijednostima između 6,5-7,5 vaše tijelo također funkcionira unutar zdrave razine.
Najbolje vrijeme za testiranje pH vrijednosti je sat prije i dva sata poslije obroka, dva puta tjedno.
pH urina pokazuje koliko dobro Vaš organizam asimilira minerale, posebno kalcij, magnezij, kalij i natrij (oni su kiselinski puferi jer ih tijelo koristi u kontroli razine kiseline).
pH sline pokazatelj je aktivnosti probavnih enzima, pogotovo aktivnosti jetra i želuca.
Voće
Kuhanje, zamrzavanje ili konzerviranje šećerom i kemikalijama znatno smanjuju bazne karakteristike voća. To važi za marmeladu, džemove, sušeno voće i ostale prerađevine od voća. To se odnosi i na povrće.
Žitarice koje stvaraju kiselost (uglavnom im je pH ispod 3,0 poslije klijanja mijenjaju se u namirnice koje stvaraju alkalnost (vrijednost 4,5)
Mahunarke
Suha zrna mahunarki koja stvaraju kiselost poslije klijanja se mijenjaju u namirnicu koja stvara alkalnost (vrijednost 5,0)
Sa stanovišta zdrave ishrane važno je konzumirati što više svježe i neprerađene hrane. U takvoj hrani su prisutni enzimi koju omogućuju da je dobro svarimo (biokatalizatori)
Opće preporuke
• Jedite samo onda kada ste gladni i pridržavajte se osnovnog načela po kojem se ne
smijemo najesti toliko da budemo siti. Naviknite se da ustanete od stola pomalo gladni.
• Pripremajte jednostavne obroke-dovoljne su tri i ili četiri vrste namirnica
• Ne koristite teške biljne masti
• Hrana koju konzumirate neka bude na sobnoj temperaturi
• Sočnu hranu pojedite prije suhe.
• Ljeti konzumirajte više sirove hrane
• Izbjegavajte prerađenu hranu i zaslađivače (bijeli kruh, bijelu rižu, bijeli šećer itd.)
• Hranu dobro sažvačite. U pljuvački je prisutan enzim ptijalin koji stvara baznu sredinu.
• Pijte dovoljno tekućine.
Klorofil jača krv i veoma povećava alkalnost organizma. Je li istina da hrana, kad je kuhamo, postaje kiselija, u odnosnu na sirovu?
Koncept ishrane po principu jedenja sirove hrane ili raw food diet ističe da kuhanje čini hranu kiselijom te da je bolje jesti sirovu hranu koja će poboljšati alkalnost tijela odnosno alkalna sirova hrana je ključ zdravlja. Istina da način pripreme utječe na njenu kiselost ili alkalnost, raw food prehrana ima prednosti i to zato sto povećava unos biljnih vlakana, unosi se mnogo manje soli, povećava unos alkalnog kalija sto je preventivno za nastajanje karcinoma i krvožilnih bolesti ali s druge strane nije praktična, restriktivna je te može izazvati nutricijske nedostatke te jesti po ovome principu u istinu zahtijeva veliku informiranost. Tako pak sirovo jedenje voća i povrća je nešto teze probavljivo negoli lagano kuhano povrće i voće sto će biti važno kod pacijenata sa smetnjama probavnog sustava.
Kada vas uhvate slatka iskušenja i kada ne im se ne možete oduprijeti a da udovoljite svojoj želji, pojedite hranu, slijedeće obroke uzmite hranu kojom ćete povećati alkalnost u tijelu (npr. uzmite grejp, kivi, dinju, mango, mandarinu).

Literatura:
1. Dr Teodor Barudi: Alkalizujte se ili umrite
2. Remer T, Manz F (1995): Potential renal acid load of foods and its influence on urine pH. J Am
Diet Assoc. 95:791-797
3. Robert Young: The pH Miracle (pH čudo)
4. Viktorija Butenko: Zeleno za zdravlje
5. Dr Lejla Kažinić: Prehrana


__________________
aa.k
Go to Top of Page

aa.k

6586 Posts

Posted - 15/10/2012 :  22:39:01  Show Profile  Visit aa.k's Homepage  Reply with Quote
Vesna Cvetanović
promototorica ishrane budućnosti
Zadar, Republika Hrvatska

ISHRANA DJECE UZRASTA OD TRI DO PET GODINA

Među najvažnijim stvarima koje dijete uči prvenstveno od roditelja su navike vezane za ishranu. Te stečene navike imaju tokom cijelog života pozitivne ili negativne posljedice na život jedinke.
Odgovarajuća ishrana je prevencija za vrlo česte probleme kao što su: gojaznost, bolesti srca, slaba kvaliteta kostiju.
Ukoliko se dijete od malena pravilno hrani, kasnije tokom života imati će kvalitetno zdravlje zahvaljujući upravo tim ustaljenim navikama kada je hrana u pitanju.
Djeca prate odrasle u većini stvari, samim tim, ono što roditelji serviraju na trpezu, djeca će prihvatiti kao model jer smatraju da roditelji to rade ispravno i da upravo tako treba.
Ponekad dijete pri povratku iz vrtića kući odbija jesti hranu spremljenu kod kuće, jer također u vrtiću uči što treba jesti. Nikada ne treba dijete forsirati tako što ćemo mu ukazivati da mora jesti to što smo spremili, već to treba uraditi polako i smireno.
Ukoliko ukućani uživaju u jelu i dijete će to naučiti. Vrlo je važno da porodica ima zajedničke obroke, međutim ukoliko je dijete umorno i ima slabiji apetit onda je bolje da se nahrani posebno, možda malo ranije nego što će jesti ostali ukućani, kako ne bi osjećalo pritisak.
Djeca isto tako kao odrasli imaju različite ukuse, neku hranu jedu, a neku ne. Nikako se ne smije dijete prisiljavati jesti novu hranu koju nikad prije toga nije jelo, dakle, samo postupno uvoditi novine na trpezu.
Djecu nikada ne treba kontrolirati putem jela u smislu da ukoliko ne pojede obrok dobit će kaznu ili obrnuto, nagradu ako pojede. Na taj način djeca mogu vrlo brzo naučiti manipulirati s roditeljima.
Djeca jednostavno nekad nemaju apetit. Stanje nije alarmantno ukoliko odbija jesti par sati. Ako nastavi i drugog dana odbijati hranu treba se obratiti liječniku.
Vrlo brzo u uzrastu od tri godine vaš mališan nauči kontrolirati svoju motoriku i može samostalno jesti, i u ovom vremenu može se apsolutno preći na čvrstu hranu. Najbolje je da ima par obroka dnevno, dakle, češći, a manje obilni obroci.
Njima se sviđa lijepo ukrašena hrana, više vole sirovu i blago kuhanu hranu nego prženu, koju svakako treba izbjegavati.
Raznovrsna hrana.
Djetetu treba ponuditi raznovrsnu ishranu iz svih grupa namirnica:
• kruh, žitarice, riću, tjesteninu
• povrće
• voće
• mlijeko, jogurt, sir
• meso, ribu, jaja, mahunarke.
Proteini su potrebni za rast. Potrebe za proteinima se uglavnom mogu zadovoljiti iz namirnica kao što su mlijeko, meso, riba, jaja, sir.
Kalcij je potreban za formiranje kostiju i zuba. Najviše ga ima u mlijeku i mliječnim proizvodima, a manje u lisnatom povrću.
Željezo je važan mineral koga ima u mesu, ribi, jajima, tamnom lisnatom povrću i obogaćenim žitaricama. Nedostatak željeza je problem jednog broja mlađe predškolske djece.
Slabo napredovanje, smanjen apetit, slabost i slaba koncentracija mogu biti znak deficita željeza. Poslužite hranu bogatu željezom kao i onu bogatu vitaminom C, koji povećava stvaranje željeza. Citrusno voće i tamno zeleno i žuto povrće su dobar izvor vitamina C i A.
Voda je potrebna za regulaciju funkcija dječjeg organizma. Postotno, dječji organizam sadrži znatno više vode od odraslih i može brže dehidrirati, pa djecu treba nuditi vodom nekoliko puta dnevno.
Masti su neophodni nutrijenti u dječjoj ishrani. One osiguravaju dodatne kalorije i potrebne nutrijente za rast i aktivnost. Njihov udio ne smije prelaziti 30% dnevnih količina.
Dijete od tri godine može jasno definirati što voli a što ne voli, može biti vrlo zahtjevno. Treba izbjegavati slatkiše, dajući ih u što manjim količinama, jer prouzrokuju lošu kvalitetu zuba i smanjuju apetit za drugu, kvalitetniju hranu.
U ovom uzrastu djece može im se ponuditi mlijeko sa 2 posto mliječne masnoće ili potpuno obrano.
Međuobroci su obavezni a najbolje u obliku nekog voća. Navike koje treba izbjegavati jesu: gusti sokovi, slatkiši, čips, smoki...
Roditelji prvenstveno ne trebaju biti strogi kada su u pitanju formiranje nutritivnih navika kod djece. Također moraju biti strpljivi, jer npr. dijete od četiri godine voli za vrijeme obroka pričati pa malo sporije jede. Nikada ne insistirati da se sve pojede, jer se na taj način može stvoriti odbojnost prema određenoj hrani.
Savjeti
Djetetu ponudite raznovrsnu hranu (obilje žitarica, voća i povrća). Odaberite ishranu sa manje slatkiša i soli.
Servirajte namirnice bogate vitaminom C sa onima koje su bogate željezom.
Servirajte sveže voće kao desert.
Uravnotežite hranu koju dijete jede sa njegovom fizičkom aktivnošću.
Ishrana bi morala osigurati dovoljno željeza i kalcija za potrebe organizma u razvoju.
Uključite dijete u spremanje hrane.
Kombinirajte hranu različite boje i strukture, to će povećati njegov interes. Tolerirajte dječje manire za stolom.
Pokažite svoje dobre manire, dijete će učiti od vas.
Prilagodite ambijent obroku: odaberite odgovarajuću stolicu, pribor za jelo. Provedite rutinu pranja ruku prije i posle obroka. Ne očekujte da će dijete sjediti tokom čitavog obroka. Ono može ustati od stola ako je završilo.
Servirajte obrok dosljedno. Planirajte obrok prije nego što dijete postane suviše gladno, umorno ili iritirano. Ne galamite ako obrok ostane netaknut.
Ako jede dosta svježeg voća, povrća i žitarica, djetetu ovog uzrasta neće biti potrebni
dodatni vitamini. Vitamini koji potiču iz hrane najlakši su za korištenje i u najboljim su
kombinacijama.

Literatura:
1. Predlog jelovnika Prim. dr Jasminka Komnenović, pedijatar-nutricionista
2. www.bebac.com
3. Slobodna enciklopedija


__________________
aa.k
Go to Top of Page

aa.k

6586 Posts

Posted - 15/10/2012 :  22:41:10  Show Profile  Visit aa.k's Homepage  Reply with Quote
Zinaida Trbić
promototorica ishrane budućnosti
Tbilisi, Republika Gruzija

KOPRIVA KAO LIJEK

Zemlja je prelijepa i veličanstvena.
Ovu ljepotu dozvolite unutar sebe i pustite je da pulsira unutar vašeg vlastitog bića. Kad dozvolite toj ljepoti da uđe u vas, ona će vas duboko potresti i vi ćete kao vrsta početi drugim očima gledat sve i svih oko sebe.
Probudite u sebi odgovornost prvo počevši od sebe, o svojim najbližima, a kasnije i svim ljudima u okruženju i šire. Što sve može jedan čovjek učiniti nismo ni svjesni. A što je najvažnije, mi mislimo da sami griješimo, nismo sami ima nas puno čija svijest odavno radi u smjeru razmišljanja o zdravom načinu života i taj način razmišljanja u okruženju svaki dan skuplja sve više novih ljude, njih sve više misle kao i mi. A mi KAŽEMO hoćemo, želimo zdravo živjeti, želimo disati čist zrak punim plućima, jedino zdravo živjeti. Imamo veliku odgovornost prema našim potomcima.
Kako proširiti svoje znanje i iskustvo svojih roditelja, aktivirajmo u sebi naslijeđe koje su nam roditelji ostavili, vratimo se majci prirodi, njenim ljepotama, iskoristimo sve što nam ona nudi. Možda smo zaboravili bogatstva od onog što su nas naše drage mame i bake naučile, aktivirajmo svoja razmišljanja iz mladosti, to bogatstvo našeg naslijeđa, te savjete, prisjetimo se.
Treba izaći u prirodu i iskoristiti sve što već odavno postoji u prirodi, prisjetiti se sveg što smo možda i ZABORAVILI, nikada nije kasno. Danas bih htjela da sve nas malo podsjetim o biljkama koja su svuda oko nas, a trebale bi biti naši prijatelji u svakoj porodici, naša svakodnevnica.
Kopriva (lat. Urtica dioica) ljekovita je biljka koja poboljšava rad probavnog sistema. Sadrži kalcij, kalij, željezo, fosfor, vitamine C i A i organske kiseline. U koprivi se nalaze i flavonoidi koji dobro djeluju na rad organizma. Ekstrakt korijena ima puno željeza, koristi se protiv opadanja kose i pozitivno jača krv.
Od koprive se često priprema čaj i sok te se koristi često u kuhinji. Djeluje kao diuretik i antikemoragik. Bez obzira na ljekovite osobine, kopriva se ne konzumira svježa jer ponekad mogu nastupiti problemi sa probavnim sistemom i crvenilo kože.
Osim što štiti ljude od bolesti, kopriva može koristiti za suzbijanje lisnih ušiju i nametnika na biljkama (voću, povrću, grožđu, cvijeću) prskanjem njenom otopinom. Kopriva se često koriste kao hrana zečevima i svinjama. Kopriva se koristi i u proizvodnji sira yarga, te začinjene varijante gauda sira. Kopriva može poslužiti za pripremanje raznih jela, a u sjevernoj Europi često jedu juhu od koprive.
Najdjelotvorniji je – sok koprive. U novije vrijeme drži se da je najdjelotvornije uzimanje koprive tako da se istisne njen svježi sok. Sok koprive treba uzimati neposredno nakon cijeđenja, kako ne bi peckao kod varenja. Po želji, može se razrijediti s malo vode kako bi bio ukusniji. Sveži sok koprive trebao bi biti (prema Ebba Waerlandu) djelotvorno preventivno sredstvo, odnosno lijek protiv oštećenja radioaktivnim zagađenjem zraka, što uzrokuje povećanje leukocita u krvi. Ekstrakt koprive može sniziti razinu šećera u krvi.
Čaj ili salata od koprive. Ako se kopriva pije kao čaj, priprema onda se ona samo obari. Za pripremu čaja uzimaju se dvije čajne žlice sitno izrezanog suhog lista koprive za dva decilitra uzavrele vode, a piju se 2-3 šalice dnevno, nezaslađene ili s medom. U proljeće se priređuje salata od koprive – tako da se samo lagano popari. Uvarak sitno izrezanog korijena koprive, pomiješan s kvalitetnim nerazrijeđenim vinskim octom, služi kao sredstvo za porast kose, protiv prijevremenog ispadanja kose i protiv stvaranja peruti.
Čaj od koprive uziman dnevno (2-3 šalice) – kao višetjedna kura, primjenjuje se – u pučkoj medicini – protiv bolesti jetara, žuči i slezene, kod umora slezene, protiv prekomjerne sluzi u želucu i organima za disanje, kod grčeva u želucu, čireva na crijevima i želucu, probavnih smetnji, bolesti pluća i plućne tuberkuloze. Kod plućnih bolesti preporučuje se čaju dodati obilno meda.
Kopriva pospješuje stolicu pa dovodi do pražnjenja stvrdnutih materija, pobuđuje izmjenu materija, otklanja bljedilo i slabokrvnost i, konačno, jača otpornost (imunitet) kod sklonosti bolestima, bilo da se radi o naginjanju prehladama ili reumatskim oboljenjima i gihtu.
Kod dijetalnih terapija i šećerne bolesti preporučuje se da se pije uvarak od koprive. Uzme se 25 dekagrama svježeg lista koprive, prelije litrom vode i kuha 15 minuta. Zatim se procijedi i pije 5 puta dnevno (između jela). Za pročišćavanje krvi i kože uzme se 30 grama izdanaka proljetne koprive i kuha u litri vode dok se ne skuha na jednu trećinu tečnosti. Piju se 2 do 3 šalice dnevno. Prije kuhanja, koprivu valja očistiti od sjemenki jer one imaju purgativno djelovanje. Pazite da ne prekoračite navedenu dozu jer,uzimana u velikim količinama, kopriva može prouzrokovati zadržavanje mokraće.
Sok od koprive. U sokovniku ili u stroju za meso iscijedite sok iz svježe koprive. Dnevno uzimanje 3 do 4 žlice toga soka (pomiješanog s medom) liječi slabokrvnost, žuticu, izbacuje pijesak iz mokraćnog mjehura i pomaže kod vodene bolesti.
Protiv peruti. Uzmite 12 dekagrama svježih listova koprive i stavite ih u 115 mililitara čistog alkohola neka odstoji (15 dana) na suncu ili toplom mjestu. Pomiješajte 4 jušne žlice pripremljenog losiona s 3 decilitra vode i trljajte njime 3 puta nedjeljno. Osim oslobađanja od peruti, taj pripravak ublažuje i ispadanje kose.
Kopriva ima dosta veliki koren a stabljika raste u visinu i do metar i po. Listovi su joj u obliku srca, na vrhovima zašiljeni a na obodima nazubljeni. Prekriveni su kukicama na vrhovima. Kada se dodirne, žari, jer izlijeva agresivne sokove na kožu. Vjeruje se da ovakvo žarenje koprivom liječi reumatizam. Koristi se u ljekovite svrhe i kao industrijska biljka.
Kopriva raste kao korov, biljka na zapuštenim mjestima, neobrađenim oranicama, pored putova, u grabama i slično. Sigurno da ne postoji osoba na našim prostorima, koja nikada nije vidjela koprivu.
Drugi nazivi za ovu ljekovitu biljku su još je i kopriva obična, pasja kupina, pitoma kopriva, velika kopriva, žara.
Kopriva se najčešće upotrebljava kao lijek za čišćenje krvi, protiv opadanja kose, reumatizma, groznice, prekomjernog mokrenja, tuberkuloze pluća, bronhitisa, oboljenja zglobova, kamena u bubregu, za zarastanje rana, protiv zračenja, malokrvnosti, čira na želucu, nesanice, nervoze. Izuzetno je bogata korisnim sastojcima: bjelančevinama, ugljičnim hidratima, mastima, kalcijijem, fosforom, željezom, vitaminima C, A, B2 i K, karotinom, pantotenskom kiselinom i dr. Čaj od koprive odlično je prirodno sredstvo za iskašljavanje, pročišćava jetra, želudac i crijeva, a ujedno je koristan lijek protiv anemije, groznice, žutice, malarije. U kombinaciji sa drugim ljekovitim biljkama liječi čir na želucu i dvanaestercu, pročišćava krv, olakšava varenje, umanjuje uznemirenost i nesanicu. Isto tako, kopriva je dobar prirodni lijek protiv vodene bolesti, gihta, jetra, bubrega, prostate i nesvjestice. Ipak u našem narodu se najčešće koristi za liječenje malokrvnosti.
Čaj od koprive protiv malaksalosti se priprema na sljedeći način: u 2 dl ključale vode po- topiti jednu malu žlicu lista koprive, ostaviti da odstoji 5 minuta. Procijediti i piti u gutljajima tokom cijelog dana na sljedeći način: prvi dan 1 šalicu čaja, drugi dan 2, treći dan 3 šalicei tako sedam dana. Nakon toga svakoga dana piti po jednu šalicu čaja manje nego prethodnog dana. Postupak ponoviti i nakon tih mjesec dana napraviti pauzu od dva tjedna nakon čega se može ponovo piti po istom rasporedu. Ukoliko je malaksalost nestala može se nastaviti sa po jednom šalicu dnevno, narednih mjesec dana.
Ljekoviti sastojci: Kopriva (list, stablo i koren) sadrži sljedeće hranljive i ljekovite sastojke (vitamine, minerale.): vitamin B2, vitamin B5, vitamin K, vitamin C, željezo, kalcij, karotenoide, (provitamin A), kvercetin, magnezij, mravlju kiselinu, silicijsku kiselinu, fosfor, histamin.
Kopriva stimulira rad organa za varenje, smanjuje bolove u želucu, stimulira sekreciju želudačnih žlijezda, stimulira rad jetra i pankreasa. Dobar je diuretik pa se koristi za pročišćavanje krvi i pojačavanje izlučivanja tečnosti iz organizma, ali i za mnoge druge bolesti i tegobe: akne, alergije, anemija, artritis, bolesti žuči, bolesti jetra, giht, glavobolje, gljivice, gljivične vaginalne infekcije, ekcemi, zamor, katar želuca, krvarenja iz nosa, lišajevi, migrene, oboljenja dišnih organa, oboljenja koštano-mišićnog sustava, oboljenje slezene, pijesak u bubregu i mjehuru, plućna oboljenja, polenska groznica, problemi sa bubrezima, proljev, protiv opadanja kose i peruti, regulacija razine šećera u krvi, reumatizam, smanjenje kolesterola u krvi, smanjuje sklonost ka krvarenju, ublažava preobilna menstrualna krvarenja, uvećanje prostate, upala mokraćnih putova, usporava procese ateroskleroze, herpes, čir na dvanaestercu, čir na želucu, hemoroide.
Koristi se za rehabilitaciju, jačanje imuniteta, vraćanje snage i energije, regulira razinu slobodnih androgena (muških spolnih hormona) i ubrzava metabolizam.
Koristi se sok, čaj, ili se cijela biljka koristi za spravljanje juhe. Listovi koprive dodaju se u pecivo (pita ili proja, kao špinat ili drugo zeleno povrće.). Koristi se za spravljanje šampona i kupki kod bolesti kose i kože.
List koprive zaustavlja krvarenje, a pokazuje farmakološka svojstva: analgetsko, antibakterijsko, antivirusno, protuupalno, lokalno anestetsko i diuretičko djelovanje.
Djeci mlađoj od dvije godine ne preporučuje se upotreba čaja od koprive.
Danas su, zbog nemara čovjeka prema svemu oko sebe, biološki svi ugroženi. Ugrožene vrste su biljne i životinjske vrste u opasnosti od izumiranja svih jedinki te vrste. Preko 34 tisuće vrsta i 5 200 životinjskih vrsta širom svijeta su pred izumiranjem, a mnoge tisuće njih izumre prije nego što budu uvrštene u spisak ugroženih. Glavni razlozi izumiranja i ugroženosti vrsta su: Uništavanje staništa, komercijalna eksploatacija (sakupljanje bilja, lov, trgovina životinjama), šteta izazvana unošenjem stranih, neautohtonih vrsta, zagađenje.
Vidite, nije ništa novo, ali korisno prisjetiti sebe, dati istu informaciju svojim znancima, učiniti sebe zdravim pomoći makar svojim članovima porodice da, živjeti zdravo, jesti i razmišljati zdravo.
Znate li koliko nas ukupno zdravih ima? Jako malo. Toliko malo, da ne možemo ni zamisliti.
Što ljepše od saznanja da svako od nas može spasiti makar jednog čovjeka od bolesti pa znate li koliko možemo na razini grada, a na nivo države, a NA NIVO NAŠE PLANETE.

Nećemo lako predati našu Zemlju svima ko prodaje otrovnu hranu, truje vašu dušu, truje vodu, truje svojim marketingom i reklamom naše mozgove: Dok nas postoji, a postojimo i oni smo što dižu glas, protiv svih njih, devastatora prirode protivnika sveg onog što je uvjet naših bića, nas kao duhovnih faktora, našeg ega, naše planeta ZEMLJA za opstanak, mi smo tu, mi kojima je sveta zadaća razuvjeriti te devastatora Božjeg djela, pronaći načina i sredstva kako razuvjeriti njih, da se okane ćorava posla, i kumovanja s pohotom čije je đavolje djelo i pružimo ruku pomirenja, znak zajedništva i poštovanja, čovjeka prema čovjeku Bogu za ljubav.


__________________
aa.k
Go to Top of Page

aa.k

6586 Posts

Posted - 15/10/2012 :  22:42:40  Show Profile  Visit aa.k's Homepage  Reply with Quote
Nikola Grgić
promotOr ishrane budućnosti
Valjevo, Republika Srbija

PREHRAMBENA OBAVEZA (GARANCIJA KVALITETE PREHRAMBENIH PROIZVODA)

Ispravnost, sigurnost i kvaliteta hrane, neophodni su činioci za zdravlje ljudi u svakoj zemlji. Proizvodnja poljoprivredno – prehrambenih proizvoda u funkciji ishrane stanovništva od uvijek su bile predmet proučavanja i istraživanja. Hrana ima utjecaja na zdravlje ljudi, biološku reprodukciju, psiho – fizičku sposobnost, odnosno na održavanje života u cjelini.
U ovo naše složeno i puno rizika doba, kada su sve izraženiji problemi proizvodnje i prometa hrane i pića, kada su se pojavila virusna i mnoga druga teška oboljenja, koja je dijelom prouzročio i ljudski faktor, nastala je prehrambena obaveza – garancija kvalitete proizvoda i usluga. Projekt je osmislio bračni par Gordić iz Valjeva, a kao inovacija u poljoprivrednoj proizvodnji, prehrambenoj tehnologiji, ugostiteljstvu i turizmu realizira se u suradnji sa Poljoprivrednim fakultetom iz Novog Sada. Projekt na jedan originalan i potpuno inovativan način stavlja pitanje etike i morala u vezi sa ispravnošću hrane i pića u prvi plan, jer čovjek je taj koji donosi najviše iznenađenja i od njega zavisi da li će do potrošača doći zdravstveno siguran – ispravan proizvod.
Prehrambena obaveza predstavlja inovaciju u poljoprivrednoj proizvodnji, prehrambenoj tehnologiji i turizmu, jer po prvi put svi oni koji svoje profesionalne aktivnosti ostvaruju u nekoj od karika dugog i složenog lanca ishrane, pored zakonskih propisa koji reguliraju ovu oblast, moralno se obavezuju polaganjem obaveze, da ono što oni ne bi jeli i pili, neće dati ni drugom čovjeku. Obavezuju, zaklinju se javno, što verificiraju svojim potpisom u knjizi protokola i dobivaju bedž sa znakom PO (garancije kvalitete) proizvoda i usluga, dok se certifikat prehrambene obaveze izlaže na vidno mjesto dostupno oku potrošača i radnika. Prehrambena obaveza je garancija kvalitete, koja moralno obavezuje, ali istovremeno i uli- va povjerenje potrošaču u ispravnost sirovina, namirnica, hrane i pića, jer iste konzumiraju i svojim potpisom verificiraju oni koji ih proizvode, distribuiraju i kontroliraju.
Cilj prehrambene obveze, je „probuditi” svijest i savjest svih učesnika u procesu proizvodnje, prometa i kontrole hrane i pića, da shvate koliku odgovornost imaju pred svojim potrošačima i koliko važnim, a istovremeno plemenitim i privilegiranim poslom se bave – poslom koji ljudima osiguravaju hranu, jedan od tri života.
Značaj PO je i u tome što se veliki broj proizvoda na tržištu prodaje bez deklaracija (restoranima, pekarama, mesnicama, slastičarnicama) gdje je garant za zdravstvenu ispravnost samo čovjek koji ih proizvodi, sprema i distribuira. Postojanje PO posebno je značajno u turističkoj ponudi ruralnog turizma Srbije, jer ulijeva povjerenje gostu preko znaka PO, koji je prepoznatljiv a iza njega stoji tradicionalni ugled domaćina, davatelja usluga koji je i jedini garant za ispravnost hrane koju u svom domaćinstvu nudi. Na zdravlje ljudi utječe genetički modificirana hrana, nekontrolirana upotreba hormona, aditiva, pesticida, herbicida kao i nepoštivanje agrotehničkih, zootehničkih i zoohigijenskih mjera, kao i karence.

Učešće ljudskog faktora u ispravnosti sirovina namirnica, hrane i pića (prema statističkim zavodima za javno zdravlje) je od 25-30%. Međutim iznose da zdravstvena ispravnost proizvoda 100% zavisi od čovjeka, jer nema tih službi (zdravstvenih, inspekcijskih ili bilo kojih drugih) koje bi mogle neprekidno nadzirati i kontrolirati put hrane od njive do trpeze i od staje do trpeze. Zato smatraju da je PO kao garancija kvaliteta proizvoda i usluga nešto neophodno i humano.
Kao tvorci ideje garancije kvalitete prehrambenih proizvoda i ugostiteljsko-turističkih usluga u suštini želimo apelirati na čast, moral, poštenje, znanje i stručnost kod proizvođača, davatelja usluga i svih onih koji na bilo koji način kontroliraju ispravnost namirnica hrane i pića, jer nemoguće je obaviti pregled svih namirnica koje se nalaze na tržištu (u obimu i količini) bez obzira koliko je sofisticirana metodologija pregleda. Sve ovo ukazuje da se ne možemo oslanjati samo na propise, kazne, analitiku, visoko-stručna ispitivanja i istraživanja i da nas jedino promjene ponašanja u ovoj oblasti mogu osposobiti osiguranju zdravlja kako vlastitog tako i budućih generacija.

__________________
aa.k
Go to Top of Page

aa.k

6586 Posts

Posted - 15/10/2012 :  22:44:40  Show Profile  Visit aa.k's Homepage  Reply with Quote
Nada Dević
promotorica ishrane budućnosti
Zrenjanin, Republika Srbija

KOPRIVOM PROTIV MALOKRVNOSTI

Malokrvnost, to jest anemija, predstavlja bolest krvi, i može biti veoma ozbiljno stanje koje ponekad značajno utječe na vaš život.
Krv se sastoji od 3 tipa ćelija (crvenih krvnih zrnaca – eritrocita, bijelih krvnih zrnaca leukocita i krvnih pločica – trombocita) koje cirkuliraju našim krvotokom.
Eritrociti sadrže crveni i željezom bogati protein – hemoglobin (Hb), koji prenosi kisik iz pluća do svih mišića, organa i ćelija našeg organizma.
Normalan život i funkcioniranje je nemoguće bez kisika.
Anemija je stanje nedostatka crvenih krvnih zrnaca. U tom slučaju, mali broj eritrocita sadrži manje hemoglobina, zbog čega je dostava kisika organima i ćelijama smanjena. Na taj način kada ste anemični osjećate mentalnu i fizičku slabost.
Mogući uzroci anemije su: gubitak krvi – brojna oboljenja (bubrega, zglobova, krvnih organa.), neželjena djelovanja lijekova, neadekvatna ishrana i nedostaci vitamina i željeza.
Simptomi anemije se ponekad teško otkrivaju jer su rani simptomi veoma blagi. Zbog toga se lako zamjenjuje tegobama koje se viđaju u drugim bolestima ili nakon korištenja nekih lijekova.
Anemija vam može smanjiti životnu energiju do te mjere da vam otežava obavljanje najosnovnijih kućnih aktivnosti. Ona pogoršava tegobe koje stvaraju i druge bolesti ukoliko se međusobno udruži pa pospanost, slabost, malaksalost i drugi simptomi postaju veoma iz- raženi. Simptomi anemije su slijedeći: Umor – pospanost, slabost – brzo zamaranje, vrtoglavica i nesigurnost, bljedilo kože i sluznice usana, desni, konjunktivitis noktiju i dlanova, ubrzan srčani rad – tahikardija, osjećaj hladnoće naročito ekstremiteta – ruku i nogu, tuga i depresija, smanjenje seksualnih funkcija, poremećaji sna i smanjenje apetita.
Ukoliko se ne liječi na vrijeme, anemija ili malokrvnost, može imati ozbiljne posljedice po zdravlje.
Počinje postepeno, a prvi simptomi najčešće se očituju tek kada se rezerve željeza potpuno potroše.
Tada su bljedilo, slabost, nesvjestica, nepravilan rad srca, brzo umaranje, gubitak apetita, glavobolje i krvarenja iz nosa i desni nezaobilazan pratilac ove bolesti.
Za liječenje malokrvnosti, kao pomoćno ljekovito sredstvo preporučuju se i efikasni narodni lijekovi iz prirode koji se pripremaju od različitog ljekovitog bilja.
Ono što je ovim preparatima zajedničko je to, da je neophodno uzimati ih prije jela, a mogu se zaslađivati jedino medom, najbolje šumskim. Rezultati naučnih istraživanja potvrđuju, da je kopriva (Urtica dioica) jedan od najboljih lijekova za malokrvnost.
Naša narodna medicina za liječenje malokrvnosti preporučuje više vrsta ljekovitog bilja i šumskih plodova. Poželjno je, ako se nađemo u takvoj prilici, jesti svježe plodove šumske kupine, maline, borovnice, ribiz. Na žalost, veoma rijetko se nađemo u takvoj prilici.

Od drugih biljaka, upotrebljavaju se pupoljci i plod divlje ruže, petrovac, lincura, trava iva, korijen iđirota, sladić, plod oskoruše, stolisnik i niz drugih biljaka koje se, u ovom ili onom omjeru miješaju sa ključnom biljkom, od koje počinju i sa kojom se završavaju svi recepti za liječenje anemije – sa njenom veličanstvom koprivom.
Prednosti koprive nad svim ostalim biljkama višestrane su i očigledne. Praktično nema čovjeka koji ne bi mogao pouzdano prepoznati ovu biljku među drugim biljkama, ako ni zbog čega drugog, onda zbog karakterističnog žarenja na dodir.
Kod osjetljivih osoba, ovo žarenje može biti veoma bolno, pa i da izazove neželjene alergijske reakcije. Pri branju, te osobe morale bi se zaštititi odgovarajućim rukavicama.
Svi sastojci, koji izazivaju žarenje, pri termičkoj obradi razlažu se već na 70 celzijevih stupnjeva.
Kopriva sadrži toliko korisnih sastojaka za poboljšanje krvne slike, da dodavanje drugih biljaka uistinu nije potrebno. Od svih biljaka na planeti, kopriva sadrži najviše željeza.
Isto tako, važna je činjenica da kopriva pomaže ne samo u otklanjanju malokrvnosti, već je veoma korisna i za ublažavanje i liječenje mnogih drugih oboljenja: šećerne bolesti, pijeska u bubrezima i mjehuru, proljeva, edema, reumatskih oboljenja, suženja krvnih žila, ekcema, glavobolje, oboljenja jetra, žuči, slezene, želudačnih grčeva i čireva.
Kako je koristiti? Treba brati vrhove biljke, listove mladih stabljika (ne viših od pedlja) i odmah ih pripremati ili staviti na sušenje. Sušiti ih treba u sjenci, na što jačem propuhu i uz često prevrtanje.
Listovi su dobro osušeni ako su sačuvali svježu i zdravu, prirodnu zelenu boju, a mrve se kad ih protrljamo prstima. Za duže čuvanje, valja ih zapakovati i dobro sabiti u dvoslojne papirne vrećice.
Sirove listiće možemo koristiti odmah, za pripremu napitka ili veoma zdrave hrane. Kopriva je bolja od sveg zeljastog povrća, i svakako je treba upotrebljavati umjesto njega.
Može se, i poželjno je, davati je i veoma maloj djeci, koja su tek počela da uzimaju čvrstu hranu.
U zavisnosti od ličnih kulinarskih sklonosti i gurmanskih afiniteta, koprivu možete pripremati i upotrebljavati kako god hoćete, a da budete sigurni da niste pogriješili. Juhe, savijače, omlete, pire.
Podijeljena su mišljenja da li čaj od koprive treba samo popariti ili bi trebalo prokuhati ga. Prije pripreme, lišće obavezno treba isitniti, a litru čaja spremiti sa najmanje 50 grama osušenog lista. Piti tijekom dana, umjesto vode. Napitak nipošto ne šećeriti. Ako nekome smeta okus i miris koprive, može u ohlađen čaj, dodati malo limunovog soka.
Ma koliko da je moćna, njeno veličanstvo kopriva nije svemoćna. Zato bih svim anemičnim osobama preporučio svakodnevne šetnje, ako nigdje drugdje, onda barem po gradskim parkovima. Naravno da su poželjni što češći odlasci u prirodu. Ne treba se junačiti i osvajati stjenovite planinske vrhove, ali šetnja šumom ili livadom po bregovitim predjelima svakako će pomoći njenom veličanstvu koprivi vam ona pomogne.
Kopriva ukusom podsjeća na špinat, ali sadrži pet puta više kalcija i šest puta više vitamina C, a zavidan sadržaj klorofila pomaže obnavljanju ćelija i utiče na duže zadržavanje kisika u mozgu.
Urtica dionica je lijek za čišćenje krvi i protiv malokrvnosti, lijek protiv opadanja kose, za reumatizam i oboljenje zglobova, groznicu, čir na želucu, nesanicu, nervozu i mnogo drugih bolesti.

U narodu je poznata i kao žariga, a žari i pecka oslobođenim sokovima koji izazivaju prolazne plikove. Rasprostranjena je i raste na zapuštenim mjestima, pored taraba, putova i vrlo je važno znati kako se sakuplja.
Naime, u proljeće se skupljaju lišće i vrhovi, od proljeća do jeseni korenje, a kompletna biljka toijekom cijele godine. Jedino se sjeme sakuplja isključivo u kolovozu. Ovo je važno znati zbog spravljanja lijekova.
Kopriva se zbog vitaminske i prehrambene vrijednosti smatra izuzetno zdravom i korisnom.
Sadrži mnogo bjelančevina, ugljičnih hidrata, masti, a od minerala kalcij, fosfor, željezo, magnezij, vitamine C, A, B2, B5, K, karotin, pantonensku kiselinu, lecitin, tanin i bogatiji je izvor vitamina C i A od većine kultiviranih biljaka.
Na žalost, iako je pravi mali polivitaminski rezervoar, na našoj trpezi nije dovoljno zastupljena, a trebalo bi, jer kopriva je savršena za pročišćavanje krvi, sprječavanje upala i podsticanje izbacivanja štetnih materija iz organizma.
Zbog zavidnog sadržaja klorofila pomaže obnavljanju oštećenih ćelija i utječe na duže zadržavanje kisika u mozgu.
U proljeće predstavlja odlično povrće. Mladi listovi koprive ukusom podsjećaju na špinat, ali u odnosu na njega sadrže pet puta više kalcija i šest puta više vitamina C.
Sjeme ima aromu koštunjavog voća i ona postaje intenzivnija kada se sjemenke isprže. Cvjetovi su, također za jelo i veoma su aromatični. Listove koprive najbolje je i spremati kao špinat, a sušeni listovi koriste se kao začin ili za pripremu čaja.
Vlakna koja žare uništavaju se barenjem. Ako se prije pripremanja jela ubrani vršci preliju vrelom vodom, također će postati potpuno bezopasni i za ruke i za želudac.
Zbog izuzetne kvalitete, bečki liječnik Bankhofer preporučuje juhu od koprive, pire od koprive, zelenu tjesteninu i čaj od koprive.
Listovi, prema njegovim riječima, mogu se sa drugim biljkama mogu dodaju u juhu ili u salatu, ali prethodno treba ih se preliti vrelom vodom. Mogu se spremiti i kao listovi špinata. Tako spremljeni odlični su za oboljele sa kamencem u bubrezima.

Pasta verde-zeleni rezanci
Za pastu verde listove treba dobro oprati, sitno isjeckati, jedan put kratko prokuhati, i mikserom pomiješati u kašu sačinjenu od maslinovog ulja i češnjaka. Sve to preliti preko skuhanih rezanaca.

Čaj od koprive
Čaj od koprive se sprema tako što se puna jušna žlica, dobro oprane i sitno isjeckane koprive prelije ključanom vodom, i ostavi da odstoji minutu do minute i pol. Pije se mlak u malim gutljajima.
Profesor Bankhofer tvrdi, da će se za samo nekoliko dana, svatko tko pije ovaj čaj osjećati bolje i snažnije, jer veoma prija žuči, bubrezima i jetrima.
Čaj se priprema od cijele biljke. U dvije litra vode sipaju se tri jušne žlice usitnjene koprive i to treba odstajati od 10 do 12 sati. Poslije toga smjesa se, poklopljena, kuha pola sata. Kada se ohladi procijedi se i pije, tri puta dnevno prije jela po jedna šalicu. Ovaj lijek odvaja sluz iz pluća, čisti crijeva, jetra i želudac.

Juha od koprive
Sastojci za juhu: Pola kilograma mlade koprive, po dvije žlice ulja i zobenih pahuljica, žlica brašna, jedan decilitar kiselog vrhnja ili mlijeka, režanj češnjaka, sol, biber, žlica sjeckanog peršina.
Priprema juhe: Koprivu oprati, ubaciti u lonac vode koja vri i skuhati. Zatim ocjediti i nasjeći kao špinat. Napraviti laganu zapršku od ulja, brašna i češnjaka, dodati isječenu koprivu, malo sve propirjati, doliti najprije hladnu, a potom toplu vodu.
Ostaviti kuhati izvjesno vrijeme, a potom dodati zobene pahuljice. Promiješati, pustiti da provri i skloniti sa vatre. Po želji posoliti i dodati papar, a onda dodati kiselo vrhnje ili doliti mlijeko.
Tako spremljena juha treba odstajati desetak minuta. Prije posluživanja posuti sjeckanim peršinom.

Čaj umjesto vode
Šaku mladih ili pola šake suhi lisnih pupoljaka koprive litra vode. Na tihoj vatri koprivu 15 minuta kuhajte u vodi, sklonite s vatre i poklopite. Procijeđen i ohlađen čaj pijte mjesec dana umjesto vode.
Naučna istraživanja pokazala su da je kopriva djelotvorna i kod proljetnih alergija. Ali, prije nego što počnu da koriste sirup, ekstrakt ili čaj, osobe sa alergijskim problemima treba savjet liječnika ili homeopatu. Zbog velike količine kalija djeluje diuretski, pa se koristi kod liječenja upala mokraćnih putova i sprečavanja nastanka kamena u bubregu. Željezo u čaju od koprive doprinosi stvaranju crvenih krvnih zrnaca, što organizmu olakšava opskrbu kisikom i štiti ga od anemije. Kao čistač krvi, koristan je za uklanjanje akni i bubuljica. Preporučuje se i kod infekcija u ustima, akni ili upala desni. Pospješuje i obnovu ćelija, pa se preporuča kod istrošene hrskavice.
Iva za tri dana:
- 25 g trave ive
- 25 g lista koprive
Mješavinu prelijte sa pola litra hladne vode i poklopite. Sutradan ujutro prokuhajte dva minuta i, kada se ohladi, procijedite i pijte po čašu tri puta dnevno prije jela.
NAPOMENA: Čaj pijte tri dana, pa napravite jednodnevnu pauzu.

Trava Iva
U nekim krajevima (Teucrium montanum) je najupotrebljavanija biljka u čiju ljekovitost vlada neograničeno povjerenje. Ima vrlo gorak, opor i aromatičan ukus, jer obiluje gorkim materijama, taninima i eteričnim uljima. Oporavlja i jača organizam, ublažava malokrvnost, pospješuje rad želuca i pojačava lučenje žuči, a često se koristi i za liječenje organa za varenje i disanje.

Šipak
Obiluje vitaminima C, P i K kao i provitaminom A. Sadrži flavonide, tanine, pektin, limunsku i jabučnu kiselinu, invertne šećere, saharozu i malo eteričnog ulja. Čaj čisti krv, otklanja anemiju i malaksalost, bljedilo kože i druge tegobe uzrokovane nedostatkom vitamina C. Blagotvorno djeluje na organe za varenje i na izlučivanje mokraće, bez ikakvih nadražaja bubrega. Preporučuje se za sprečavanje nastanka kamena u bubrezima i mokraćnim kanalima, a koristi se i u slučaju upale bubrega i mokraćnog mjehura.
Maslačak
Bogat je mineralima, vitaminima B, C, D i K, flavonoidima i karotinoidima. Od aktivnih ljekovitih supstanci sadrži i gorke materije, kalij, smole, eterična ulja, inzulin i željezo. Cijenjen je u liječenju anemije, djeluje protiv hemoroida i probavnih problema. Osim što pojačava lučenje žuči, maslačak je dobar diuretik, pospješuje rad bubrega, čisti krv, olakšava tegobe izazvane gihtom, reumatizmom i ekcemima, a čaj od maslačka pročišćava organizam.

Cimet
Zbog sadržaja tiamina ovaj začin stimulira probavu, pospješuje perlistatiku crijeva, djeluje protiv stvaranja plinova, smanjuje grčeve i nadutost, a potpomaže i održavanje razine dobrog kolesterola u krvi. Osim toga dobar je „izvor” prehrambenih vlakana i kalcija, a sadrži i dosta željeza pa se često dodaje preparatima i čajevima protiv malokrvnosti.

Sirup sa cimetom
- 4 žlice mljevenog indijskog cimeta
- 8 žlica meda
- 8 šalica soka od šipka
Soku dodajte cimet i med i miješajte dok ne dobijete ujednačenu smjesu. Uzimajte dvije žličice sirupa dnevno rastvorenog u pola šalice vode.
Od maslačka prije jela
- 10 g korena maslačka
- 10 g cvjeta gloga
- 10 g drenjina
Mješavinu prelijte sa pola litre hladne vode, poklopite i ostavite preko noći. Rastvor, sutradan, kuhajte tri minute na tihoj vatri, poklopite i pričekajte da se ohladi. Potom čaj procijedite i pijte po čašu tri puta dnevno prije jela.
Davno je znano da liječnik liječi, a priroda izlječuje, što potvrđuje latinska poslovica „medicus
curat, natura sanat“. Radi toga treba iskoristiti svekolike blagodati koprive, a jedna od njih je i izlječenje svih simptoma malokrvnosti.
Mijenjajući sebe, mijenjajmo svijet, stopimo se s prirodom, jer mi to u stvari i jesmo.

Literatura:

1. http://www.b92.net/zdravlje/alternativna_medicina.php?
yyyy=2012&mm=04&nav_id=605170
2. http://www.b92.net/zdravlje/alternativna_medicina.php?
yyyy=2012&mm=03&nav_id=595154
3. http://www.alternativa-za-vas.com/index. php/clanak/article/
besplatna-ljekovita-hra- na-u-dvoristu/


__________________
aa.k
Go to Top of Page

aa.k

6586 Posts

Posted - 15/10/2012 :  22:46:15  Show Profile  Visit aa.k's Homepage  Reply with Quote
Jelena Sovilj
promotorica ishrane budućnosti
Titel, Republika Srbija

TITELSKI BRIJEG – NAŠE BLAGO

Žudeći za odmorom i relaksacijom, udahnuti svježi zrak, u stanju smo prevaliti stotine i stotine, pa čak i tisuće kilometara od mjesta gdje živimo. Svakodnevni brz tempo života, donosi i veliki stres organizmu, i čovjeku je potreban odmor, kako za tijelo, tako i za dušu.
U općini Titel postoji jedan jedinstveni, prirodni objekt. To je naš Titelski brijeg, koji je svega par stotina metara nadomak naših kuća, a prođu godine, da ga neki ljudi uopće i ne posjete.
Zašto je Titelski brijeg toliko jedinstven i bitan? Titelski brijeg je ove godine, 30.05. proglašen kao Specijalni rezervat prirode, a to je zaštićeno područje od izuzetnog značaja, i kategorija. Nalazi se u općini Titel i obuhvaća dijelove katastarskih općina Titel, Mošorin, Vilovo i Lok. Ukupna površina rezervata je 496 ha.
Na području SRP Titelski brijeg utvrđeni su režimi trostruke zaštite, gdje se neposredno primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje zaštita prirode, i one se neposredno odnose na očuvanje pokretnih zaštićenih prirodnih dokumenata i zaštitu i očuvanje divljih vrsta, uključujući kontrolu i suzbijanje invazivnih vrsta.
Jedna izrazito zanimljiva stepa. U posljednjih 600 000 godina ledenog doba odvijali su se procesi u oblasti nanosa lesa na ušću Tise u Dunav i stvorili jedan od najistaknutijih i najdetaljnijih paleoklimatskih i paleoekoloških arhiva tog vremena na evropskom kopnu.
Pored lesa (žuta zemlja), koji je izrazito zanimljiv za proučavanje mnogim pedolozima, zbog izrazito istaknutih vertikalnih lesnih profila, Titelski brijeg je veoma značajan i po svojim prirodnim i kulturnim vrijednostima.
Kada šećemo Titelskim brijegom, ako dobro promotrimo, možemo vidjeti raznolike oblike, koji su nastali kako se godinama taložio les. Neke od njih su lesne piramide, surduci, lesni odsjeci, serpentine. Ono što je veoma interesantno su lesne lutke, koje su nastale kalcifikacijom lesa, i veoma su interesantnog i lijepog izgleda.
Titelski brijeg je vrlo bogat i biljnim i životinjskim svijetom. Biljne zajednice su vrlo značajne za zaštitu kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj razini, među kojima se ističe vegetacija stepe na lesu, panonske termofilne šume medunca i ruja i kserofilno grmlje. Pobrojano je preko 630 tisuća taksona, od kojih je 19 strogo zaštićeno na nacionalnoj osnovi (na Crvenoj listi flore Srbije), a najznačajnije vrste predstavljaju babaluška, patuljasta perunika, gorocvijet, valdštajnov luk, tamnoljubičasti luk, prutasti osak, dok je Titelski brijeg posljednje zabilježeno stanište iščezle vrste lanolista (Alyssum linifolium). Titelski brijeg je uvršten na spisak međunarodno značajnih područja biljaka IPA (Important plant areas), Valdštajnov luk (Allium rotundum subsp. waldsteinii), Babaluška (Sternbergia colchiciflor), Niska perunika (Iris pumila (f. lutea), Gorocvat (Adonis vernalis).

U flori Titelskog brijega također, prisutne su i dvije vrste rijetkih orhideja, kao i preko 40 vrsta ljekovitih biljaka (stolisnik, menta, šipak, vranilovka-origano.)
Što se tiče životinjskog svijeta, i tu je Titelski brijeg veoma značajan i raznolik. Ima oko 25 vrsta rijetkih i ugroženih insekata, zatim 10 vrsta vodozemaca, od kojih su 6 strogo zaštićene (crvenotrbi mukač, obična krastača, zelena krastača, gatalinka, obična češnjarka i žaba travmjača). Gatalinka (Hyla arborea), Mala zelena žaba (Rana lessonae)
Od gmizavaca, prisutno je 7 vrsta od kojih su 4 strogo zaštićene vrste (barska kornjača, eskulapov smuk, bjelouška, ribarica). Bjelouška (Natrix natrix), Barska kornjača (Emys orbi- cularis) i Smuk ili eskulapova zmija (Elaphe longissima).
Titelski brijeg je veoma bitan dom mnogim pticama, a također i kao privremeno stajalište za odmor i hranu. Brijeg je uvršten u listu područja od nacionalnog značaja za faunu ptica u Srbiji, a također i u IBA područja (Important Bird Areas). Oko 140 vrsta ptica, od kojih su preko 70 vrsta gnjezdarice, a 115 vrsta su strogo zaštićene. Neke od njih su: pčelarica, bregunica, golub dupljaš, obična bijelka, vetruška, pupavac, stepski sokol, stepska trepteljka, obična travarka, crnoglava travarka, poljska ševa, mali svračak. Pčelarica (Merops apiaster), Lasta bregunica (Riparia riparia).
Što se tiče faune sisara, ima 33 vrste, od kojih su 9 vrsta strogo zaštićene (vodena rovčica, tekunica, patuljasti miš, puh lješnikar, hermelin, stepski tvor, vidra, divlja mačka).
Tekunica je svakako jedna od najinteresantnijih vrsta, jer je specifična za stepske predjele, a kod nas se najčešće nalazi na padinama Titelskog brijega i na pašnjacima između Loka i Vilova. Strogo je zaštićena vrsta i nalazi se na preliminarnoj listi vrsta kičmenjaka za Crvenu knjigu Srbije. Na našoj teritoriji, možemo s vremena na vrijeme vidjeti pogažene tekunice, upravo iz razloga jer se na njihovoj putanji, između Titelskog brijega i pašnjaka nalazi regionalni put Titel – Novi Sad. To je, za sada, nerješiv problem ali možda se u budućnosti naprave koridori koji će omogućiti ovim majušnim životinjama siguran prelaze puta- Tekunica (Spermophilus citellus).
Velika biljna i životinjska raznolikost je upravo i dovela Titelski brijeg do statusa Specijalnog rezervata prirode. Kao skrbnike nad ovim rezervatom, Ministarstvo zaštite životne sredine, rudarstva i prostornog planiranja, na prijedlog lokalne samouprave Općine Titel osnovalo je JP Titelski brijeg iz Titela. Velika je obaveza sačuvati ovakvo bogatstvo, kada ljudi još uvijek nisu savladali osnove kulture.
Titelski brijeg su proučavali mnogi naučnici i došli do svih ovih podataka, kojima mi sada raspolažemo. Primjer, na Titelskom brijegu postoji izuzetan broj arheoloških nalazišta, i podataka o mnogim narodima, koji su živjeli tu ili samo prošli ovuda. Prvi podaci o arheološkim nalazištima datiraju još od prije 300 godina. Prije godinu dana također su pronađene arheološki vrijedne stvari i tek bi trebalo sve istražiti podrobno. Na Titelskom brijegu je postojala tvrđava, koja je služila kako bi se šajkaši (vojnici) obranili od napada Turaka. Vjerojatno negdje u dubinama brijega postoji bar dio nekadašnje tvrđave.
Također, vezano za Titel i Titelski brijeg je i priča da je negdje u koritu rijeke Tise grob čuvenog Hunskog vođe Atile, koga su još zvali Bič Božji. Mnogi su tragali za grobom, jer se smatra da je Atila sahranjen sa svim svojim blagom, ali ono još nije pronađeno.
Zaista je Titelski brijeg naše blago. Toliko vrijednosti na jednom mjestu. To moramo sačuvati za buduće generacije! To nam je moralna obaveza!
Izađite, prošećite, udahnite svjež zrak, živite sa prirodom, opustite se, uživajte. Tada svaki stres nestaje, zaboravljamo na sve ružne stvari, i sve postaje kao san.

Literatura:
1.Studija zaštite: Specijalni rezervat prirode „Titelski breg“, predlog za stavljanje pod zaštitu
kao zaštićeno područje i kategorije, 2011. god.


__________________
aa.k
Go to Top of Page

aa.k

6586 Posts

Posted - 15/10/2012 :  22:47:28  Show Profile  Visit aa.k's Homepage  Reply with Quote
Slavomir Kovački (13 godina)
promotor Ishrane Budućnosti
Kula, Republika Srbija

EKOLOGIJA

Na satovima biologije često govorimo o očuvanju prirode pa smo i osnovali ekološku sekciju. Ne treba sjeći šume ni drveće. Zašto? Zato što biljke nama daju kisik koji mi udišemo, jer bez zraka ne možemo živjeti. Nije samo zrak neophodan za život tu su još voda, hrana... Mi kad izdišemo, izbacujemo ugljični dioksid koji udišu biljke.
Ja sam se prijavio da budem član ekološke sekcije da bih naučio više o svojoj planeti i očuvanju prirode koja nas okružuje.
Sa ekološkom sekcijom smo otišli na igralište koje se zove Geder. Tamo smo čistili platoe igrališta koji su bili puni prljavštine, raznih boca, mulja. Uzeli smo grablje, sagnuli se i izvlačili otpad i boce. Kada smo izvukli stvari koje su bile bačene, pa se razina vode koji se nalazio u njemu spustila se i vode više nije bilo, sve smo očistili..
U Kuli se nalazi Veliki Bački kanal koji teče pored male šumice. Često se na kanalu mogu vidjeti brodovi koji ga čiste. Izvlače onečišćenja koja se u njemu nalazi. Mi smo čistili šumicu kod kanala. Kada smo ušli u šumicu nastavnica nam je podijelila rukavice za čišćenje. Uzeli smo velike crne vreće u koje smo stavljali sitne grančice kako bi očistili putić kojim se ljudi šeću.
S metlama smo pomeli lišće koje se nalazilo po malom puteljku. U toj šumici se nalazi drveće poput breze i tužne vrbe. Čistili smo i Begejac koji je bio pun prljavštine i mulja, voda u njemu je bila jako mutna. Kada smo ga očistili i izvukli sve smeće, koje se u njemu nalazilo, voda je bila bistrija i čistija. Sav taj otpad; granje, travu, prljavštinu i smeće koji su bili pobacani oko Begejca potrpali smo u velike crne vreće.
Ekologija je, znači, nauka o našoj kući – Planeti, na kojoj svi živimo. Odnosno ekologija izučava odnose živih bića i sredine u kojoj žive, kao i međusobne odnose živih bića.

Ekološka svijest i savjest

Ekološka svijest i savjest se baš kao i svaka svijest nalazi uvijek uz tebe i neprekidno te pita da li je tvoj postupak dobar. Kada pružiš ruku da otkineš granu, pa se trgneš, kad kreneš da prodrmaš mlado tek zasađeno stablo pa se predomisliš, kada pomisliš da frndekneš vreću sa smećem kroz prozor, pa se postidiš – znači da sve vrijeme nad tvojim postupcima bdi tvoja ekološki kulturna savjest i opominje te da sve to ne treba da radiš, da si ti ekološki misleća mlada osoba.
Moramo sačuvati svoju okolinu, moramo razvijati ekološku svijest, moramo prirodi vratiti njeno, da bi smo i mi mogli živjeti i da je očuvamo za naša pokoljenja.

__________________
aa.k
Go to Top of Page

aa.k

6586 Posts

Posted - 15/10/2012 :  22:48:51  Show Profile  Visit aa.k's Homepage  Reply with Quote
Elvira Moroanka
dr med. spec.
Vršac, Republika Srbija

ANTIBIOTIK KOJI HRANI

Danas, na početku XXI stoljeća, kada je zbog pretjerane upotrebe sintetičkih antibiotika, većina mikroorganizama stekla otpornost na njih, neophodno je naći mudra rješenja za suzbijanje infekcije koje priroda nudi.
Cilj svakog zdravstvenog radnika i suradnika jeste Primum non nocere, to jest Prvenstveno ne naškoditi na putu stjecanja, održavanja i poboljšanja zdravlja.
Uvidom u stručno naučnu literaturu, vidljivo je da umjetni antibiotici imaju neželjene efekte, sa njihovim akutnim ili odloženim manifestiranjem, dok darovi prirode nemaju neželjene učinke.
Rezultati potvrđuju da u prirodi postoji mnoštvo proizvoda sa antibiotskim djelovanjem, te da propolis predstavlja proizvod i savršenstvo koje hrani i liječi ljudsko tijelo.
Propolis (pčelinje ljepilo) je zajedničko ime za smjesu smolastih supstanci koje pčela skuplja sa cvjetova različitih biljaka. To je smolasta materija dobivena djelovanjem sekcijskih žlijezda bogatih fermentima. Ona je specifičnog izgleda, jedinstvenog gorkastog ukusa, karakterističnog i aromatičnog mirisa.
Intenzivnim proučavanjem utvrđeno je da je to prirodni baktericid, anestetik, antioksidant, antiseptik, antibiotik, da djeluje protiv većine virusa uključujući i virus gripa. Odličan u borbi protiv gljivica i parazita.
Pčele sakupljaju biljni materijal za proizvodnju propolisa kada se pojavi oštećenje (pukotina, otvor) na košnici, ali i pojava uljeza podupire ih na proizvodnju propolisa.
Ostaci nepoželjnih gostiju u košnici (insekti, puževi, žabe) nalaženi su obloženi propolisom i izolirani, a njihovo tkivo koje nije istrulilo poduprli su naučnike da se zainteresiraju za njegov sastav. Tako je utvrđeno da je propolis smolasta materija koju pčele sakupljaju iz biljnog materijala i posebnim načinom prerade stvaraju supstancu karakterističnog izgleda, boje i mirisa.
Sastav i boja propolisa zavise od biljnih vrsta sa kojih pčele prikupljaju materijal i od godišnjeg doba. Sastavljen je od 50% smole, 30% voska, 10% eteričnih ulja, 5% cvjetnog praha i 5% drugih sastojaka. Flavonoidi u najvećoj mjeri utječu na djelovanje propolisa. Laboratorijskim ispitivanjima je dokazano antiinflamatorno (protuupalno), antimikrobno, antivirusno, imunostimulativno djelovanje.
Sama riječ propolis dolazi od grčke riječi: pro (prije) i polis (grad) i to ime je vjerojatno došlo zbog toga što pčele koriste ovu smolu da suze ulaz u košnice.
Do skora se propolis u košnici uzimao kao smetnja jer se, kada je topao, jako lijepi za prste a kada je hladan puca kod otvaranja košnice i vađenja okvira. Hladan propolis se može mljevenjem pretvoriti u prah. Propolis – pčelinja smola je simbol snage i oštrine.
Propolis je jedan od onih mudrih lijekova prirode koji ubija sve što je smetnja zdravom organizmu. Istovremeno čuva zdravo tkivo i liječi oboljelo. Čisti propolis sam je po sebi već balzam: to je smola sa različitim eteričnim uljima i drugim biološki aktivnim komponentama.
Ukus mu je trpak i oštar, peče na jeziku, a miris karakterističan, varira od vrste do vrste, ali uvijek je prijatan.
Kod nas se propolis može dobiti kao smola, ali i kao već pripremljen rastvor, najčešće. Postoje tablete propolisa za sisanje, kao i propolisne masti za vanjsku upotrebu.
Od svih pčelinjih eliksira, propolis je najizdržljiviji i najstabilniji.
Biološka svojstva propolisa su raznovrsna. Nauka je potvrdila da propolis ubija mikroorganizme, viruse, gljivice, smanjujući njihovu životnu sposobnost.
Djeluje lokalno anestetički, zaustavlja svrab i djeluje umirujuće; dovoljno je namazati grudi prije spavanja propolisom pa će se umiriti kašalj i osigurati dubok san.
Propolisne masti su odlične za rane koje teško zarastaju, kao i za mnoga kožna oboljenja: opadanje kose u vidu pečata, upalu kože nastalu vanjskim nadražajem, za gljivična oboljenja kože i vlasišta, piodermiju, ekcem, seboreju, gljivična oboljenja kože i noktiju. Propolis ima svojstvo da koči nenormalno razmnožavanje ćelija (citostatičko djelovanje) i liječi dobroćudne tumore. Poznata su regenerativna, epitelizirajuća i dermatoplastička svojstva ovog balzama.
On brzo obnavlja ozlijeđena tkiva i ubrzava njihovo zarastanje. Njegovo djelovanje protiv mikroba, krvarenje, opekotine i protuupalno, izuzetno je efikasno kod svih vrsta rana, čireva, opekotina i dr.
Zapaženo je djelovanje propolisa kao sredstva za pojačavanje znojenja i diurezu. U nauci je poznata i kao antioksidant i antitoksično sredstvo.
U slučaju teških dijareja, gdje su mnogi drugi lijekovi zakazali, propolis se pojavljuje kao moćno i vrlo efikasno sredstvo, koje nema negativnih popratnih efekata.
Kao vrhunski aktivni biostimulator, propolis doprinosi poboljšanju općeg stanja organizma, povećanju tjelesne težine i normalizaciji metabolizma i imuniteta.
Interesantno je ukazati na to da su Stradivarij i mnogi drugi talijanski majstori za izradu violina iz Kremone koristili propolis kao glavni sastojak svojih lakova.
Propolis se u SSSR-u i drugim evropskim zemljama upotrebljava u veterinarskoj i humanoj medicini za spravljanje raznih masti i melema za rane, posjekotine, čireve i druga kožna oboljenja.
Propolis se koristi i za liječenje ušnih oboljenja, desni i raznih oboljenja usta.
Propolis služi pčelama već tisućama godina kao dezinfekcijska materija, jer njime poliraju saće i oblažu zidove košnice.
Za čovjekov organizam je koristan zbog toga što djeluje kao antibiotik na bakterije naročito za liječenje opekotina, posjekotina i raznih rana na koži, pomaže i kod zubobolje, upale desni, neprijatnog zadaha, hemoroida, upale mokraćnih kanala, svraba, gastritisa.
Isparavanjem propolisa, u pčelinjoj zajednici stvaraju se nepovoljni uvjeti za razvoj bakterija i gljivica koje mogu ugroziti zdravlje zajednice. Od jedne pčelinje zajednice na godinu se skupi između 150 i 400 grama propolisa.
Naziv propolis potječe od grčke riječi pro – prije ili ispred i polis – grad, zbog upotrebe propolisa za izgradnju i regulaciju ulaza u košnicu. Propolis se kao naziv upotrebljava u gotovo svim dijelovima svijeta.
Povijesni zapisi pokazuju da je propolis bio važan i cijenjen proizvod u medicini Egipćana, Babilonaca, Arapa, Grka, Rimljana i drugih starih naroda. U zapisima XII stoljeća, opisano je liječenje usne šupljine i ždrijela, kao i karijesa ljekovitim propolisom.

Porjeklo materija u propolisu potiču iz tri izvora – biljnih izlučevina, sekretornih supstanci pčelinjeg metabolizma i materije dodanih u vrijeme njegove dorade.
Kemijski sastav propolisa još nije u potpunosti razjašnjen. U jednoj analizi propolisa u Engleskoj samo je u jednom primjerku otkriveno 150 sastojaka (Greenaway, 1990.), ali ubrzo ih je izolirao 180. Sastav propolisa zavisi od vrsta biljaka u staništu pčela.
Propolis se razlikuje po boji, mirisu i vjerojatno po ljekovitim osobinama, zavisno od sastava i godišnjeg doba.
Poznato je da propolis sadrži razne smole i smolama slične materije, balzame i eterična ulja, vosak, polen, flavonoide, mineralne materije te takozvane biljne hormone.
U biljnom su svijetu flavonoidi inače široko rasprostranjeni, a uloga im je zaštita biljaka od patogena iz okoline. U propolisu su zastupljeni brojni flavonoidi: galangin, kvercetin, krizin, kempferol, apigenin, pinocembrin, pinobaksin.
Na temperaturi između 25 i 45°C propolis je mekan, podatan za oblikovanje i ljepljiv. Na temperaturi nižoj od 15°C postaje krut i lomljiv, a na onoj iznad 45°C gumasto ljepljiv. U tekuće stanje najčešće prelazi na temperaturi između 60 i 70°C. Za neke uzorke točka topljivosti je i iznad 100°C.
Propolis je ljekovit proizvod pčela medarica i djeluje protiv virusa, bakterija i gljivica, pa se smatra lijekom XXI stoljeća.
Zbog svoga sastava propolis djeluje protiv virusa, bakterija i gljivica. Posebnost propolisa je da bakterije na njega ne stvaraju otpornost i nema štetnih popratnih pojava, što je mana sintetskih antibiotika.
Kao snažan antioksidant efikasno djeluje protiv slobodnih radikala, koji se danas smatraju uzročnicima mnogih, pa i najtežih bolesti, poput ateroskleroze, katarakte, starenja, Parkinsonove i Alzheimerove bolesti.
Propolis se upotrebljava u stomatologiji kao sredstvo u liječenju paradentoze i za jačanje zubnog mesa. Preventivno djeluje kod upale grla, a izuzetno dobre rezultate postiže u liječenju infekcija, opekotina, otvorenih rana i čireva organa za varenje.
Novija istraživanja sve više potvrđuju da jača imunološki sustav te ima neposredni antikancerogeni učinak. Stoga ga mnogi stručnjaci smatraju zlatnim proizvodom košnice i lijekom XXI stoljeća.
Istraživanja naučnika su dokazala utjecaj pčelinjih proizvoda na tumore.
Zbog specifičnog sastojka flavonoida, kojeg najviše ima u propolisu i polenu i medu, u kombinaciji s ostalim terapijskim lijekovima postiže se uspjeh u prevenciji i liječenju tumora.
Pčelinji proizvodi pospješuju djelovanje drugih lijekova, poput citostatika, u liječenju tumora. S druge strane, znatno smanjuju neželjene efekte lijekova ili zračenja na zdrave ćelije jer omogućuju njihovo zadržavanje isključivo u tumorskoj ćeliji.
Propolis ima direktan učinak na prevenciju i liječenje tumora, jer sadrži desetak flavonoida, koji stimulacijom imunološkog sistema i uklanjanjem slobodnih radikala (odgovornih za starenje, za nastanak tumora ili nekih drugih bolesti) i izazivanjem programirane smrti tumorskih ćelija, direktno utječe na tumore.
Propolis se zbog svojih osobina upotrebljava u apiterapiji, to jest liječenju ljudi i životinja. U medicini se propolis primjenjuje kod stanja anemije, respiratornih problema, njege usne šupljine, u dermatologiji (regeneracija kože, čirevi, ekcemi, povrede, rane), kod povećanja imuniteta organizma, infekcija želudačno crijevnog sustava, zaštite jetra, i kao pomoć pri mnogim drugim problemima.
Veliku primjenu propolis ima u kozmetici jer utječe na brzu regeneraciju tkiva i ima antibakterijsko i antigljivično djelovanje.
Vodeni ekstrakt propolisa se priprema tako, što se sirov propolis pretvori u fini prah dubokim zamrzavanjem i mljevenjem. Jedna čajna žlica tog praha se uvečer pomiješa sa 250 ml čiste vode. Slijedećeg jutra, pacijent može popiti tekućinu (u malim gutljajima) a propolis proguta prije doručka ako je potrebno.
Sirov propolis: (3-5 grama dnevno, između obroka) prije gutanja, pacijent treba sisati i žvakati propolis najmanje 15-30 minuta.
Tinktura se primjenjuje davanjem 20-90 kapi dnevno, zavisno od stanja pacijenta, između obroka, sa pola žlice meda, mlake vode ili čaja.
Ekstrakt propolisa sa maslacem; Dobro izmiješati u odnosu 1:8 propolis praha i maslac (u vidu želea). Zagrijati smjesu na slaboj vatri (plamen svece i slično) ili u vodenoj kupki, dok se smjesa veoma dobro ne homogenizira, ohladi i onda staviti u frižider, uzimati 2-6 žličica dnevno, prema stanju pacijenta, između obroka.
Za bolove u želucu preporučuju se 20 kapi 30% alkoholnog rastvora propolisa, a ako su bolovi česti uzimati 30 kapi svježeg mlijeka ili vode, 3 puta dnevno prije jela u toku dvadeset dana.
Problemi sa žuljevima se rješavaju pomoću propolis masti, tako što se žulj namaže debelim slojem masti i fiksira flasterom.
Krvarenja od ozljeda i posjekotina zaustavljaju se brzo pomoću vate umočene u propolis kapi.
Gljivična oboljenja kože se svakog dana namažu po nekoliko puta sa propolis mast ili propolis kapima.
Opekotine se odlično liječe stavljanjem gaze prethodno umočene u propolis mast. Psorijaza se liječi propolisom. Uzimati tri puta dnevno po 15 kapi propolisa a u isto vrijeme mazati.
Hemoroide otklanja propolisova mast u kombinaciji sa propolis kapima.
Nakapati 10 kapi u posudu s čajem od kamilice ili majčine dušice, pokriti glavu ručnikom i inhalirati se više puta dnevno po pet minuta.
Spolja se mažu akne ili kožni čirevi, promjene kod neurodermitisa i psorijaze s ekstraktom propolisa.
Upaljenu sluzokožu usne šupljine, koja se inače dugo liječi, tretira se tinkturom propolisa – namazati upaljeno zubno meso i ogoljeli korijen zuba tri puta dnevno, a prije toga dobro oprati zube četkicom.
Kod seboreje pomaže 30 % propolis mast. Jedini nedostatak ovog djelotvornog načina je što je kosa nakon tretmana masna, pa kosa djeluje neestetski.
Međutim, lako se ispere nekim od šampona za masnu kosu.
Dobro je umjesto masti koristiti Forever Aloae Propolis kremu ili tinkturu, i to samo na oboljelim mjestima. Najčešće su to rubovi kose, ponekad i obrve.
Kod alopecije areate koristi se propolis kao manji dio cjelokupnog sistema liječenja, kao 30 % rastvor. Tinktura se razrjeđuje mlakom vodom u omjeru 1:5. Na taj se način dobije rastvor za masažu i ispiranje kose. Ujedno pospješuje zarašćivanje rana i rast kose.
Pri upotrebi Forever Aloae Propolis, vrši se njeno direktno nanošenje na oboljelo mjesto. U borbi sa streptokoknima, stafilokoknima i salmonelama ima antimikrobne osobine. Pobjeđuje i gljivice te viruse herpesa i gripe.
Primjenjuje se kao dezinficijens usne šupljine i grla, kod paradentoze, prehlada i infekcija probavnog i mokraćnog sustava.
Zaključuje se da, terapija medom i pčelinjim proizvodima, to jest propolisom, matičnom mliječi, polenom, naziva se apiterapija.
Propolis je prirodni proizvod koji se tradicionalno koristi preko 2000 godina. Proizvode ga pčele, njime oblažu tavanicu košnice i na taj način je dezinficiraju.
Propolis se koristi kod: prehlada i gripa, kod bakterijskih infekcija gornjih dišnih putova, kod sinusitisa, pojačane sekrecije sluzokože nosa, kao imunostimulator, kod neugodnog zadaha iz usta, upalnih procesa grla i usne šupljine, afti, kod herpesa, rana, ekcema, posjekotina, opekotina, kod paradentoze, paradentopatije, gastritisa, kolitisa, kod pojačanog vaginalnog sekreta.
Propolis se primjenjuje i u preventivi kod upalnih procesa uha, grla, nosa, usne duplje, gornjih dišnih putova, za podizanje opće otpornosti organizma.
Propolis se može koristiti kao prva linija odbrane kod infekcija.
Uzroci prehlada i gripa nisu bakterije, nego virusi, pa je u tom slučaju bolje koristiti propolis, jer on ima antivirusno djelovanje. Pošto se često miješaju virusne i bakterijske infekcije, a antibiotici nepotrebno koriste i kod virusnih infekcija (antibiotici ne djeluju na viruse), najbolje bi bilo prvo se odlučiti za upotrebu propolisa, jer on ima šire djelovanje.
Propolis ističe antibakterijsko djelovanje (sprečava razvoj i širenje bakterija Streptococus, Bacilus, Salmonella), antivirusno djelovanje (učinak protiv herpes virusa tip 1), antigljivično djelovanje (na Candidu albicans, C. tropicalis, C. krusi, C. guillermondi), antiseptično djelovanje, lokalno anestetičko i antioksidacijsko djelovanje.
Zbog obilja biološko aktivnih materija, koje su neophodne svakoji ćeliji ljudskoga tijela, sa zahvalnošću propolisu možemo reći da je propolis „Antibiotik koji hrani” i liječi ljudsko tijelo.
Forever Bee Propolis je do sada najveća koncentracija propolisa, koja se može naći na svjetskoj ponudi, jer se u pakovanju od 60 tableta u svakoj tableti nalazi 500 mg pustinjskog propolisa. Forever Bee Propolis u sebi sadrži 22 aminokiseline, flavonoide, kalkone, dihidrokalkone, katehine, vitamine B1, B2, B6, C, E, nikotinske kiseline, enzime, boje, kalij, natrij, magnezij, aluminij, fosfor, silicij, vanadij, kobalt, sumpor, cink.
Istina je da Medicus curat, natura sanat, to jest da liječnik liječi a priroda (propolis) izlječuje.

Literatura:
1Hoheisel O. The effects of Herstat (3% propolis ointment ACF) application in cold sores: a
double-blind placebo-controlled clinical trial. Journal of Clinical Research
2001;4:65-75.
2. Jensen CD, Andersen KE. Allergic contact dermatitis from cera alba (purified propo- lis) in
a lip balm and candy. Contact Dermatitis 2006;55:312-3.
3. Li YJ, Lin JL, Yang CW, Yu CC. Acute renal failure induced by a Brazilian variety of propolis.
Am J Kidney Dis 2005;46: e125-9.
4. Gregory SR, Piccolo N, Piccolo MT, et al. Comparision of propolis skin cream to sil- ver
sulfadiazine: a naturopathic alternative to antibiotics in treatment of minor burns. J
Altern Complement Med 2002;8: 77-83.
5. Anon. Bee Propolis. MotherNature. com 1999.
6. http://www.mothernature.com/library/books/natmed/bee_propolis.asp


__________________
aa.k
Go to Top of Page

aa.k

6586 Posts

Posted - 15/10/2012 :  22:51:01  Show Profile  Visit aa.k's Homepage  Reply with Quote
Senka Bogatić
promotorica ishrane budućnosti
Ljubljana, Republika Slovenija

ZDRAVSTVENO UPOZORENJE

Kada sam bila mala, nisam vodila brigu o svome zdravlju. Tu su bili moji mama i tata. Kada sam postala dJevojka, već sam počela razmišljati, da trebam biti što zdravija, radi moje bebe. Sada, kada sam odrasla, počinjem bivati svJesna odakle sve vreba opasnost po mene i moju porodicu.
Cilj, koji sam zadala sebi, jeste da istražujem, da saznajem i širim informacije, štO sve može ugroziti moje zdravlje, a da toga do sada nisam bila svjesna. Cilj mi je da to saopćim u usmenom obliku, pismeno, na nekom kongresu gdje bih imala pristup.
Istražujući stručnu literaturu, listajući po knjigama, časopisima, tragajući po internetu, došla sam do nevjerojatnih saznanja.
Rezultati mojih istraživanja pokazuju koliko neznanje može niti opasno. Shvatila sam da je informacija moć i bogatstvo.
Rezultati mojih saznanja govore da moramo biti oprezni sa proizvodima, koji se nalaze na policama supermarketa.
Rezultati govore koliko nam može naškoditi i običan C vitamin, ukoliko dođe u dodir sa nekim vještačkim kemikalijama.
Svako ko uzima vitamin C (a većina bi ljudi trebala) trebao bi izbjegavati slijedeća meka
pića: Sunkist, Fanta, Diet Coke, Sprite i Pepsi MaX.
Ova pića sadrže natrijev benzoat, 211 na naljepnici, a kemijska reakcija između vitamina C i natrijeva benzoata stvara benzin koji je vrlo karcinogena kemikalija.
Benzin može ozbiljno oštetiti DNA u mitohondrijima sve do točke kada ju u potpunosti onesposobljava, zajedno ju izbacujući.
Mitohondrije konzumiraju kisik kako bi vam dali energiju, i ako ih oštetite, dolazi do ozbiljnih nepravilnosti u radu stanica koje su često fatalne. Široki raspon bolesti je vezan uz oštećenje DNA, uključujući Parkinsonovu bolest i popriličan broj neurodegenerativnih bolesti.
Ovo sledi priču o Mentosima i dijetalnoj Coca-Coli.
Nemojte miješati niti ovo dvoje jer oni uzrokuju kemijsku reakciju (eksploziju) u stomaku. To se ne odnosi samo na Mentose, nego na sve mint proizvode: Mint Life Savers, Tic
Tac’s, Cool Mint’s, itd.
Ovdje nije krivac mentol, nego aspartam u dijetalnim pićima, 951 na naljepnici. Također izbjegavajte 950, acesultam F (ista stvar).
Trovanje aspartamom je znanstveno povezano s 92 simptoma bolesti. Hoćete li i dalje piti vaša dijetalna pića?
Većina je evropskih zemalja zabranila uvoz i korištenje aspartama u svojim zemljama uklju- čujući sve proizvode od saharina, na primjer Equal, Nutra-Sweet, Spoonful i sva dijetalna pi- ća, uključujući 6000 artikala potrošačke robe i pića koji se prodaju na policama supermark
Ova zabrana utječe na korištenje ovog proizvoda u bilo kojem potrošačkom proizvodu, a njena povreda donosi kazne koje iznose od 9000 € do 90 000 €.
Meksiko također razmatra zabranu svih 6000 proizvoda od aspartama na svojim policama supermarketa.
U Meksiku je aspartam poznat kao Rumsfeldova bolest, prema imenu George Bushovog prijatelja Donalda Rumsfelda.
Monsanto posjeduje tvornicu Nutra-Sweet i Searle, a postavio je Rumsfelda kao svojeg glavnog direktora kako bi on mogao koristiti svoju snagu u Parlamentu kako bi ovaj smrto- nosni otrov prošao FDA i potaknuo njihovu prodaju proizvoda od aspartama.
Izbjegavajte sve zubne paste proizvedene u Kini, osobito Colgate jer sadrži etilen glikol. To je protuzamrzavajuće sredstvo, vrlo toksično, pa čak i fatalno – uništava bubrege, jetra, pluća, krvne stanice, srce i nervni sustav.
Takođe se nalazi u nekim vodicama za ispiranje usta, šminki, losionima nakon brijanja, dječjem puderu i maramicama, šamponima i dezodoransima.
Izbjegavajte Smarties – oni sadrže gotovo sve otrovne boje koje se nalaze na tržištu. Naj- gore su 102 i 104, a najgore od svih su 110 (karcinogena), 124 (nepoželjna), 128 (izniman oprez). 129,131 i 133 su također karcinogene.
Povrh svega, Smarties čak nisu napravljeni od čokolade. Niti su Tim Tam. Sintetička čo- kolada nema nikakvu hranjivu vrijednost.
Čitajte naljepnice na hrani. Jednoga bi dana to moglo spasiti vaš život. Poznato je da jedna kompanija može proizvoditi tri kategorije jednog istog proizvoda.
Prvu kategoriju za domaće tržište, drugu za izvoz u druge razvijene zemlje i treće za izvoz u zemlje u razvoju.
Ovoj trećoj kategoriji pripada oko 80% proizvoda za ishranu, cigareta, napitaka i oko
70% robe široke potrošnje tekstilne industrije i industrije koze i obuće.
Kada su u pitanju medikamenti (lijekovi) koje izvoze Sjeverna Amerika i zemlje zapadne Europe u zemlje istočne Europe, Azije, Afrike i Latinske Amerike, taj postotak je 90%.
Nedavno je u časopisu Vils-Nuvel iz Francuske i nekim engleskim listovima uz suglasnost komisije OUN za hranu i kontrolu životnih namirnica objelodanjeno da neke zapadne firme proširuju proizvodnju i izvoz kancerogenih proizvoda u neelitne zemlje.
Proizvodnja takvih proizvoda se ubrzanim tempom razvija u poduzećima tih firmi na Bahamima, Cipru, Filipinima, Malti, Portoriku, Senegalu, Maroku, Australiji, ali i u Holandiji, Njemačkoj, Šicarskoj, Turskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Tako su, na primjer, Coca Cola i margarini proizvedeni u Holandiji i Njemačkoj, a di- stribuirani u zemljama u razvoju konzervirani emulgatorom koji izaziva rak, a označeni su na pakovanju simbolom E330.
Ti proizvodi su inače zabranjeni za distribuciju i prodaju u zemljama članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj.
Najvažnije je to da treba izbjegavati proizvode na kojima je utisnuto slovo E iza koga slijede neke od navedenih cifara.

Spisak oznaka materija (emulgatora) opasnih po zdravlje
E102- opasan
E103 – zabranjen
E104 – sumnjiv
E105 – zabranjen
E110 – opasan
E111 – zabranjen
E120 – opasan
E121 – zabranjen
E122 – sumnjiv
E123 – veoma opasan
E124 – opasan
E125 – zabranjen
E126 – zabranjen
E127 – opasan
E130 – zabranjen
E131 – izazivač raka
E141 – sumnjiv
E142 – izazivač raka
E171 – sumnjiv E173 – sumnjiv
E180 – sumnjiv
E210 – izazivač raka
E211 – izazivač raka
E212 – izazivač raka
E213 – izazivač raka
E215 – izazivač raka
E216 – izazivač raka
E217 – izazivač raka
E221 – poremećaj crijeva E222 – poremećaj crijeva E223 – poremećaj crijeva
E224 – poremećaj crijeva E226 – poremećaj crijeva E230 – štetan za kožu
E231 – štetan za kožu
E232 – štetan za kožu
E241 – sumnjiv
E250 – poremećaj tlaka E251 – poremećaj tlaka
E311 – izaziva osip
E312 – izaziva osip
E320 – kolesterol
E321 – kolesterol
E322 – poremećaj želuca
E330 – izazivač raka
E338 – poremećaj želuca
E339 – poremećaj želuca
E340 – poremećaj želuca
E341 – poremećaj želuca
E40 – poremećaj crijeva
E450 – poremećaj želuca
E461 – poremećaj želuca
E462 – poremećaj želuca
E463 – poremećaj želuca
E465 – poremećaj želuca
E466 – poremećaj želuca

ISTRAŽI SAM I DODAJ OSTALE EMULGATORE
Zaključiti mogu, da od sada pa nadalje moram više saznavati, gdje se sve kriju neprijatelji moga zdravlja, kao i neprijatelji moje djece i prijatelja.
Istinita i pravovaljana informacija je moć. Povećalo (Lupa) je sada moj prijatelj. Kada kupujem bilo koji proizvod, pomoću nje čitam sastav, jer je napisano sitnim slovima. Istražujem svaku stavku.
A, da li je to dovoljno?

Literatura:

1. http://matrixworld-hr.com/2012/04/09/zdravstveno-upozorenje-otrovi-na-policama-su- permarketa/
2. http://www.nutricia.rs/novosti/emulgatori.html
3. http://koznazna.com/forum/korisni-saveti-koji-pomazu/stetni-emulgatori/
4. http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%95%D0%BC%D1%83%D0%BB%D0%B3%D0%B0%D
1%82%D0%BE%D1%80
5. http://serbianforum.org/zdravlje/31348-emulgatori-opasni-po-zdravlje.html


__________________
aa.k
Go to Top of Page

aa.k

6586 Posts

Posted - 15/10/2012 :  22:52:44  Show Profile  Visit aa.k's Homepage  Reply with Quote
Vlado Roksandić
promotor ishrane budućnosti
Novi Sad, Republika Srbija

TERAPEUTSKO GLADOVANJE (POST)

Svjedoci smo očaja mnogobrojnih pacijenata, koji svakodnevno traže spasonosno rješenje za ozdravljenje.
Medicina je nemoćna u mnogim situacijama. Pacijente to deprimira i najčešće gube posljednju nadu. Poneki od njih pokušaju poduzeti nešto od alternativnog načina ozdravljenja. Najčešće se to dogodi kad je bolest uznapredovala i kad su šanse smanjene na minimum, ali pored toga ne treba gubiti nadu. Šanse postoje sve dok čovjek ima snage za radikalne promjene načina života. Ne postoji spasonosni lijek ili metoda iscjeljenja koja će riješiti problem odmah. Za sve je potrebno vrijeme. Postoji put koji mora naći svako za sebe. Rešenja ima. Sva je moć u nama. Tako treba praviti plan za promjenu načina života. Čovjek se mora mijenjati iz temelja. Treba zaboraviti i odbaciti sve ono što je do bolesti dovelo i to zauvijek. Odbaciti stare navike u svim elementima. Usvojiti novi način razmišljanja, vjerovanja, ljubavi, ishrane i sve prihvatiti sa zadovoljstvom. Ako za sve ovo ima snage oporavak je izvjestan.
Krenimo redom. Bolesno tijelo vapi za vodom, treba je unositi dovoljno. Vodite računa o tehnici disanja. Vjerujte. Hranite se zdravom prirodnom hranom. Popravljajte sebe, volite ljude. Šećite u okviru mogućnosti. Izlažite se suncu. Odbacite kemiju.
Ljudski organizam je savršen. Sam može se iscijeli ali treba našu pomoć. Pomognimo mu, pustimo ga da predahne, neka sam bira prioritete kad će i što učiniti. Ljudsko tijelo je od dugogodišnjeg načina života, ishrane, zatrovano, puno je nataloženih neprobavljivih proizvoda ishrane. Njemu treba veliko pospremanje. Treba ga očistiti. Kako ćemo to izvesti?
Potrebno je primijeniti plansko gladovanje (post). Glad se prikazuje kao veliki čovjekov neprijatelj koji u danoj situaciji može postati najveći prijatelj i iscjelitelj. Ove dvije krajnosti se uspoređuju sa nožem razbojnika sa nožem kirurga (ne znam dali je dobra usporedba).
Sa sigurnošću možemo tvrditi da je post operacija bez skalpela. Gladovanje je ozbiljna metoda iscjeljenja, duži post je potrebno vršiti pod stručnim nadzorom. To nije metoda usmjerena na rješavanje određenog, konkretnog problema, to je metoda popravke čitavog organizma, gdje naša volja ne može uticati na prioritete.
O životu na postu padaju mnoge službene medicinske teorije o dužini života bez vode i hrane.
Praksa pokazuje da čovjek može biti na postu od jednog dana, više tjedana a i mjeseci pri čemu ne ugrožava funkcioniranje vitalnih organa: mozga, nervnog sistema, srca, krvotoka, a pruža dovoljno ili više snage nego kod redovne ishrane. Eventualno, blago oštećena mišićna tkiva i manje značajni organi koji ne utječu na vitalne funkcije se brzo regeneriraju, otprilike koliko je trajalo gladovanje.
Dužinom posta osjećaj gladi se ne povećava, već se nakon četvrtog, petog kriznog dana smanjuje. Postom se organizam čisti od metaboličke šljake koja je nastala kao rezultat neispravne ishrane i načina života, upotrebom lijekova, primjenom kemijskih preparata.
Proces čišćenja provoditi uz svakodnevna klistiranja 1-2 puta pomoću irigatora, koristeći mlaku vodu uz dodatak limuna. Mogu se koristiti i drugi purgativi kao glauberova sol (40g soli na 0.8l tople vode) ili ricinusovo ulje, zatim kamilica, crna kava a osobno bi preporučio klistiranje vlastitim urinom.
Početak gladovanja se može manifestirati u obliku slabosti, vrtoglavice, muke, povraćanja, nesanice, bola u predjelu grudnog koša kao posljedica nadiranja šljake a ne kao sam nedostatak hrane. Komplikacije se mogu javiti i pri izlasku iz posta kao što su bolovi u stomaku, grčevi proljevi zbog ne pridržavanja načina postepenosti povratka na prethodnu ishranu. Navedeno ukazuje da ulazak i izlazak iz posta moraju biti uz manje uzimanje brže svarljive hrane, poželjno voćnih sokova, gdje ukupna dužina ulaska i izlaska vremenski odgovara najmanje dužini posta ili malo duže, zavisno o načinu ishrane prije posta.
Za vrijeme posta organizam ne treba fizički preopteretiti ali je rekreativno izlaganje fizičkim naporima poželjno i efikasno. Za vrijeme dužeg posta poželjno je masirati tijelo, posebno vlastitim urinom, još bolje prokuhanim na #188; količine, dok je kod „suhog” posta vrlo efikasno koristiti kupke. Povremenom primjenom gladovanja tijelo se iscjeljuje, podmlađuje što se manifestira gubitkom kilograma, poboljšanjem izgleda kože i svijetlošću očiju, općom vitalnošću a dugoročno gledano dobrim zdravljem i dugovječnošću.
Postoje razne vrste posta. Gladovanje radi nedostatka hrane – brodolomi, suše, poplave, radi duhovnog iscjeljenja i savršenstva, izlječenja i vitalnosti, sezonskog posta.
Da je moguće određeno vrijeme živjeti bez hrane, pa i vode svjedoče primjeri iz prirode. Do toga dovode određeni razlozi kao:
Stanje anabioze karakteristično je za bakterije iz sernena biljaka, za insekte, vodozemce i glodavce u kome odsustvuju svi vidljivi znaci života. Naučnici su uočili da je za anabiozu karakteristično jako hlađenje i/ili dehidracija organizma. Unutar ćelijska voda pri hlađenju pretvara se u staklastu amorfnu (bezobličnu) masu, koja ne uništava protoplazmu ćelija, kao kristali leda. Poslije otapanja u takvim ćelijama potpuno se obnavljaju životni procesi.
Privremeno odricanje od uzimanja hrane: To je način prilagođavanja životinja na nepovoljne
vanjske faktore okruženja sredine i može biti: prinudno i dobrovoljno.
Prinudno: Ovaj način odricanja od uzimanja hrane može se dogoditi u dva slučaja. U prvom, životinja ne dobiva dovoljno potrebne hrane jer je ima vrlo malo. To postepeno slabi (iscrpljuje) organizam, slabi imunitet itd. U drugom slučaju životinja u toku nekoliko dana ne može pronaći hranu, jer je nema. Zato se snalazi bez hrane. Na primjer, vukovi i drugi mesožderi (grabljivice) za vrijeme lova mogu po nekoliko dana biti bez hrane. Sličan režim ishrane za njih je uobičajen i lako ga podnose. Osim toga, uočeno je da se životni vijek vuka koji se redovno hrani skraćuje za trećinu.
Dobrovoljno: Bez obzira na to veliki broj životinja „dobrovoljno” se odriče uzimanja hrane zbog prirode vlastitog života. Na primjer, kada je malo hrane u prirodi one uopće ne jedu. Tako se ponašaju losovi krajem zime. Briga za potomstvo kod nekih životinja javlja se za vrijeme odricanja od uzimanja hrane. Nešto slično se događa kod kraljevskih pingvina, kada leže i othranjuju mlade. Kada ženka kraljevskog pingvina položi jaje ona odlazi u more da se hrani, a mužjak ostaje u gnijezdu. Tokom četiri mjeseca mužjak ništa ne jede. Ptice gube do 40% vlastite težine, jako mršave, perje im postaje prljavo, gubi sjaj i svilenkast izgled. U to vrijeme vraćaju se ženke, a mužjaci žure u more da se nahrane. Pored toga, krajem studenoga odrasle ptice se linjaju. Linjanje traje 20 dana. Za to vrijeme pingvini gladuju.
U dobrovoljno odricanje od uzimanja hrane mogu se svrstati i slučajevi kada životinje boluju. Teško oboljela životinja obično se uzdržava od uzimanja hrane sve dok ne ozdravi.
Jedan ili drugi način privremenog suzdržavanja od hrane u velikoj mjeri izražen je kod životinja koje se hrane mlijekom. Ipak, kada se životinja potpuno odriče hrane i nalazi se u budnom stanju, u njenom organizmu nastaje posebno prestrojavanje koje omogućava kvalitetan unutarnji režim ishrane. Unutarnja ishrana podupire obnavljanje imunog i genetičkog aparata. Po pravilu, životinje u tom razdoblju boluju. U vezi s tim može se naglasiti: ako hoćemo da nam imunitet i opstanak u životu budu na visokoj razini, trebamo se uzdržavati od hrane u nepovoljnom godišnjem dobu (za vrijeme bolesti).
Sit i bezbrižan (bez stresova) život čini svaki organizam slabim i neotpornim. To je jedan od velikih zakona prirode čije zanemarivanje čini bolesnim bogate i site narode.

Sezonski san
Za vrijeme sezonskog sna donekle se smanjuje temperatura tijela, frekvencija disanja i opća razina procesa razmjene. Pri promjeni situacije ili uznemiravanju san se lako prekida i životinja postaje aktivna. Takav san imaju medvjedi, rakuni i jazavci. Grizli dok zimi spava pri temperaturi zraka od minus 8 °C, na površini kože ima temperatura 4°C, u debelom crijevu 22°C, u usnoj duplji 25°C (naspram 35°C u doba budnosti). Frekvencija disanja smanjuje se od 2 do 3 u minutu (naspram 8 – 14 za vrijeme budnosti).

Sezonski zimski san
Ovo stanje karakterizira se gubitkom sposobnosti za termoregulaciju, naglim smanjenjem broja dišnih pokreta (frekvencije disanja) i kontrakcija srčanog mišića, kao i opadanjem opće razine razmjene materija. Na primjer, kod tekunice frekvencija disanja je 100 – 360 u budnom stanju, a za vrijeme zimskog sna smanjuje se na 1 – 15, broj srčanih otkucaja od 100 do 350, u budnom stanju smanjuje se na 5 – 9 otkucaja za vrijeme zimskog sna, temperatura tijela smanjuje se sa 35 – 39°C, u budnom stanju na 1 – 13°C za vrijeme zimskog sna.
Za vrijeme zimskog sna ne dolazi do potpunog prekida razmjene materija. Životinje preživljavaju na račun rashodovanja energijskih rezervi organizma u to vrijeme organizam životinja ima povećanu otpornost prema raznim nepovoljnim faktorima.
Na primjer, bez narušavanja zdravlja eksperimentalne životinje podnosile su povećane doze otrova, radioaktivnog zračenja i nisu obolijevale od vještačkog inficiranja mikrobima i virusima.
Suho gladovanje može biti dvojako – potpuno i djelomično. Uglavnom se primjenjuje samostalno. Potpuno i djelomično suho gladovanje razlikuje se od klasičnog gladovanja po drugom pravilu – vodenim režimom. Ovaj režim je ovdje potpuno isključen. Izostavljanje tekućine pomaže brže razlaganje masti. Samo trpljenje žeđi doprinosi bržem oslobađanju organizma od patologije izvanjskih manifestacija. Mnogo brže se čupa „korijenje” bolesti i postiže duhovni napredak. Efikasnije je od drugih načina posta ali se primjenjuje kraće i uz kontrolu stručnih organa.
Urinsko gladovanje uglavnom se primjenjuje samostalno. Preporučuje se da se pije sav izlučeni urin u toku dana. Vodu piti po potrebi, ali u tolikoj količini da urin ne bude previše koncentriran.
Post je primjenjivan od postanka svijeta (neke vrste), smatra se najstarijom terapeutskom metodom liječenja. Isus Krist je preporučivao ljudima gladovanje radi čišćenja svijesti i izlječenja tijela.
Hipokrat je pisao: Ako tijelo nije očišćeno, što ga više hraniš više mu štete nanosiš.
Drevni mudraci su predlagali da se protiv zračenja koja dolaze iz Svemira bori gladovanjem što će ojačati ljudske manifestacije.
O djelotvornosti i primjeni posta su govorili Galen, Paracelzus. Postoje dokazi da su ga upražnjavali Platon i Sokrat (gladovali su po 10 dana), poznati ljudi iz novije povijesti, suvremenici u cilju poboljšanja mentalnog i fizičkog zdravlja.
Leonardo da Vinči je rekao: Treba shvatiti što je čovjek, što je život, što je zdravlje, kako ih ravnoteža i usuglašavanje stihija održava, a njihov međusobni razdor razara i uništava.
Perzijanci su se, prema Herodotu, zadovoljavali jednim obrokom dnevno, što i danas čine neki divlji narodi. Sokrat je nazivao varvarima ljude koji su jeli više od dva puta dnevno.
U novije vrijeme mnogi su autori pisali o dobrobiti posta. Na Istoku i Zapadu naučnici su se bavili postom i širili istinu o njegovoj učinkovitosti i iskustvima. Postoje razne metode, kad je u pitanju dužina posta, početak i završetak posta, kao samo trajanje. Jedni preporučuju post na vodi, drugi primjenu određenih sokova ili čajeva i sokova. Svi su u pravu jer svaki od načina daje dobre rezultate u praksi. Dužina posta ovisi o mnogo faktora kao što su, razlog posta, zdravstveno stanje, dob, način ishrane. Od ovih faktora ovisi i ulazak i izlazak iz posta.
Dr Paavo O. Airola preporučuje gladovanje uz sokove, upoznaje nas da kod gladovanja dužeg od 3 dana organizam sagorijeva vlastita tkiva, gdje prioritetno nestaju bolesne ćelije, izrasline, tumori. Arnold Ehret bi rekao da se izbacuje sluz i gnoj kojima je zbog pogrešne ishrane organizam napunjen od mladosti. Post je fiziološki odmor tijela koji popravlja sve vitalne funkcije izgradnjom novih zdravih ćelija a istovremeno vrši iscjeljenje i pomlađivanje. O tim rezultatima Arnold Ehret kaže, iznoseći svoja iskustva „Htio bi vidjeti čovjeka koji je sa 31 godinu bio jednom nogom u grobu, a 8 godina kasnije je mogao trčati 2 sata i 15 minuta i propješačiti 56 sati”. Također navodi „ Nitko mi ne bi vjerovao da je moguće živjeti bez hrane 126 dana u vremenskom razdoblju od 14 mjeseci, od toga 49 dana odjednom”. Ja sam to učinio i svejedno malo njih razumije tu istinu”.
Dalje navodi kako je jedan od njegovih prvih isposnika, relativno zdrav vegetarijanac 24 dana posta propješačio 60 km u planinama. Iz iskustva savjetuje da se početak posta, započne te prvo s metodom zaboravite na doručak, tada jedno vrijeme primjenjujete jednodnevni post, onda postepeno preći na 3,4, peterodnevni ili duži post. Između posta jesti hranu bez sluzi.
Nakon posta hrana treba imati laksativni učinak, a ne hranjivu vrijednost kao što misle mnogi. Po A. Ehretu za profilaktičko liječenje (da se tijelo pročisti, regenerira i pomladi) gladovanje od 7 do 10 dana je dovoljno. Slično A. Ehretu Genadij Petrovič Malohov je gladovao 27 dana a tvrdi da sit i bezbrižan (bez stresova) život čini svaki organizam slabim i neotpornim.
Pitagora je za poboljšanje umnih sposobnosti, prije polaganja ispita na Aleksandrijskom univerzitetu, gladovao 40 dana. Kasnije je od svojih učenika zahtijevao da određeno vrijeme gladuju. Zahvaljujući tako surovom izboru kod njega su učili samo strpljivi i uporni učenici, sposobni shvatiti zakone prirode, apstraktne matematičke formule i slično.
Aleksej Suvorin, ruski emigrant u ex Jugoslaviji je, kad se našao u zatvoru postio i tako utjecao na šefa zatvora, čuvare i zatvorenike da probaju isto i osjete dobrobiti posta. Po izlasku iz zatvora počeo je u veliko raditi na liječenju gladovanjem. Vodio je prepisku sa velikim brojem čitatelja, koji su se samostalno liječili gladovanjem od najraznovrsnijih oboljenja. Od desetine tisuća ljudi, koji su gladovali prema njegovim uputama (veći dio preko prepiske), među kojima je bilo i teško oboljelih, umrla su samo četvorica.
Čovjek koji je naslijedio Suvorinova učenja, Eduard Đui napisao je knjigu o gladovanju u čijem predgovoru kaže: ”Ova knjiga je povijest onoga što se odigravalo u duši jednog liječnika za vrijeme njegovog profesionalnog rada. Počevši svoju praksu u neznanju, obavijenom maglom medicinskog uvjerenja, došao sam do čvrstog uvjerenja da samo priroda (pomoću gladovanja) može liječiti bolesti. Gladovanje prikazano u ovoj knjizi po mnogim svojim odrednicama je revolucionarno. Ono je u veliko ispitano u praksi i njegova ljekovita vrijednost je nesporna. Svaki redak ove knjige napisan je tvrdnjom da lijekovi podrivaju zdravlje a uobičajena ishrana bolesnika u naše vrijeme ne opravdava sebe”.
Liječnik Tajner (1880. godine) nazivao je gladovanje eliksirom mladosti jer je u 52 godini u bezizlaznoj situaciji primijenio 40-to dnevni post a poslije toga živio još 31 godinu.
Doktor Adolf Majer je 1901. godine napisao knjigu Liječenje gladovanjem – čudotvorno liječenje. On opisuje korisno djelovanje gladovanja na ljudski organizam s pozicija fiziologije tog vremena. Navodi da za vrijeme gladovanja ljudski organizam počinje jesti neprobavljene ostatke hrane i patološki nepromijenjeno tkivo, koji su se zadržali u organizmu, dok neki s pravom hrabrije idu dalje i tvrda da se to odnosi i na najteža oboljenja i tumore.
Herbert Šelton – autor najpopularnijih knjiga o liječenju ljudi (Sistem higijene, u 7 tomova, Gladovanje može spasiti vaš život, čovječji život, njegova filozofija i zakoni i mnoge druge) počeo je gledati u ljeto 1920. godine. Za to vrijeme skoro 45 godina – on je tisućama puta gladovao u trajanju od nekoliko dana do devedeset dana kako radi smanjivanja težine, tako i radi obnove narušenog zdravlja. Knjige Seltona smatraju se klasikom prirodnog liječenja. U daljem izlaganju često ćemo se pozivati na njegove radove
Ruski liječnici dali su veliki doprinos razvoju nauke o gladovanju.
Iz radova čuvenih ruskih fiziologa i biokemičara (V.V. Pašutina, M.N. Saternikova, J.M. Geftera) poznato je da za vrijeme prinudnog dužeg gladovanja organizam životinja i čovjeka umire, često prije nego se potpuno iscrpi, kao rezultat „blokade” (samotrovanja proizvodima raspada). Kada se u procesu ljekovitog gladovanja ti proizvodi raspada izbacuju iz organizma posredstvom čitavog niza terapija (pročišćavajući klistiri, kupke, masaža, povećana ventilacija pluća, šetnje). Kada se pri gladovanju uzima urin, koji povećava oksidacijska svojstva u organizmu i aktivira autolizu, proces otklanjanja infekcije je mnogo bolji.
Čovjekov organizam, koji redovno gladuje, lako se prilagođava naglim promjenama temperature i dostaje otporan na hladnoću. Pol Breg piše o svom iskustvu. „Zahvaljujući redovnom gladovanju i pravilnoj ishrani moj organizam se lako prilagođava na veliku hladnoću. Po Rudolfu Brojsu čovjek nosi liječnika u sebi, treba mu samo pomoći u radu. Ako tijelo nije očišćeno, onda HRANA HRANI BOLEST” Dalje savjetuje da pušači, oboljeli od raka, koji se ne odreknu pušenja zauvijek, uzalud će primjenjivati njegovu potpunu terapiju kojom, posteći 42 dana, uz primjenu soka od cikle, mrkve, celera, rotkve i krumpira i primjenu prikladnih čajeva za čišćenje može riješiti najtvrdokornije maligne bolesti, ukazuje na desetine tisuća izliječenih. Ukazuje da za vrijeme posta treba izbaciti lijekove, osim za dijabetes.
Gladovanjem na sokovima se ubrza eliminacija mokraćne kiseline i drugih anorganskih kiselina te se izgubi pola kg dnevno, u 14dana – 7kg.
Jedan od vrsta posta treba započeti po dnevnom planu i to:
• klizma odmah ujutro,
• trljanje tijela četkom od biljnih vlakna prije tuširanja i prije spavanja, trlja se kružno dok se koža ne zažari počevši od tabana, stopala, noge, ruke, ramena, leđa, abdomen, prsa, vrat zatim se tuširati i obrisati mokrim ručnikom,
• popiti šalicu toplog biljnog čaja od nane (za živce, gasove, probavu), kamilice ili šipka (grlo, katar, san),
• kasnije čaša istisnutog voća, razrijeđenog jednakom količinom vode,
• šetnja,
• oko 13 h – čaša soka od povrća il šalica juhe od povrća,
• odmaranje u krevetu,
• 16 h– šalica biljnog čaja,
• šetnja, terapeutska kupka, vježbanje i sl.,
• 19 h – čaša soka od voća, ili povrća ili juha. Sveukupno oko 5 čaša sokova, juha i čajeva u toku dana.
Možete piti vodu kad ste žedni (nije preporučljiva destilirana voda jer nije živa voda). Za vrijeme posta djelotvorna je masaža i samo masaža. Preporučuje se ujutro i uvečer u trajanju od 30 minuta masirati krvne sudove, zatim naizmjenično različite dijelove gornjih i donjih udova, naizmjenično masirati koljena i rame, butinu i podlakticu, a zatim stomak kružnim pokretima. Grudni koš treba da vam masira maser ili neko od ukućana prisutnih kod pacijenta. Otpozadi između lopatica i niže u trajanju od 10 do 15 minuta, treba obavljati masažu pritiskujući dlanovima ili palčevima grudni koš. Za bolje efekte masiranja preporuča se ukuhani urin.
Oni koji, za razliku od posta samo na vodi, gladuju na sokovima od voća i povrća, primjenjuju klizmu i fizički su aktivni za vrijeme posta i u manjem su riziku a o djelotvornosti takvog posta mišljenja su podijeljena.
Preporučuje se početak posta kada je pun mjesec.
Izlazak iz gladovanja otpočeti voćnim sokom. Prijelaz na normalnu hranu je postupan.
1. dan – jabuka ujutro, mala činija salate od sirovog povrća za ručak, sokovi i juha kroz dan uobičajeno
2. dan – suhe šljive namočene smokve s vodom za doručak, salata za ručak, juha od povrća bez soli za večeru. 2 jabuke između obroka. sokovi i juha po običaju
3. dan – sirovi orasi za doručak, veća salata, i veća večera
Za svako duže gladovanje od 10 dana, razdoblje prekida se treba povećati za 1 dan svaka 4 dana gladovanja.
Sokovi su najčešće od jabuka, naranči, grejpa, ananasa, krušaka, mrkve, celera, kupusa, cikle i klorofila.
Ovisno o problemima koristiti sokove i to za:
• želučane poremećaje – mrkvu, paradajz, celer,
• jetra – grožđe, mrkva, repa, maslačak, rotkva, kruška,
• visoki tlak – citrusi, ribiz, grožđe, mrkvu, špinat, peršin,
• niski tlak – ananas, celer, rotkva,
• bubrege, prostatu – hren (malo), breza, potočarka uz sok od mrkve i celera, limunov sok
(otapa kamence mokraćne kiseline u mokraćnom mjehuru), bundevin sok,
• kožu – crni ribiz, grožđe, mrkvu, repa, špinat, krastavac (također i kao maska na licu),
• nervni sustav – mrkva, naranča, celer, jabuka,
• gušavost (povećanje štitaste žlijezde zbog nedostatka joda) – mrkva, peršin, špinat, celer,
juha sa dodatkom algi,
• astmu – limun, svatovac, hren, češnjak,
• crijeva – jesti prethodno namočene lanene sjemenke bez žvakanja ali sa slinom,
• dijabetes – peršin, češnjak, citrusi, kapulu i krastavac (koji inače sadrži hormon potreban
stanicama pankreasa za stvaranje inzulina), čaj od mahune (smatra se kao prirodni
preparat za inzulin, jedna šalica od kože graha jednaka je najmanje 1 jedinici inzulina. Preporuka je 1 šalicu ujutro, 1 u podne i 1 navečer (dr. Waerland). Ovaj post se ne preporučuje ljudima s jačom tuberkulozom, kancerogenim oboljenjima, uznapredovanim dijabetesom i krajnjom mršavošću (ne smije se postiti više od 3 dana odjednom).
Preporuča se prestati uzimati lijekove za to vrijeme (osim kod lijekova koji se dugo uzimaju) a vitamine i suplemente samo koristiti kod normalnog uzimanja hrane.
Po mnogim autorima i osobnom iskustvu sklon sam postu na vodi za koji je potrebno izvršiti pripreme u vidu sirove ishrane prije i poslije posta kao stalnog opredjeljenja, gdje se svi neželjeni efekti manifestiraju blago a djelotvornost je mnogo bolja i brže se dolazi do željenih rezultata. Ovakav post do 3 dana čisti organizam, pomaže mu da se odmori, preko toga duži post počinje blago iscjeljuje organizma, dok se post preko 7 dana smatra operacijom bez skalpela. Osobno sam postio mnogo trodnevnih, petodnevnih postova a jednom godišnje sam postio 7, 10 i 12 dana. U toku pisanja ovog rada postim 6-ti dan i nastavljam dalje, zaustavit ću se na granici zadovoljstva, što iskreno još ne očekujem. Uživam u djelotvornosti posta uz svakodnevno gledanje u sunce. Iskreno ih preporučujem.
U toku posta mogu se javiti manifestacije koje mogu biti bolne kao posljedica početka čišćenja a ne kao problem nedostatka hrane. Taj period treba izdržati jer poslije njega dolazi do relaksacije, jačanja svih funkcija. Post treba povremeno ponavljati a dužinu prilagođavati potrebama, vodeći računa o svim aktivnostima vezanim uz post i poželjnu kontrolu stručnjaka.

Zaključak:
Ovaj rad daje osnovna načela o postu, povijesti i vrsti gladovanja, dobrobitima, iskustvima a samo dijelom o striktnom načinu primjene. Područje posta je toliko široko i teško je sve smjestiti u jedan seminarski rad. Različiti razlozi posta uvjetuju različitu vrstu načina gladovanja i dužinu primjene što ukazuje na slijedeće da za svaki slučaj treba tražiti posebno rešenje. O postu postoji mnogo literature iz svih podneblja i razdoblja, raznih autora a kod svih je suština ista, djelotvornost je imperativ.

Literatura:
1. Genadij Petrovič Malohov, Gladovanje
2. Paavo O. Airola, Gladovanje uz sokove
3. Arnold Ehret, Postom do zdravlja
4. Herbert Selton, Gladovanje može spasiti vaš život
5. Rudolf Brojs, Rak leukemija


__________________
aa.k
Go to Top of Page

aa.k

6586 Posts

Posted - 15/10/2012 :  22:54:26  Show Profile  Visit aa.k's Homepage  Reply with Quote
Svetlana Prokić, Slobodan Prokić
dr med. spec. Smederevo,
promotri ishrane budućnosti,
Republika Srbija

IZLIJEČENJE ULCUS CRURISA NA PRIRODAN NAČIN (PRIKAZ SLUČAJA)

Ulcus venosum – venski ulkus je promjena na koži koja se javlja zbog nepravilnog funkcioniranja zalistaka u venama, najčešće na nogama u predjelu potkoljenica (Ulcus cruris venosum).
Točna etiologija venskog čira nije određena ali se smatra da nastaje kao posljedica oštećenja venskih zalistaka, koji ne rade pravilno i uvjetuju porast tlaka u krvnim sudovima. Za normalno funkcioniranje cirkulacije potrebna je razlika tlaka između arterija i vena kako bi srce moglo da pumpa krv kroz arterije prema periferiji. Kada se poremeti tlak krvi u venama, značajno veći tlak u venama u odnosu na arterije, dovodi do izlijevanja i nakupljanja tečnosti u tkivima zbog njegovog istiskivanja iz cirkulacije.
Faktori rizika za nastanak venskih čireva su: varikoziteti; tromboza dubokih vena; gojaznost; smanjena fizička aktivnost; mirovanje nakon kirurških intervencija; tromboza nakon porođaja ili infarkta srca; profesije za stalno sjedenje ili stajanje; mehaničke povrede; prelomi; edemi; dugotrajna sistemska kortikosteroidna terapija.
Prvi znaci formiranja venskog čira su: male otvorene ranice koje nastaju spontano ili nakon povrede kože potkoljenica (najčešće na njenoj donjoj trećini) koje nikako ne zarastaju; promjene boje kože potkoljenica sa pojavom tamne pigmentacije; vezivno tkivo postaje sve tvrđe; noge su zadebljale – otečene.
Ulcus venosum (venski ulkus-čir) nije smrtonosna rana ali jako remeti normalan život čovjeka zbog ograničene pokretljivosti i radne sposobnosti.
Postoje različiti vidovi liječenja. U klasičnoj medicini se primjenjuje konzervativno liječenje, hiperbarična terapija i kirurško liječenje.
Kod konzervativnog liječenja primjenjuje se kompresijska terapija (kompresijski zavoj, medicinske čarape sa graduiranim pritiskom).
Lokalna terapija obuhvaća (pranje vodom i sapunom, primjena kupki na bazi hipermangana, čišćenje rane, stavljane obloga od NaCl).
Primjena hiperbarične komore podrazumijeva primjenu hiperbarične oksigeno terapije. Kirurško liječenje obuhvaća primjenu slijedećih metoda: kiruršku obradu nekrotičnih tkiva; rekonstrukciju krvnih sudova, u težim slučajevima kada nema uspjeha nakon primijenjene konzervativne terapije; transplantaciju kože.
Veoma često osobe sa venskim ulkusom prođu kroz sve prethodno navedene načine liječenja, dođu do djelomičnog poboljšanja pa se ponovo javi recidiv. Nekada i pored primjene svih navedenih metoda liječenja rana na koži ili venski čir je stalni pratitelj bolesnika.
Ovakva situacija se javila u slučaju jedne gospođe R.Đ. rođene 1934. godine i venski ulkus ima od 1959. god. Na lijevoj potkoljenici je imala ranu u predjelu unutrašnjeg i vanjskog gležnja a na desnoj u predjelu vanjskog gležnja. Ulkusi su bili duboki naročito u predjelu unutrašnjeg gležnja lijeve potkoljenice, tetiva je bila gola i dubina rane do kosti. Godinama je liječena na kirurškom odjeljenju i kirurškoj ambulanti. Više puta je bakteriološkim putem utvrđena prisutnost različite bakterijske flore među kojima i najteže kao što su: pseudomonas aeruginosa, staphyloccocus i druge. Primjenjivani su antibiotici prema antibiogramu.
Najčešće se javljala rezistencija na antibiotike te je terapija bila dugotrajna i bezuspješna. U dogovoru sa spomenutom gospođom odlučili smo primijeniti prirodan način liječenja sa proizvodima iz FLP-a. Rana je tretirana frstom i zelenom kremom nekoliko puta tjedno uz prethodnu kiruršku obradu rane. Nakon dva tjedna previjanja frstom i zelenom kremom bakterije su sanirane. Nalaz je postao negativan. Daljim tretiranjem istim preparatima došlo je do zarastanja rane iz dubine ka površini i koncentrično sa periferije ka centru (došlo je do epitelizacije). Za šest mjeseci došlo je do potpunog zarastanja više decenijskih rana.
Ovakvim tretiranjem je podvrgnuto desetak osoba sa sličnim problemima i kod svih je došlo do iscjeljenja. Ni kod jednog slučaja nije bilo alergijskih manifestacija niti bilo kojih drugih neželjenih djelovanja na preparate FLP-a. Inače, preparati FLP-a nikada ne izazivaju alergije niti bilo koje neželjeno djelovanje. Preventivno korištenje ovih preparata je blagodat za zdravlje svakog čovjeka. Kod ljudi koji su skloni oboljenjima krvnih sudova preventiva može biti ključna za njihov život. Postoji čitava paleta proizvoda u FLP-u koja bi mogla spriječiti prethodno navedena stanja. Možemo izdvojiti arktik, ginko +, lepnjak sa majčinom dušicom, argi +, kardio helt i naravno aloja gel. Kombiniranjem ovih proizvoda krvni sudovi postaju čisti, elastični, srce zdravije i uopće zdrav kardiovaskularni sistem.
Iz svega prethodno navedenog možemo zaključiti da svaki čovjek ukoliko koristi prirodne dodatke u ishrani (posebno se misli na proizvode FLP-a) vrši prevenciju da ne dođe do bolesti, a ukoliko se bolest pojavila sa našim prirodnim proizvodima mnogo brže i efikasnije će doći do izlječenja.

Literatura:
1. Bukurov i saradnici-hirurgija
2. Hirurgija: Savremena dijagnostika i lečenje-J. Englebert Dunphy, Lawrence W. Way

__________________
aa.k
Go to Top of Page

aa.k

6586 Posts

Posted - 15/10/2012 :  22:55:41  Show Profile  Visit aa.k's Homepage  Reply with Quote
Grish Gantuya
promotor ishrane budućnosti
Ulaanbaatar, Mongolija

PONOVNO RAĐANJE

Cilj svakoga čovjeka je koristeći se mudrim rješenjima, kako bi poboljšao, stekao i sačuvao svoje zdravlje. Ukoliko se čovjek razboli, važno je da uz postojeći klasičan način liječenja, primjeni i one metode, koje daju rezultate, iako još nisu službeno potvrđene, već je stvar osobnog izbora.
Metodološkim istraživanjem naučno stručne literature, o realiziranoj odluci promjene načina života, kao i osobnih saznanja, došli smo do ohrabrujućih rezultata.
Rezultati naših istraživanja govore o potrebi promjene načina života, jer dosadašnji način života je i doveo do nastanka bolesti i životnog nezadovoljstva.
Postoje mnogobrojni primjeri iz literature, kao i na osnovu dosadašnjeg osobnog životnog iskustva, da su se na tisuće ljudi izliječili i od najtežih, naizgled neizlječivih bolesti, promjenom vlastitog načina života.
Često čovjek biva suočen sa sudbonosnom odlukom: promijeniti se i živjeti, ili ne mijenjati
se i umrijeti.
Primjer orla može biti primjer za svakoga od nas. Orao među pticama, ima najduži životni vijek. Može živjeti čak 70 godina. Da bi doživio tu dob, mora donijeti tešku odluku. Kad navrši 40-u, njegove duge i elastične kandže ne mogu više loviti plijen koji mu služi za hranu. Njegov dug i oštar kljun postaje savijen, a njegova stara krila zbog zbijenih pera zapinju za grudi, što mu onemogućava let. Tada orlu preostaju samo dvije opcije – umrijeti ili proći kroz bolan proces promjena koji traje 150 dana. On tada odlazi na vrh stjenovite planine, gdje udara kljunom o kamen dok kljun ne otpadne. Kada kljun otpadne, i kada ponovo izraste, novim kljunom iskljuca svoje stare kandže. Kad narastu nove kandže, orao iskljuca svoja otežala stara pera. Kada izrastu nova pera, nakon 5 mjeseci orao polijeće u let ponovnog rađanja i živi još 30 godina.
Tako je i moj prijatelj, imajući dvije opcije, umrijeti ili promijeniti svoj način života, izabrao Nov Život. Nakon ustanovljene dijagnoze zloćudnog tumora, odlučio je promijeniti svoj način života. Prionuo je na čitanje mudrih knjiga i naučne literature. Stupio je u kontakt sa ljudima koji su drugačije živjeli i koji nikada nisu bili bolesni. Iznenadio se, kada je saznao da mnogi u životu nisu popili ni jedan jedini lijek, iako su živjeli u urbanim sredinama i imali stresna zanimanja. Riješio je da u svoje tijelo ne unosi ništa što ne postoji u prirodi. Za njega više sintetika ne postoji. Tako će eliminirati otrovne materije, koje su i uzrokovale bolest. Počeo je svakodnevno piti dovoljne količine najzdravije tekućine, koju je sebi mogao nabaviti. Svakodnevno je jeo hranu najprirodniju hranu, do koje je mogao doći, bez termičke i industrijske obrade. Svakodnevno je bio umjereno fizički aktivan. Vjerovao je da je na pravom putu. Opraštao je onima koji ga nisu razumjeli i koji su ga usmjeravali na drugi put. Nije se ni na koga ljutio. Bio je zahvalan samom sebi, što je odabrao novi put. Vjerovao je, da je njegova bolest bila posljedica lošeg načina života. Čvrsto je vjerovao u dobro. Vjerovao je u moć prirode i Božju milost. Išao je redovno na posao. Nije imao ni jedan jedini dan bolovanja. Redovne liječničke kontrole su potvrdile sve bolje i bolje zdravstveno stanje. Nakon godinu dana, njegova bolest je postala prošlost. On je već odavno zdrav. Sada ga cijene, poštuju i od njega uče.
Zaključuje se da, da često moramo započeti proces promjena i promijeniti se, kako bi preživjeli i živjeli.
Trebamo se riješiti negativnih sjećanja, navika i ostalih običaja iz prošlosti.
Jedino oslobođeni od bremena prošlosti možemo iskoristiti vrijeme sadašnjosti i živjeti u budućnosti.
Da se moj prijatelj nije promijenio, ko zna. On je donio mudru odluku. Donesite je i vi sa zadovoljstvom i ljubavlju prema dobrome.
Neka bolest nikada ne bude razlog da se mijenjamo.
Mijenjajmo se na bolje. Ako može orao. Ako može moj prijatelj. Ako mogu desetine tisuća neznanih i znanih, možemo i ti i ja. Možemo, ako hoćemo.
Sve ostalo su izgovori.

Literatura:

1. http://www.kalesija.com/ponovno-radanje-prica-jednog-orla/
2. http://forum.krstarica.com/showthread.php/201208-Ponovno-Radjanje-Reinkarnacija
3. http://www.danas.rs/danasrs/kultura/kraj_covecanstva_ili_njegovo_ponovno_radja-
nje.11.html?news_id=236203
4. http://www.sunnyray.org/Inspirativan-video-klip2.htm
5. http://www.karike.com/blog/138625/prica-o-orlu
6. http://www.pouke.org/news.php?do=view&id=7219&cid=0
7. http://www.diskusije.net/knjizevnost/poucne-price-14450/


__________________
aa.k
Go to Top of Page

aa.k

6586 Posts

Posted - 15/10/2012 :  22:57:04  Show Profile  Visit aa.k's Homepage  Reply with Quote
Ljubica Davidov
promotorica ishrane budućnosti
Novi Sad, Republika Srbija

KAKO SAM POBIJEDILA MULTIPLU SKLEROZU PRIKAZ SLUČAJA)

Multipla skleroza (MS), (lat. Sclerosis multiplex) je neurodegenerativno oboljenje i autoimuna bolest, koja prvenstveno „napada” bijelu masu centralnog nervnog sistema.
Multipla skleroza zahvaća aksone, koji predstavljaju dugačke produžetke nervne ćelije, na kojima pojedini dijelovi milenijskog omotača reagiraju upalno i propadaju. Stoga se multipla skleroza smatra upalnom, demijelinizirajućom bolešću izazvanom imunološkim promjenama nepoznatih uzroka.
Kad je određeni dio nervnog omotača zapaljen i oštećen, prenošenje impulsa kroz nervne ćelije je poremećeno, usporeno ili isprekidano, zbog čega poruke iz mozga dolaze na cilj sa zakašnjenjem, greškama ili ih uopće nema (izostaju).
Bolest je vrlo promjenljivog toka, manifestira se neurološkim simptomima i znacima i karakteriziraju je česta pogoršanja različitog stupnja, koji se često smjenjuju.
Nastanak multiple skleroze prate mnogi poremećaji različitog stupnja, od blage ukočenosti i otežanog hodanja, do potpune oduzetosti, sljepila, itd.
U svijetu od multiple skleroze boluje oko milion ljudi i to uglavnom u razvijenim zemljama svijeta.
Bolest je nešto češća kod žena nego kod muškaraca (3:2), a po svojoj frekvenciji, kroničnosti i tendenciji javljanja kod mlađe populacije MS je jedan od vodećih uzroka invaliditeta.
Početkom mjeseca veljače 1998 godine, saznala sam za svoju dijagnozu Sclerosis Multiplex.
Ono što sam u tom momentu shvatila, bilo je da lijek ne postoji, i da je bolest neizlječiva. Doživjela sam emotivni šok. Počela sam da tonem. A onda se upalila jedna sijalica, i ja sam donijela odluku. Ne predajem se! Ali, odakle početi?
Upalila se i druga sijalica. Krećem od aloje.
Prvi put u životu sam se srela sa tom čudotvornom biljkom 1976 godine. Tada je moja svekrva oboljela od karcinoma dojke. Terapije za karcinom tada nije bilo. Pronašla je negdje aloju i počela piti. Iskreno, bila sam uvjerena da će se od toga otrovati. Međutim, dogodilo se čudo. Moja svekrva je ostala živa, i što je najvažnije zdrava.
Jednom prilikom sam svratila u Institut za topolarstvo, gdje je radila moja sestra. Ona me je uvela u jednu prostoriju, pokazala mi kako aloja izgleda. Iz tog mnoštva zasađenih aloja, ugledala sam čovjeka koji ih je gajio. Bio je to doktor nauka šumarstva. On je mnogo znao o toj biljci, i bio je raspoložen da svoje znanje prenese meni.
Sljedeći moj susret sa alojom bio je 1988 godine, kad je moje malo kumče od 6 godina oboljela od karcinoma bubrega sa metastazama na plućima i jetrima. Prognoza liječnika u Novom Sadu, Beogradu, Ljubljani, Italiji i Holandiji, bila je da nema pomoći.

Onda je sa svih strana svijeta počela pristizati aloja.
Djevojčica je 3 (tri) godine pila aloju. Prvo su nestale metastaze, a tek onda je bubreg odstranjen. Danas živi u Americi, u Čikagu, živa i zdrava.
O toj biljci sam zaista mnogo saznala. Shvatila sam da sadrži sve ono, što je mom mozgu i mojim ćelijama potrebno da se pravilno nahrane i oporave.
Onda je nastao problem. Gdje ju pronaći? Posrećilo mi se da sam je krajem veljače 1988 godine našla, i to u Novom Sadu. Već sam se osjećala kao pobjednik. Pila sam pola litre dnevno. Bilo je raznih faza. Teško mi je bilo shvatiti kako nema čarobnog štapića. Bilo je potrebno vrijeme. Tijekom mjeseca lipnja sam osjetila da mogu pokretati desnu nogu. Mojoj sreći nije bilo kraja. Nazvala sam moju prijateljicu Veroniku, saopćila joj što se događa i tek tada prihvatila njen savjet, da uzmem i druge proizvode iz Forever Living Products-a i do kraja lipnja sam hodala.
Nikada više, do današnjeg dana nisam prestala uzimati neke proizvode iz ovog programa.
Nikada više nisam imala nekih kriza ove bolesti.
Funkcioniram u skladu s godinama. Vozim auto, radim sve po kući, njegujem nepokretnog muža i polupokretnu majku. Tu su i moja dva, za sada neoženjena sina, koji cio dan rade.
Pretpostavljam da vas interesira, što sam to ja pila i što pijem.
Ono što redovno uzimam i što ću uzimati do kraja života je matična mliječ. Sve ostalo uzimam bar jedan put godišnje. U to sve spada: Forever Licijum Plus, Artic Sea, Cardio, polen, Foreven Ginko plus, ginko, B12 plus, A beta Car-e, i naravno aloju povremeno. Matičnu mliječ svaki dan, a kad sam jako umorna i 3-4 tablete dnevno. Ovi proizvodi su izuzetno moćni, i daju rezultat upravo onakav, kakav sam očekivala. Vjerovala sam i vjerujem u njih.
Mnogim ljudima sam pomogla. Svima kažem da su potrebni određeni uvjeti da ozdravite. Prvi uvjet je veoma jaka želja da ozdravite, vjera u odabrane proizvode koje ćete piti i da agresivno idete na bolest, ukoliko je i ona agresivna.
Tijelo će vam biti uvijek zahvalno i život će vam biti mnogo ljepši.
Ja osobno, od srca preporučujem zdravim ljudima, da uzimanjem ovih proizvoda sačuvaju zdravlje.
Preporučujem ih i vama. Budite zdravi i veseli.

Literatura:
1. http://www.stetoskop.info/Multipla-skleroza-618-s2-sickness.htm
2. #1042;#1077;#1088;#1072; #1044;#1072;#1089;#1082;#1072;#1083;#1086;#1074;#1089;#1082;#1072;, #1052;#1091;#1083;#1090;#1080;#1087;#1083;#1072; #1089;#1082;#1083;#1077;#1088;#1086;#1079;#1072;, #1057;#1082;#1086;#1087;#1112;#1077;, 2000.
3. http://sr.wikipedia.org/sr/Multipla_skleroza
4. Tešija Kuna A. (2004). Ed.: E. Topić, D. Primorac, S. Janković. Medicinsko biokemij- ska
dijagnostika u kliničkoj praksi: Autoimunosne bolesti. Zagreb: Medicinska Nakla- da, 288-303.
5. http://www.doktorbubalo.com/medicinski_clanci/multipla_skleroza.html


__________________
aa.k
Go to Top of Page
Page: of 4 Previous Topic Topic Next Topic  
Previous Page | Next Page
 New Topic  Reply to Topic
 Printer Friendly
Jump To:
Labin.info © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
Snitz Forums 2000